Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Editorial

 

Ana Marušić* i Matko Marušić. Biochemia me­di­ca – kako postati prepoznatljiv znanstveni časopis? Biochemia Medica 2006;16(1):5-7.
 
glavni urednici časopisa Croatian Medical Journal Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
* A. Marušić je predsjednica Povjerenstva za izdavaštvo Minstarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
 
 
Znanstveni članak je glavni način komuniciranja u znanosti, a znanstveni časopis primarni medij u kojem se takvi članci objavljuju. Znanost je svojina čovječanstva, tako da je vidljivost i dostupnost časopisa cjelokupnoj globalnoj znanstvenoj zajednici nužan preduvjet za ispunjavanje te komunikacijske uloge. S druge strane, strukovni časopisi ne moraju težiti međunarodnoj vidljivosti jer je njihova uloga prije svega nacionalna – u razvoju i primjeni najviših standarda struke u nekoj sredini. Stoga se svaki časopis koji objavljuje i znanstvene i stručne članke nalazi u dvojbi oko toga što želi biti i kako se razvijati jer je strategija razvoja i jačanja znanstvenog časopisa potpuno drukčija od one za stručni časopis. Stručni časopis nema potrebe težiti za tim da dobije i „znanstveni” naziv, pogotovo ako ima ugled i pretplatnike/stručnjake koji ga žele čitati i koji ga trebaju da bi na materinjem jeziku nešto novo naučili i brzo primijenili u svome poslu. No, ako časopis želi objavljivati znanstvene članke, i time dobiti naziv i znanstvenog časopisa, tada mora prihvatiti međunarodne standarde, postati članom svjetske znanstvene zajednice i ravnopravno sudjelovati u globalnom protoku znanstvenih informacija. U ovome uvodniku kratko ćemo prikazati čimbenike koji određuju pripadnost svjetskoj zajednici znanstvenih časopisa.
Zašto je teško izdavati znanstveni časopis u maloj znanstvenoj zajednici?
U malim znanstvenim sredinama, kao što je Hrvatska, čitav niz čimbenika otežava rad i smanjuje kvalitetu znanstvenih časopisa (1). Mali časopisi u malim znanstvenim zajednicama nemaju dovoljno kvalitetnih članka koje bi mogli publicirati jer nema ni kritičnog broja znanstvenika koji bi mogao proizvesti toliko dobrih znanstvenih rezultata. Domaćim časopisima najčešće preostaju samo ostaci ionako slabe znanstvene produkcije, što nepovoljno utječe na ukupni broj i kakvoću objavljenih radova. Isti je problem i s nedovoljno velikim izvorom recenzenata za zaprimljene članke. Financiranje znanstvenih časopisa je velik problem jer nema vlastitih izvora financiranja (primjerice pretplatnika i reklama), te časopis mora računati na potporu države. Kako je danas glavni jezik znanosti engleski jezik, odabir jezika i njegova kvaliteta u znanstvenom časopisu isto postaju problem. Objavljivanje radova isključivo na lokalnom jeziku ograničava krug potencijalnih autora i čitatelja. Sažeci na engleskom jeziku mogu povećati izglede za indeksiranje u bibliografskim bazama podataka, no radovi koje nije moguće u cijelosti pročitati na engleskom jeziku malokad su zanimljivi inozemnoj publici. S druge strane, ako se neki časopis iz zemlje koja ne pripada engleskom govornom području odluči objavljivati isključivo na engleskom, pojavljuje se problem jezične nesavršenosti i teškoće kvalitetnog jezičnog uređivanja (2). Navedeni nedostaci, svaki pojedinačno i svi zajedno, uzrok su slabe vidljivosti malih znanstvenih časopisa i njihova životarenja u začaranom krugu nedovoljne kvalitete.
Kako izići iz začaranog kruga nekvalitete i postati vidljiv znanstveni časopis?
Da bi se postalo znanstvenim časopisom u pravom smislu te riječi, dakle časopisom koji je vidljiv, zanimljiv, koristan i dostupan cijeloj znanstvenoj zajednici, treba riješiti sve, a ne samo pojedinačne probleme iz začaranog kruga nekvalitete. Da bi prekinuli taj krug, urednici moraju uložiti veliki napor kako bi poboljšali osnovne standarde izdavanja, prije svega redovitost; moraju pronaći „nišu“ časopisa – specifičnost tema po kojima postaje prepoznatljiv; internacionalizirati urednički odbor; aktivno tražiti autore i pomagati im da poboljšaju kvalitetu svojih znanstvenih radova. Ukratko, treba imati dobre članke, mudre i konstruktivne recenzente, dovoljno novčane potpore i čitatelja (pretplatnika), kvalitetan jezik u časopisu i vidljivost u svjetskoj znanosti.
Ovo potonje obilježje glavni je znak znanstvenog uspjeha časopisa, a podrazumijeva prije svega uključenost u bibliografske baze podataka. Najselektivnije bibliografske baze podataka, poput Science Citation Indexa ili Current Contentsa, indeksiraju tek 10% svjetske znanstvene publicistike. U biomedicini, najveća svjetska medicinska knjižnica, Nacionalna medicinska knjižnica u Bethesdi u SAD, godišnje prima više od 25.000 periodične publicistike iz cijeloga svijeta, a u svoju bazu MEDLINE uključuje tek 4.800 (3). Bibliografske baze podataka probiru časopise prema četiri osnovna kriterija:
1. Osnovni standardi izdavanja
Najvažniji standard znanstvenog časopisa, koji se i određuje kao periodična publikacija, jest redovitost izlaženja. Dvobroji, kojima mali časopisi nerijetko pribjegavaju, odraz su nesposobnosti da se na vrijeme prikupi i obradi dovoljan broj znanstvenih radova. Osim redovitosti, ocjenjuje se i tehnička kvaliteta časopisa: prijelom, izgled, tisak, uvez. Postojanje recenzijskog postupka također je jedan od temeljnih standarda koje znanstveni časopisi moraju usvojiti.
2. Urednički sadržaj
Za znanstveni je časopis važno da je jasno određen njegov cilj, da uvodnici, upute za autore, i opis recenzijskog postupka jasno određuju koje područja znanosti i kakve vrste članaka časopis objavljuje. Redovito objavljivanje podataka o radu časopisa, primjerice postotak objavljivanja zaprimljenih radova, citiranosti radova i drugih obilježja uredničkog rada povećava izglede za uvrštenje časopisa u bibliografske baze podataka.
3. Međunarodna raznolikost
Bibliografske baze podataka posebice pažljivo gledaju sastav uredničkog odbora i urednika časopisa. U uredničkom odboru znanstvenog časopisa trebaju raditi stručnjaci iz međunarodne znanstvene zajednice. Časopis bi trebao biti u stanju privući i autore iz drugih zemalja, a ne samo iz svojih lokalnih znanstvenih krugova. U tome je, posredno, sadržan i zahtjev za objavljivanjem na engleskom jeziku, kao jeziku suvremene znanosti.
4. Vidljivost (citiranost) autora i urednika
Bibliografske baze podataka pažljivo prate koliko su autori i urednici časopisa prisutni u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, što se vidi iz citiranosti njihovih radova. Analizom citata utvrđuju se one publikacije koje su se pokazale važnima, utjecajnima i korisnima, naravno, ovisno o znanstvenom području.
Na kraju, malom časopisu koji nastoji promijeniti i poboljšati svoju kvalitetu i vidljivost, možemo samo preporučiti – naporan rad, predanost, upornost... i još mnogo napornog rada. Za onoga tko slijedi taj savjet, nijedan krug nije toliko začaran da se iz njega ne bi moglo izaći.
 
Literatura
 
1.   Marušić A, Marušić M. Small scientific journals from small countries: breaking from a vicious circle of inadequacy, Croatian Medical Journal 1999; 40: 508-14.
2.   Mišak A, Marušić M, Marušić A. Manuscript editing as a way of teaching academic writing: experience from a small scientific journal. Journal of Second Language Writing 2005,14:122-31.
3.   Nylena M, Hagve T-A, Marušić A. Small journals and non-English journals. U. Godlee F, Jefferson T (ur.). Peer review in health sciences. London: BMJ Books, 2003. str. 140- 50.