Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Izvorni stručni članak

 
Jelena Kozar, Ana-Maria Šimundić, Nora Nikolac, Marijana Žirović, Elizabeta Topić. Analitička evaluacija glukometra Accu Chek Compact Plus. Biochemia Medica 2008;18(3):361-7.
Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica „Sestre milosrdnice“, Zagreb
*Adresa za dopisivanje:am [dot] simundic [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Cilj: Cilj našeg istraživanja bio je odrediti netočnost i nepreciznost Accu Chek Compact Plus glukometra usporedbom s referentnim laboratorijskim sustavom.
Metoda: Kao referentna metoda za određivanje koncentracije glukoze korišten je originalni reagens tvrtke Olympus. Razlika između koncentracija izmjerenih na analizatoru Olympus i glukometeru Accu Chek određivana je parnim t-testom. Netočnost glukometra je određivana: izračunom odstupanja (%), regresijskom analizom Passing-Bablock, analizama Bland-Altman i Clarke error grid. Nepreciznost glukometra je određivana mjerenjem 10 uzastopnih mjerenja na tri razine koncentracija glukoze.
Rezultati: Srednje odstupanje glukometra Accu Chek iznosilo je -6,6%; analiza Passing-Bablock je pokazala kako nije bilo značajnog odstupanja od linearnosti; analiza Bland-Altman pokazala je da se više od 95% rezultata nalazilo unutar ± 1.96 SD. Svi rezultati analize Clarke Error Grid su bili 100% unutar zone A.
Zaključak: Glukometar Accu Chek Compact Plus pokazao je zadovoljavajuću nepreciznost i netočnost i može se koristiti za dnevnu kontrolu glukoze kao zamjenska metoda za naš laboratorijski referentni sustav.
Ključne riječi: netočnost; nepreciznost; analitička evaluacija; uređaj za samokontrolu koncentracije glukoze; analiza Bland-Altman; analiza Clarke Error Grid
Pristiglo: 18. kolovoza 2008.                                                                                              Prihvaćeno: 10. rujna 2008.
 
 
Uvod
Uređaji za samokontrolu koncentracije glukoze osiguravaju brzu informaciju o koncentraciji glukoze u krvi i nisu namijenjene za postavljanja dijagnoze (1). Ti uređaji su vrlo jednostavni za upotrebu, mali i vrlo praktični za široku primjenu. No, uočeno je da uređaji za samokontrolu koncentracije glukoze u krvi imaju upitnu netočnost i nisku nepreciznost. (2). Primarni cilj ovog istraživanja bio je evaluirati glukometar Accu Chek Compact Plus tvrtke Roche, tako da se usporedi njegova netočnost i nepreciznost s našim laboratorijskim referentnim sustavom. Kriteriji prihvaćanja su bili: nepreciznost < 5%, netočnost < 10%.
 
Materijali i metode
Ispitanici
Uzorci krvi su sakupljani od ambulantnih bolesnika koji su dolazili na redovitu kontrolu glukoze u krvi, tijekom rujna 2007. godine. Svi su bolesnici pristali sudjelovati u ovom istraživanju.
 
Uzorci
Krv je vadio vrlo iskusan laboratorijski tehničar. Kapilarna krv je skupljana nakon jednog uboda lancetom u jagodicu prsta i odmah je izmjerena koncentracija glukoze na glukometru. Potom je od svakog bolesnika skupljeno 500 mL pune krvi u epruvete BD Microtainer® uz dodatak NaF/Na2-EDTA (Becton Dickinson, Franklin Lakes, USA), uzorak je centrifugiran na 3500g 10 minuta i koncentracija glukoze u plazmi je određena na referentnom analizatoru Olympus AU 2700 (Olympus, Tokyo, Japan).
 
Analizator Olympus AU 2700
Koncentracija glukoze određivala se s originalnim reagensom na analizatoru Olympus AU 2700 (Olympus, Hamburg, Germany), enzimatskom metodom s heksokinazom. Metoda se kalibrirala dnevno, a unutarnja analitička kontrola kvalitete provodila se na dvije razine komercijalnim kontrolnim uzorcima Olympus Control Level 1 i 2 (Olympus, Hamburg, Germany; O1 = 5,4 mmol/L i O2 = 13,2 mmol/L) svakih osam sati i/ili nakon 100 provedenih mjerenja. Kalibratori su sljedivi prema referentnom materijalu National Institute of Standards and Technology Standard reference Material (NIST SRM 965).
Prema navodima proizvođača, metoda je linearna u rasponu koncentracija 0,6–45,0 mmol/L; donja granica detekcije je 0,04 mmol/L; nepreciznost u seriji izražena koeficijentom varijacije (engl. coefficient of variation, CV) je 0,9% za O1 i 1,0% za O2, dok je netočnost metode -0.2% za O1 i 0.4% za O2 (3).
 
Prenosivi uređaj za samokontrolu glukoze u krvi Accu Chek Compact Plus
Prenosivi uređaj za samokontrolu glukoze u krvi Accu Chek Compact Plus (Roche Diagnostics GmbH, Mannheim, Germany) koristi enzimatsku metodu s glukoza-oksidazom, uz detekciju refleksnom fotometrijom.
Prema navodima proizvođača metoda je linearna u rasponu koncentracija 0,6–33,3 mmol/L, donja granica detekcije je 0,6 mmol/L, a srednja nepreciznost u seriji izražena koeficijentom varijacije je < 2% (4).
 
Statistička analiza
Normalnost raspodjela je ispitana Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Značajnost razlike između koncentracija glukoze mjerene na analizatoru Olympus AU 2700 i uređaju Accu Chek ispitana je parnim t-testom. Netočnost glukometra je evaluirana korištenjem četiriju metoda: (a) usporedbom koncentracija dobivenih dvjema metodama, izražena kao odstupanje (engl. bias) (%); (b) regresija Passing-Bablock; (c) analiza Bland-Altman; (d) analiza Clarke Error Grid (5).
Nepreciznost u seriji ispitana je na 10 uzastopnih određivanja koncentracije glukoze u jednom uzorku kapilarne krvi bolesnika i dva originalna komercijalno dostupna kontrolna uzorka za uređaj Accu Chek (Roche, Mannheim, Germany). Deklarirane ciljne koncentracije kontrolnih uzoraka glukometra Accu Chek su 3,3-5,0 mmol/L za K1 i 8,8-11,9 mmol/L za K2.
Statistička analiza je rađena MedCalc® statističkim programom (MedCalc 9.3.3.0, Frank Schoonjans, Mariakerke, Belgium). Vrijednost P < 0,05 se smatrala statistički značajnom. Analiza Clarke Error Grid je načinjena u programu Microsoft Excel (Microsoft Corporation, Santa Rosa, USA). Formule za izračun i izradu grafa nam je velikodušno proslijedio prof. Michael P. Kane, Pharm. D., (Department of Pharmacy Practice, Albany College of Pharmacy).
 
Rezultati
U istraživanje je bilo uključeno 48 bolesnika, čija je srednja dob izražena medijanom iznosila 64 godine (interkvartilni raspon 58-66). U skupini bolesnika je bilo 28 žena (58 %).
Netočnost
Odstupanje je određena računanjem srednje razlike (%) između rezultata mjerenih glukometrom Accu Chek i referentnom metodom u našem laboratoriju. Mjerenja se nisu značajno razlikovala (odstupanje –6,6%, P = 0,146) između glukometra Accu Chek (10,8 ± 3,5 mmol/L) i referentne metode (11,6 ± 3.8 mmol/L).
Regresija Passing-Bablock
Regresija Passing-Bablock korištena je za usporedbu uređaja za samokontrolu glukoze u krvi s referentnom metodom Olympus AU 2700. Regresijska jednadžba glasi: y = 0,1478 + 0,9130x i nema značajnog odstupanja od linearnosti.
Analiza Bland-Altman
Graf Bland-Altman prikazuje odnos razlike dvaju mjerenja u ovisnosti o srednjoj vrijednosti ta dva mjerenja (Slika 1). Vodoravne linije na grafu označavaju srednju vrijednost razlike i ± 1,96 SD razlike (6). U našem istraživanju srednja razlika između dvaju mjerenja koncentracije glukoze je bila 0,8 ± 0,5 mmol/L.
 
 
Slika 1. Regresija Bland Altman
 
Analiza Clarke Error Grid
U analizi Clarke Error Grid, na apscisu su nanesene koncentracije glukoze u krvi mjerene referentnom metodom, a na ordinatu koncentracija izmjerena ispitivanom metodom na glukometru. Graf je podijeljen u pet područja koje definiraju zone rezultata s različitom interpretacijom. Vrijednosti unutar zona A i B, predstavljaju područja ispravnih rezultata. Vrijednosti koje se nalaze unutar zone A ne razlikuju se za više od 20% od koncentracije izmjerene referentnom metodom. Vrijednosti unutar zone B veće su za više od 20% od vrijednosti izmjerene referentnom metodom. Iako zaključci koje možemo izvući iz rezultata unutar zone B, nisu posve prihvatljivi, oni neće dovesti do ozbiljnih posljedica za bolesnika. Vrijednosti unutar područja C, značajno se razlikuju od stvarnih vrijednosti. Rezultati koji se nalaze unutar zone D upozoravaju na klinički značajnu razliku, tj. grubu pogrešku. U tom će slučaju za bolesnika u hiperglikemičnom stanju, koncentracija glukoze izmjerena glukometrom biti unutar referentnog raspona. Zona E predstavlja područje pogrešne kliničke odluke, budući da su u tom slučaju koncentracije glukoze suprotne onima mjerenim referentnom metodom. Naime, za bolesnika u hipoglikemiji, izmjerena koncentracija glukoze na glukometru biti će iznad granica referentnog raspona (hiperglikemija). Odluke temeljene na podacima iz zone E su netočne i opasne (5). Svi rezultati analize Clarke error grid su bili 100% unutar zone A (Slika 2).
 
 
Slika 2. Analiza Clarke Error Grid
 
Nepreciznost
Nepreciznost u seriji ispitana je na 10 uzastopnih određivanja koncentracije glukoze u jednom uzorku kapilarne krvi bolesnika i dva originalna komercijalno dostupna kontrolna uzorka za uređaj Accu Chek (Roche, Mannheim, Germany). Izmjerena nepreciznost za uzorak bolesnika u kojemu je koncentracija glukoze bila 6,2 ± 0,1 mmol/L, iznosila je 1,83%. Za kontrolni uzorak K1 u kojem je izmjerena koncentracija glukoze 4,5 ± 0,1 mmol/L, nepreciznost u seriji iznosila je 2,72%, dok je za kontrolni uzorak K2 koncentracije 11,0 ± 0,2 mmol/L nepreciznost u seriji bila 1,43%. Izmjerene nepreciznosti bile su unutar naših zadanih kriterija prihvaćanja.
 
Rasprava
Međunarodne agencije su preporučile više različitih kriterija za analitičku evaluaciju mjerenja koncentracije glukoze glukometrom. Ti se kriteriji međusobno značajno razlikuju. Tako, primjerice, Nacionalni odbor za standarde u kliničkom laboratoriju (engl. National Comittee on Clinical Laboratory Standards, NCCLS) dopušta razliku u rezultatima dobivenih referentnom metodom i na glukometru do čak 20%. Za razliku od NCCLS, Američka udruga za šećernu bolest (engl. American Diabetes Association, ADA) dopušta odstupanje rezultata od referentne metode od samo 5%. Kriterij za netočnost < 10% odstupanja od referentne laboratorijske vrijednosti, koji je najčešće u primjeni, izdala je Međunarodna organizacija za standarde (engl. International Organization of Standardization, ISO). U našem istraživanju srednje odstupanje glukometra iznosilo je –6,6%. Ti su rezultati prihvatljivi prema kriteriju organizacije ISO, ali ne zadovoljavaju kriterije udruge ADA. 91,7% naših rezultata nalazi se u rasponu od ± 10% od vrijednosti dobivenih referentnom metodom, kao što to propisuje ISO. Prema literaturnim navodima netočnost uređaja za samokontrolu glukoze u krvi značajno se razlikuje: za točnost glukometra dobivene su vrijednosti 78.3% (7), 73% (8) i 55% (9) mjerenja koja se nalaze unutar 10% odstupanja od vrijednosti izmjerenih referentnom metodom. Glukometar zadovoljavajuće kvalitete je onaj kojemu je više od 60% mjerenja unutar 10% odstupanja od vrijednosti izmjerenih referentnom metodom (7). Korelacija između uređaja za samokontrolu glukoze i referentne metode se često interpretira kao mjerilo netočnosti. Razni su autori dobivali koeficijente korelacije u rasponu od 0,904 do 0,998 (10,11). Naš koeficijent korelacije je bio relativno nizak (R = 0,913, P < 0,05), najvjerojatnije zbog razlika između koncentracija glukoze u punoj krvi i plazmi.
Regresijska analiza Passing-Bablock i procjena greške izražene odstupanjem nisu najbolji statistički pokazatelji analitičke pogreške. Čak i kada korelacija ne pokaže značajnije odstupanje od linearnosti i kad je apsolutna greška unutar dozvoljenih granica, između dva mjerenja još uvijek može postojati odstupanje uz postojanje konstantne razlike u koncentracijama. Zbog toga se uz regresijsku analizu Passing-Bablock preporučuje koristiti i osjetljivije statističke analize, kao što su analiza Bland-Altman i analiza Clarke Error Grid (6,12). Na grafu Bland-Altman uspoređuje se razlika između mjerenja sa srednjom vrijednosti oba mjerenja. S obzirom da se više od 95% naših rezultata nalazi unutar ± 1,96 SD, nema statistički značajne razlike između metoda te se koncentracija glukoze može mjeriti i na glukometru kao zamjenskom analizatoru (6). Analiza naših podataka metodom Bland-Altman pokazala je da su razlike između glukometra i referentne metode veće u području viših koncentracija glukoze što su također opazili Cohen i suradnici u svom istraživanju (13). Opažene razlike mogu biti posljedica korištenja različitih vrsta uzoraka, a ne samo različitih analitičkih metoda mjerenja.
Netočnost smo procijenili i analizom Clarke Error Grid. Kao što je ranije spomenuto, tom metodom računaju se razlike između koncentracija glukoze mjerene referentnom metodom i glukometrom te ispravnost kliničke odluke koja se donosi na temelju koncentracije glukoze izmjerene glukometrom. U novije vrijeme, analiza Clarke Error Grid je prihvaćena kao zlatni standard za određivanje netočnosti glukometara. Svi naši rezultati bili su 100% unutar zone A te se, kao takvi, smatraju valjanima.
Odstupanje naših rezultata za sve je koncentracijske razine bilo niže od preporučenih kriterija. Nadalje, izmjerena nepreciznost na dvije razine zadovoljava i stroge kriterije prema Westgardu (< 2,2%) (14). Do sada u literaturi nije zabilježeno da glukometri zadovoljavaju kriterije prema Westgardu. Prema nekim autorima, izmjerena nepreciznost glukometara iznosi čak 6-15% (9, 13).
Temeljem naših opažanja možemo zaključiti da glukometar Accu Chek Compact Plus ima zadovoljavajuću netočnost i nepreciznost te se, kao takav, može koristiti za dnevnu kontrolu glukoze kao zamjenska metoda za naš laboratorijski referentni sustav.
 
Zahvala
Ovo istraživanje je financijski podržalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Republika Hrvatska, projekt broj 134-1340227-0200. Autori zahvaljuju tvrtki Roche d.o.o., Hrvatska, na ustupanju glukometra Accu Chek Compact Plus, test trakica i kontrolnog materijala za potrebe ovog istraživanja.
 
Literatura
1.    American Diabetes Association. Self-monitoring of blood glucose. Diab Care 1996;19:S62-6.
2.    Kovatchev BP, Gonder-Frederick LA, Cox DJ, Clarke WL. Evaluating the accuracy of Continuous Glucose Monitoring Sensors. Diab Care 2004;27:1922-8.
3.    Olympus Operations Manual. Olympus, Tokyo, Japan.
4.    Accu Chek Operations Manual. Roche Diagnostics GmbH, Mannheim, Germany.
5.    Clarke WL, Cox D, Gonder-Frederick LA, Carter W, Pohl SL. Evaluating clinical accuracy of systems for self-monitoring of blood glucose. Diab Care 1987;10:622-8.
6.    Bland JM, Altman DG. Statistical methods for assessing agreement between two methods of clinical measurement. Lancet 1986;1:307-10.
7.    Dai KS, Tai DY, Ping H, Chen CC, Peng WC, Chen ST, et al. Accuracy of the EasyTouch blood glucose self-monitoring system: a study of 516 cases. Clin Chim Acta 2004;349:135-41.
8.    Ghys T, Goedhuys W, Spincemaille K, Gorusa F, Gerlo E. Plasma equivalent glucose at the point-of-care: evaluation of Roche Accu Chek Inform and Abbott Precision PCx glucose meters. Clin Chim Acta 2007;386:63-8.
9.    Hawkins CR. Evaluation of Roche Accu-Chek Go and Medisense Optium blood glucose meters. Clin Chim Acta 2005;353:127-31.
10. Lippi G, Salvagno GL, Guidi GC, Negri M, Rizzotti P. Evaluation of four portable self-monitoring blood-glucose meters. Ann Clin Biochem 2006;43:408-13.
11. JosephRJ, AllysonK, GravesTK, RondeauMJ, PetersonME. Evaluation of two reagent strips and three reflectance meters for rapid determination of blood glucose concentrations. J Vet Inter Med 1987;4:170-4.
12. Poirier JY, Le Prieur N, Campion L, Guilhem I, Allannic H, Maugendre D. Clinical and Statistical Evaluation of Self-Monitoring Blood Glucose meters. Diab Care 1998;21:1919-24.
13. Cohen M, Boyle E, Delaney C, Shaw J. A comparison of blood glucose meters in Australia; Diab Res Clin Prac 2006;71:113-8.
14. http://www.westgard.com/europe.htm. Accessed February 4th, 2008.