Contact

Ana-Maria Šimundić
Editor-in-Chief
Clinical Institute of Chemistry
Sestre milosrdnice University hospital
Vinogradska 29
10 000 Zagreb, Croatia

Phone: +385 1 3787 184
Fax: +385 1 3768 280

e-mail address: editorial_office [at] biochemia-medica [dot] com
 

Useful links

Events

Lokus 2014

analitičke tehnike i oprema

P14-1

 
Pavić M, Bronić A, Milevoj Kopčinović L. P14-1: Prokalcitonin u sistemskoj i lokalnoj bakterijskoj infekciji. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S173-S174.
 
Klinika za traumatologiju, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: marpavic [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Prokalcitonin je predložen kao marker infekcije u kritičnih bolesnika. Cilj ovog rada je bio usporediti vrijednosti PCT-a u bolesnika sa sistemskom i lokalnom bakterijskom infekcijom.
Materijali i metode: Na temelju kliničkih i mikrobioloških nalaza svrstali smo 25 bolesnika u dvije skupine: skupina A-bolesnici sa sistemskom bakterijskom infekcijom (pozitivne hemokulture) i skupina B-lokalna bakterijska infekcija (pozitivne druge kulture). Svim bolesnicima odredili smo C-reaktivni protein (CRP), PCT, leukocite, nesegmentirane neutrofile i trombocite. PCT je određen enzim-fluorometrijskim metodom (miniVidas), a CRP imunoturbidimetrijom (Dimension Xpand). Broj leukocita i trombocita određen je na XT-1800i (Sysmex). Diferencijalna krvna slika određena je mikroskopskom metodom u obojenom razmazu periferne krvi. Podatci su obrađeni upotrebom Medcalc software. Razina značajnosti postavljena je na P < 0,05.
Rezultati: Medijani koncentracija PCT-a bili su u skupini A 1,32 (raspon: 0,13-7,37) ng/mL, a u skupini B 0,21 (raspon: 0,05-9,07) ng/mL i razlike između skupina bile su statistički značajne (P = 0,038). Značajno viši medijan broja trombocita (P = 0,012) nađen je u skupini B (327, raspon: 40-325 x 109/L) u usporedbi sa skupinom A (140, raspon: 40-325 x 109/L). Suprotno ovome, vrijednosti medijana CRP-a, leukocita i nesegmentiranih neutrofila nisu bile značajno različite između skupina (P = 0,071; P = 0,189; P = 0,239).
Zaključak: Prema dobivenim rezultatima, više koncentracije PCT-a u kombinaciji sa nižim brojem trombocita u bolesnika sa sistemskom bakterijskom infekcijom doprinose poboljšanoj stratifikaciji bolesnika s rizikom nastanka težih komplikacija.
 
 
P14-2
 
Milić M1, Berecki I2, Šerić V1. P14-2: Prikaz slučaja: vrijednost određivanja serumskog prokalcitonina u praćenju dojenačke sepse komplicirane zatajenjem jetre. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S174.
 
1Odjel za kliničku laboratorijsku dijagnostiku, Klinička bolnica Osijek, Osijek, Hrvatska
2Klinika za pedijatriju, Klinička bolnica Osijek, Osijek, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: milic [dot] marija [at] kbo [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Prokalcitonin je prekursor hormona kalcitonina koji se stvara se u C-stanicama štitnjače, ali kod bakterijskih infekcija pojačano se eksprimira u svim tkivima i koncentracije prokalcitonina u krvi višestruko rastu. CRP je reaktant akutne faze koji se stvara u jetri. Prokalcitonin je u odnosu na CRP osjetljiviji i specifičniji biljeg teške bakterijske upale.
Materijali i metode: Prokalcitonin je određen na uređaju Vidas Biomerieux. CRP, AST, ALT su određeni na automatskom biokemijskom analizatoru Olympus AU 400. Kompletna krvna slika izbrojana je na hematološkom brojaču Sysmex SF-3000. Koagulacijske pretrage načinjene su na analizatoru BCT tvrtke Siemens sa njihovim reagensima.
Rezultati: Dojenče staro dva mjeseca primljeno je s kliničkim i laboratorijskim znakovima septičkog šoka praćenog diseminiranom intravaskularnom koagulacijom uz akutnu hepatalnu insuficijenciju, te s krvaranjem u gastrointestinalni trakt s posljedičnom anemijom. Vrijednosti učinjenih analiza bili su slijedeći: leukociti 40,3 x 109/L, CRP 0,7 mg/L, prokalcitonin 17,0 ng/mL, D-dimeri 1627 ug/L, fibrinogen 0,5 g/L, PV udjel 0,14, aPTV omjer 3,48, AST 475 U/L, ALT 68 U/L.
Zaključak: Serumski prokalcitonin se pokazao kao vrijedna i korisna pretraga jer je korelirao sa septičnim stanjem, dok je CRP ostao unutar referentnog intervala zbog insuficijencije jetre.
 
 
P14-3
 
Petrovečki M1,2, Bilić-Zulle L2,3, Šimundić AM2,4, Nikolac N2,4. P14-3: Uspješnost novog nastavnog plana kolegija “Statistike” Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S175.
 
1Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
2Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
3Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
4Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: mp [at] kbd [dot] hrr
 
Sažetak
Uvod: Akademske god. 2008./09. obnovljena je nastava kolegija „Statistike” na prvoj godini studija FBF (oba studija, Farmacija i Medicinska biokemija). Kolegij sadrži trideset sati, osam predavanja i sedam seminara u dvostrukom školskom satu. Zajedno s ispitom, program nastave je u najvećem dijelu prilagođen gradivu udžbenika Essential Statistics for the Pharmaceutical Sciences Philipa Rowea (Wiley, 2007).
Postupci: Uspješnost kolegija procijenjena je anketiranjem studenata na završnom predavanju, i to ocjenjivanjem organizacije i sadržaja nastave (ocjene 1–5) i pitanjima znanja, te ispitnom ocjenom. Od ukupno 183, anketu je ispunilo 135 studenata, a ispitu su pristupila 142 studenata (I. ispitno razdoblje). Rezultati su iskazani prosječnim vrijednostima (aritmetička sredina, standardna devijacija) i udjelima.
Rezultati: Studije FBF upisali su učenici s visokom prosječnom srednjoškolskom ocjenom 4,90 ± 0,31. Anketom su iskazali očekivanu ispitnu ocjenu 3,67 ± 0,83 (N = 135), a na ispitu je ostvarena ocjena bila statistički značajno bolja, 4,19 ± 1,07 (N = 145, P < 0,001). Organizacija nastave „Statistike" ocijenjena je s 4,48 ± 0,66 (značajno bolja prema ocjeni organizacije nastave svih ostalih kolegija prvog semestra: 2,39 ± 0,78, P < 0,001), a zanimljivost nastavnih sadržaja s 3,89 ± 0,94 (značajno bolje prema svim ostalim kolegijima prvog semestra: 3,26 ± 0,75, P < 0,001). Vlastito znanje usvojeno tijekom nastave studenti ocjenjuju s 3,18 ± 0,69, ali na četiri probna statistička pitanja s ponuđenim odgovorima u anketi točno odgovaraju redom: 52% (pitanje o standardnoj devijaciji), 90% (uzorak), 99% (povezanost podataka) i 100% (nasumični odabir). Na slična pitanja većina studenata na prvom (uvodnom) predavanju ne zna odgovoriti, tj. jasno u raspravi iskazuje nepoznavanje temeljnih biostatističkih pojmova.
Zaključak: Rezultati potvrđuju dobru organizaciju nastave i primjerenu zanimljivost sadržaja kolegija.
 
 
P14-4
 
Bilić K, Fumić K, Čvorišćec D. P14-4: Otkrivanje Pompeove bolesti mjerenjem aktivnosti enzima iz uzoraka suhe kapi krvi na filtar papiru. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S176.
 
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: karmen [dot] bilic [at] zg [dot] t-com [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Pompeova bolest je autosomno recesivni poremećaj metabolizma glikogena koji nastaje radi nedostatka lizosomskog enzima kisele alfa-glukozidaze (GAA). Prekomjerno nakupljanje glikogena u različitim tkivima dovodi do oštećenja stanice, sa povećanjem i trajnim oštećenjem funkcije zahvaćenih organa. Velika raznolikost kliničke slike uvjetovana je vremenom početka bolesti, brzinom napredovanja bolesti i stupnjem zahvaćenosti pojedinih organa. Prema početnim kliničkim simptomima razlikujemo infantilni, juvenilni i adultni oblik Pompeove bolesti. Progresivna hipertrofična kardiomiopatija i izražena slabost mišića su karakteristična obilježja infantilnog oblika. Kasni, adultni i juvenilni oblici bolesti sporije napreduju i očituju se propadanjem skeletne muskulature i zatajenjem dišnog sustava u uznapredovalom stadiju. Kako je od nedavno moguće enzimsko nadomjesno liječenje humanom rekombinantnom alfa-glukozidazom, probir na ovu bolest i rana intervencija mogu značajno poboljšati ishod. Postavljanje dijagnoze mjerenjem aktivnosti enzima u krvi nije uobičajeno u upotrebi radi prisutnosti GAA izoenzima maltaze-glukoamilaze koja značajno interferira pri određivanju lizosomske alfa-glukozidaze (preklapanje aktivnosti) u kiselom PH području. Nedavno su opisane nove enzimatske metode koje mjere GAA aktivnost u suhoj kapi krvi i uklanjaju aktivnost maltaze-glukoamilaze primjenom specifičnog inhibitora-akarboze.
Metode: Mi smo ispitali fluorometrijsku enzimsku analizu u kojoj smo upotrijebili 8 mM akarbozu u kiselim uvijetima (pH 3,8), 10 mM supstrat 4-MU-alfa-D-glukopiranozid i uzorke suhe kapi krvi. Također je mjerena aktivnost referentnog enzima da bi se provjerila kvaliteta uzorka. Kod nalaza snižene enzimske aktivnosti koji je upućivao na Pompeovu bolest, zatražen je drugi uzorak (novi DBS i limfociti).
Rezultati: Rezultati ispitivanja ukazuju na dijagnostičku učinkovitost ove pretrage jer su bolesnici sa infantilnim i adultnim oblikom bolesti razlučeni od zdravih ispitanika (kontrola).
Zaključak: U zaključku, fluorometrijska DBS enzimska analiza sa akarbozom se može uspješno koristiti kao metoda prvog probira kod sumnje na Pompeovu bolest.
 
 
P14-5
 
Flegar-Meštrić Z, Perkov S, Kardum Paro MM, Ožvald I, Šimonović B, Sikirica M. P14-5: Harmonizacija referentnih intervala za koncentraciju kreatinina u serumu. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S177.
 
Zavod za kliničku kemiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: zlata.mestric@zg.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Referentni intervali za koncentraciju kreatinina u serumu određeni su na reprezentativnom uzorku zdravih osoba za Hrvatsku populaciju (2246 odraslih i 998 djece u dobi od 8-70 godina) Jaffe-ovom kinetičkom metodom. U svrhu harmonizacije referentnih intervala Hrvatska komora medicinskih biokemičara je u siječnju 2005. g., preporučila obveznu primjenu jedinstvenih referentnih intervala za sve laboratorije koji koriste istu preporučenu metodu. Podaci nacionalne vanjske procjene kvalitete oko 200 medicinsko-biokemijskih laboratorija učesnika pokazali su za koncentracije kreatinina prosječni KV od 4,3% do 6,2%, ali su nacionalni rezultati u okviru Međunarodnog projekta IMEP-17, pokazali značajan pozitivan bias iskazan u odnosu na koncentraciju kreatinina u certificiranom referentnom materijalu.
Cilj: Obzirom na sve veće zahtjeve za uvođenjem točnih i specifičnih dijagnostičkih pretraga i njihove sljedivosti do referentnih materijala i metoda, svrha rada bila je evaluacija referentnih intervala za određivanje koncentracije kreatinina u serumu primjenim specifične enzimske metode.
Ispitanici i metode: Referentna grupa sastojala se od 240 a priori odabranih zdravih odraslih osoba. Koncentracije kreatinina određivane su Jaffe-ovom kinetičkom metodom i enzimskom metodom na Olympus AU 600 analizatoru uz kalibrator sljediv do IDMS metode i NIST SRM 967 standarda.
Rezultati: Referentni intervali određeni enzimskom metodom koji obuhvaćaju centralnu 0,95 frakciju referentne distribucije bili su u intervalu od 54 do 107 µmol/L za muškarce i 50 do 93 µmol/L za žene u odnosu na IFCC preporučene zajedničke referentne intervale od 64 do 104 µmol/L za muškarce i 49 do 90 µmol/L za žene.
Zaključak: U okviru globalnih aktivnosti u područje harmonizacije u kliničkoj kemiji temeljene na sljedivosti laboratorijskih metoda, evaluacija referentnih intervala za koncentraciju kreatinina u serumu primjenom specifične enzimske metode, sljedive do referentne IDMS metode, pokazala je da se tako izrađeni zajednički referentni intervali koje preporučuje IFCC odbor za referentne intervale, mogu primijeniti i na Hrvatsku populaciju.
 
 
P14-6
 
Garilović J, Škorvaga S, Šimić-Vojak S. P14-6: Vrijednosti prokalcitonina i „klasičnih“ biljega u neonatalnoj sepsi: Prikaz slučaja. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S178.
 
Opća županijska bolnica Požega, Požega, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: jasna.garilovic@po.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Prokalcitonin (PCT) je relativno noviji biokemijski biljeg za rano prepoznavanje i potvrdu dijagnoze sepse. Višekratno određivanje pomaže u procjeni učinkovitosti antibiotske terapije i ishoda bolesti. „Klasični“ biljezi obuhvaćaju određivanje kompletne krvne slike, omjera nesegmentiranih i segmentiranih neutrofilnih granulocita (I/M), % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita i C-reaktivni protein (CRP).
Materijali i metode: PCT smo odredili u serumu, na aparatu Roche Elecsys 2010, metodom elektrokemiluminiscencije, CRP (visoke osjetljivosti) u serumu na aparatu Olympus AU 400 metodom imunoturbidimetrije. Kompletna krvna slika određena je na automatskom hematološkom brojaču Abbott Cell-Dyn 1700, a diferencijalna krvna slika (DKS) mikroskopskom metodom u obojenom razmazu periferne krvi. Novorođenčetu su određene vrijednosti PCT, CRP, KKS, I/M, % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita drugog, petog, šestog i jedanaestog dana života.
Rezultati: Vrijednost PCT je već pri prvom mjerenju bila povišena (2,69 ng/mL), dok su vrijednosti CRP (1,2 mg/L), WBC (17,7 x 109/L), I/M (0,018) te % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita (1%) bile u rasponu očekivanom za tu dob. Iduće mjerenje (5. dan) pokazalo je porast vrijednosti PCT (21,0 ng/mL), CRP (30,4 mg/L), WBC (29,3 x 109/L), I/M (0,17), % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita (12). Sljedeća mjerenja (6. i 11. dana) pokazuju pad vrijednosti navedenih biljega i njihovo vraćanje u normalu. Rezultati ukazuju na osjetljivost PCT koji je prvi reagirao na infekciju koja se razvila u sepsu u odnosu na CRP i ostale biljege.
Zaključak: Učinkovitom antibiotskom terapijom došlo je do normaliziranja stanja što pokazuju vrijednosti svih biljega.

P12-1 (Usmeno priopćenje)

 
Ožvald I1, Šurina B1, Flegar-Meštrić Z1, Vidas Ž2. P12-1: Prednosti određivanja takrolimusa na Abbott Architect analizatoru. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S154.
 
1Zavod za kliničku kemiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
2Klinika za kirurgiju, Centar za transplantaciju organa, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: iozvald [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Doživotna imunosupresivna terapija u transplantiranih bolesnika zahtijeva intra- i interindividualno terapijsko titriranje. Niža terapijska doza lijeka smanjuje toksične nuspojave. Preporuka je European Consensus Recommendation from the Committee on Tacrolimus Optimization da se za određivanje takrolimusa treba koristiti specifične metode s funkcionalnom osjetljivošću na razini 1 ug/L.
Materijali i metode: Analitička validacija takrolimusa metodom kemiluminiscentnog određivanja (CMIA) na Abbott Architect analizatoru obuhvaćala je: nepreciznost u seriji na humanom uzorku i na komercijalnim kontrolnim uzorcima(N = 5); nepreciznost iz dana u dan na komercijalnim kontrolnim uzorcima (N = 15); netočnost na komercijalnim kontrolnim uzorcima (N = 15) i usporedno određivanje na humanim uzorcima (N = 20) na IMx analizatoru MEIA metodom i CMIA metodom na Architect analizatoru.
Rezultati: Nepreciznost u seriji na humanom uzorku iznosi 1,69%, dok na komercijalnom kontrolnom uzorku za L1 iznosi 1,24%, za L2 3,61% i za L3 2,38%; nepreciznost iz dana u dan na komercijalnim uzorcima iznosi za L1 4,01%, za L2 4,49% i za L3 3,38%; netočnost na komercijalnim uzorcima za L1 -4,95%, za L2 0,39% i L3 -2,23%. Rezultati su unutar ciljnih dometa proizvođača i iznose za nepreciznost i netočnost ≤ 10%. Linearnost je potvrđena kalibracijskom krivuljom u 6 točaka u rasponu od 0 do 30 ug/L. Preliminarni podaci usporedbe humanih uzoraka (N = 20) u području linearnosti metode pokazuju koeficijent korelacije od 0,957.
Zaključak: CMIA metoda za određivanje takrolimusa na Abbott Architect analizatoru je osjetljiv i precizan test. Metoda ima nisku funkcionalna osjetljivost i eliminaciju interferencija: hematokrita, visokih vrijednosti kolesterola, triglicerida, bilirubina, ukupnih proteina i urata, te je specifičnija u odnosu na druge rutinske metode.
 
 
P12-2
 
Obuljen J1, Mujagić R2, Tešija Kuna A3, Frakin-Užović I4, Svržan J3, Vrkić N3. P12-2: Usporedba kolorimetrijske i turbidimetrijske metode za određivanje koncentracije ukupnih proteina u mokraći. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S155-S156.
 
1Zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Hrvatska
2Medicinsko-biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
3Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
4Odjel za transfuziologiju, Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: jasna [dot] obuljen [at] kdb [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Najčešće upotrebljavane automatizirane metode za određivanje koncentracije ukupnih proteina u mokraći su kolorimetrijske metode temeljena na vezivanju boje (crveni pirogalol) i turbidimetrijske metode temeljene na precipitaciji (benzetonijev klorid) za koje se pokazalo da imaju različitu osjetljivost prema različitim vrstama proteina. Cilj ovog istraživanja je bila analitička usporedba dviju metoda za određivanje koncentracije ukupnih proteina u mokraći te procjena njihovih dijagnostičkih točnosti u otkrivanju albuminurije.
Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 57 ispitanika kojima je određena koncentracija ukupnih proteina i albumina u uzorku 24-satne mokraće. Ukupni proteini su određivani na biokemijskom analizatoru Olympus AU 2700 (reagensi Olympus Urinary/CSF Reagent i Roche Diagnostics GmbH Urinary/CSF Protein), kalibracija za obje metode je učinjena istim standardom proteina iz paketa reagensa Olympus Urinary/CSF reagent, a za provjeru točnosti koristili smo komercijalne kontrole Bio-Rad Liquichek Urine Controls u dvije razine. Albumin je određen nefelometrijskom metodom na nefelometru Behring Nephelometer analyzer II.
Rezultati: Nepreciznost iz dana u dan, nepreciznost u seriji i netočnost za metodu s pirogalol-crvenilom iznosili su 3,1%; 2,6% i 9,4%, a za metodu s benzetonijevim kloridom 5,4%; 3,1% i 8,9%. Statistička analiza usporedivosti metoda po Bland i Altman-u pokazala je neslaganje između dviju metoda (prosječni otklon = -43,9%; 95% CI = -57,3 do -30,5 što je posebito izraženo u rasponu nižih koncentracija. Dijagnostička točnost u otkrivanju albuminurije procijenjena je pomoću ROC analize. Dijagnostički kriterij za albuminuriju je bila koncentracija albumina ≥ 0,030 g/dU. Za kolorimetrijsku metodu površina ispod krivulje (AUC) iznosila je 0,867 (95% CI = 0,751-0,942) uz izračunanu optimalnu graničnu vrijednost 0,131 g/dU, a za turbidimetrijsku metodu AUC = 0,920 (95% CI = 0,817-0,975) uz izračunanu optimalnu graničnu vrijednost 0,069 g/dU. Usporedbom površina ispod krivulje nije dobivena statistički značajna razlika između ispitivanih metoda.
Zaključak: Nepreciznost i netočnost za obje metode je prihvatljiva prema Westgard-ovim pravilima,međutim kvantificiranje ukupnih proteina u uzorcima mokraće nije usporedivo, posebito u području nižih koncentracija. Navedene metode su pokazale sličnu dijagnostičku točnost u otkrivanju albuminurije, ali uz različite granične vrijednosti pa se klinička odluka treba temeljiti na optimalnim graničnim vrijednostima za pojedinu metodu.
 
 
P12-3
 
Hrabrić Vlah S, Dvornik Š, Grdovic D. P12-3: Analitičko ispitivanje Gem®Premier TM4000 analizatora - komparativna studija. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S156.
 
Zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: snjezana.hrabric.vlah@gmail.com
 
Sažetak
Cilj: Cilj studije je bio usporediti kvantitativne rezultate na novom Gem® PremierTM4000 kao POCT (engl. point of care testing) analizatoru s referentnim analizatorima. Posebna pažnja je posvećena tehnologiji mjerenja koncentracije hemoglobina i hematokrita na POCT analizatorima.
Materijali i metode: Rezultati dobiveni na Gem® PremierTM4000 su bili uspoređivani s Ciba Corning 865, Gem Premier 3000 i Dimenzija RxL analizatorima za pH/pCO2, pO2/elektrolite/metabolite i za hemoglobin/hematokrit. Nepreciznost u seriji i nepreciznost iz dana u dan su analizirani na Gem® PremierTM4000 analizatoru. Analizirano je 200 uzoraka pune krvi (arterijska krv) u razdoblju od 30 dana.
Rezultati: Dobiveni su zadovoljavajući rezultati ispitivanja nepreciznosti u seriji kod svih analita (CV ≤ 4,89%), osim za pO2 (CV = 14,66%). Rezultati ispitivanja nepreciznosti iz dana u dan su bili zadovoljavajući (CV ≤ 4,41%), osim za laktat (razina I: CV = 8%, razina II: CV = 6,59%). Koeficijenti korelacije usporednih metoda su bili zadovoljavajući za većinu parametara (r = 0,9458-0,9948), osim za natrij (r = 0,8635). Koeficijenti korelacije za hemoglobin su bili izvrsni, r = 0,9923 (Gem® PremierTM4000 vs. Ciba Corning 865) i r = 0,9759 (Gem® PremierTM4000 vs Gem® PremierTM 3000). Regresijska analiza po Passing Babloku pokazuje dobru kompatibilnost između rezulta dobivenih usporedbom ispitivanog analizatora i referentnih analizatora, osim natrija (Gem® PremierTM4000 vs. Ciba Corning 865; y = 34,7500 + 0,7500x) i hemoglobina (Gem® PremierTM4000 vs. Gem Premier 3000; y = 23,6923 + 0,8308x).
Zaključak: Rezultati dobiveni usporednim mjerenjem analita između ispitivanog i referentnih analizatora su bili kompatibilni. Naši rezultati prikazuju da CO-oximetrija je točnija i pouzdanija metoda određivanja koncentracije hemoglobina u sustavu POCT-a.
 
 
P12-4
 
Matišić D1, Galez D2, Čvorišćec D1. P12-4: Skraćena validacija analizatora Capillarys 2 - Sebia. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S157.
 
1Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
2Odjel za laboratorijsku dijagnostiku, Opća bolnica Karlovac, Karlovac, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: dmatisic [at] kbc-zagreb [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Skraćena validacija analizatora za kapilarnu elektroforezu Capillarys 2 - Sebia, provedena je prema preporukama Europskog odbora za kliničko-laboratorijske standarde (ECCLS).
Materijali i metode: Procjena analitičkih značajki analizatora provedena je određivanjem nepreciznosti u seriji, nepreciznosti iz dana u dan, netočnosti i usporednim određivanjem uzoraka seruma na analizatoru Capillarys 2 Sebia i Olympus HITE 320. Nepreciznost u seriji određena je na 10 uzastopnih mjerenja dva kontrolna seruma tijekom 3 dana. Nepreciznost iz dana u dan određena je mjerenjem koncentracije analita u duplikatu kroz 10 dana u 2 kontrolna seruma. Netočnost je izražena kao postotak odstupanja srednje izmjerene vrijednosti od deklarirane vrijednosti kontrolnih seruma. Usporedna određivanja provedena su pomoću 40 uzoraka seruma.
Rezultati: Nepreciznost u seriji pokazala je koeficijent varijacije < 4,64% za sve frakcije. Nepreciznost iz dana u dan pokazala je koeficijent varijacije < 5,92% za sve frakcije. Rezultati ispitivanja netočnosti pokazali su odstupanje < 8,32% za sve frakcije osim za alfa 2-globuline u Hipergama kontroli gdje je odstupanje bilo 12,60%. Rezultati usporednih ispitivanja pokazali su koeficijent korelacije od 0,8873 do 0,9665 za sve frakcije. Regresijska analiza po Passingu i Babloku pokazala je da nije bilo značajnog odstupanja od linearnosti.
Zaključak: Rezultati skraćene validacije pokazali su da je sustav Capillarys 2 Sebia precizan, točan i pouzdan analizator koji je pokazao visoki stupanj podudarnosti s analizatorom Olympus HITE 320. Potpuna automatizacija, visoki stupanj razlučivosti, velika brzina, visoka osjetljivost i reproducibilnost te mogućnost priključivanja na laboratorijski informacijski sustav značajno su proširili domet primjene samog analizatora te ubrzali i olakšali rutinski rad.
 
 
P12-5
 
Badža N1, Jurčić-Karlović E2, Doljanin Z3. P12-5: Analitička procjena biokemijskog analizatora Pentra400 tvrtke Horiba ABX. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S158.
 
1Poliklinika Sunce, Zadar, Hrvatska
2Poliklinika Sunce, Rijeka, Hrvatska
3Poliklinika Sunce, Split, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: erika.jurcic-karlovic@sunce.hr
 
Sažetak
Cilj: Analitička procjena biokemijskog analizatora Pentra400 tvrtke Horiba ABX, Francuska, prema preporukama ECCLS, određivanjem koncentracije glukoze, kolesterola, kreatinina, ALP, AST, CRP, natrija i kalija reagensima iste tvrtke.
Materijal i metode: Analitička procjena obuhvatila je nepreciznosti u seriji i iz dana u dan, te netočnost. Nepreciznost u seriji određena je višekratnim (10x) mjerenjem komercijalnih kontrolnih uzoraka (N/P) i svježeg humanog seruma, i izražena kao koeficijent varijacije (KV). Nepreciznost iz dana u dan određena je mjerenjem u duplikatu tijekom 15 dana na kontrolnim uzorcima i pool serumu. Netočnost je izračunata kao odstupanje (R%) srednje izmjerene vrijednosti u odnosu na deklariranu vrijednost kontrolnih seruma tijekom provjere nepreciznosti iz dana u dan.
Rezultati: Zadovoljavajući rezultati za nepreciznost u seriji dobiveni su za kreatinin, kolesterol, glukozu, AST, CRP natrij i kalij. Nešto slabiji rezultati na kontrolnom uzorku P dobiveni su za ALP (KV 4,1%). Zadovoljavajući rezultati za nepreciznost iz dana u dan dobiveni su za glukozu, kolesterol, AST, CRP i kalij. Nešto slabiji rezultati na kontrolnom uzorku P dobiveni su za kreatinin (KV 3,1%) i ALP (KV 4,5%). Za natrij nisu dobiveni zadovoljavajući rezultati nepreciznosti iz dana u dan (KV 1,7% za kontrolu N, KV 1,9% za kontrolu P i KV 1,0% za pool seruma). Odstupanja od deklariranih vrijednosti pokazala su prihvatljiv stupanj točnosti za sve ispitivane analite.
Zaključak: Prikazani rezultati provedene analitičke procjene analizatora Pentra400 tvrtke Horiba ABX za određivanje koncentracije glukoze, kolesterola, kreatinina, ALP, AST, CRP, natrija i kalija pokazuju da se analizator i reagensi mogu koristiti u laboratoriju.
 
 
P12-6
 
Juričić G, Ravnić R, Trogrlić M, Honović L. P12-6: Usklađivanje različitih analitičkih sustava u svakodnevnom laboratorijskom radu. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S159.
 
Medicinsko biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: gjuricic@gmail.com
 
Sažetak
Uvod: U skladu s pravilima dobre laboratorijske prakse i uvođenjem harmonizacije laboratorijskih nalaza, u svakodnevnoj praksi suočavamo se s problemom usklađivanja različitih analitičkih sustava. Cilj rada bio je usporediti izmjerene koncentracije ukupnog i konjugiranog bilirubina koje su određivane različitim modifikacijama metoda s diazo-reagensom na biokemijskim analizatorima Architect c8000 i Olympus AU400, te razmotriti kliničku opravdanost uvođenja jedinstvenih referentnih intervala (Harmonizacija laboratorijskih nalaza iz medicinske biokemije; HKMB, 2004.).
Materijali i metode: Koncentracija ukupnog i konjugiranog bilirubina određena je u 41 uzorku. Usporedba metoda učinjena je statističkim programom MedCalc 9.2.1.0 regresijom po Passing-Bablok-u i Bland-Altman prikazom.
Rezultati: Izmjerene koncentracije ukupnog bilirubina prosječno su 14,6% (95% CI= -19,0 do -10,1) niže na Architectu c8000. Metode za određivanje ukupnog bilirubina na Architectu c8000 i Olympusu AU400 moguće je uskladiti pomoću pripadne jednadžbe pravca regresije po Passing-Bablok-u: y (uk.bil.Arch) = 0,934 x (uk.bil.Oly) - 1,906. Izmjerene koncentracije konjugiranog bilirubina prosječno su 51,6% (95% CI = 42,4 do 60,9) više na Architectu c8000. Metode za određivanje konjugiranog bilirubina na Architectu c8000 i Olympusu AU400 nije moguće primjereno uskladiti zbog značajnog odstupanja od linearnosti. Analitički otklon izmjerenih koncentracija ukupnog i konjugiranog bilirubina izraženiji je u području nižih koncentracija.
Zaključak: S obzirom na značajna neslaganja između različitih metoda s diazo-reagensom za određivanje konjugiranog bilirubina na dva analitička sustava, upitna je opravdanost uvođenja jedinstvenih referentnih intervala po Harmonizaciji.
 
 
P12-7
 
Salamunić I, Bilopavlović N, Galetović A, Pauković Sekulić B, Tandara L. P12-7: Usporedba metoda za određivanje tumorskih biljega. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S160.
 
Odjel za medicinsku laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: ilza [dot] salamunic [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Za određivanje tumorskih biljega (TM) u serumu pacijenata koriste se imunokemijski testovi i analitički instrumenti različitih proizvođača. U provedbi validacije imunokemijskih testova usporedba metoda je iznimno značajna. Cilj je bio usporediti vrijednosti pet TM dobivenih dvijema različitim metodama.
Materijali i metode: Analizirani su serumi pacijenata s kliničkom sumnjom na malignu bolest ili potvrđenom malignom bolesti. Uspoređivani su rezultati za CEA, CA 19-9, CA 15-3, PSA, i fPSA dobiveni na analizatorima Elecsys 2010 (Roche) i Olympus AU 3000i (Olympus). Na analizatoru Elecsys 2010 TM su se određivali elektrokemiluminiscentnom metodom a na AU 3000i kemiluminiscentnom metodom. Statistička obradba rezultata učinjena je pomoću statističke programske potpore. (MedCalc Software).
Rezultati: Koeficijent korelacije (r) između Elecsys 2010 and AU 3000i za: CEA (N = 180, r = 0,993), CA 19-9 (N = 131, r = 0,979), CA 15-3 (N = 105, r = 0,826), PSA (N = 148, r = 0,986) i fPSA (N = 61, r = 0,976). Uvjeti Passing-Bablok regresije nisu zadovoljeni za: CEA (95% CI, a = - 0,701 do – 0,470; b = 0.869 do 0.948), CA 19-9 (95% CI, a = 1,533 do 2,476; b = 0,890 do 0,970), PSA (95% CI, b = 0,916 do 0,966), fPSA (95% CI, b = 0,735 do 0,829), a zadovoljeni su za CA 15-3 (95% CI, a = -1,233 do 2,327, b = 0,867 do 1,074). Na Bland-Altmanovom prikazu 95% granice podudaranja srednjih razlika bile su: CEA Elecsys-AU3000i (95% CI = -50,4 do 43,2), CA 19-9 Elecsys-AU3000i (95% CI = -111,1 do 87,6), CA 15-3 Elecsys-AU3000i (95% CI = -727 do 817,8), PSA Elecsys-AU3000i (95% CI = -11,1 do 8,9) i fPSA Elecsys-AU3000i (95% CI = -1,13 do 0,49).
Zaključak: Rezultati određivanja TM sa dva analizatora ne mogu se koristiti istovremeno. Kod zamjene postojeće metode potrebno je izvjesno vrijeme TM određivati na oba analizatora.
 
 
P12-8
 
Mujagić R1, Vrkić N2, Getaldić B2, Vukelić N2, Futač D2, Kvaternik M2. P12-8: Biokemijski pokazatelji statusa željeza i načini izračuna zasićenja transferina. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S161.
 
1Medicinsko biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
2Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: renat [dot] mujagic [at] pu [dot] t-com [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Procjena i razlikovanje funkcionalnog naspram stvarnog nedostatka željeza te toksičnosti željeza u kliničkoj praksi temelji se na biokemijskim pokazateljima statusa željeza, primjerice, na zasićenju transferina i koncentraciji feritina. Odabir dijagnostičkih pretraga u procjeni statusa željeza izrazito je važan s obzirom da se odluka o vrsti i načinu liječenja bolesnika temelji na rezultatima tih pretraga.
Materijali i metode: Uzorci krvi prikupljeni su od bolesnika (N = 34) s dijagnosticiranom bolešću jetre. Na zahtjev liječnika, određivani su biokemijski pokazatelji statusa željeza: koncentracija željeza (Fe), nezasićeni kapacitet vezanja željeza (UIBC) i ukupni kapacitet vezanja željeza (TIBC). U ostatnim uzorcima seruma dodatno je određivana koncentracija transferina (Tf). Nadalje, pomoću opće prihvaćenih empirijskih jednadžbi izračunano je zasićenje transferina željezom (TSAT) na dva različita načina: Jednadžba I (Fe&UIBC): TSAT% = 100 x Fe/(UIBC + Fe) i Jednadžba II (Fe&Tf): Tsat% = 3,98 x Fe/Tf.
Rezultati: Ukupna pogreška izračunske vrijednosti TSAT objedinjuje analitičke pogreške mjerenih parametara koji su dio jednadžbe za izračun. Računske izvedenice TSAT% i Tsat% uspoređene su statističkim analizama po Passing&Babloku i Bland&Altmanu (MedCalc, v10.1.8). Nije nađeno značajno odstupanje od linearnosti (P > 0,10), a pripadna regresijska jednadžba pravca je: TSAT% = 1,084 x Tsat% + 0,774. Zasićenje transferina koje je izračunano pomoću prve jednadžbe (Tsat%) bilo je 11,4% (95% CI = 9,4-13,3) više u usporedbi s TSAT koji je izračunan pomoću druge jednadžbe (TSAT%).
Zaključak: Uputno je učiniti vrednovanje i ocjenu novih metoda ili poboljšanih inačica za izravno spektrofotometrijsko određivanje UIBC. Izračun zasićenja transferina pomoću druge jednadžbe je točnije u usporedbi s drugim zamjenskim metodama izračuna TSAT.
 
 
P12-9
 
Unić A, Đerek L, Serdar T, Stančin N, Šprajc N, Romić Ž. P12-9: Usporedba CA19-9, CEA i AFP na analizatorima Vitros ECI i Cobas e411. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S162.
 
Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: adrianaunic@gmail.com
 
Sažetak
Uvod: Uspoređivane su vrijednosti tri tumorska biljega, CA19-9, CEA i AFP, dobivene na analizatorima Vitros ECi (Ortho Clinical Diagnostics, Johnson and Johnson, UK) te Cobas e 411 (Roche Diagnostics, Japan), u svrhu validacije metode radi uvođenja novog analizatora. Cilj rada bio je ispitati odnos dviju metoda pri određivanju tumorskih biljega.
Materijali i metode: U ispitivanje je uključeno 26 uzoraka seruma za usporedbu CA 19-9, 20 uzoraka za CEA i 18 za AFP. Vitros Eci je imunokemijski analizator koji radi na principu kemiluminiscencije, a Cobas e 411 na principu elektrokemiluminiscencije. Metode su uspoređene Passing-Bablok regresijom.
Rezultati: Passing-Bablok regresijom dobiveni su sljedeće vrijednosti odsječka na osi y te nagiba pravca i pripadajući 95% intervali pouzdanosti: za CA19-9 0,8418 (-0,1021-2,9266) i 0,9977 (0,7793-1,0639); za CEA 1,0289 (0,8478-1,1875) i 0,9016 (0,8388-0,9979); za AFP 0,7081 (0,5436-0,8375) i 0,7932 (0,7357-0,8515). U sklopu Passing-Bablok regresije učinjen je Cusum test linearnosti koji je za sve gore navedene kombinacije tumorskih biljega pokazao da nema značajnog odstupanja od linearnosti (P > 0,10).
Zaključak: Iz podataka dobivenih Passing-Bablok regresijom vidljivo je da nisu svi rezulati usporedbe u potpunosti usklađeni i ne slijede jednaku linearnost (nagib i odsječak na osi y ne obuhvaćaju 1 odnosno 0). Jedino CA19-9 zadovaljava sve postavke Passing-Bablok regresije. CEA je pokazao dobru usklađenost, ali ne slijedi jednaku linearnost. AFP nije zadovoljio uvijet usklađenosti niti linearnosti. Ovi rezulati potvrđuju važnost preporuke o praćenju vrijednosti tumorskih biljega na istom analizatoru istom metodom.
 
 
P12-10
 
Sikirica M, Flegar-Meštrić Z. P12-10: Usporedba brojanja eritrocita i leukocita manualnom mikroskopijom sa dva analizatora za čitanje test traka u mokraći: LabUMat i Clinitek 500. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S163.
 
Zavod za kliničku kemiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: mirjana.sikirica@gmail.com
 
Sažetak
Uvod: Analiza mokraće test trakama ima važnu ulogu u kompletnoj analizi mokraće. Automatizacijom čitača test traka omogućeno je da dobivene nalaze izražavamo semikvantitativno. U ovom radu smo željeli usporediti rezultate dobivene reflektometrijom i manualnom mikroskopijom.
Materijali i metode: Ispitivali smo razinu slaganja između dva analizatora za čitanje test traka u mokraći: LabUMat 77Elektronika Kft., Hungary i Clinitek 500, Bayer Corporation, Diagnostics Division, Tarrytown,NY sa manualnom mikroskopijom supravitalno obojenog sedimenta u detekciji i brojanju eritrocita (Erc) i leukocita (Lkc). Analizirali smo 165 uzoraka mokraće bez centrifugiranja za brojanje Erc i Lkc na dva analizatora za čitanje test traka: Clinitek 500 i LabUMat dobivene reflektometrijskim mjerenjem sa manualnom mikroskopijom priređenom prema preporukama europske grupe za analizu mokraće(ELM - European Urinalysis Group).
Rezultati: Rezultate smo grupirali u četri kategorije i izračunali razinu slaganja izraženu kao postotak (%). Slaganje u brojanju Erc i Lkc između dva analizatora Clinitek 500 prema LabUMat pokazuje razinu slaganja od 90% odnosno 84%; između Clinitek 500 i manualne mikroskopije 83% odnosno 81% i između analizatora LabUMat i manualne mikroskopije ta razina slaganja je 80% odnosno 78%.
Zaključak: Dobiveni rezultati na oba analizatora pokazuju slične rezultate koji osiguravaju kliničku prihvatljivost dobivenih rezultata. Razlike u rezutlatima dobivenim između rezultata za brojanje Erc i Lkc na analizatorima za čitanje test traka sa onima dobivenim manualnom mikroskopijim suprevitalno obojenog uzorka su temeljene na različitim metodologijama. Analizatori za čitanje test traka mjere enzimsku aktivnost, a ne broje stanice. Zbog toga svaki pozitivan rezultat treba biti potvrđen mikroskopskim pregledom.
 
 
P12-11
 
Ćorić J1, Jadrić R2, Panjeta M1. P12-11: Procjena testa za određivanje fruktozamina na analizatoru Vitalab. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S164.
 
1Zavod za kliničku kemiju i biokemiju, Univerzitetni Klinicki Centar Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
2Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Katedra za biokemiju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
 
Adresa za dopisivanje: rjadric [at] hotmail [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Fruktozamin je glikirani protein i indikator prosječne (vremenski) koncentracije glukoze u krvi te se rabi za procjenu glikemijskog statusa šećerne boelsti.
Materijali imetode: Procjenili smo metodu fruktazaminom na Vitalab analizatoru. Fruktozamin u svom ketoaminskom obliku u lužnatim uvjetima reducira tetrazolijevu sol NBT u formazan. Brzina reagiranja izmjerena fotometrijski na 550 nm, izravno je poporcionalna s koncentracijom fruktozamina u uzorku.
Rezultati: Osjetljivost metode bila je 10 umol/L. Preciznost unutar serije (N = 20) iznosila je 1-2,3% (CV) za uzorke s koncentracijom fruktozamina od 197-587 umol/L. Preciznost iz serije u seriju (N = 20) iznosila je 2,2% za uzorke sa srednjom vrijednosti koncentracije od 552 umol/L i 4,7% za uzorke sa srednjom vrijednosti koncentracije od 217 umol/L. Prošireni raspon mjerenja iznosio je do 2000 umol/L s automatskim razrjeđenjem. Regresijskom analizom usporedbe Vitalab metode (y) i Abbottove metode (x) dobivena je sljedeća jednadžba: y = 1,10x - 21,1 i koeficijent korelacije (r) od 0,98.
Zaključak: Metoda fruktozaminom na Vitalab analizatoru je točna i precizna.
 
 
P12-12
 
Kožić I, Rumenjak V. P12-12: Usporedba vrijednosti koncentracije glukoze, ureje i kreatinina iz pune krvi (EDTA) i seruma kao uzorka na različitim analizatorima. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S164-S165.
 
Zavod za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku, Opća bolnica Sveti Duh, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: irenakozic [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Jedan od načina skraćivanja TATa (engl. turn around time, vrijeme od vađenja uzorka do izdavanja nalaza) u hitnim laboratorijima je izvođenje testova iz pune krvi. Cilj je ovoga rada bila usporedba dobivenih vrijednosti glukoze, ureje (BUN) i kreatinina iz pune krvi (EDTA) na acidobaznom analizatoru Stat Profile Critical Care Xpress CCX (Nova Biomedical) i vrijednosti istih metabolita iz seruma kao uzorka na biokemijskom analizatoru Olympus AU 400.
Materijali i metode: Kao uzorci korištene su pune krvi (EDTA) i serumi ležećih pacijenata. Ponovljivost u seriji i ponovljivost iz dana u dan na acido-baznom analizatoru CCX određena je korištenjem kontrola proizvođača.
Rezultati: Ponovljivost u seriji za glukozu izražena preko koeficijenta varijacije iznosila je KV = 0,6%, za BUN KV = 2,7%, za kreatinin KV = 1%. Ponovljivost iz dana u dan za glukozu KV = 0,5%, BUN KV = 4,6%, kreatinin KV = 4%. Podaci dobiveni usporednim određivanjem glukoze iz seruma na OLY AU 400, te glukoze iz pune krvi (EDTA) na CCX-u (N = 88) statistički su obrađeni te je dobivena zadovoljavajuća korelacija uz R2 = 0,8919. Za kreatinin (N = 84) koeficijent korelacije je iznosio R2 = 0,9819, dok je za BUN (N = 60) koeficijent iznosio 0,964.
Zaključak: Iz dobivenih je rezultata vidljivo da postoji značajna korelacija dobivenih rezultata za metabolite glukozu, BUN i kreatinin određenih iz seruma na analizatoru Olympus AU 400 sa rezultatima iz pune krvi kao uzorka na acido-baznom analizatoru CCX. Može se donijeti zaključak da je moguće glukozu, BUN i kreatinin kao najznačajnije metabolite odrediti iz pune krvi (EDTA) i tako značajno smanjiti TAT.
 
 
P12-13
 
Rumenjak V, Kožić I. P12-13: Procjena Nova StatStrip glukometra u odnosu na točnost, preciznost i interferencije. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S165-S166.
 
Zavod za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku, Opća bolnica Sveti Duh, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: irenakozic [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Cilj: Poznato je, da biokemijski sastav i matriks pune krvi mogu značajno utjecati na mjerenje glukoze glukometrima. Nova generacija StatStrip (Nova Biomedical Waltman, SAD) glukometara konstruirana je tako da uklanja interferencije.
Materijali i metode: Ispitivanje korelacije provedeno je ispitivanjem uzoraka venske krvi kod bolesnika u intenzivnoj jedinici i kod bolesnika na kroničnoj dijalizi. Korelacija je provedena analizom uzoraka na dva glukometra koji su do sada korišteni i na StatStrip glukometru. Kao referenzna metoda korištena je metoda sa heksokinazom (Olympus AU 400). Vrijednosti hematokrita određene su na hematološkom analizatoru Sysmex KX 2100. Korelacija je učinjena metodom linearne regresije, a klinička točnost i preciznost usporedbom rezultata prema kriterijima standarda ISO15197 za procjenu glukometra.
Rezultati: Linearna regresijska analiza pokazala je dobru korelaciju za sve ispitivane glukometre. Srednje odstupanje za referentnu metodu bilo je niže za StatStrip glukometar u odnosu na Roche Acu chek Performa i Roche Accu chek active glukometre. Kod bolesnika na kroničnoj dijalizi StatStrip glukometar je pokazao podudarnost sa kriterijima prema ISO15197, dok Roche Accu chek Performa i Roche Accu chek Active nisu. Kod bolesnika u intenzivnoj jedinici utvrđen je negativan bias praćen povećanjem vrijednosti hematokrita kod Roche Accu chek glukometra. Vrijednosti hematokrita nisu utjecale na vrijednosti glukoze izmjerene StatStrip glukometrom
Zaključak: Iz dobivenih rezultata proizlazi prednost StatStrip glukometra u povečanju točnosti mjerenja glukoze.
 
 
P12-14
 
Ruljančić N1, Mihanović M2, Bakliža A1, Rumenjak V3. P12-14: Analitička procjena metoda za TSH, tT3 i tT4. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S166-S167.
 
1Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Medicinsko biokemijski laboratorij, Zagreb; Hrvatska
2Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Zagreb, Hrvatska
3Zavod za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku, Opća bolnica Sveti Duh, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: n_ruljancic [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Proveden je kratki evaluacijski postupak analitičkog sustava sukladno CLSI preporukama sa statističkim modelom EP-Evaluator® za procjenu metoda i to za: EP5-protokol – nepreciznost (SD i CV unutar serije, između serije, ukupni CV); EP10-protokol – preliminarna evaluacija novih metoda za linearnost, test iskorištenja, nepreciznost, bias,”carryover”; EP9-protokol – usporedba metoda. Valjanost metoda je utvrđena u odnosu na tri kriterija: prema proizvođačevim kriterijima (SDP unutar serije i CVP unutar serije); prema kriterijima državne vanjske kontrole rezultata za bias (B%DK) i prema biološkoj bazi podataka za TE%B, CV%B i B%B.
Materijali i metode: 1. metoda – Analizator Elysis Uno ELISA test za TSH (test druge gen., analitička osjetljivost manja od 0,10 mlU/L), T3 i T4; 2. metoda – Analizator Vitros ECI CLIA metoda za TSH (test treće gen., analitička osjetljivost manja od 0,02 mlU/L), T3 i T4. Za uzorke su korišteni: a) Biorad kontrolni serum (L1,L2, L3) za EP5 i EP10 protokol i b) 92 seruma ispitanika za usporedbu metoda prema EP9-protokolu.
Rezultati: EP5 protokol: a) korisnikov SDE i CV%E manji od SDP unutar serije i CVP unutar serije za TSH, T3 i T4; b) korisnikov CV%ukE veći od CV%B za TSH, T3 i T4. EP10 protokol: a) korisnikov CV%ukE veći od CV%B za TSH, T3 i T4; b) korisnikov bias B%E manji od B%DKza TSH, T3 i T4; c) t-vrijednost manja od 4,6 za odsječak, nagib, %“carryover“, test iskorištenja, linearnost, osim za vrijednost za nagib za TSH (t = 16,6). EP9 protokol: a) koeficijent korelacije veći od 0,975 (r = 0,9775, B% = -1,4) za TSH, r je manji od 0,975 za T3 (r = 0,8360, B% = 0,16) i T4 (r = 0,8070, B% = 1,8%); b) TE% između metoda veći od TE%B.
Zaključak: Metode za određivanje hormona štitnjače zadovoljavaju nepreciznost prema proizvođačevim zahtjevima, ali ne prema biološkim kriterijima. Metode zadovoljavaju bias prema kriterijima vanjske procjene kvaltete. Metode se ne mogu ekvivalentno upotrebljavati za praćenje rezultata bolesnika.
 
 
P12-15
 
Šupak Smolčić V1, Bilić-Zulle L1,2, Fišić E1. P12-15: Analitička validacija biokemijskog analizatora Cobas 6000 analyzer series modul C501. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S167-S168.
 
1Zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
2Katedra za medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: vesnasupak [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Cobas 6000 (Hitachi, Japan) je biokemijski analizator koji spektrofotometrijski, imunoturbidimetrijski te ion selektivnim elektrodama mjeri biokemijske analite. Prikazan je dio rezultata opsežne validacije analizatora.
Materijali i metode: Validacija je učinjena za 12 analita, predstavnika metabolita, enzima, elemenata u tragovima, specifičnih proteina i elektrolita. Ispitana je nepreciznost u seriji (N = 20), nepreciznost iz dana u dan (N = 30) i usporedba s analizatorom korištenim u rutinskom radu (Olympus AU640) (N = 50).
Rezultati: Koeficijenti varijacije za nepreciznost u seriji: glukoza = 2,8%, ureja = 0,8%, kreatinin = 4,0%, GGT = 0,8%, AST = 0,6%, ALT = 0,8%, IgG = 3,2%, IgA = 1,1%, IgM = 1,5%, Fe = 0,9%, Na = 0,4% i K = 0,6%, a za nepreciznost između serija: glukoza = 1,6%, ureja = 2,0%, kreatinin = 2,6%, GGT = 1,9%, AST = 2,7%, ALT = 1,7%, IgG = 2,5%, IgA = 3,2%, IgM = 7,9%, Fe = 3,2%, Na = 1,3%, K = 2,0%. Pri usporedbi dvaju analizatora koeficijent korelacije za sve ispitivane analite iznosi r > 0,99 osim za Na (r = 0,97). Usporedba metoda učinjena je s pomoću Passing-Bablok regresije i izračunate su jednadžbe pravca za sve analite te 95% interval pouzdanosti za odsječak i nagib pravca. Za ureju, Na i K interval pouzdanosti za odsječak obuhvaća vrijednost nula, a za nagib vrijednost jedan pa su sasvim suglasni s rutinski korištenom metodom. Usporedba za AST, ALT, IgM i Fe ukazuje na postojanje male konstantne pogrješke (CI odsječka ne obuhvaća vrijednost nula), a za IgG postojanje male proporcionalne pogrješke (CI za nagib ne obuhvaća vrijednost jedan). Male vrijednosti konstantne i proporcionalne pogrješke pronađene su za glukozu, kreatinin, GGT i IgA.
Zaključak: S obzirom na niske vrijednosti CV instrument je zadovoljavajuće točnosti i preciznosti. Većina analita je usklađena na oba analizatora dok su za dio potrebna podešenja nagiba i odsječka pravca za potpunu usklađenost.

Izvorni stručni članak

 
Nada Vukelić, Dalja Papić Futač, Elizabeta Topić. Procjena analitičkih značajka analizatora GEM Premier 3000. Biochemia Medica 2007;17(2):231-41.
Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica “Sestre milosrdnice”, Zagreb
*Adresa za dopisivanje: nada [dot] vukelic [at] zg [dot] t-com [dot] hr
 
Abstract
Uvod: Razvoj senzorske tehnologije doveo je do pojave analizatora koji iz uzorka pune krvi brzo i jednostavno određuju koncentracije analita, ne samo u laboratoriju nego i uz bolesnika. Analizatori za pretrage uz bolesnika najčešće se instaliraju u jedinice intenzivne skrbi s ciljem bržeg dobivanja rezultata i ranijeg započinjanja terapije.
Cilj rada: Prije instalacije i puštanja u rad analizatora za pretrage uz bolesnika GEM Premier 3000 u Jedinici intenzivnog liječenja Kirurške klinike učiniti procjenu analitičkih značajka i utvrditi kompatibilnost rezultata s rezultatima analizatora u centralnom laboratoriju.
Materijali i metode: Procjena analitičkih značajka analizatora ispitana je određivanjem analitičke nepreciznosti u seriji, nepreciznosti iz dana u dan, netočnosti i usporednim određivanjem koncentracije analita u uzorcima bolesnika na ispitivanom analizatoru i na analizatorima na kojima se ti analiti određuju u centralnom laboratoriju kao referentnim analizatorima. Ispitivanja su provedena u skladu s preporukama NCCLS.
Rezultati: Dobiveni su zadovoljavajući rezultati ispitivanja nepreciznosti u seriji za sve analite (CV ≤ 3,46%), a rezultati ispitivanja nepreciznosti iz dana u dan bili su zadovoljavajući za sve analite (CV ≤ 4,65%) osim za laktat (2. razina, CV = 9,35%; 3. razina, CV=5,55%). Rezultati ispitivanja netočnosti bili su zadovoljavajući za sve analite (R ≤ 4,53%) osim za laktat (1. razina, R = 13,59%; 2. razina, R = -11,00%; 3. razina, R = 10,00%). Svi izračunati koeficijenti korelacije bili su unutar raspona 0,9727–0,9920, osim za natrij (Pearsonov, r = 0,9207) i pokazuju visok stupanj korelacije rezultata koncentracije analita u uzorcima bolesnika između referentnih analizatora i ispitivanog analizatora za sve analite. Regresijska analiza po Passingu i Babloku također pokazuje vrlo dobru podudarnost usporednih rezultata koncentracije analita u uzorcima bolesnika između ispitivanog analizatora i referentnih analizatora.
Zaključak: Rezultati određivanja koncentracije analita u uzorcima bolesnika dobivenih na ispitivanom analizatoru kompatibilni su s rezultatima dobivenim na referentnim analizatorima u centralnom laboratoriju. Analizator je jednostavan za rad, a automatsko, samostalno provođenje kontrole kavalitete rada poslije svakog uzorka i samostalno otklanjanje grešaka omogućuje siguran rad i pouzdan rezultat.
Ključne riječi: pretrage uz bolesnika, parametri acidobazične ravnoteže, elektroliti, metaboliti
Pristiglo: 16. ožujka 2007.                                                                                             Prihvaćeno 11. rujna 2007.
 
 
Uvod
Poremećaji acidobazične ravnoteže i elektrolita fiziološki i klinički su povezani i česti su u kliničkoj praksi. Brza i točna dijagnoza, te odgovarajuće liječenje takvih poremećaja od velike su važnosti (1,2). Razvoj tehnologije, naročito senzorske tehnologije, doveo je do pojave analizatora koji iz uzorka pune krvi brzo i jednostavno određuju spomenute analite, ne samo u laboratoriju, nego i uz bolesnka (engl. point of care testing, POCT) (3). Elektrokemijski senzori našli su svoje mjesto u kliničkoj kemiji zahvaljujući jednostavnosti, minimalnom održavanju i sposobnosti mjerenja klinički važnih analita u uzorku pune krvi u širokom koncentracijskom rasponu. Evoluciju POCT analizatora omogućili su razvoj minijaturnih senzora i njihova integracija u male sofisticirane analizatore koji su vratili testove ka bolesniku s ciljem bržeg dobivanja rezultata, ranijeg započinjanja terapije i time poboljšane skrbi bolesnika (3). Pretrage uz bolesnike tako postaju pristupačne bolnicama kao alternativa centralnom laboratoriju, prvenstveno u jedinicama intenzivne skrbi gdje učinkovito liječenje bolesnika zahtijeva redovito praćenje parametara acidobazične ravnoteže i elektrolita, ali i na drugim lokacijama za praćenje akutnih i kroničnih stanja (3). Spektar pretraga analizatora smještenih neposredno uz bolesnika sve se više širi u cilju što brže i detaljnije obrade i zbrinjavanja bolesnika, što unaprjeđuje kako klinički tako i ekonomski aspekt liječenja.
 
GEM Premier 3000
Ispitivani analizator GEM Premier 3000 je prijenosni analizator za brzu analizu uzoraka pune krvi uz bolesničku postelju. Proizvođač analizatora je tvrtka Instrumentation Laboratory Company, Lexington, MA, USA. Analizator simultano određuje vrijednosti: pH, pCO2, pO2, Na+, K+, Ca++, glukoze, laktata i hematokrita. Mjerenje koncentracije analita temelji se na potenciometriji (pH, pCO2, Na+, K+, Ca++), amperometriji (pO2, glukoza, laktat) i konduktometriji (hematokrit). Namijenjen je zdravstvenom stručnom osoblju na bilo kojoj bolničkoj lokaciji i u skladu je s europskim standardima.
Analizator ima dvije sastavnice: instrument i zamjenjivi umetak koji je primarna sastavnica. Zamjenjivi umetak je potpuno zatvoren sustav koji sadrži sve sastavnice potrebne za analizu uzorka: iglu za uzimanje uzorka, senzorsku karticu, kalibracijske/kontrolne otopine, cjevčice, ventile, crpke i posudu za otpad.
Kada se umetak stavi u analizator provodi se automatska kalibracija senzora. Nakon automatski provedene kalibracije, a prije analize uzoraka bolesnika slijedi vanjska provjera kalibracije i ispravnosti umetka pomoću komercijalnih uzoraka. Slijedeće kalibracije se izvode automatski u određenim vremenskim razmacima kako bi se omogućila neprekidna točnost analizatora. Analizator automatski provodi tri vrste kalibracija: kalibraciju u jednoj točki, kalibraciju u dvije točke i kalibraciju kisika. Kalibracija u jednoj točki se provodi automatski i poslije svakog uzorka.
Kao ekskluzivitet proizvođač navodi program aktivne automatske kontrole kvalitete rada, tzv. iQM™(engl. Intelligent Quality Management). Program iQM™zamjenjuje konvencionalnu unutarnju kontrolu kvalitete rada koja je ovdje sastavni dio operativnog sustava i provodi kontrolu svih mjernih parametara nakon svakog uzorka bez intervencije korisnika. Program iQMTM počinje s radom automatski nakon uspješno provedene validacije automatske kalibracije instaliranog umetka. Neprekidno prati izvođenje cijelog procesa analize uzorka (uključujući senzore, otopine i elektroniku), omogućava trenutno otkrivanje greške i automatski izvodi korektivne akcije radi otklanjanja greške.
Drugi, također ekskluzivni program, je program FPRC (engl. Failure Pattern Recognition Checks) koji pomaže u identifikaciji mikro ugrušaka, nekih grešaka u radu senzora i identifikaciji nekih interferencija. Analizator GEM Premier 3000 za vrijeme analize uzorka automatski provjerava prisutnost mikro ugrušaka i interferencija.
Postoji nekoliko vrsta umetaka koji se razlikuju po konfiguraciji analita (pH, plinovi u krvi/hematokrit/elektroliti/metaboliti), broju testova (75–600, neovisno o broju kalibracija i kontrola) i vremenu trajanja umetka (2 ili 3 tjedna). Uzorak za analizu može biti arterijska, kapilarna ili venska krv, a jedini prihvatljivi antikoagulansi su Li–/ Na-heparin u konačnoj koncentraciji od 25 IU/mL. Ostali antikoagulansi (EDTA, citrat, oksalat, NaF) mogu štetno djelovati na senzore i ne prepuručuju se. Volumen krvi potreban za analizu je 135–150 µL, avrijeme analize uzorka je 85 sekundi.
U procjeni analitičkih značajka ispitivanog aparata rabili smo slijedeće analizatore centralnog laboratorija: Ciba Corning 865, Vitros 250 i Olympus AU 640.
 
Analizator Ciba Corning 865
To je biokemijski analizator za određivanje vrijednosti parametara acido-bazične ravnoteže, elektrolita, metabolita, hemoglobina i derivata hemoglobina. U ovom je ispitivanju to bio referentni analizator za usporedna određivanja vrijednosti pH, pCO2, pO2, K+, Na+ i Ca++ u uzorcima bolesnika. Mjerna tehnologija ispitivanih analita temelji se na elektrokemijskom fenomenu (tehnologija ISE, amperometrija i potenciometrija). Hematokrit nije moguće odrediti na ovom analizatoru, pa taj analit nije podvrgnut analitičkoj procjeni. Proizvođač analizatora je Ciba Corning Diagnostics Corporation, MA, SAD.
 
Analizator Vitros 250
To je diskretni biokemijski analizator koji radi na načelu suhe kemije. U ovom ispitivanju to je bio referentni analizator za usporedna određivanja koncentracije laktata. Koncentracija laktata u plazmi određuje se spektrofotometrijski. Proizvođač aparata je Ortho Clinical Diagnostics, NY, SAD.
 
Analizator Olympus AU 640
To je otvoreni, diskretni, višekanalni biokemijski analizator (proizvođač je tvrtka Olympus Optical Co., Ltd., Tokyo, Japan) na kojem su, kao referentnom analizatoru, rađena usporedna određivanja koncentracije glukoze u uzorcima bolesnika. Metoda određivanja koncentracije glukoze je enzimatski UV test (metoda heksokinaza).
Na analizatorima se redovito provodi kontrola kvalitete rada (unutarnja i vanjska), kao i postupci održavanja prema preporukama proizvođača.
 
Cilj rada
Cilj rada bio je prije instalacije i puštanja u rad analizatora za pretrage uz bolesnika GEM Premier 3000 u Jedinici intenzivnog liječenja Kirurške klinike, učiniti procjenu analizatora u centralnom laboratoriju, kako bi se ispitale njegove analitičke i tehničke značajke i utvrdila kompatibilnost rezultata s rezultatima analizatora u centralnom laboratoriju, s obzirom na predviđenu radnu lokaciju i činjenicu da će na njemu raditi nelaboratorijsko osoblje.
Analitička procjena učinjena je određivanjem nepreciznosti u seriji, nepreciznosti iz dana u dan, netočnosti i usporednim određivanjem koncentracije analita u uzorcima bolesnika na ispitivanom analizatoru i na analizatorima na kojima se koncentracija tih analita određuje u centralnom laboratoriju kao referentnim aparatima koji su uključeni u program vanjske kontrole kvalitete rada. Ispitivanja su provedena u skladu s preporukama NCCLS (engl. National Committee for Clinical Laboratory Standards, dokument EP09-A2) (4). Budući da pretrage uz bolesnike zauzimaju sve važnije mjesto u kliničko laboratorijskoj dijagnostici i tehnologijski se najbrže razvijaju, za očekivati je da će ispitivani analizator u nekim značajkama nadmašiti klasične laboratorijske analizatore.
 
Materijali i metode
Analizatori
Gem Premier 3000
Nakon stavljanja umetka u analizator provodi se automatska kalibracija senzora. Nakon automatski provedene kalibracije, a prije analize uzoraka bolesnika slijedi vanjska provjera kalibracije i ispravnosti umetka pomoću komercijalnih uzoraka za validaciju (Calibration Validation Products, CVP, Instrumentation Laboratory Company, Lexington, MA, SAD). Slijedeće kalibracije se izvode automatski u određenim vremenskim razmacima.
Kontrolu kvalitete rada nakon uspješno provedene validacije automatske kalibracije instaliranog umetka automatski preuzima program iQMTM pomoću kontrolnih otopina sadržanih u umetku.
Analizator Ciba Corning 865
Za kalibraciju se rabe izvorne kalibracijske otopine (Buffer 6,838 i Buffer 7,3/COox Zero; Bayer HealthCare LLC, MA, SAD), a za kontrolu kvalitete rada izvorni kontrolni uzorci proizvođača koji sadrže tri razine vrijednosti analita (Rapid QC Complete Level 1, 2 i 3; Bayer HealthCare LLC, MA, SAD).
Analizator Vitros 250
Za određivanje koncentracije laktata u plazmi korišten je višeslojni film (Vitros Lac Slide). Za kalibraciju se rabi izvorni kalibrator (Calibrator kit 1), a za kontrolu kvalitete rada kontrolni uzorci Performance Verifier I i II. Proizvođač filmova, kalibracijskih i kontrolnih otopina je Ortho Clinical Diagnostics, NY, SAD.
Analizator Olympus AU 640
Za određivanje glukoze korišten je reagens Glucose, za kalibraciju System Calibrator, a za unutarnju kontrolu kvalitete rada Olympus Control Level 1 i 2. Proizvođač reagensa, kalibratora i kontrolnih uzoraka je Olympus Life and Material Science Europa GmbH, Hamburg, Njemačka.
Procjena analitičkih značajka analizatora GEM Premier 3000
Ispitivanje nepreciznosti unutar serije
Provedeno je višekratnim (20 puta) mjerenjem koncentracije slijedećih analita: pH, pCO2, pO2, Na+, K+, Ca++, glukoze i laktata u uzorcima kontrolnih otopina Critical Care QC Contril 9 Multipak koji sadrži tri razine vrijednosti analita (Level 1, 2 i 3; Instrumentation Laboratory).
Ispitivanje nepreciznost iz dana u dan
Provedeno je određivanjem koncentracije istih analita tijekom 20 dana u uzorcima kontrolnih otopina Rapid QC Complete 1, 2 i 3 (Bayer HealthCare) koji sadrže tri razine vrijednosti analita.
Ispitivanje netočnosti
Provedeno je određivanjem koncentracije analita: pH, pCO2, pO2, Na+, K+, Ca++, glukoze i laktata u 20 uzoraka kontrolnih otopina Critical Care QC Contril 9 Multipak koje sadrže tri razine vrijednosti analita (Level 1, 2 i 3; Instrumentation Laboratory).
Usporedna određivanja pokazatelja acidobazične ravnoteže i koncentracije elektrolita
Analizirano je 160 uzoraka pune krvi (arterijska, venska, miješana krv) na analizatoru Ciba Corning 865 (analiti: pH, pCO2, pO2, K+, Na++, Ca++) kao referentnom analizatoru i na ispitivanom analizatoru GEM Premier 3000.
Nije bilo posebnih vađenja krvi za potrebe ovoga ispitivanja, nego su se rabili uzorci krvi bolesnika kojima je zatraženo određivanje plinova u krvi i pH. Uzorci krvi su se vadili u heparinizirane štrcaljke i analizirali istodobno na oba analizatora odmah nakon primitka kako bi se izbjegle promjene u koncentraciji plinova koje bi mogle nastati dužim stajanjem uzoraka.
Usporedna određivanja koncentracije glukoze i laktata
Analizirano je 50 uzoraka plazme bolesnika (Li-heparin): za glukozu na analizatoru Olympus AU 640, a za laktat na analizatoru Vitros 250 kao referentnim analizatorima i ispitivanom analizatoru GEM Premier 3000. Nije bilo posebnih vađenja krvi za potrebe ovoga ispitivanja, nego su se rabili uzorci krvi bolesnika kojima je traženo određivanje glukoze i laktata u plazmi.
 
Statistička analiza
Statistička obrada rezultata napravljena je pomoću programa MedCalc (verzija 9.0.1.1; Frank Schoonjans, Belgium). U svrhu procjene nepreciznosti izračunati su srednja vrijednost (x), standardna devijacija (SD) i koeficijent varijacije (CV, %), a u svrhu procjene netočnosti izračunat je postotak odstupanja srednje izmjerene vrijednosti od srednje deklarirane vrijednosti (R, %) (5). Stupanj povezanosti rezultata prikazan je pomoću Pearsonova koeficijenta korelacije (r) s izračunatim (95%) intervalima pouzdanosti (CI) za svaki ispitivani analit. Regresijskom analizom rezultata po Passingu i Babloku izračunati su jednadžba pravca i intervali pouzdanosti (95% CI) za nagib pravca (b) i odsječak na osi y (a) za svaki ispitivani analit. Kriteriji prihvatljivosti rezultata bili su slijedeći:
1. Za procjenu nepreciznosti, vrijednost koeficijenta varijacije manja od 5,00%,
2. Za procjenu netočnosti, odstupanje srednje izmjerene vrijednosti od srednje deklarirane vrijednosti manje od 5,00%,
3. Za procjenu stupnja povezanosti rezultata, koeficijent korelacije veći od 0,9500.
 
Rezultati
Rezultati ispitivanja nepreciznosti u seriji (srednja vrijednost, standardna devijacija, koeficijent varijacije; N = 20, kontrolni uzorak Critical Care QC Contril 9 Multipak: razine 1, 2 i 3) prikazani su u tablici 1.
 
Tablica 1. Rezultati ispitivanja nepreciznosti u seriji
 
 
Rezultati ispitivanja nepreciznosti u seriji zadovoljavajući su za sve analite (CV ≤ 3,46%).
Rezultati ispitivanja nepreciznosti iz dana u dan (srednja vrijednost, standardna devijacija, koeficijent varijacije; N = 20, kontrolni uzorak Rapid QC Complete: razine 1, 2 i 3) prikazani su u tablici 2.
 
Tablica 2. Rezultati ispitivanja nepreciznosti iz dana u dan
 
 
Nepreciznost iz dana u dan bila je zadovoljavajuća za sve analite (CV ≤ 4,65%) osim za laktat (2. razina, CV = 9,35%; 3. razina, CV = 5,55%).
Rezultati ispitivanja netočnosti (srednja deklarirana vrijednost, srednja izmjerena vrijednost, R; N = 20, kontrolni uzorak Critical Care QC Contril 9 Multipak: razine 1, 2 i 3) prikazani su u tablici 3.
 
Tablica 3. Rezultati ispitivanja netočnosti
 
 
Rezultati ispitivanja netočnosti bili su zadovoljavajući za sve analite (R ≤ 4,53%) osim za laktat (1. razina, R = 13,59%; 2. razina, R = -11,00%; 3. razina, R = 10,00%).
Rezultati usporednih određivanja koncentracije analita u uzorcima bolesnika na referentnim analizatorima i ispitivanom analizatoru GEM Premier 3000 (srednja vrijednost, standardna devijacija) i izračunati Pearsonov koeficijent korelacije (r) prikazani su u tablici 4.
 
Tablica 4. Rezultati usporednih određivanja koncentracije analita u uzorcima bolesnika i koeficijenti korelacije
 
 
Dobiveni koeficijenti korelacije pokazuju visok stupanj korelacije za sve analite osim za natrij.
Rezultati usporednih određivanja koncentracije analita u uzorcima bolesnika obrađeni regresijskom analizom po Passingu i Babloku prikazani su u tablici 5.
 
Tablica 5. Rezultati regresijske analize po Passingu i Babloku
 
 
Rezultati pokazuju vrlo dobru podudarnost rezultata između ispitivanog analizatora i referentnih analizatora.
 
Rasprava
Rezultati procjene ispitivanog analizatora GEM Premier 3000 pokazali su da nepreciznost u seriji, nepreciznost iz dana u dan i netočnost za većinu analita zadovoljavaju unaprijed utvrđene kriterije prihvatljivosti (CV < 5,00%; R < 5,00%) za sve tri ispitivane koncentracijske razine analita. Korelacija rezultata između ispitivanog analizatora i referentnih analizatora također zadovoljava kriterij prihvatljivosti kod većine analita (r > 0,95).
Kriterije prihvatljivosti nisu zadovoljili rezultati ispitivanja nepreciznosti iz dana u dan za laktat (2. razina i 3. razina), rezultati ispitivanja netočnosti za laktat (sve tri razine) te koeficijent korelacije za natrij.
Ograničenja ove procjene su činjenice što su se u vrijeme kad se provodila procjena (2006. g.) kao referentni aparati upotrebljavali analizatori Ciba Corning 865 (godina proizvodnje 1996.) i Vitros 250 (godina proizvodnje 1998.). To su mogući razlozi neprihvatljivosti nekih rezultata (natrij, laktat).
Procjenu analitičkih značajka analizatora GEM Premier 3000 ispitivali su i drugi autori.
Beneteau-Burnat i sur. uspoređivali su analizator GEM Premier 3000 i Radiometer® ABL 725 (6). Za ispitivanje nepreciznosti rabili su vodene kontrolne uzorke (ContrIL 9 Multipak, proizvođač Instrumentation Laboratory). Rezultati ispitivanja nepreciznosti u seriji i nepreciznosti iz dana u dan dali su zadovoljavajuće vrijednosti koeficijenata varijacije za sve analite (rezultati za glukozu i laktat su bili granični za pojedine razine). Koeficijenti korelacije dobiveni usporednim određivanjem uzoraka bolesnika na oba aparata (N = 110) su bili u rasponu od 0,91–0,99 (za natrij r = 0,94, za ionizirani kalcij r = 0,91), a regresijska analiza također nije pokazala razliku rezultata između dvaju analizatora.
Steinfelder-Visscher i sur. uspoređivali su analitičke značajke analizatora GEM Premier 3000 i analizatora Ciba Corning 865. Usporedbom rezultata 127 uzoraka pune krvi bolesnika autori su za sve analite osim kalija (r = 0,79) dobili zadovoljavajuće rezultate (7).
Analizator je jednostavan za rukovanje. Kako je bio na ispitivanju u kliničkom laboratoriju, bila je potrebna minimalna izobrazba osoblja. Za vrijeme ispitivanja nije bilo potrebe za intervencijom servisera, jer nema potrošnih dijelova. Postupci održavanja su minimalni. Zamjenjivi umetak je zatvoren sustav i on se jedini povremeno mijenja (ovisno o broju testova/vremenu trajanja umetka). Otpadna posuda ugrađena u umetak povećava biološku sigurnost operatera, jer na najmanju mjeru svodi kontakt operatera s uzorkom krvi. Različite konfiguracije umetka (različit izbor testova, broj testova i trajanje umetka) omogućavaju korisniku fleksibilnost i ekonomičnost.
Aktivna automatska kontrola rada (poslije svakog uzorka bez sudjelovanja korisnika) omogućava znatno brže otkrivanje grešaka (najduže u roku od 30 minuta), što je znatna prednost u odnosu na klasične aparate gdje se kontrola kvalitete rada provodi svakih osam sati. Nakon otkrivanja greške slijedi samostalno otklanjanje greške i dokumentacija korektivne akcije ili isključivanje iz radnog procesa senzora koji nije prošao kontrolu do otklanjanja greške. Ova neprekidna automatska kontrola omogućuje siguran rad i pouzdane rezultate u svako doba.
Kvaliteta pretraga učinjenih uz bolesnika ovisi o predanalitičkim, analitičkim i poslijeanalitičkim čimbenicima. Problemi u radu s aparatima najčešće su uzrokovani predanalitičkim greškama. Suradnja laboratorijskog i kliničkog osoblja i izobrazba osoblja koje radi na aparatu uz bolesnika o mogućim predanalitičkim pogreškama neophodna je za pouzdan i kvalitetan rezultat.
Analizator ne zahtijeva posebne uvjete okoline (radna temperatura 15–35ºC, relativna vlažnost 5–90%), a promjene barometarskog tlaka ne utječu na rad aparata.
Računalo omogućava povezivanje analizatora s postojećim laboratorijskim informatičkim sustavom i prijenos rezultata. Analizator se može povezati s modulom za koksimetriju i modulom za koagulaciju. Uz uporabu uređaja UPS aparat može raditi do sat vremena bez napajanja električnom strujom.
 
Zaključak
Visoka povezanost rezultata (osim natrija), preciznost i točnost (osim laktata) ispitivanog analizatora kompatibilni su s analizatorima centralnog laboratorija. Operativni proces koji ne zahtijeva izučenog laboratorijskog radnika, samostalno, automatsko provođenje kalibracija, kontrola i otklanjanje grešaka te minimalno održavanje čine ga prikladnim za rad u jedinicama intenzivnog liječenja.
 
Zahvala
Ova procjena financirana je sredstvima tvrtke MD Lab d.o.o., zastupnikom tvrtke Instrumentation Laboratory i Kliničkog zavoda za kemiju KB “Sestre milosrdnice”, Zagreb.
 
Literatura
1.    Scott MG, LeGrys VA, Klutts JS. Electrolytes and blood gases. In: Burtis CA, Ashwood ER, Bruns DE, eds. Tietz Textbook of Clinical Chemistry and Molecular Diagnosis. St. Louis. Elsevier Saunders; 2006. p. 983-1018.
2.    D´Orazio P, Meyerhoff ME. Electrochemistry and chemical sensors. In: Burtis CA, Ashwood ER, Bruns DE, eds. Tietz Textbook of Clinical Chemistry and Molecular Diagnosis. St. Louis. Elsevier Saunders; 2006. p. 93-119.
3.    Price CP, St. John A. Point of care testing. In: Burtis CA, Ashwood ER, Bruns DE, eds. Tietz Textbook of Clinical Chemistry and Molecular Diagnosis. St. Louis. Elsevier Saunders; 2006. p. 299-320.
4.    NCCLS. Method comparison and bias estimation using patient samples: approved guideline. NCCLS document EP9-A. NCCLS, 940 West Valley Road, Suite 1400, Wayne, PA 19087.
5.    Štraus B. Medicinska biokemija. Zagreb: JUMENA; 1988.
6.    Beneteau-Burnat B, Bocque MC, Lorin A, Martin C, Vaubourdolle M. Evaluation of the blood gas analyzer GEM® PremierTM 3000. Clin Chem Lab Med 2004;42(1):96-101.
7.    Steinfelder-Visscher J, Weerwind PW, Teerenstra S, Brouwer MHJ. Reliability of point-of-care hematocrit, blood gas, electrolyte, lactate and glucose measurement during cardiopulmonary bypass. Perfusion 2006;21:33-7.

Izvorni stručni članak

 
Slavica Dodig1, Ulrich Kragh-Hansen2, Lorenzo Minchiotti3, Matko Dodig4, Sonja Grgić5, Bojan Benko6. Kvaliteta slika elektroforeze i izoelektričnog fokusiranja komprimiranih primjenom JPEG i JPEG2000. Biochemia Medica 2007;17(2):220-30.
1 Odjel za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku, Dječja bolnicaSrebrnjak”, Zagreb, Hrvatska
2 Zavod za medicinsku biokemiju, SveučilišteAarhus”, Aarhus, Danska
3 Zavod za biokemijuA. Castellani”, SveučilištePavia, Pavia, Italija
4 T-Mobile, Zagreb, Hrvatska
5 Fakultet elektrotehnike i računarstva, SveučilišteuZagrebu, Zagreb, Hrvatska
6 Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
 
*Adresa za dopisivanje: slavica [dot] dodig [at] zg [dot] t-com [dot] hr
 
Sažetak
Cilj: Za potrebe telepatologije mora se pri prijenosu zadržati visoka kvaliteta svih elemenata slike. Cilj je ovog rada bio komprimirati slike uzoraka elektroforeze i izoelektričnog fokusiranja algoritmima JPEG (engl. Joint Photographic Expert Group) i JPEG2000 te procijeniti kvalitetu komprimiranih slika prije i poslije elektronskog prijenosa.
Metode: Skenogrami uzoraka elektroforeze serumskih proteina bolesnika s albuminom Zagreb i izoelektričnog fokusiranja albumina bolesnika s albuminom Krapina te fotografirani skenogram izoelektričnog fokusiranja odabrani su za istraživanje. Svaka je slika komprimirana u osam stupnjeva (od 3,0 bpp (engl. bitperpixel, bit po pikselu) do 0,1 bpp) primjenom kompresijskih postupnika JPEG i JPEG2000. Sve slike (N = 51), komprimirane i nekomprimirane, poslane e-poštom, procjenjivalo je osam medicinskih biokemičara: šest iz Hrvatske, jedan iz Italije i jedan iz Danske. Kvaliteta slika vrednovana je i objektivnim mjerilima kvalitete slika, tj. PSNR (engl. Peak-Signal-to-Noise-Ratio, omjer vršnog signala i šuma), SNR (engl. Signal-to-Noise-Ratio, omjer signala i šuma), OQF (engl. OptimizedQualityFactor, optimirani činitelj kvalitete) i MSE (engl. MeanSquaredError, glavna kvadratna pogreška).
Rezultati: Subjektivnim ocjenjivanjem sve su slike komprimirane algoritmom JPEG2000 ocijenjene kao izvrsne. Protivno tome, kompresijom JPEG pri kompresijama od 0,1 bpp slike su ocijenjene kao potpuno neupotrebljive, kompresijom od 0,2 bpp ocijenjene su kao dobre ili umjereno nejasne, a slike komprimirane od 0,3 do 3,0 bpp ocijenjene su kao izvrsne. Vrijednosti PSNR i SNR kod kompresije JPEG od 0,3 bpp bile su sukladne vrijednostima PSNR i SNR kod kompresije JPEG2000 od 0,1 bpp.
Zaključak: Nakon elektronskog prijenosa subjektivna ocjena kvalitete slika komprimiranih algoritmom JPEG2000 od 0,1 do 3,0 bpp, te slika komprimiranih algoritmom JPEG od 0,3 do 3,0 bpp bila je jednaka kvaliteti izvornih slika.
Ključne riječi: JPEG, JPEG2000, kompresija slika, analiza slika, telemedicina, elektroforeza, izoelektrično fokusiranje
Pristiglo: 15. siječnja 2007.                                                                                               Prihavaćeno: 4. srpnja 2007.
 
 
Uvod
Telemedicina, koja je udružila dvije specijalnosti, tj. medicinu i telekomunikacije, omogućila je brzi elektronski prijenos laboratorijskih slika (engl. store-and-forward telemedicine) u svrhu postavljanja primarne dijagnoze, dobivanje drugog mišljenja specijalista, u svrhu profesionalne izobrazbe i usavršavanja, dugotrajne pohrane podataka u digitalnom obliku, te za potrebe video-konferencija (tj. interaktivna primjena u realnom vremenu) (1). Slike se u laboratorijskoj medicini obično prenose kao slike snimljene digitalnom kamerom, a u zadnje vrijeme kao slike dobivene mikroskopima s digitalnom opremom. Digitalizirane slike moraju imati veliku razlučivost (2,3). U složenom procesu digitalizacije, kompresije i elektronskog prijenosa slike, kvaliteta izvorne slike mora biti u cijelosti očuvana. Kako se kompresijom ne bi izgubila visoka razlučivost izvorne slike, moraju se primijeniti kvalitetni algoritmi za kompresiju slike uz veliki kapacitet telefonske mreže (4). JPEG (engl. Joint Photographic Expert Group) je zajedničko ime za radnu skupinu koja je razvila postupak kompresije mirnih slika. Razvoj, vrednovanje i standardizacija trajali su od 1982. do 1987. godine, a 1992. godine JPEG skupina je dovršila opis postupka za kompresiju fotografija sa i bez gubitaka (engl. lossyandlossless) koji je prihvaćen kao međunarodni standard (5). JPEG2000 je novi međunarodni standard temeljen na tehnologiji wavelet (6). Algoritam JPEG 2000 može u cijelosti ili djelomično kodirati datoteke bez gubitaka, pa je pogodan za obradu medicinskih slika (6). Bez obzira koji se kompresijski algoritam primjenjuje, važno je ocijeniti do kojeg se stupnja slika može komprimirati, a da ne izgubi na kvaliteti koja je nužna za njezino vrednovanje (7). Kvaliteta slike ocjenjuje se subjektivnim i objektivnim mjerilima.
Cilj je ovog rada bio komprimirati slike uzoraka elektroforeze i izoelektričnog fokusiranja algoritmima JPEG i JPEG2000 te procijeniti kvalitetu komprimiranih slika prije i poslije elektronskog prijenosa. Slike elektroforeze i izoelektričnog fokusiranja bile su upotrijebljene u multicentričnoj evaluaciji bolesnika s bisalbuminemijom.
 
Materijali i metode
Dobivanje digitalnih slika i kompresija
Tri su slike odabrane za ispitivanje: skenogram elektroforeze serumskih proteina na celogelu bolesnika s albuminomZagreb (Slika 1.A1), dva uzorka izoelektričnog fokusiranja albumina Krapina na poliakrilamidu (Slika 1.B1), te fotografija uzoraka izoelektričnog fokusiranja albumina sa standardima na poliakrilamidu (Slika 1.C1). Slike su korištene u elektronskom dopisivanju pri objavljivanju rezultata istraživanja dvostruke albuminemije (8,9). Razlučivost izvornih slika iznosila je 1199 dpi (slike 1.A i 1.B), odnosno 99 dpi (slika 1.C). Odabrane su slike skenirane (upotrebom plosnatog skenera) i potom pohranjene kao slike u računalu (veličina konvertiranih slika bila je 225–649 KB; broj elemenata 77–221 kilopiksela). Nakon pohrane, slike su konvertirane u 24-bit BMP (BMP je standardni grafički format za MS Windows; obično se primjenjuju mape s razlučivošću 24 bita po pikselu jer za polikromatske slike daje bolju kvalitetu izvorne slike) i komprimirane pomoću edukacijskog programa VCDemo, version 5.03 (10). Pri kompresiji su ispitana dva različita postupnika za kompresiju slika, tj. JPEG (5) i JPEG2000 (6). Elferogrami su komprimirani u osam različitih stupnjeva objema kompresijskim metodama, tj. 3,0 bpp (engl. bitperpixel, bit po pikselu), 1,5 bpp, 1,0 bpp, 0,7 bpp, 0,5 bpp, 0,3 bpp, 0,2 bpp i 0,1 bpp. Na kraju, izvorne i komprimirane slike poslane su u privitku e-poštom različitim osobama.
 
Mjerila kvalitete
Kvaliteta komprimiranih i proslijeđenih slika ispitana je subjektivnim i objektivnim načinom, uključujući (i) tri izvorne slike (Slike 1.A1, 1.B1 i 1.C1) i sve komprimirane slike (3 x 17 = 51 slika). Slike je procjenjivalo osam medicinskih biokemičara iz pet različitih ustanova: šest iz Hrvatske, jedan iz Italije (L.M.) i jedan iz Danske (U. K-H.). Svi osim L.M, i U.K-H nisu znali kojim su algoritmom slike bile komprimirane. Svi su procjenitelji bili upoznati s elementima važnima za procjenu vrste slika i zamoljeni su da usporede komprimirane slike s izvornim slikama te ih ocijene kao: izvrsna (jednake kvalitete kao i izvorna slika; nepromijenjena); dobra ili umjereno nejasna (neznatno promijenjena), ili potpunoneupotrebljiva (potpuna dekompozicija slike; gubitak relevantnih podataka); (ii) nekomprimirane i komprimirane slike objektivno su procijenili neovisni procjenitelji M.D. i S.G. koji su znali kojim su protokolom slike bile komprimirane.
Ocjena slika učinjena je prije i poslije kompresije primjenom softvera za analizu slika koji može odrediti omjer signala i šuma (SNR, engl. Signal-to-Noise-Ratio), vršni omjer signala i šuma (PSNR, engl. Peak-Signal-to-Noise-Ratio), srednju kvadratnu pogrešku (MSE, engl. Mean Squared Error) i optimirani činitelj kvalitete (OQF, engl. Optimized Quality Factor). Među tim parametrima, MSE i PSNR su najčešće primjenjivana mjerila kvalitete slike (11). PSNR, SNR i MSE predstavljaju realna, objektivna mjerila kvalitete slike (11). Činitelj kvalitete određuje koliko će podataka biti izgubljeno, što izravno odražava veličinu komprimirane slike (12). VCDemo program kompresijskog postupnika JPEG (10) omogućava određivanje OQF, tj. najmanjeg činitelja kvalitete koji daje sliku koja je najsličnija izvornoj slici. SNR podrazumijeva omjer srednje snage signala i efektivne snage šuma, a izračunava se primjenom sljedeće jednadžbe:
 
(1)
U toj jednadžbi A predstavlja amplitudu korijena aritmetičke sredine. Asignal and Anoise su efektivne vrijednosti amplitude signala, odnosno efektivne vrijednosti amplitude šuma.
MSE je izračunat prema:
 
 (2)
gdje je I(i,j) amplituda piksela izvorne slike, a K(i,j) amplituda piksela rekonstruirane slike. Parametri m i n predstavljaju predstavljaju broj elemenata slike u horizontalnom i vertikalnom smjeru (izraženo u pikselima).
PSNR je definiran kao:
 
 (3)
gdje MAXI predstavlja najveću moguću veličinu elemenata slike, a MSE je srednja kvadratna pogreška (kvadrat zbroja razlike (engl. Bias) i varijance procjenitelja).
Statistička značajnost testirana je Wilcoxon-Mann-Whitney testom dvostrukog uzorka, a korelacija između dviju varijabli izražena je koeficijentom korelacije (r). Granična vrijednost OQF, PSNR i MSE određivana je pomoću ROC-analize (13).
 
Rezultati
Subjektivna ocjena
Slike 1.A1, 1.B1, 1.C1i njihove komprimirane inačice poslane su kao privitak u e-pošti osmorici lokalnih i međunarodnih stručnjaka. Primatelji su se složili da su sve slike komprimirane postupnikom JPEG2000 bile izvrsne, tj. bile su jednake kvalitete kao izvorne slike. S druge strane, kompresija JPEG bila je manje korisna (Tablica 1). Samo slike komprimirane stupnjevima 0,3 do 3,0 bpp bile su ocijenjene kao izvrsne. Slike komprimirane stupnjem 0,2 bpp ocijenjene su kao dobre, a kompresija pri 0,1 bpp rezultirala je potpuno nekorisnim slikama. Gubitak kvalitete slika komprimiranih stupnjevima 0,2 i 0,1 bpp postojao je i prije elektronskog prijenosa (usporediti slike 2 i 3 sa slikama 1 na Slici 1). prijenos nije utjecao na kvalitetu slika (nije prikazano).
 
Tablica 1. Subjektivna ocjena slika pri različitim JPEG-kompresijama
 
 
 
 
Slika 1. (a) Elektroforeza serumskih proteina na celogelu (normalni serum (lijevo) i serum sa sporo migrirajućim albuminom Zagreb (desno); 133 kilopiksela; 391 kB pri stupnjevima JPEG-kompresije 3,0 bpp (A1), 0,2 bpp (A2) i 0,1 bpp (A3). (b) Izoelektrično fokusiranje na polakrilamidu (normalni albumin bez brzo migrirajućeg albumina Krapina (lijevo) i s njim (desno); 77 kilopiksela; 225 kB pri stupnjevima JPEG-kompresije 3,0 bpp (B1), 0,2 bpp (B2) i 0,1 bpp (B3). (c) Izoelektrično fokusiranje na polakrilamidu (otac-normalan albumin, majka i dijete s normalnim i brzo migrirajućim albuminom Krapina; 221 kilopiksela; 649 KB pri stupnjevima JPEG-kompresije 3,0 bpp (C1), 0,2 bpp (C2) i 0,1 bpp (C3). Vrijednost pI od 4.82 predstavlja inačicu albumina, a ostale vrijednosti pripadaju proteinskim standardima.
 
Objektivna mjerila kvalitete
Tablica 2. prikazuje objektivna mjerila kvalitete 48 slika komprimiranih algoritmima JPEG i JPEG2000. Ponovno, prijenos slika nije utjecao na njihovu kvalitetu. Vrijednosti PSNR nisu se značajno razlikovale između slika kod kompresije ≥ 0,3 bpp. Nasuprot tome, postojala je statistički značajna razlika za vrijednosti SNR svake pojedine slike (P = 0,029), tj. vrijednost SNR ovisila je o vrsti analizirane slike (sadržaj slike). Međutim, nije postojala statistički značajna razlika između vrijednosti SNR za kompresijske postupnike JPEG i JPEG2000 (P = 0,797). Konačno, vrijednosti MSE izračunane za odgovarajuće vrijednosti bpp razlikovale su se značajno (P = 0,037) između dviju kompresijskih shema.
 
Tablica 2. Mjerila kvalitete za slike 1.A1, 1.B1 i 1.C1 komprimirane postupnicima JPEG odnosno JPEG2000
 
 
Kompresija JPEG kod 0,3 bpp i kompresija JPEG2000 kod 0,1 bpp nisu rezultirale gubitkom relevantnih podataka za uzorke ni elektroforeze ni izoelektričnog fokusiranja, bez obzira na način dobivanja slike. Slike komprimirane postupnikom JPEG, ocijenjene kao izvrsne, imale su raspon vrijednosti OQF od 31 do 99 (srednja vrijednost 74; granična vrijednost > 20). Postojalo je preklapanje vrijednosti PSNR između slika (kompresija JPEG) ocijenjenih kao izvrsne i slika ocijenjenih kao dobre/nekorisne. Sve slike prihvaćene kao izvrsne imale su vrijednosti PSNR > 37 dB (granična vrijednost) (Slika 2). Vrijednosti PSNR (srednja vrijednost 39,0 dB) i SNR (srednja vrijednost 21,9 dB) pri kompresiji od 0,3 bpp za kompresiju JPEG mogle su se usporediti s vrijednostima PSNR (srednja vrijednost 38,2 dB) i SNR (srednja vrijednost 21,0 dB) dobivenih kod 0,1 bpp pri kompresiji JPEG2000. Granične vrijednosti MSE za slike komprimirane postupnikom JPEG, ocijenjene kao izvrsne, bile su ≤ 9,8. Pri istim dvjema vrijednostima bpp srednja vrijednost za MSE bila je 8,3 za JPEG, odnosno 10,4 za JPEG2000.
 
 
Slika 2. Granična vrijednost za PSNR kod kompresije JPEG. Sve slike prihvaćene kao izvrsne imale su vrijednost PSNR > 37dB (osjetljivost 100%), a sve slike prihvaćene kao dobre ili nekorisne imale su vrijednost PSNR ≤ 37dB (specifičnost 100%).
Sens: 100 - Sensitivity 100% = 100% probability that PSNR will be > 37dB when images are evaluated as excellent.
Spec: 100 - Specificity 100% = 100% probability that PSNR will be ≤ 37dB when images are evaluated as good or useless.
 
Pri kompresiji JPEG, PSNR i SNR su bili u pozitivnoj korelaciji s OQF, a negativnoj korelaciji s MSE (Tablica 3.). Korelacija između OQF i MSE bila je negativna. PSNR je imao pozitivnu korelaciju s aktualnom kompresijom za JPEG i za JPEG2000. Jednako tako, pri kompresiji JPEG2000, PSNR i MSE kao i SNR i MSE pokazali su međusobnu negativnu korelaciju. Sve te negativne korelacije utemeljene su na teoriji, jer je MSE mjerilo pogreške, a PSNR i SNR su mjerila kvalitete (jednadžba 3).
 
Tablica 3. Koeficijenti korelacije (r) za objektivna mjerila kvalitete slika komprimiranih postupnicima JPEG, odnosno JPEG2000
 
 
Rasprava
Subjektivnim ocjenjivanjem sve su slike komprimirane algoritmom JPEG2000 ocijenjene kao izvrsne. Protivno tome, kod kompresije JPEG stupnjem 0,1 bpp slike su ocijenjene kao potpuno neupotrebljive, kompresijom od 0,2 bpp ocijenjene su kao dobre ili umjereno nejasne, a slike komprimirane od 0,3 do 3,0 bpp ocijenjene su kao izvrsne. Algoritmom JPEG2000 mogu se postići veći stupnjevi kompresije s manje izobličenja nego, primjerice, postupnikom JPEG (14). S kliničkog stajališta, subjektivno vrednovanje kvalitete slika od prvotnog je značenja. Glede objektivnog ocjenjivanja kvalitete slike, nije lako pronaći objektivna brojčana mjerila koja bi bila korisna za sve kompresijske metode (7).
PSNR, SNR i MSE su objektivna mjerila kvalitete slike koja se najčešće primjenjuju (11). U ovom radu je postojala statistički značajna razlika između vrijednosti MSE određenih za pojedine slike i vrijednosti MSE izračunane za dvije kompresijske sheme. Prema Veldhuizenu (15), MSE ovisi o mjerenju intenziteta slike. Vrijednost PSNR različitih slika nisu se značajno razlikovale. Budući da PSNR ne ovisi o energiji signala (za razliku od SNR, koji o njoj ovisi), on ukazuje na količinu (energije) šuma koji utječe na sliku. Budući da je MSE mjerilo pogreške, a PSNR i SNR mjerila kvalitete, njihov međusoban odnos je aproksimativno obratno razmjeran, pa su vrijednosti MSE bile u negativnoj korelaciji s PSNR i SNR. Stoga su SNR vrijednosti ovisile o vrsti analizirane slike. Međutim, nije postojala statistički značajna razlika između vrijednosti SNR dobivenih za dvije kompresijske sheme. Zanimljivo je da su naša prijašnja ispitivanja kvalitete slika radiograma pokazala da su samo vrijednosti PSNR u digitaliziranim slikama bile veće nego srednje vrijednosti digitalnih fotografija, kako kod JPEG tako i kod JPEG2000 (16). Ovdje smo uočili da kompresija JPEG kod 0,3 bpp i kompresija JPEG2000 kod 0,1 bpp nisu rezultirale gubitkom relevantnih podataka ni kod elektroforeze ni kod izoelektričnog fokusiranja, bez obzira na način dobivanja slike. Važno je naglasiti da vrijednosti PSNR i SNR (39,0 odnosno 21,9 dB) pri stupnju kompresije JPEG od 0,3 bpp odgovaraju PSNR i SNR vrijednostima (38,2 odnosno 21,0 dB) pri stupnju kompresije JPEG2000 od 1,0 bpp. Odgovarajuća vrijednost MSE iznosila je 8,3 za JPEG odnosno 10,4 za JPEG2000. Sve slike prihvaćene kao izvrsne imale su vrijednost PSNR > 37 dB, a sve slike prihvaćene kao dobre ili nekorisne imale su vrijednost PSNR ≤ 37dB (Slika 2). Ta se granična vrijednost PSNR može primijeniti za razlikovanje slika velike kvalitete od slika slabe kvalitete. Ipak, granične vrijednosti PSNR su, prema Ashraf i sur. (17), različite za različite slike (slika mrežnice - 30,2dB; angiogram - 38,3 dB; radiogram pluća - 31,2 dB; sve vrijednosti za algoritam JPEG) (17). Yamamoto i sur. (18) pokazali su da su vrijednosti PSNR za slike CT pluća velike kvalitete bile u rasponu od 45,3 do 44,1 dB. U ranijem istraživanju, granične vrijednosti PSNR za digitalizirane plućne radiograme iznosile su 45,3 dB (za JPEG pri 0,3 bpp), odnosno 44,1 dB (za JPEG2000 pri 0,1 bpp) (17,19). Prema tome, čini se da vrijednosti PSNR ovise o sadržaju slike. Zapravo, ono što ovisi o sadržaju slike jest mogućnost odgovarajuće metode kompresije: slika s manje detalja lakše se komprimira nego slika s mnogo detalja. Chandra i sur. su pokazali da je QF dobar pokazatelj kvalitete slika komprimiranih algoritmom JPEG (20), te da OQF od 75 podrazumijeva slike izvrsne kvalitete, što je u skladu s našim radom, koji je dao srednje vrijednosti za OQF 74. OQF je korelirao pozitivno s PSNR i SNR, a negativno s MSE. Iz rezultata u tablici 2. vidi se da iste vrijednosti bit rate rezultiraju različitim OQF vrijednostima (kod bit rate 1,0, 0,7, 0,5, 0,3 i 0,2), što je u skladu s rezultatima Fidlera i sur. (21) koji su pokazali da je vrijednosti OQF važna za reproducibilnost detalja slike. Jedno od ograničenja našeg istraživanja svakako je bio mali broj izvornih slika, što je moglo utjecati na rezultate statističke analize. U mogućem budućem istraživanju trebalo bi analizirati veći broj izvornih slika različitog sadržaja te odabrati i neka druga mjerila objektivne kvalitete slika. Dodatno ograničenje jest u činjenici da su procjenitelji kvalitete znali (engl. not blinded) koji su elementi važni za procjenu vrste slika, što je moglo utjecati na njihovu subjektivnu procjenu.
Prednost treba dati kompresijskom postupniku JPEG2000, što je i preporuka National Electrical Manufacturers Association, koja je standard JPEG2000 pridodala standardima DICOM (engl. Digital Imaging and Communications in Medicine) za kompresiju medicinskih slika (22). Ako se primjenjuje standard JPEG, treba voditi računa o stupnju kompresije do kojeg se slika može komprimirati, a da joj kvaliteta bude očuvana. U Hrvatskoj je zanimanje za telemedicinu usmjereno prema virtualnim e-medicinskim centrima (23), e-domovima zdravlja i otočnoj medicini (24), te telekirurgiji (25). Preporuke za online-komunikaciju u telehematologiji i ostalim telemedicinskim konzultacijama dostupne su u Pravilniku o obavljanju telekomunikacijskih konzultacija (samo hrvatska inačica) (26). Budući da se međunarodna jednoznačnost metoda u telemedicini unaprjeđuje, predlažemo da se osim u telemikroskopiji kompresijski postupnik JPEG2000, nakon ocjene kvalitete većeg broja slika različitog sadržaja, primijeni i za slikovne zapise dobivene u medicinsko-biokemijskom laboratoriju.
 
Zahvala
Izražavamo zahvalnost medicinskim biokemičarima Dječje bolnice Srebrnjak, Klinike za tumore i Zavoda za medicinsku biokemiju i hematologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za sudjelovanje u ovom istraživanju.
 
Literatura
1.    Della Mea V. Internet electronic mail: a tool for low-cost telemedicine (review). J Telemed Telecare 1999;5:84-89.
2.    Corr P, Couper I, Beningfield SJ, Mars M. A simple telemedicine system using a digital camera. J Telemed Telecare 2000;6:233-6.
3.    Szot A, Jacobson FL, Munn S, Jazayert D, Nardell E, Harrison D, et al. Diagnostic accuracy of chest X-ray acquired using a digital camera for low cost teleradiology. Int J Med Informatics 2004;73:65-73.
4.    Danielsen HE. Telediagnosis in the context of digital image analysis. Telektronik 1993;89:37-41.
5.    ISO/IEC IS 10918. Digital compression and coding of continuous tone still images,1991.
6.    ISO/IRC FDIS 15444-1. JPEG 2000 Part I Final draft international standard, 2000.
7.    Grgić S, Grgić M, Mrak M. Reliability of objective picture quality measures. J. Electrical Engineering 2004;55:3-10.
8.    DodigS, ČepelakI, BenkoB, RaosM, Branović K. BisalbuminemiaintwoCroatianfamilies. Arch Med Res 2000;31:608-12.
9.    Kragh-HansenU, CampagnoliM, DodigS, NielsenH, BenkoB, RaosM, et al. Structuralanalysisandfattyacid-bindingpropertiesoftwoCroatianvariantsofhumanserumalbumin. ClinChimActa 2004;349:105–12.
10. VcDemo.zip. Availableat: http://www.tft.nl/inlad/vcdemo/programdownload. Accessed July 16th 2005.
11. Grgić S, Grgić M, Zovko-Cihlar B. Picture quality measurements in Wavelet compression system. Proceedings of the International Broodcasting Convention, IBC99, Amsterdam, Nizozemska, 1999; 554-9.
12. The 8-Bit Raster Data Model. Available at: http://hdf.ncsa.uiuc.edu/UG41r3_html/RIS8s.fm1.html. Accessed June15th 2006.
13. Zar JH. Biostatistical analysis. 2nd ed Englewood Clifts, NJ: Prentice-Hall, 1984.
14. SungMM, KimHJ, YooSK, ChoiBV, NamJE, KimHS, etal. Clinical evaluation of compression ratios using JPEG2000 on computed radiography chest images. J Digit Imaging 2002;152:78-83.
15. Veldhuizen TL. Grid filters for local nonlinear image restoration, MASc Thesis 1998. Avaliable at: http://osl.iu.edu/čtveldhui/papers/MAScThesis/node18.html. Accessed December 20th 2005.
16. Dodig M, Grgić S, Dodig S. Quality of chest X-ray images compressed using JPEG and JPEG 2000. The International Conference on “Computer as a Tool”, IEEE, Proceedings, Belgrade, Serbia&Montenegro, November 22-24, 2005,931-4.
17. Ashraf R, Akbar M. Diagnostically lossless compression of medical images. Available at: http://icbmp.uaeu.ac.ae/Proceedings/PDFPAPERS/29_ICBMP.pdf. Accessed August 28th 2005.
18. YamamotoS, JohkohT, MiharaN, UmedaT, AzumaM, NakanishiS, etal. EvaluationofcompressedlungCTimagequalityusingquantitativeanalysis. Radiat Med 2001;19:321-9.
19. DodigM, NogaloB, DodigS, Grgić S. QualityexaminationofimagescompressedusingJPEGandJPEG 2000, ConferenceonMedicalInformatics, Rijeka, Croatia, October 2005, MedInform 2005;7:161-4.
20. Chandra S, Ellis C. JPEG Compression metric as a quality aware image transcoding. Proc. 2nd USENIX Symposium on Internet Technologies and Systems (USITS ‘99), October 1999;. Boulder, CO, 81-92.
21. Fidler A, Skaleric U, Likar B. The impact of image information on compressibility and degradation in medical image compression. Med Phys 2006;33:2832-8.
22. Noumier R. Benefits of the DICOM structured report. J Digit Imaging. 2006 Dec;19:295-306.
23. E-medical centre. Available at: http://www.carnet.hr/casopis/19/Clanci/1. Accessed August 9th 2005.
24. Dzubur A, Stern-Padovan R, Mrak G, PACS/RIS National-wide connections in a European candidate country: the case of Croatia. EuroPACS-MIR 2004 in the enlarged Europe. P. Inchingolo & R. Pozzi-Mucelli Eds. Available at: http://www.tbs.tsit/europacs2004/papers/147.pdf. Accessed August 9th 2005.
25. KlapanI, Šimičić Lj, Pasarić K, Vlahušić A, RišaviR, SrukV, et al. Realtimetransferoflivevideoimagesinparallelwiththree-dimensionalmodellingofthesurgicalfieldincomputer-assistedtelesurgery. J Telemed Telecare 2002;8:125-30.
26. Policy on pursuit of telemedical consultations (Croatian version). Available at: http://www.medri./čprebilic/telehematology/pravilnik.pdf. Accessed August 10th 2005.

Izvorni stručni članak

 
Jelena Kozar, Ana-Maria Šimundić, Nora Nikolac, Marijana Žirović, Elizabeta Topić. Analitička evaluacija glukometra Accu Chek Compact Plus. Biochemia Medica 2008;18(3):361-7.
Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica „Sestre milosrdnice“, Zagreb
*Adresa za dopisivanje:am [dot] simundic [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Cilj: Cilj našeg istraživanja bio je odrediti netočnost i nepreciznost Accu Chek Compact Plus glukometra usporedbom s referentnim laboratorijskim sustavom.
Metoda: Kao referentna metoda za određivanje koncentracije glukoze korišten je originalni reagens tvrtke Olympus. Razlika između koncentracija izmjerenih na analizatoru Olympus i glukometeru Accu Chek određivana je parnim t-testom. Netočnost glukometra je određivana: izračunom odstupanja (%), regresijskom analizom Passing-Bablock, analizama Bland-Altman i Clarke error grid. Nepreciznost glukometra je određivana mjerenjem 10 uzastopnih mjerenja na tri razine koncentracija glukoze.
Rezultati: Srednje odstupanje glukometra Accu Chek iznosilo je -6,6%; analiza Passing-Bablock je pokazala kako nije bilo značajnog odstupanja od linearnosti; analiza Bland-Altman pokazala je da se više od 95% rezultata nalazilo unutar ± 1.96 SD. Svi rezultati analize Clarke Error Grid su bili 100% unutar zone A.
Zaključak: Glukometar Accu Chek Compact Plus pokazao je zadovoljavajuću nepreciznost i netočnost i može se koristiti za dnevnu kontrolu glukoze kao zamjenska metoda za naš laboratorijski referentni sustav.
Ključne riječi: netočnost; nepreciznost; analitička evaluacija; uređaj za samokontrolu koncentracije glukoze; analiza Bland-Altman; analiza Clarke Error Grid
Pristiglo: 18. kolovoza 2008.                                                                                              Prihvaćeno: 10. rujna 2008.
 
 
Uvod
Uređaji za samokontrolu koncentracije glukoze osiguravaju brzu informaciju o koncentraciji glukoze u krvi i nisu namijenjene za postavljanja dijagnoze (1). Ti uređaji su vrlo jednostavni za upotrebu, mali i vrlo praktični za široku primjenu. No, uočeno je da uređaji za samokontrolu koncentracije glukoze u krvi imaju upitnu netočnost i nisku nepreciznost. (2). Primarni cilj ovog istraživanja bio je evaluirati glukometar Accu Chek Compact Plus tvrtke Roche, tako da se usporedi njegova netočnost i nepreciznost s našim laboratorijskim referentnim sustavom. Kriteriji prihvaćanja su bili: nepreciznost < 5%, netočnost < 10%.
 
Materijali i metode
Ispitanici
Uzorci krvi su sakupljani od ambulantnih bolesnika koji su dolazili na redovitu kontrolu glukoze u krvi, tijekom rujna 2007. godine. Svi su bolesnici pristali sudjelovati u ovom istraživanju.
 
Uzorci
Krv je vadio vrlo iskusan laboratorijski tehničar. Kapilarna krv je skupljana nakon jednog uboda lancetom u jagodicu prsta i odmah je izmjerena koncentracija glukoze na glukometru. Potom je od svakog bolesnika skupljeno 500 mL pune krvi u epruvete BD Microtainer® uz dodatak NaF/Na2-EDTA (Becton Dickinson, Franklin Lakes, USA), uzorak je centrifugiran na 3500g 10 minuta i koncentracija glukoze u plazmi je određena na referentnom analizatoru Olympus AU 2700 (Olympus, Tokyo, Japan).
 
Analizator Olympus AU 2700
Koncentracija glukoze određivala se s originalnim reagensom na analizatoru Olympus AU 2700 (Olympus, Hamburg, Germany), enzimatskom metodom s heksokinazom. Metoda se kalibrirala dnevno, a unutarnja analitička kontrola kvalitete provodila se na dvije razine komercijalnim kontrolnim uzorcima Olympus Control Level 1 i 2 (Olympus, Hamburg, Germany; O1 = 5,4 mmol/L i O2 = 13,2 mmol/L) svakih osam sati i/ili nakon 100 provedenih mjerenja. Kalibratori su sljedivi prema referentnom materijalu National Institute of Standards and Technology Standard reference Material (NIST SRM 965).
Prema navodima proizvođača, metoda je linearna u rasponu koncentracija 0,6–45,0 mmol/L; donja granica detekcije je 0,04 mmol/L; nepreciznost u seriji izražena koeficijentom varijacije (engl. coefficient of variation, CV) je 0,9% za O1 i 1,0% za O2, dok je netočnost metode -0.2% za O1 i 0.4% za O2 (3).
 
Prenosivi uređaj za samokontrolu glukoze u krvi Accu Chek Compact Plus
Prenosivi uređaj za samokontrolu glukoze u krvi Accu Chek Compact Plus (Roche Diagnostics GmbH, Mannheim, Germany) koristi enzimatsku metodu s glukoza-oksidazom, uz detekciju refleksnom fotometrijom.
Prema navodima proizvođača metoda je linearna u rasponu koncentracija 0,6–33,3 mmol/L, donja granica detekcije je 0,6 mmol/L, a srednja nepreciznost u seriji izražena koeficijentom varijacije je < 2% (4).
 
Statistička analiza
Normalnost raspodjela je ispitana Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Značajnost razlike između koncentracija glukoze mjerene na analizatoru Olympus AU 2700 i uređaju Accu Chek ispitana je parnim t-testom. Netočnost glukometra je evaluirana korištenjem četiriju metoda: (a) usporedbom koncentracija dobivenih dvjema metodama, izražena kao odstupanje (engl. bias) (%); (b) regresija Passing-Bablock; (c) analiza Bland-Altman; (d) analiza Clarke Error Grid (5).
Nepreciznost u seriji ispitana je na 10 uzastopnih određivanja koncentracije glukoze u jednom uzorku kapilarne krvi bolesnika i dva originalna komercijalno dostupna kontrolna uzorka za uređaj Accu Chek (Roche, Mannheim, Germany). Deklarirane ciljne koncentracije kontrolnih uzoraka glukometra Accu Chek su 3,3-5,0 mmol/L za K1 i 8,8-11,9 mmol/L za K2.
Statistička analiza je rađena MedCalc® statističkim programom (MedCalc 9.3.3.0, Frank Schoonjans, Mariakerke, Belgium). Vrijednost P < 0,05 se smatrala statistički značajnom. Analiza Clarke Error Grid je načinjena u programu Microsoft Excel (Microsoft Corporation, Santa Rosa, USA). Formule za izračun i izradu grafa nam je velikodušno proslijedio prof. Michael P. Kane, Pharm. D., (Department of Pharmacy Practice, Albany College of Pharmacy).
 
Rezultati
U istraživanje je bilo uključeno 48 bolesnika, čija je srednja dob izražena medijanom iznosila 64 godine (interkvartilni raspon 58-66). U skupini bolesnika je bilo 28 žena (58 %).
Netočnost
Odstupanje je određena računanjem srednje razlike (%) između rezultata mjerenih glukometrom Accu Chek i referentnom metodom u našem laboratoriju. Mjerenja se nisu značajno razlikovala (odstupanje –6,6%, P = 0,146) između glukometra Accu Chek (10,8 ± 3,5 mmol/L) i referentne metode (11,6 ± 3.8 mmol/L).
Regresija Passing-Bablock
Regresija Passing-Bablock korištena je za usporedbu uređaja za samokontrolu glukoze u krvi s referentnom metodom Olympus AU 2700. Regresijska jednadžba glasi: y = 0,1478 + 0,9130x i nema značajnog odstupanja od linearnosti.
Analiza Bland-Altman
Graf Bland-Altman prikazuje odnos razlike dvaju mjerenja u ovisnosti o srednjoj vrijednosti ta dva mjerenja (Slika 1). Vodoravne linije na grafu označavaju srednju vrijednost razlike i ± 1,96 SD razlike (6). U našem istraživanju srednja razlika između dvaju mjerenja koncentracije glukoze je bila 0,8 ± 0,5 mmol/L.
 
 
Slika 1. Regresija Bland Altman
 
Analiza Clarke Error Grid
U analizi Clarke Error Grid, na apscisu su nanesene koncentracije glukoze u krvi mjerene referentnom metodom, a na ordinatu koncentracija izmjerena ispitivanom metodom na glukometru. Graf je podijeljen u pet područja koje definiraju zone rezultata s različitom interpretacijom. Vrijednosti unutar zona A i B, predstavljaju područja ispravnih rezultata. Vrijednosti koje se nalaze unutar zone A ne razlikuju se za više od 20% od koncentracije izmjerene referentnom metodom. Vrijednosti unutar zone B veće su za više od 20% od vrijednosti izmjerene referentnom metodom. Iako zaključci koje možemo izvući iz rezultata unutar zone B, nisu posve prihvatljivi, oni neće dovesti do ozbiljnih posljedica za bolesnika. Vrijednosti unutar područja C, značajno se razlikuju od stvarnih vrijednosti. Rezultati koji se nalaze unutar zone D upozoravaju na klinički značajnu razliku, tj. grubu pogrešku. U tom će slučaju za bolesnika u hiperglikemičnom stanju, koncentracija glukoze izmjerena glukometrom biti unutar referentnog raspona. Zona E predstavlja područje pogrešne kliničke odluke, budući da su u tom slučaju koncentracije glukoze suprotne onima mjerenim referentnom metodom. Naime, za bolesnika u hipoglikemiji, izmjerena koncentracija glukoze na glukometru biti će iznad granica referentnog raspona (hiperglikemija). Odluke temeljene na podacima iz zone E su netočne i opasne (5). Svi rezultati analize Clarke error grid su bili 100% unutar zone A (Slika 2).
 
 
Slika 2. Analiza Clarke Error Grid
 
Nepreciznost
Nepreciznost u seriji ispitana je na 10 uzastopnih određivanja koncentracije glukoze u jednom uzorku kapilarne krvi bolesnika i dva originalna komercijalno dostupna kontrolna uzorka za uređaj Accu Chek (Roche, Mannheim, Germany). Izmjerena nepreciznost za uzorak bolesnika u kojemu je koncentracija glukoze bila 6,2 ± 0,1 mmol/L, iznosila je 1,83%. Za kontrolni uzorak K1 u kojem je izmjerena koncentracija glukoze 4,5 ± 0,1 mmol/L, nepreciznost u seriji iznosila je 2,72%, dok je za kontrolni uzorak K2 koncentracije 11,0 ± 0,2 mmol/L nepreciznost u seriji bila 1,43%. Izmjerene nepreciznosti bile su unutar naših zadanih kriterija prihvaćanja.
 
Rasprava
Međunarodne agencije su preporučile više različitih kriterija za analitičku evaluaciju mjerenja koncentracije glukoze glukometrom. Ti se kriteriji međusobno značajno razlikuju. Tako, primjerice, Nacionalni odbor za standarde u kliničkom laboratoriju (engl. National Comittee on Clinical Laboratory Standards, NCCLS) dopušta razliku u rezultatima dobivenih referentnom metodom i na glukometru do čak 20%. Za razliku od NCCLS, Američka udruga za šećernu bolest (engl. American Diabetes Association, ADA) dopušta odstupanje rezultata od referentne metode od samo 5%. Kriterij za netočnost < 10% odstupanja od referentne laboratorijske vrijednosti, koji je najčešće u primjeni, izdala je Međunarodna organizacija za standarde (engl. International Organization of Standardization, ISO). U našem istraživanju srednje odstupanje glukometra iznosilo je –6,6%. Ti su rezultati prihvatljivi prema kriteriju organizacije ISO, ali ne zadovoljavaju kriterije udruge ADA. 91,7% naših rezultata nalazi se u rasponu od ± 10% od vrijednosti dobivenih referentnom metodom, kao što to propisuje ISO. Prema literaturnim navodima netočnost uređaja za samokontrolu glukoze u krvi značajno se razlikuje: za točnost glukometra dobivene su vrijednosti 78.3% (7), 73% (8) i 55% (9) mjerenja koja se nalaze unutar 10% odstupanja od vrijednosti izmjerenih referentnom metodom. Glukometar zadovoljavajuće kvalitete je onaj kojemu je više od 60% mjerenja unutar 10% odstupanja od vrijednosti izmjerenih referentnom metodom (7). Korelacija između uređaja za samokontrolu glukoze i referentne metode se često interpretira kao mjerilo netočnosti. Razni su autori dobivali koeficijente korelacije u rasponu od 0,904 do 0,998 (10,11). Naš koeficijent korelacije je bio relativno nizak (R = 0,913, P < 0,05), najvjerojatnije zbog razlika između koncentracija glukoze u punoj krvi i plazmi.
Regresijska analiza Passing-Bablock i procjena greške izražene odstupanjem nisu najbolji statistički pokazatelji analitičke pogreške. Čak i kada korelacija ne pokaže značajnije odstupanje od linearnosti i kad je apsolutna greška unutar dozvoljenih granica, između dva mjerenja još uvijek može postojati odstupanje uz postojanje konstantne razlike u koncentracijama. Zbog toga se uz regresijsku analizu Passing-Bablock preporučuje koristiti i osjetljivije statističke analize, kao što su analiza Bland-Altman i analiza Clarke Error Grid (6,12). Na grafu Bland-Altman uspoređuje se razlika između mjerenja sa srednjom vrijednosti oba mjerenja. S obzirom da se više od 95% naših rezultata nalazi unutar ± 1,96 SD, nema statistički značajne razlike između metoda te se koncentracija glukoze može mjeriti i na glukometru kao zamjenskom analizatoru (6). Analiza naših podataka metodom Bland-Altman pokazala je da su razlike između glukometra i referentne metode veće u području viših koncentracija glukoze što su također opazili Cohen i suradnici u svom istraživanju (13). Opažene razlike mogu biti posljedica korištenja različitih vrsta uzoraka, a ne samo različitih analitičkih metoda mjerenja.
Netočnost smo procijenili i analizom Clarke Error Grid. Kao što je ranije spomenuto, tom metodom računaju se razlike između koncentracija glukoze mjerene referentnom metodom i glukometrom te ispravnost kliničke odluke koja se donosi na temelju koncentracije glukoze izmjerene glukometrom. U novije vrijeme, analiza Clarke Error Grid je prihvaćena kao zlatni standard za određivanje netočnosti glukometara. Svi naši rezultati bili su 100% unutar zone A te se, kao takvi, smatraju valjanima.
Odstupanje naših rezultata za sve je koncentracijske razine bilo niže od preporučenih kriterija. Nadalje, izmjerena nepreciznost na dvije razine zadovoljava i stroge kriterije prema Westgardu (< 2,2%) (14). Do sada u literaturi nije zabilježeno da glukometri zadovoljavaju kriterije prema Westgardu. Prema nekim autorima, izmjerena nepreciznost glukometara iznosi čak 6-15% (9, 13).
Temeljem naših opažanja možemo zaključiti da glukometar Accu Chek Compact Plus ima zadovoljavajuću netočnost i nepreciznost te se, kao takav, može koristiti za dnevnu kontrolu glukoze kao zamjenska metoda za naš laboratorijski referentni sustav.
 
Zahvala
Ovo istraživanje je financijski podržalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Republika Hrvatska, projekt broj 134-1340227-0200. Autori zahvaljuju tvrtki Roche d.o.o., Hrvatska, na ustupanju glukometra Accu Chek Compact Plus, test trakica i kontrolnog materijala za potrebe ovog istraživanja.
 
Literatura
1.    American Diabetes Association. Self-monitoring of blood glucose. Diab Care 1996;19:S62-6.
2.    Kovatchev BP, Gonder-Frederick LA, Cox DJ, Clarke WL. Evaluating the accuracy of Continuous Glucose Monitoring Sensors. Diab Care 2004;27:1922-8.
3.    Olympus Operations Manual. Olympus, Tokyo, Japan.
4.    Accu Chek Operations Manual. Roche Diagnostics GmbH, Mannheim, Germany.
5.    Clarke WL, Cox D, Gonder-Frederick LA, Carter W, Pohl SL. Evaluating clinical accuracy of systems for self-monitoring of blood glucose. Diab Care 1987;10:622-8.
6.    Bland JM, Altman DG. Statistical methods for assessing agreement between two methods of clinical measurement. Lancet 1986;1:307-10.
7.    Dai KS, Tai DY, Ping H, Chen CC, Peng WC, Chen ST, et al. Accuracy of the EasyTouch blood glucose self-monitoring system: a study of 516 cases. Clin Chim Acta 2004;349:135-41.
8.    Ghys T, Goedhuys W, Spincemaille K, Gorusa F, Gerlo E. Plasma equivalent glucose at the point-of-care: evaluation of Roche Accu Chek Inform and Abbott Precision PCx glucose meters. Clin Chim Acta 2007;386:63-8.
9.    Hawkins CR. Evaluation of Roche Accu-Chek Go and Medisense Optium blood glucose meters. Clin Chim Acta 2005;353:127-31.
10. Lippi G, Salvagno GL, Guidi GC, Negri M, Rizzotti P. Evaluation of four portable self-monitoring blood-glucose meters. Ann Clin Biochem 2006;43:408-13.
11. JosephRJ, AllysonK, GravesTK, RondeauMJ, PetersonME. Evaluation of two reagent strips and three reflectance meters for rapid determination of blood glucose concentrations. J Vet Inter Med 1987;4:170-4.
12. Poirier JY, Le Prieur N, Campion L, Guilhem I, Allannic H, Maugendre D. Clinical and Statistical Evaluation of Self-Monitoring Blood Glucose meters. Diab Care 1998;21:1919-24.
13. Cohen M, Boyle E, Delaney C, Shaw J. A comparison of blood glucose meters in Australia; Diab Res Clin Prac 2006;71:113-8.
14. http://www.westgard.com/europe.htm. Accessed February 4th, 2008.