Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

 Izvorni znanstveni članak

 

Emina Čolak1, Vesna Dimitrijević-Srećković2, Predrag B. Djordjević2, Sanja Stanković1, Biljana Glišić1, Branko Srećković3, Nada Majkić-Singh1. Biološki biljezi enzimske i neenzimske antioksidacijske zaštite u šećernoj bolesti tipa 2 – usporedna analiza. Biochemia Medica 2008;18(2):42-51.
 

1Zavod za medicinsku biokemiju, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija

2Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija

3Zavod za kardiologiju, Klinika za hitnu kardiologiju, Klinički centar Srbije, Beograd, Srbija

 
 
*Adresa za dopisivanje: eminacolak [at] sbb [dot] co [dot] yu
 
Sažetak
Cilj naše studije bio je odrediti međusobne odnose između „prve“, neenzimske, te „druge“, enzimske crte antioksidacijske zaštite u bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i očitovanim kardiovaskularnim komplikacijama. Drugi je cilj bio utvrditi odnose između prooksidacijskih (lipidni status) i antioksidacijskih parametara u ispitivanih bolesnika.
Materijali i metode: U našu je studiju parova bilo uključeno ukupno 117 bolesnika s šećernom bolesti tipa (69 sa, te 48 bez kardiovaskularnih komplikacija) i 42 zdrava ispitanika. Određivani su sljedeći antioksidacijski enzimski parametri: eritrociti, Cu, Zn-SOD, glutation-peroksidaza (GPx) i glutation-reduktaza (GR), kao i ukupni antioksidacijski status (engl. total antioxidant status, TAS), te bilirubin, mokraćna kiselina, ukupni proteini, albumin i haptoglobin. Enzimski antioksidacijski parametri i TAS analizirani su pomoću komercijalnih testova tvrtke Randox Ltd, V. Britanija, koji se temelje na spektrofotometrijskim metodama, dok su ostali neenzimski i lipidni parametri određeni standardnim laboratorijskim metodama.
Rezultati: U odnosu na zdrave ispitanike, bolesnici s šećernom bolesti tipa 2 i kardiovaskularnim komplikacijama imali su značajno niže vrijednosti enzimskih antioksidansa (P < 0,001) i više vrijednosti ukupnog bilirubina (P = 0,050), mokraćne kiseline (P < 0,001) i haptoglobina (P < 0,001). Slaba je pozitivna korelacija utvrđena između SOD i GPx (R = 0,289, P = 0,028) te između SOD i GR (R = 0,259, P = 0,045), a slaba negativna korelacija zabilježena je između GPx i mokraćne kiseline (R = – 0,35, P = 0,009) te GPx i ukupnog bilirubina (R = – 0,40, P = 0,018). TAS je slabo korelirao s trigliceridima (R = 0,32, P = 0,037), a GPx i GR su korelirali s HDL-kolesterolom (R = 0,457, P = 0,007; te R = 0,466, P = 0,001).
Zaključci: Temeljem dobivenih rezultata može se zaključiti da bolesnici s šećernom bolesti tipa 2 imaju značajno promijenjenu antioksidacijsku zaštitu, uz različiti stupanj neravnoteže između skupa neenzimskih tvari i aktivnosti enzimskih antioksidanasa, koja ovisi o tome jesu li se kardiovaskularne komplikacije pojavile ili ne.
Ključne riječi: oksidacijski stres, antioksidacijska zaštita, šećerna bolest tipa 2, kardiovaskularne komplikacije, usporedna analiza
Pristiglo: 19. travnja 2007.                                                                                                Prihvaćeno: 28. prosinca 2007.
 
 
Uvod
Razvoj, tijek i komplikacije šećerne bolesti tipa 2 usko su povezani s neravnotežom između prooksidacijskog i antioksidacijskog staničnog oštećenja te promjene redoks-potencijala. Oksidacijski stres je kod šećerne bolesti rezultat, kako pojačanog stvaranja slobodnih radikala, tako i smanjene sposobnosti za antioksidacijsku zaštitu (1).
Antioksidacijska zaštita organizma, koja uključuje enzimske i neenzimske tvari, održava ravnotežu stvaranjem slobodnih radikala u granicama homeostaze te sprječava širenje reakcije slobodnih radikala koja može prouzročiti oštećenje tkiva (2).
Superoksidna dismutaza (SOD; E.C. 1.15.1.1) katalizira dismutaciju superoksidnih radikala u vodikov peroksid i molekularni kisik.
Glutation-peroksidaza (GPx; E.C. 1.11.1.9) katalizira redukciju vodikovog peroksida ili organskog hidroperoksida u alkohol u prisutnosti reduciranog glutationa kao davatelja elektrona. Stalno obnavljanje reduciranog glutationa provodi se aktiviranjem glutation-reduktaze (GR; E.C. 1.6.3.2).
Mokraćna kiselina je važan fiziološki antioksidans. Djelovanje slobodnih radikala utječe na oksidaciju mokraćne kiseline u alantoin, dok se vezanjem iona bakra i željeza stvaraju postojani kompleksi čime se smanjuje oksidacijski potencijal tih elemenata kao i širenje reakcija slobodnih radikala. Usto, mokraćna kiselina neutralizira hidroksilni radikal i hipoklornu kiselinu (3).
U uvjetima nižeg parcijalnog tlaka kisika, bilirubin djeluje kao snažan „čistač“ peroksilnih radikala (4).
Vezanjem iona željeza i bakra, albumin, feritin, transferin, haptoglobin i ceruloplazmin značajno smanjuju nastanak slobodnih radikala i time štite molekule slobodnih masnih kiselina od peroksidacije. S druge strane, albumin može neutralizirati hipoklornu kiselinu kao i peroksilne radikale (5-7).
Cilj naše studije bio je odrediti međusobne odnose između „prve“, neenzimske (mokraćna kiselina, albumin, ukupni proteini, bilirubin, haptoglobin i TAS) i „druge“, enzimske (SOD, GPx, GR) crte antioksidacijske zaštite u bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i očitovanim kardiovaskularnim komplikacijama (šećerna bolest, DM + kardiovaskularne komplikacije, KVK). Drugi je cilj bio ustanoviti odnose između prooksidacijskih (lipidni status) i antioksidacijskih parametara u ispitivanih bolesnika usporedbom sa zdravim ispitanicima i dijabetičarima bez komplikacija kako bi se analizirao učinak kardiovaskularnih komplikacija na sustav antioksidacijske zaštite.
 
Materijali i metode
Ispitanici
U našu je studiju parova bilo uključeno 117 bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 liječenih u Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i metaboličke poremećaje, Klinički centar Srbije, Beograd, (62 muškaraca i 55 žena) te 42 zdrava ispitanika (33 žene i 9 muškaraca) koji su činili kontrolnu skupinu. Šećerna bolest je dijagnosticirana na temelju kliničkih značajki i laboratorijskih nalaza: glikemije nakon gladovanja > 7 mmol/L u dva uzastopna mjerenja te glikemije više od 11,1 mmol/L dva sata nakon oralnog opterećenja glukozom od 75 g. Studija je također uključivala bolesnike s šećernom bolesti tipa 2 koji su u Zavodu bili na oralnoj antidijabetičkoj ili inzulinskoj terapiji više od jedne godine. Kriteriji za hipertenziju bili su sljedeći: sistolički krvni tlak preko 140 mmHg te dijastolički krvni tlak preko 90 mmHg, te podatak da su bolesnici bili uključeni u antihipertenzijsko liječenje dulje od jedne godine.
Zdravi su ispitanici bili odabrani među zaposlenicima Zavoda za medicinsku biokemiju Kliničkog centra Srbije, Beograd, koji su u vrijeme studije bili zdravi, bez ikakvih znakova akutnih ili kroničnih stanja, te koji hranom nisu unosili nikakve dodatne antioksidanse. Ti su ispitanici odabrani između pojedinaca koji su prošli redoviti liječnički pregled i čiji su laboratorijski nalazi ukazali na odsutnost šećerne bolesti, hipertenzije, koronarne bolesti te poremećaja koronarnog stanja.
Svi su ispitanici potpisali informirani pristanak za sudjelovanje u studiji, a dobiveno je odobrenje lokalnog etičkog odbora.
Metode
Uzorci krvi za analizu uzeti su nakon 12–14-satnog gladovanja tijekom noći. Sve laboratorijske pretrage izrađene su neposredno nakon vađenja krvi.
Antioksidacijski parametri SOD, GPx, GR i TAS određeni su komercijalnim testovima tvrtke Randox Ltd., V. Britanija, zasnovanima na spektrofotometrijskim metodama prema Goldsteinu (za SOD) (8), Paglii i Valentineu (za GPx) (9), Milleru (za TAS) (10), te Goldbergu (za GR) (11), dok su za mjerenje ostalih neenzimskih i lipidnih parametara korišteni standardni laboratorijski testovi.
SOD je određivana u krvnom hemolizatu koji je dobiven ispiranjem eritrocita četiri puta s 3 mL NaCl (154 mmol/L) te konačno liziranjem ispranih eritrocita s hladnom deioniziranom vodom i 15-minutnim stajanjem na + 4 oC da bi se dovršio proces hemolize.
Glutation-peroksidaza je mjerena u uzorku pune krvi koji je prije mjerenja razrijeđen 41 puta postupnim dodavanjem razrjeđivača (dostavljenog uz test) i dvostruko koncentriranog Drabkinovog reagensa.
Glutation-peroksidaza i TAS određivani su u plazmi koja je dobivena centrifugiranjem Li-heparinizirane krvi 10 min brzinom od 3000 okr/min.
Statistička analiza
Rezultati su prikazani kao srednja vrijednost ± SD za kontinuirane varijable s normalnog razdiobom. Statistička analiza razlike između svih skupina provedena je primjenom testa ANOVA. Spearmanov korelacijski test korišten je za definiranje korelacija pojedinačnih parametara između i unutar skupina. Statističke su analize učinjene primjenom statističke programske podrške SPSS v10.0 (SPSS Inc., Chicago, SAD). Svi su statistički testovi bili dvosmjerni. Vrijednosti P ≤ 0,05 smatrane su statistički značajnima.
 
Rezultati
Vrijednosti ispitivanih parametara te opće informacije o ispitanicima prikazane su u Tablici 1.
 
Tablica 1. Demografska obilježja i mjereni biokemijski parametri ispitivanih skupina
 
 
Od ukupnog broja ispitivanih bolesnika s šećernom bolesti, 48 ispitanika (23 žene i 25 muškaraca) u dobi od 58 ± 10 godina imalo je šećernu bolest tipa 2 bez komplikacija (DM), dok je 69 ispitanika (32 žene i 37 muškaraca) u dobi od 57 ± 9, imalo, prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, dijagnosticirane kardiovaskularne komplikacije (DM + KVK) kao što su koronarna bolest (engl. coronary artery disease, CAD), hipertenzija (HTA), te anamneza akutnog infarkta miokarda (AIM) tijekom posljednjih 8 godina. Trajanje šećerne bolesti u skupini DM + KVK bilo je 9  10 godina, a komplikacije su bile prisutne tijekom jedne do 32 godine, dok je u skupini DM bez komplikacija šećerna bolest trajala 7  8 godina.
U skupini DM + KVK dokumentirana su 32 slučaja koronarne bolesti s hipertenzijom (46,4%) (CAD + HTA), 17 bolesnika bez hipertenzije (CAD) (24,6%), 7 bolesnika (10,2%) s koronarnom bolešću i anamnezom infarkta miokarda (CAD + AIM), a 13 bolesnika (18,8%) imalo je sve tri navedene komplikacije (CAD + AIM + HTA).
U toj je skupini terapija uključivala propisani način prehrane za 29 bolesnika (42%), 30 bolesnika (43,5%) je dobivalo oralne hipoglikemijske lijekove, dok je 10 bolesnika (14,5%) primalo inzulin u kombinaciji s oralnim hipoglikemicima. U skupini bez komplikacija, 21 se bolesnik (43,75%) morao jedino pridržavati propisanog načina prehrane, dok su ostali (56,25%) dobivali oralne hipoglikemijske lijekove.
Dobivene vrijednosti za SOD, GPx i GR bile su značajno niže u bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i kardiovaskularnim komplikacijama (P < 0,001) u usporedbi sa zdravim kontrolnim ispitanicima. Značajna je razlika utvrđena između dviju podskupina bolesnika s šećernom bolesti tipa 2. Enzimski antioksidacijski parametri bili su mnogo niži u podskupini bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i kardiovaskularnim komplikacijama u usporedbi s podskupinom dijabetičara bez komplikacija (P < 0,001 za SOD i GPx, te P = 0,025 za GR).
Vrijednosti neenzimskih antioksidacijskih tvari bile su različite od vrijednosti enzimskih antioksidacijskih parametara. Koncentracija mokraćne kiseline bila je značajno viša u bolesnika s DM + KVK u odnosu na kontrolne ispitanike (P < 0,001), no ne i u odnosu na dijabetičare bez komplikacija (Tablica 1.). Ukupni je bilirubin bio također viši u skupini DM + KVK u odnosu na kontrolnu skupinu (P = 0,05), no ne i u odnosu na bolesnike s DM bez komplikacija. Vrijednost direktnog bilirubina nije se značajno razlikovala u odnosu na kontrolnu skupinu, no značajna je razlika nađena među skupinama DM + KVK i DM bez komplikacija. Koncentracija albumina nije se značajno razlikovala među tim skupinama, a koncentracija haptoglobina bila je značajno viša u obje ispitivane skupine u odnosu na kontrolnu skupinu (tj. P < 0,001 i P = 0,001).
U sve tri skupine bolesnika dobiven je niz značajnih korelacija između enzimskih i neenzimskih parametara. U skupini DM + KVK dobivene su slabe no značajne korelacije između vrijednosti SOD i haptoglobina (R = 0,35, P = 0,049); SOD i ukupnih proteina (R = 0,29, P = 0,049), kao i između TAS i mokraćne kiseline (R = 0,35, P < 0,001), dok su slabe značajne negativne korelacije utvrđene između GPx i mokraćne kiseline (R = –0,35, P = 0,009) te GPx i ukupnog bilirubina (R = –0,40, P = 0,012).
U skupini DM bez komplikacija vrijednosti TAS su umjereno korelirale s bilirubinom (R = 0,54, P < 0,001), a vrijednosti GPx slabo su korelirale s ukupnim proteinima (R = 0,395, P = 0,015).
Koncentracije ukupnog kolesterola bile su slične u obje skupine bolesnika, a značajne su razlike dobivene u usporedbi s kontrolnom skupinom (tj. P = 0,040 i P = 0,001). Koncentracije triglicerida bile su značajno više u obje skupine u odnosu na kontrolne ispitanike, dok su koncentracije HDL- i LDL-kolesterola bile slične u sve tri skupine ispitanika. Koncentracije apoproteina apo A1, apo A2 i apoB bile su također slične u sve tri skupine ispitanika, dok su koncentracije apo E bile značajno niže u kontrolnoj skupini nego u dijabetičara s komplikacijama (P = 0,045).
Vrijednosti TAS slabo su korelirale s trigliceridima (R = 0,32, P = 0,016), dok su aktivnosti GPx i GR pozitivno korelirale s HDL-kolesterolom u obje dijabetičke skupine (R = 0,457, P = 0,007, te R = 0,466, P = 0,001 za DM bez i sa komplikacijama). Slaba, no pozitivna korelacija nađena je između GR i apoproteina A1 (R = 0,289; P = 0,040) u skupini DM + KVK.
U zdravih su ispitanika utvrđene statistički značajne, no slabe korelacije između vrijednosti SOD i ukupnih proteina (R = 0,395, P = 0,001), albumina (R = 0,326, P = 0,039) i mokraćne kiseline (R = 0,378, P = 0,014), a postojala je i slaba obrnuta korelacija između GPx i ukupnih proteina i albumina (R = –0,329, P = 0,037, te R = –0,369, P = 0,019). Glutation-peroksidaza je slabo korelirala s LDL-kolesterolom (R = 0,376, P = 0,028), kao i s apo A2 i apo B (R = 0,477; P = 0,005; te R = 0,381, P = 0,029).
Vrijedno je spomenuti da su vrijednosti TAS i GR bile u slaboj pozitivnoj korelaciji s koncentracijom glukoze u zdravih kontrolnih ispitanika (R = 0,413, P = 0,006, te R = 0,304, P = 0,049), što ukazuje da je porast koncentracije glukoze u serumu u zdravih ispitanika povezan s pojačanom aktivnošću glutation-reduktaze i višim koncentracijama nekih neenzimskih antioksidansa.
U bolesnika s šećernom bolesti bez komplikacija također je zabilježena slaba pozitivna korelacija između GPx i koncentracije glukoze (R = 0.384, P = 0.049), kao i između SOD i glukoze (R = 0.375, P = 0.050), što je također naznačilo povezanost više razine antioksidacijske zaštite i viših koncentracija glukoze u dijabetičara u kojih se nisu razvile komplikacije.
Spearmanov koeficijent korelacije otkrio je slabu negativnu, no značajnu korelaciju između GPx i vrijednosti glukoze (R = –0,382, P = 0,049) u skupini bolesnika s DM, CD i HTA, te također u skupini DM s CD i AIM (R = –0,860, P = 0,041), dok je u skupini DM sa sve tri vrste komplikacija utvrđena značajna umjerena negativna korelacija između koncentracija SOD i glukoze (R = –0,590, P = 0,035).
U zdravih je ispitanika SOD umjereno korelirao s TAS (R = 0,62; P < 0,001), umjerena obrnuta korelacija zapažena je između SOD i GR (R = –0,58; P < 0,001), dok su GR i TAS bili u slaboj negativnoj korelaciji (R = –0,358; P = 0,027).
Antioksidacijski su parametri u dijabetičara s komplikacijama bili u međusobnoj pozitivnoj korelaciji; zapazili smo slabu korelaciju između SOD i GPx (R = 0,289; P = 0,028) te između SOD i GR (R = 0,259; P = 0,045).
 
Rasprava
Ovo je prva studija u kojoj se uspoređuju „prva“ i „druga“ crta antioksidacijske zaštite u bolesnika s šećernom bolesti tipa 2, te njihovi odnosi prema prooksidacijskim tvarima u plazmi kao što su parametri lipidnog statusa, kako bi se analizirala povezanost manifestiranih kardiovaskularnih komplikacija i sustava antioksidacijske zaštite.
Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da je enzimska antioksidacijska zaštita u bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 bila značajno smanjena u usporedbi sa zdravim ispitanicima (P < 0,001). Ozbiljnije je smanjenje enzimske antioksidacijske zaštite zapaženo u dijabetičara sa srčanožilnim komplikacijama, nego u onih bez komplikacija (P < 0,001):
Postoji mnogo spojeva u našemu tijelu koji djeluju kao antioksidansi. Mnogi se od njih redovito mjere u svakodnevnoj praksi; primjerice, mokraćna kiselina, bilirubin, albumin, feritin, transferin, ceruloplazmin, haptoglobin itd. U slučajevima neravnoteže između oksidanasa i antioksidanasa organizam nastoji kroz pojačanu sintezu nekih tvari nadoknaditi nižu aktivnost određenih enzima i time tu ravnotežu održava.
Neenzimska antioksidacijska zaštita bila je pojačana u našim ispitanicima, što je potvrđeno korelacijama utvrđenima između nekih neenzimskih antioksidanasa i aktivnosti antioksidacijskih enzima (GPx i mokraćna kiselina, GPx i bilirubin, TAS i GR, TAS i GPx).
TAS je bio u slaboj pozitivnoj korelaciji s koncentracijom mokraćne kiseline i bilirubina, što je sukladno činjenici da ukupan antioksidacijski status, tj. TAS predstavlja zbirno određivanje svih neenzimskih antioksidansa koji mogu neutralizirati vodikov peroksid u plazmi.
Postoji ogromna razlika u opsegu antioksidacijske zaštite između dijabetičara sa i bez kardiovaskularnih komplikacija, što je ukazalo na značajan učinak vrste i trajanja kardiovaskularnih komplikacija na antioksidacijsku zaštitu. U dijabetičara sa srčanožilnim komplikacijama enzimski su antioksidansi bili u međusobnoj pozitivnoj korelaciji, dok su negativno korelirali s neenzimskim antioksidansima (TAS).
U zdravih je ispitanika SOD slabo korelirao s nekim neenzimskim antioksidansima kao što su albumin, ukupni proteini i mokraćna kiselina te time ukazao na mogući sinergijski učinak „prve“ i „druge“ crte antioksidacijske zaštite. U istoj je skupini GPx korelirao obrnuto s ukupnim proteinima i albuminima, no takva korelacija nije zapažena u skupini bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i kardiovaskularnim komplikacijama. U skupini bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i kardiovaskularnim komplikacijama, GPx je negativno korelirao s mokraćnom kiselinom i ukupnim bilirubinom i time naznačio moguću povezanost tih parametara s razvojem kardiovaskularnih komplikacija u dijabetičara.
Pozitivne bi korelacije između GPx i LDL-kolesterola u zdravih ispitanika mogle ukazati na moguću povezanost između viših koncentracija lipida, koje dovode do ubrzane lipidne peroksidacije i potencijalno većeg smanjenja organskih hidroperoksida kao posljedice pojačane aktivnosti GPx. Takva korelacija nije nađena ni u jednoj od dvije skupine dijabetičara, dok su druge značajne korelacije između GPx i HDL-kolesterola (DM + KVK) i GR i HDL-kolesterola (DM) utvrđene.
U kontrolnoj je skupini (fiziološki uvjeti) porast koncentracije glukoze bio povezan s pojačanom aktivnošću GR i razinama TAS, dok je u dijabetičara bez komplikacija povećana koncentracija glukoze bila povezana s većom aktivnošću GPx i SOD. Takva korelacija nije ustanovljena u skupini DM + KVK. Upravo suprotno tome, korelacija između glukoze i SOD bila je negativna u skupini bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 i teškim kardiovaskularnim komplikacijama (KB + HTA + AIM). U našim dvjema prethodnim studijama zapazili smo povezanost više koncentracije glukoze s manjom aktivnošću GPx u dijabetičkim podskupinama koje su imale koronarnu bolest s hipertenzijom i akutni infarkt miokarda (12,13). Takav negativan odgovor sustava antioksidacijske zaštite može se povezati s učinkom glikozilacije proteina i utjecajem oksidacijskog stresa na smanjenu katalitičku aktivnost SOD i GPx; oba ta učinka doprinose oštećenoj ukupnoj antioksidacijskoj zaštiti dijabetičara s kardiovaskularnim komplikacijama. Na taj način promijenjene vrijednosti ispitivanih parametara i raznolikost korelacija ukazuju na značajno izmijenjenu antioksidacijsku zaštitu u dijabetičara te naznačuju različiti stupanj neravnoteže ne samo između oksidanasa i antioksidanasa, već također između skupa neenzimskih tvari i aktivnosti enzimskih antioksidansa koja uvelike ovisi o prisutnosti, vrsti i trajanju srčanožilnih komplikacija.
Ostali autori koji su se bavili istom tematikom dobili su slične rezultate. Abou Seif je sa suradnicima utvrdio smanjene aktivnosti SOD, katalaze i ceruloplazmina u bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 (14) i povećanim koncentracijama lipidnih parametara kao što su kolesterol, trigliceridi, LDL-kolesterol, te sniženim koncentracijama HDL-kolesterola i povišenim koncentracijama produkata lipidne peroksidacije i glikozilacije. Everekliouglu (15) je pokazao da dijabetičari s makularnomdegeneracijom imaju manju aktivnost SOD, GPx i više koncentracije MDA i NO u odnosu na zdrave ispitanike. Bolesnici s duljom makulopatijom imali su veće smanjenje SOD i GPx u odnosu na bolesnike u ranoj fazi makulopatije. Martin-Gallan (16) je dokazao da mladi dijabetičari s nedavno otkrivenom mikroangiopatijom imaju značajno snižene vrijednosti GPx, glutationa i β-karotena u odnosu na kontrolne ispitanike, ali ne i u odnosu na dijabetičare bez mikroangiopatije; osim toga, vrijednosti SOD bile su značajno više u obje skupine ispitanika bez obzira na prisutnost ili odsutnost mikroangiopatije. Valabhji i sur. zapazili su niže vrijednosti TAS u bolesnika s šećernom bolesti tipa 1 u odnosu na kontrolne ispitanike; TAS je bio u negativnoj korelaciji s vrijednostima HbA1c (P = 0,0026), trajanjem šećerne bolesti te starenjem, osobito u muškaraca (17). Stariji bolesnici s šećernom bolesti tipa 1 koji su pokazali viši stupanj arterijske kalcifikacije imali su više vrijednosti krvnog tlaka, dulje trajanje dijabetičkog poremećaja, više koncentracije serumskog kolesterola i kreatinina, te niže vrijednosti TAS u usporedbi s bolesnicima sa slabijom kalcifikacijom arterija. Ruiz (18) je sa svojim suradnicima otkrio da dijabetičari ovisni o inzulinu imaju značajno manju aktivnost GPx te da to smanjenje izravno ovisi o stupnju metaboličke kontrole. Isti je autor potvrdio da postoji značajna korelacija neenzimskih antioksidansa i koncentracija ukupnog kolesterola, lipidnog hidroperoksida, triglicerida i koncentracija HbA1c. Nojiri i sur (19) su dokazali da su vrijednosti TAS i koncentracije retinala, albumina, ukupnih proteina i HDL-kolesterola bile značajno niže u bolesnika s koronarnom bolešću u usporedbi s kontrolnim ispitanicima. Vrijednosti TAS pozitivno su korelirale s mokraćnom kiselinom i negativno s brojem zahvaćenih žila. Njihova je studija dokazala povezanost antioksidacijskih parametara i napredovanja ateroskleroze, no nije uspjela potvrditi antioksidanse kao neovisan čimbenik rizika za koronarni događaj.
U našoj smo studiji prikazali povezanost nekih enzimskih antioksidansa s ukupnom neenzimskom antioksidacijskom aktivnošću plazme i pojedinačnih neenzimskih antioksidacijskih tvari. Odabrali smo tvari s antioksidacijskom aktivnošću koje se najčešće određuju u postojećoj laboratorijskoj praksi. Osim tih tvari s antioksidacijskim učinkom, druge tvari (tj. glutation, α-tokoferol, zeaksantin, likopen, ubikvinol i dr.) također predstavljaju ukupnu antioksidacijsku sposobnost plazme; one nisu bile uključene u studiju, što predstavlja njeno moguće ograničenje.
 
Zaključak
Ukratko, povišeni oksidacijski stres i oksidacijsko oštećenje tkiva predstavljaju uobičajene posljedice kroničnih bolesti kao što su ateroskleroza i šećerna bolest. Postoji veliki broj dokaza da su biokemijski putovi, na koje nepovoljno utječu hiperglikemija i ostale tvari koje se u povišenim koncentracijama nalaze u dijabetičara, povezani s nastankom reaktivnih kisikovih radikala te da konačno dovode do pojačanog oksidacijskog stresa u raznim tkivima. Dijabetičari s krvožilnim komplikacijama mogu imati manjkav stanični antioksidacijski odgovor na oksidacijski stres nastao zbog hiperglikemije. Time je ujedno potaknuta zamisao da bi antioksidacijska terapija mogla biti od značajnog interesa za te bolesnike. Stoga su potrebna daljnja istraživanja terapijskih strategija za sprječavanje ili odgađanje razvoja dijabetičkih krvožilnih komplikacija.
 
Zahvala
Ministarstvo znanosti i zaštite okoliša Srbije potpomoglo je ovu studiju na temelju ugovora br. 145010.
 
Literatura
1.    Aronson D, Rayfield EJ. How hyperglycemia promotes atherosclerosis: molecular mechanisms. Cardiovascular Diabetology 2002;1:1.
2.    Korać B, Buzadžić B. Oxidative stress and antioxidative defense in the skin of rats with thermal injury. Jugoslov Med Biochem 2003;22:33-9.
3.    Davies KJA, Sevanian A, Muakkassah-Kelly SF, Hochstein P. Uric acid-iron complexes. A new aspect of the antioxidant function of uric acid. Biochem J 1986;235:745-54.
4.    Stocker R, Glazer AN, Ames BN. Antioxidant activity of albumin-bound bilirubin. Proc Natl Acad Sci USA 1987;84:5918-22.
5.    Halliwell B, Gutteridge JM. Albumin- an important extracellular antioxidant? Biochem Pharmacol 1988;37:569-71.
6.    Meira-Melamed F, Lache O, Enav IB, Szafranek T, Levy NS, Ricklis RM, Levy AP. Structure-function analysis of the antioxidant properties of haptoglobin. Blood 2001;98(13):3693-8.
7.    De Jong G, van Dijk JP, van Eijk HG. The biology of transferrin. Clin Chim Acta 1990;190:1-46.
8.    Goldstein S, Michel C, Boors A, Saran M, Czapsky G. A critical re-evaluation of some assay methods for superoxide dismutase activity. Free Radical Biol Med 1988;4:295-303.
9.    Paglia DE, Valentine WN. Studies on the quantitative and qualitative characterisation of glutathione peroxidase. J Lab Clin Med 1967;70:158-63.
10. Miller NJ, Rice-Evans C, Davies MJ, Gopinathan V, Milner A. A novel method for measuring antioxidant capacity and its application to monitoring the antioxidant status in premature neonates. Clin Sci 1993;84:407-12
11. Goldberg DM, Spooner RJ. In: Bergmeyer HU, editor. Methods of enzymatic analysis. 3rd ed. New York: Academic Press 1974;258-65.
12. Čolak E, Majkić-Singh N, Stanković S, Djordjević BP, Srećković-Dimitrijević V, Lalić K, Lalić N. The effect of hyperglycemia on the values of antioxidative parameters in type 2 diabetic patients with cardiovascular complications. Jugoslov Med Biohem 2006;25(2):173-9.
13. Čolak E, Majkić-Singh N, Stanković S, Srećković-Dimitrijević V, Djordjević PB, Lalić K, Lalić N. Parameters of antioxidative defense in type 2 diabetic patients with cardiovascular complications. Ann Med 2005;37:613-20.
14. Abou-Seif MA, Youssef AA. Evaluation of some biochemical changes in diabetic patients. Clin Chim Acta 2004,16; 346(2):161-70.
15. Evereklioglu C, Er H, Doganay S, Cekmen M, Turkoz Y, Otlu B, Ozerol E. Nitric oxide and lipid peroxidation are increased and associated with decreased antioxidant enzyme activities in patients with age-related macular degeneration. Doc Ophtalmol 2003;106(2):129-36.
16. Martin-Gallan P, Carrascosa A, Gussinye M, Dominguez C. Biomarkers of diabetes-associated oxidative stress and antioxidant status in young diabetic patients with or without subclinical complications. Free Radic Biol Med 2003;15;34(12):1563-74.
17. Valabhji J, McCool AJ, Richmond W, Shatter M, Rubens MB, Elkeles RS. Total antioxidant status and coronary artery calcification in type 1 diabetes. Diabetes Care 2001;24:1608-13.
18. Ruiz C, Alegria A, Barbera R, Ferre R, Lagarda MJ. Lipid peroxidation and antioxidant enzyme activities in patients with type 1 diabetes mellitus. Scan J Clin Lab Invest 1999:59(2):99-105.
19. Nojiri S, Daida H, Mokuno H, Iwama Y, Mae K, Ushio F, Ueki T. Association of serum antioxidant capacity with coronary artery disease in middle-aged men. Jpn Heart J 2001;42(6):677-90.