Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Izvorni stručni članak

 

Marko Marcius1, Nada Vrkić2, Biserka Getaldić-Švarc2. Analitička procjena komercijalnog teksta za određivanje koncentracije P1NP. Biochemia Medica 2006;16(2):178-90.
 
1Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
2Klinički zavod za kemiju, KB Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
 
Corresponding author: marko_marcius [at] yahoo [dot] co [dot] uk
 
Sažetak
 
Cilj: Ispitati značajke testa ukupnog P1NP na biološkom materijalu u uvjetima kliničkog laboratorija, te rezultate procjene usporediti sa svojstvima testa koje je deklarirao proizvođač.
Metode: Analitička procjena testa P1NP provedena je prema protokolu Europskog odbora za kliničko-laboratorijske standarde (ECCLS). Analit amino terminalni propeptid tipa I prokolagena (ukupni P1NP) određen je elektrokemiluminescentnom imunometodom na automatskom analizatoru Elecsys 2010 (Roche Diagnostics, Mannheim, Njemačka).
Rezultati: Zadovoljavajuće rezultate dala su ispitivanja nepreciznosti u seriji kao i nepreciznosti iz dana u dan kroz 10 dana. Odstupanja od deklariranih vrijednosti kontrolnih uzoraka pokazala su zadovoljavajući stupanj točnosti, a nisu ni u jednom mjerenju prelazila granicu od navedene 1 SD. Ispitivanje linearnosti te procjena interferencije s hemoglobinom potvrdili su u potpunosti navode proizvođača. Štoviše, prisutnost hemolize nije pokazala utjecaj sve do koncentracije hemoglobina od 1,61 mmol/L, što je 32% veća koncentracija od one koju navodi proizvođač. Rezultati ispitivanja utjecaja lipemije i hiperbilirubinemije pokazali su nešto slabije rezultate u usporedbi s deklariranim graničnim vrijednostima. Potvrđena je interferencija bilirubina i triacilglicerola u koncentracijama većim od 610 µmol/L, odnosno 15,0 mmol/L, što je prosječno 30% niže od navoda proizvođača.
Zaključak: Test ukupni P1NP prilagođen je rutinskom radu u medicinsko-biokemijskom laboratoriju. Automatski analizator Elecsys 2010 (Roche Diagnostics, Mannheim, Njemačka) pruža selektivnost, brzinu, jednostavnost rukovanja, stabilnost kalibracija, te računalnu potporu u praćenju kontrolnih i bolesničkih uzoraka.
Ključne riječi: analitička procjena, amino terminalni propeptid tipa I prokolagena, P1NP, elektrokemiluminescentna imunometoda, koštani biljezi
 
Pristiglo: 21. kolovoza 2006.                                                                                                   Prihvaćeno: 16. listopada 2006.
 
 
Uvod
 
Odabir i procjena metode važni su koraci u organizaciji kvalitetnog medicinsko-biokemijskog laboratorija. Prije same primjene nove metode nužna je njezina procjena u kliničkim uvjetima, bez obzira radi li se o ručnom ili automatskom izvođenju mjerenja, ili o reagensima pripravljenim u laboratoriju, ili o komercijalnom proizvodu. Za primjenu nove metode u laboratoriju ponajprije je potrebno izmjeriti analitičku nepreciznost i netočnost, a potom ispitati linearnost metode i utjecaj interferirajućih supstanca. Na laboratorijski analitički rezultat utječu prvenstveno slučajna i sustavna pogreška koje zajedno čine mjernu pogrešku. Stoga analitički rezultat predstavlja pravu vrijednost umanjenu odnosno uvećanu za veličinu mjerne pogreške (1).
Biokemijski biljezi koštane pregradnje
Biokemijski su biljezi koštane pregradnje više od tri desetljeća važni klinički pokazatelji u dijagnostici koštanih bolesti (Pagetova bolest, rahitis, osteomalacija, primarni i sekundarni hiperparatiroidizam, renalna osteodistrofija, osteoporoza). No, još uvijek kliničaru ne daju dovoljno osjetljive i specifične pretrage u koje bi se mogli posve pouzdati u dijagnostici i terapiji, a koje bi uz to mogle zamijeniti invazivnu i skupu tehniku biopsije kostiju zdjelice za histomorfometrijsku analizu (2,3).
Biljezi koštane pregradnje biološke su molekule koje se pojavljuju u cirkulaciji ili se izlučuju mokraćom odražavajući dinamiku koštanog metabolizma. Brzina pregradnje procjenjuje se mjerenjem serumskih aktivnosti enzima koji izravno sudjeluju u koštanom metabolizmu ili mjerenjem sadržaja kolagenih i nekolagenih proteinskih struktura koštanog matriksa u serumu i mokraći (4,5). Brojni su biljezi razvrstani u dvije temeljne grupacije: za procjenu koštane izgradnje (osteokalcin, alkalna fosfataza, N- i C-terminalni propeptidi prokolagena) i za procjenu razgradnje (tartarat-rezistentna kisela fosfataza, piridinolin, deoksipiridinolin, hidroksiprolin, kalcij, N- i C- terminalni telopeptidi). Svaki od biljega zahtijeva pažljivu procjenu u specifičnom kliničkom stanju budući da je njihova razina u krvi i mokraći izložena brojnim čimbenicima nevezanim za koštani metabolizam. Primjena metode neinvazivnog denzitometrijskog mjerenja gustoće kostiju (BMD), koja je otpočetka osigurala prihvatljivu preciznost i točnost, prihvaćena je među kliničarima, ali učinci terapije zbog sporog koštanog metabolizma tom se metodom mogu uočiti tek nakon godinu dana primjene terapije. Biokemijski su biljezi pokazali kliničku vrijednost upravo u bržoj procjeni uspješnosti terapije u usporedbi s denzitometrijskom metodom (3,6,7).
Posljednjih petnaestak godina znanstveni izazov u traganju za boljim razumijevanjem bazične biokemije i fiziologije kostiju, a time i metaboličnih koštanih bolesti, urodio je nizom osjetljivijih i specifičnijih biljega koštane pregradnje. Međutim, preciznost i točnost ručnih metoda pokazale su nezadovoljavajuću razinu. Međulaboratorijski koeficijenti varijacije čak do 71%, uz interindividualnu varijabilnost do 27% predstavljali su velik analitički problem. Stoga su do danas razvijene i dostupne mnoge automatizirane metode, a njihova je primjena preduvjet daljnjih istraživanja (3,8,9,10,11).
Ukupni P1NP
Ukupni N-terminalni propeptid tipa I prokolagena (ukupni P1NP) noviji je test koji je razvila tvrtka Roche Diagnostics za automatski analizator Elecsys (Roche Diagnostics, Njemačka) i koji je kao intaktni koštani biljeg izgradnje već pokazao brojne kliničke prednosti (12,13). Osobito se to odnosi na primjenu kod uremičnih bolesnika, jer je klirens P1NP posredovan receptorima u jetrenim endotelnim stanicama i potpuno je neovisan o bubrežnoj disfunkciji (14).
Na slici 1. prikazana je molekula prokolagena tipa I (prekursorski oblik kolagena) iz koje otkidanjem peptida specifičnim endopeptidazama s N- i C-terminalnog kraja nastaje kolagen tipa I, temeljni protein koji izgrađuje oko 90% koštanog matriksa. Slobodni propeptidi kolaju krvlju i svjedoče o živoj sintezi kolagena.
Ovaj rad imao je za cilj analitičku validaciju, reagensa za određivanje koncentracije P1NP.
 
Slika 1. Shematski prikaz prokolagena tipa I s domenama koje predstavljaju biokemijskie biljege. Posebno je označena domena P1NP. (prema Prockop DJ, Kivinkko KI, Tuderman L, Guzman NA. The biosynthesis of collagen and its disorders. N Engl J Med 1979;301:12-23, 77-85.). B - Amino-terminalni propeptid tipa I prokolagena – P1NP; C - Amino-terminalni poprečno vezani telopeptid tipa I kolagena – INTP; D - Trostruka zavojnica; E - Karboksi-terminalni poprečno vezani telopeptid tipa I kolagena – ICTP; F - Karboksi-terminalni propeptid tipa I prokolagena – PICP; C + D + E – Kolagen
 
Materijali i metode
 
Reagensi
Koncentracija ukupnog P1NP mjerena je originalnim test reagensom Total P1NP (03141071 Roche Diagnostics, Mannheim, Njemačka) na analitičkom sustavu Elecsys iste tvrtke, a kalibracija u dvjema točkama provedena je također izvornim setom kalibratora (Total P1NP CalSet 03141080190, Roche Diagnostics, Mannheim, Njemačka). Metoda je standardizirana prema referentnom materijalu definiranom preciznom odvagom nativnog P1NP u matrici humanog seruma slobodnog od analita (23). Reagensi su čuvani na temperaturi od 2-8 °C.
Uzorci ispitanika s koncentracijama P1NP iznad gornje granice analitičkog područja koje smo rabili za određivanje linearnosti metode razrjeđivani su izvornim diluentom (Elecsys Diluent Universal, 03183971122) koji sadrži protein matriks i konzervanse.
Za ispitivanje interferencija dodavane su u uzorke seruma slijedeće interferirajuće supstance pripravljene kao otopine: Fresenius Kabi Intralipid TM 20% (Fresenius Kabi, AB, Uppsala, Švedska); bilirubin u prahu (Kemika, Zagreb) i pripravak hemoglobina iz hemolizata 5 mL slučajno uzete krvi s EDTA.
Uzorci
Ispitivanja nepreciznosti i netočnosti metode provedena su s kontrolnim uzorcima PreciControl Bone (163883, Roche Diagnostics, Mannheim, Njemačka) na tri koncentracijske razine: niska PC1 (73,5±5,87 mg/L), srednja PC2 (508,0±35,7 mg/L) i visoka PC3 (978,0±68,3 mg/L) te na humanim serumima iz ostatne krvi bolesnika. Za ispitivanje linearnosti metode i interferencija rabljeni su humani serumi. Uzorci krvi uzimani su tijekom 15 dana između 7 i 10 sati ujutro u epruvete s podtlakom (Beckton Dickinson) bez antikoagulansa. Serumi su odvajani nakon centrifugiranja (10 min na 3500 okretaja/min) te su priređena dva pool seruma (pool I. i pool II.) za testiranje nepreciznosti i zasebna tri pool seruma za ispitivanje interferencija. Uzorke seruma s visokim koncentracijama P1NP, odabrane među kroničnim bubrežnim bolesnicima na trajnoj hemodijalizi, upotrijebili smo za priređivanje još dva pool seruma (pool III. i pool IV.) kojima smo ispitivali linearnost metode.
Određivanje koncentracije ukupnog P1NP
Koncentracija P1NP mjerena je elektrokemiluminescentnom (ECLIA) sendvič tehnikom s dvama monoklonskim protutijelima. Serumski, kontrolni uzorak ili kalibrator (20 mL) inkubira se sa specifičnim monoklonskim protutijelom na P1NP koje je obilježeno biotinom. Nakon dodatka mikročestica obilježenih streptavidinom i monoklonskih protutijela na P1NP obilježenih rutenij kompleksom (Tris(2,2̀-bipiridil)rutenij(II)-kompleks (Ru(byp)32+)) stvara se i fiksira sendvič kompleks na čvrstoj fazi (mikročesticama) zahvaljujući reakciji biotina i streptavidina. P1NP iz uzorka nalazi se u sendviču dvaju protutijela. Potom se reakcijska smjesa aspirira u mjernu stanicu gdje se mikročestice vežu za površinu elektrode, a nevezane se čestice ispiru pomoću otopine ProCell. Napon na elektrodi uzrokuje prijenos elektrona te kemiluminescentnu emisiju rutenijskog kompleksa čiji se signal mjeri luminometrijski. Svi navedeni postupci, kao i provjera valjanosti kalibracije izvode se automatski na sustavu Elecsys 2010, a analiza traje 18 minuta.
Kalibracija
Svaki set reagensa za određivanje ukupnog P1NP ima barkod-zapis koji sadrži informacije o kalibraciji iz prisutne serije reagensa, odnosno zapis o glavnoj tzv. “master” krivulji koju priređuje tvrtka Roche kalibrirajući cijelo analitičko područje s 10 kalibratora. Kalibraciju u dvije točke, preciznije podudarnost s glavnom kalibracijskom krivuljom, proveli smo s pripadajućom serijom niskog i visokog kalibratora.
Analitička procjena
Analitička procjena provedena je prema preporukama Europskog odbora za kliničko-laboratorijske standarde (ECCLS) (15).
Ispitivanje nepreciznosti
Nepreciznost u seriji određena je s po 30 uzastopnih mjerenja za dva pool seruma srednje i visoke koncentracije P1NP i izražena je kao koeficijent varijacije, KV(%). Nepreciznost iz dana u dan određena je mjerenjem koncentracije kontrolnih seruma PC 1, PC 2 i PC 3 u duplikatu kroz 10 dana. U izračunu nepreciznosti rabila se je srednja vrijednost dnevnih mjerenja, a rezultati su izraženi kao KV(%).
Ispitivanje netočnosti
Netočnost mjerenja prikazana je kao postotak odstupanja R(%) srednje izmjerene vrijednosti (x) od srednje deklarirane vrijednosti (S) primijenjenih kontrolnih uzoraka. Srednja izmjerena vrijednost rabljena u izračunu dobivena je ispitivanjem nepreciznosti iz dana u dan kroz 10 dana. Odstupanje, tzv. "bias”, od očekivane vrijednosti izračunato je prema matematičkom izrazu (x-S)/S ´ 100%.
Ispitivanje linearnosti
Linearnost metode ispitana je mjerenjem koncentracije P1NP u nizu razrjeđenja dvaju pool seruma s koncentracijama P1NP blizu i iznad gornje granične vrijednosti od proizvođača deklarirane linearnosti. U pool serumu I. linearnost je ispitana nizom od 7 razrjeđenja (do 1:200), a u pool serumu II. nizom od 5 razrjeđenja (do 1:150). Proizvođač navodi područje linearnosti od 5 do 1200 μg/L.
Ispitivanje interferencija
Ispitivane su interferencije hiperbilirubinemije, lipemije i hemolize. U pool serum dodavane su različite količine interferirajućih supstanca do najviše koncentracije bilirubina od 1948,80 μmol/ L, hemoglobina do 2,32 mmol/L i triacilglicerola do 20,0 mmol/L, a zatim su u duplikatu određene koncentracije P1NP. Priprema interferirajućih otopina i dilucijskog niza provedena je prema preciznom protokolu Haeckela (16).
Statistička analiza
Statističko je računanje provedeno programom Excel (Microsoft Office for Windows XP Professional) rukovodeći se statističkim načelima Westgarda i suradnika za deskriptivnu statistiku i linearnu regresiju (17-19). Rabili smo slijedeće statističke veličine za procjenu testa: srednja vrijednost (x), standardna devijacija (SD), koeficijent varijacije (KV), postotak odstupanja (R), koeficijent korelacije (r) i parametri jednadžbe pravca (a i b) za odnose vrijednosti prema metodi linearne regresije.
 
Rezultati
 
Nepreciznost
Koeficijenti varijacije KV u seriji od po 30 uzoraka za dva pool seruma pool I. i pool II. (koncentracija P1NP 46,7±1,00 mg/L i 642,6±14,82 mg/L) iznosili su 2,14% i 2,31%. Nepreciznost iz dana u dan ispitana jena kontrolnim uzorcima PC1, PC2, PC3 (vrijednosti P1NP 66,6±0,95 mg/L; 474,3±8,12 mg/L i 893,3±18,27 mg/L) izražena kao KV iznosila je 1,44%, 1,71% i 2,04%. Tablica 1 prikazuje rezultate nepreciznosti metode u seriji, dok Tablica 2 prikazuje rezultate nepreciznosti metode iz dana u dan.
 
Tablica 1.Nepreciznost u seriji (n=30). PoolI. – normalne koncentracije P1NP (μg/L), poolII. – visoke koncentracije P1NP (μg/L)
 
Tablica 2. Nepreciznost iz dana u dan (n=20). Kontrolni serumi na tri koncentracijske razine (PC1, PC2, PC3)
Netočnost
Rezultati su predočeni u tablici 3 koja prikazuje standardnu devijaciju (SD), koeficijent varijacije (KV) te veličinu odstupanja R od deklariranih vrijednosti P1NP u kontrolnim uzorcima izraženu u % i ona iznosi 9,28% za PC1, 6,19% za PC2 i 8,53% za PC3.
 
Tablica 3. Netočnost određivanja P1NP primjenom kontrolnih uzoraka u tri koncentracijske razine (n=20; PC1, PC2, PC3 – kontrolni uzorci niske, srednje i visoke koncentracijske razine)
Linearnost
Linearnost smo ispitali dilucijskim testom na dva pool seruma za dvije koncentracijske razine: na polovici mjernog područja (544,8 mg/L) i iznad mjernog područja (>1 200 mg/L). Najmanji postotak odstupanja od očekivanog rezultata (7,2% i 2,4%) pokazalo je razrjeđenje 1:2. Rezultati dilucijskih testova prikazani su na Tablici 4 te na slikama 2 i 3.
 
Tablica 4. Rezultati dilucijskog testa na dvije koncentracijske razine za ispitivanje linearnosti P1NP testa
 
Slika 2. Dilucijski test za P1NP test na uzorku seruma koncentracije 544,8 mg/mL.
 
Slika 3. Dilucijski test za P1NP na uzorku seruma koncentracije >1 200 mg/mL.
 
Interferencije
Mjereći koncentracije P1NP u serumima kojima su dodavane rastuće koncentracije interferirajućih supstanca ispitivali smo utjecaj na točnost određivanja. Predmet našega ispitivanja bile su najčešće interferencije u humanim serumima uzrokovane hiperbilirubinemijom, hiperlipemijom i hemolizom. Rezultati prikazani na slikama 4, 5 i 6 i tablicama 5, 6 i 7 pokazuju negativnu devijaciju rezultata zbog njihova utjecaja. Interferencija je ustanovljena uz onu koncentraciju supstance koja uzrokuje odstupanje rezultata >10% (opće prihvaćenoj granici za analite kojima nije poznata biološka varijabilnost).
Sniženu vrijednost izmjerenog P1NP za više od 10% našli smo u uzorcima s bilirubinom ≥610 mmol/L, triacilglicerolom ≥15,0 mmol/L i hemoglobinom ≥1,61 mmol/L.
 
Slika 4. Utjecaj bilirubina na točnost određivanja P1NP. (P1NP=226,3 mg/mL)
 
Slika 5. Utjecaj triacilglicerola na točnost određivanja P1NP. (P1NP=28,7 mg/mL)
 
Slika 6. Utjecaj hemoglobina na točnost određivanja P1NP. (P1NP=28,9 mg/mL)
 
Tablica 5. Utjecaj bilirubina na točnost određivanja P1NP
 
Tablica 6. Utjecaj triacilglicerola na točnost određivanja P1NP
 
Tablica 7. Utjecaj hemoglobina na točnost određivanja P1NP
 
Rasprava
 
Metoda denzitometrijskog mjerenja mineralne gustoće kostiju (BMD) kao neinvazivna i lako dostupna metoda otvorila je nove mogućnosti istraživanja metaboličnih koštanih bolesti. Potaknulo je to i biokemijska i farmaceutska istraživanja te su danas realna očekivanja da će biokemijski biljezi koštanog metabolizma osigurati neke kliničke prednosti pred BMD. Potvrdu takvih promišljanja nalazimo u činjenici da je, unatoč dobroj preciznosti metode BMD, potrebno godinu dana (za sporu koštanu pregradnju i dvije godine) da bismo uz 95% pouzdanosti mogli uočiti promjene u koštanoj gustoći. Taj se problem ne uočava u velikim kliničkim studijama gdje se značajne koštane promjene skupine zapažaju nakon 6 mjeseci (2,3,19), nego u individualnoj kontroli terapije (20,21). Specifičnost i osjetljivost koštanih biljega vrijedne su značajke kojima će se možda prebroditi navedene manjkavosti BMD.
P1NP je novi biljeg koji tehnikom ECLIA s dva monoklonska protutijela omogućuje mjerenje ukupnog (intaktnog) propeptida, nasuprot radioimunokemijskoj komercijalnoj metodi PINP koja s jednim protutijelom detektira i razgrađene dijelove propeptida. Stoga su opravdana očekivanja kliničara kako će primjenom ove metode moći provjeravati i modulirati terapiju u vremenu kraćem od godine dana (12,13).
Naše je istraživanje provedeno kako bismo ispitali analitičke osobine metode koja je priređena za automatski analizator zatvorenog sustava. Jednostavna je za provođenje svih analitičkih postupaka, s informatičkim prednostima u standardizaciji laboratorijskog postupka i povezivanju s laboratoriskim informacijskim sustavom.
Budući da ne poznajemo ukupnu intraindividualnu i biološku varijabilnost koncentracije P1NP nismo mogli postaviti kriterije kojima bismo mogli vjerodostojnije procijeniti nepreciznost i netočnost. Prihvaćeni kriteriji za analite s poznatim podacima o varijabilnosti su slijedeći: dozvoljene granice za nepreciznost iznose manje od polovice intraindividualne varijacije (KV<½KVintra), a dozvoljene granice za netočnost iznose manje od jedne četvrtine ukupne biološke varijacije (bias % <¼ KVB) (22). Proizvođač navodi i literaturom potkrepljuje da cirkadijalni i sezonski ritam koncentracije P1NP ima varijacije oko 6%. Načinom uzorkovanja ovu smo varijabilnost sveli na najmanju moguću mjeru, jer su sve krvi uzimane u isto doba dana (između 7 i 10 sati ujutro) i u isto doba godine (unutar 15 dana).
Za neke druge koštane biljege (primjerice, C-terminalni telopeptid) postoje podatci kako intraindividualna varijabilnost iznosi 9–10% (22). Proizvođač navodi za P1NP nepreciznost od 1,8% do 2,9%, a naši su se rezultati potvrdili s KV od 1,4% do 2,3%. Iznenadili su bolji rezultati KV za nepreciznost iz dana u dan (1,4%; 1,7%; 2,0%) negoli za nepreciznost u seriji (2,1% i 2,3%), što možemo objasniti homogenijim i bolje priređenim kontrolnim uzorcima nego što su pool serumi priređeni u laboratoriju.
Ispitivanje netočnosti na kontrolnim uzorcima nije ni na jednoj koncentracijskoj razini dalo veće odstupanje od 10% u odnosu na deklariranu srednju vrijednost proizvođača. Takav rezultat u potpunosti zadovoljava. Štoviše, nijedno pojedinačno mjerenje kroz 10 dana nije izišlo iz granica ±1 SD, što je kriterij prihvatljivosti u provođenju dnevne kontrole.
Ispitivanje linearnosti dilucijskim testom potvrdilo je linearni odnos u analitičkom području (r>0.9) s proporcionalnim odnosom očekivanih i izmjerenih koncentracija P1NP (a=1,049 i 1,033). Ujedno je potvrđena preporuka proizvođača da se vrijednosti P1NP iznad gornje granice analitičkog područja razrjeđuju samo u omjeru 1:2. Kako se vidi iz jednadžbe pravca na slikama 2. i 3., svako slijedeće razrjeđenje udaljavalo nas je od početne koncentracije, što je izraženo velikom konstantnom pogreškom (b=-30,11 i -43,04) i objašnjava zbog čega se u sve većim razrjeđenjima pogreška uvećava. Nadalje, u uputama proizvođača osobito se napominje da se u razrjeđenim uzorcima bolesnika s bubrežnom insuficijencijom zapaža nelinearni odnos. Pool serume s visokim sadržajem P1NP prikupili smo upravo od uzoraka nefroloških bolesnika koji su na trajnoj hemodijalizi.
Koncentracije interferirajućih supstanca koje uzrokuju odstupanja od točnosti za više od 10% nisu se u potpunosti slagale s navodima proizvođača. Utjecaj hemolize zapažen je kao negativna interferencija uz koncentraciju hemoglobina od 1,61 mmol/L, što je za 32% veća koncentracija od deklariranih 1,1 mmol/L. Lipemični i ikterični serumi također su pokazali negativne interferencije uz sadržaj triacilglicerola ≥15,0 mmol/L i bilirubina ≥610,0 9 mmol/L, što je 35% odnosno 46% niža koncentracija od navoda proizvođača (22,8 mmol/L i 1112,9 mmol/L).
I u zaključku, nova metoda ECLIA za P1NP pokazuje jako dobre analitičke značajke za rutinsku laboratorijsku uporabu. Jednostavan je i pouzdan test s čijim rezultatima interferiraju samo ekstremne hiperbilirubinemije, hiperlipidemije i hemolize. Instrumentacija i računalna oprema prilagođena je testu i sigurno vodi korisnika kroz analitički postupak. Rezultati su u skladu s relevantnim literaturnim podacima (24,25). Sveukupnost analitičkih svojstava testa P1NP tvrtke Roche Diagnostics ostvaruje preduvjete za daljnja klinička ispitivanja koja će procijeniti i njegovu kliničku primjenjivost.
 
Literatura
 
1.     Hammer-Plećaš A, Čvorišćec D, Stavljenić-Rukavina A. Analitička kontrola u medicinsko biokemijskom laboratoriju. Biochemia Medica 1995;5:37-45.
2.     Vrkić N, Krpan D, Primorac D. Medicinsko laboratorijska dijagnostika bolesti koštanog sustava. U: Topić E, Primorac D, Janković S, ur. Medicinskobiokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi. Zagreb: Medicinska naklada; 2004.
3.     Kleerekoper M. Biochemical markers of bone turnover: why theory, research, and clinical practice are still in conflict? Clin Chem 2001;47:1347-9.
4.     Marcus R. Biochemical assessment of bone resorption and formation. Bone 1996;18 (Suppl):15S-16S.
5.     Delmas PD. Biochemical markers of bone turnover. Acta Orthop Scand 1995;66:176-82.
6.     Ginty F, Cavadini C, Michaud P-A, et al. Effect usual nutrient intake and vitamin D status on markers of bone turnover in Swiss adolescents. Eur J Clin Nutr 2004;58:1257-65.
7.     Okabe R, Nakatsube K, Inaba M, et al. Clinical evaluation of the Elecsys b-CrossLaps serum assay, a new assay for degradation product of type I collagen C-telopeptides. Clin Chem 2001;47:1410-4.
8.     Seibel MJ, Lang M, Geilenkeuser WJ. Interlaboratory variation of biochemical markers of bone turnover. Clin Chem 2001;47:1443-50.
9.     Garnero P, Borel O, Delmas PD. Evaluation of a fully automated serum assay for C-terminal cross-linking telopeptide of type I collagen in osteoporosis. Clin Chem 2001;47:694-702.
10.   Schmidt-Gayk H, Spanuth E, Kötting J, et al. Performance evaluation of automated assay for b-CrossLaps, N-MID-osteocalcin and intact parathyroid hormone (BIOROSE Multicenter Study). Clin Chem Lab Med 2004;42:90-5.
11.   Seibel MJ, Woitge HW, Farahmand I, Oberwittler H, Ziegler R. Automated and manual assays for urinary crosslinks of collagen: which assay to use? Exp Clin Endocrinol Diabetes 1998;106:143-8.
12.   Reid IR, Davidson JS, Wattie D, et al. Comparative response of bone turnover markers to bisphosphonate therapy in Paget’s disease of bone. Bone 2004;35:224-30.
13.   Thurairaje R, Iles RK, Jefferson K, McFarlane JP, Persad RA. Serum amino-terminal propeptide of type I procollagen (P1NP) in prostate cancer: a potential predictor of bone metastases and prognosticator for disease progression and survival. Urol Int 2006;76:67-71.
14.   Ueda M, Inaba M, Okuno S, et al. Clinical usefulness of the serum N-terminal propeptide of type I collagen as a marker of bone formation in hemodialysis patients. Am J Kidney Dis 2002;40:802-9.
15.   European Committee for Clinical Laboratory Standards. Guidelines for evaluation of analyzers in clinical chemistry. Beuth Verlag Berlin, Köln ECCLS Document, 1986;3:1-32.
16.   Haeckel R. Evaluation methods in laboratory medicine. Berlin: VCH; 1993.
17.   Westgard JO, Carey RN, Wold S. Criteria for judging precision and accuracy in method development and evaluation. Clin Chem 1974;20:825-33.
18.   Westgard JO, de Vos DJ, Hunt MR, et al. Method evaluation. Houston: American Society for Medical Technology, 1978.
19.   Yow L, Sayre JW. Statistical concepts in the interpretation of serial bone densitometry. Invest Radiol 1994;29:928-32.
20.   Johnston CC Jr, Bjarnason NH, Cohen FJ, Shaha A, et al. Long-term effect of raloxifene on bone mineral density, bone turnover, and serum lipid levels in early postmenopausal women: three-year data from 2 double-blind, randomized, placebo-conrolled trials. Arch Intern Med 2000;160:3444-50.
21.   Wallach S, Choen S, Reid DM, Hughes RA, et al. Effect of riserdronate treatment of bone density and vertebral fracture in patients on corticosteroid therapy. Calcif Tissue Int 2000;67:277-85.
22.   Fraser CG, Peterson H, Ricos C, Haeckel R. Proposed quality specifications for imprecision and inaccuracy of analytical system for clinical chemistry. Eur J Clin Chem Clin Biochem 1992;30:311-7.
23.   Data on file at Roche Diagnostics.
24.   Sebba AI, Bonnick SL, Kagan R, Thompson DE, Skalky CS, et al. Response to therapy with once-weekly alendronate 70 mg compared to once-weekly risedronate 35 mg in the treatment of posmenopausal osteoporosis. Curr Med Res Opin 2004;20:2031-41.
25.   Jung K, Lein M, Stephan C, Von Hosslin K, Semjonow A, et al. Comparison of 10 serum bone turnover markers in prostate carcinoma patients with bone metastatic spread: diagnostic and prognostic implications. Int J Cancer 2004;111:783-91.