Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Uvodnik

 

Maja Jokić. H-indeks kao novi scientometrijski indikator. Biochemia Medica 2009;19(1):5-9.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb
Corresponding author: mjokic [at] nsk [dot] hr
 
Sažetak
 
U tekstu se raspravlja o indikatorima vrednovanja znanstvenog rada znanstvenika i časopisa. Naglasak je na značenju i važnosti novog scientometrijskog indikatora h-indeksa, koji je uveo fizičar Hirsch 2005. godine i koji su prihvatile vodeće citatne baze kao i šira znanstvena zajednica.
Ključne riječi: bibliometrijski/scientometrijski indikatori; h-indeks; čimbenik odjeka (IF)
 ____________________________________________________________________________________________________________
 
Vrednovanje znanstvene djelatnosti najčešće se mjeri znanstvenom produktivnošću i njenim odjekom mjerenim citatnim analizama. Citatne analize uključuju mjerenja broja citata, vrste citata, samocitata, npr. autora, koautora, institucije, zemlje, časopisa, ili neovisnih citata. S obzirom na vrednovanje statusa znanstvenika, institucije ili zemlje, nije svejedno u kojim časopisima se objavljuju rezultati istraživanja, u kojoj mjeri su zapaženi, tko ih je zapazio i to registrirao citiranošću. Stoga se često kao indikator u vrednovanju znanstvenog rada pojedinog znanstvenika ili institucije koristi i status časopisa, s obzirom na čimbenik odjeka* (engl. impact factor, IF) u kojem je rad objavljen, kao i status časopisa koji određeni rad citiraju. Međutim, upotreba IF, a naročito tzv. standardnog ili Garfieldovog IF, kao jednog od osnovnih indikatora u vrednovanju nečijeg rada, upućuje na zaključak da se radi o nerazumijevanju njegovog pravog značenja. IF časopisa je mjera za frekvenciju kojom je „prosječni članak” u časopisu citiran u određenom razdoblju. Čimbenik odjeka je pomagalo u određivanju kvalitete časopisa, a ne u određivanju kvalitete pojedinog članka, odnosno procjene kvalitete pojedinog znanstvenika. IF časopisa može biti samo potencijalni pokazatelj vrijednosti članka i to zato što se pretpostavlja da je prošao strogi recenzijski postupak, a prava vrijednost tog članak dobiva se a posteriori tj. brojem citata i potencijalnim utjecajem toga rada na vrijednost IF časopisa.
Fizičar J.E. Hirsch (1), svjestan nedostataka dosadašnjih indikatora vrednovanja znanstvene produktivnosti, broja objavljenih radova i odjeka mjerenog kroz ukupan broj citata, prosječan broj citata po radu, broja radova s iznad prosječnim brojem citata, potencijalne vrijednosti radova objavljenih u časopisima s određenim IF, uveo je indikator kojim se može mjeriti širi odjek i prepoznatljiviji utjecaj rada pojedinog znanstvenika, odnosno časopisa. Predložio je samo jedan broj “h-indeks,” kao jednostavan i koristan način da se okarakterizira znanstvena aktivnost istraživača. Znanstvenik ima određeni h-indeks ako je svaki odnjegovih Np radova dobio najmanje h citata, dok ostalih (Nph) radova ima ≤ h citata. To u praksi znači da ako autor ima h-indeks 10, tada je objavio 10 ili više radova, pri čemu je njegovih 10 radova dobilo najmanje po 10 citata, dok su njegovi ostali radovi citirani manje od deset puta. Ukupan broj citata u ovom slučaju može biti najmanje 100.
H-indeks, kao scientometrijski indikator, u osnovi služi za usporedbu znanstvenika samo iz istog područja i približno istog radnog iskustva, a ista tvrdnja se odnosi i na časopise. Naime, dva znanstvenika sa sličnim h-indeksima usporedivi su u smislu njihove ukupne znanstvene produktivnosti i odjeka, čak i ako je njihov ukupan broj radova i citata jako različit. Odnosno, usporedbom dvaju znanstvenika (približno istog radnog iskustva) sa sličnim brojem objavljenih radova i/ili sličnim ukupnim brojem citata, ali različitim h-indeksima, govori u prilog veće „prepoznatljivosti“ znanstvenika s visokim h-indeksom (1). Prema mišljenju Brauna i suradnika (2)h-indeks kombinira na specifičan i izbalansiran način efekte „količine“ (broj objavljenih radova) i „kvalitete“ (broj citata).
Batista i suradnici (3) smatraju da h-indeks ima nekoliko prednosti. Kombinira produktivnost s odjekom, nije osjetljiv na ekstremne vrijednosti u smislu radova bez citata odnosno na radove s natprosječnim brojem citata i izravno omogućava identifikaciju najrelevantnijih radova s obzirom na broj dobivenih citata. Nisu rijetke situacije da znanstvenik objavi nekoliko značajnih radova i da ti radovi dobiju ekstremno puno citata, međutim njegov h-indeks ne bude naročito visok. Čest je slučaj da znanstvenici s visokim h-indeksom rade timski i objavljuju radove s velikim brojem autora (većim od 50) te da se međusobno citiraju, kao što je slučaj npr. u području visoko-energijske fizike. Batista i suradnici (3), kao i van Raan (4), upozoravaju da je kod h-indeksa važno istražiti utjecaj broja autora na ukupan broj citata. Ovi autori su dokazali da što je veći broj autora, to je veći broj samocitata, čime se izravno može povećavati h-indeks, ukoliko se samocitati ne isključuju. S druge strane, važno je imati na umu, da je za neka uža znanstvena područja, npr. koja se tek razvijaju, samocitiranost logična i očekivana pojava.
Kad se sve navedeno uzme u obzir, h-indeks u osnovi definira prepoznatljivost, odnosno konzistentnost pojedinog znanstvenika, odnosno časopisa, u određenom području.U ovom slučaju prepoznatljivostznači da znanstvenik ima veći broj radova, pri čemu su svi dobili relativno veliki broj citata i to tzv. neovisnih citata. Neovisni citati su citati koje autor dobiva od njemu nepoznatih kolega izvan svoje institucije, a u slučaju malih zemlja, izvan svoje zemlje.
Kao i za ostale indikatore vrednovanja znanstvenog rada, tako je i za h-indeks pri interpretaciji vrijednosti važno voditi računa, ne samo o disciplini ili području (5), nego i granama, kao i o aktualnosti problematike kojom se znanstvenik bavi. Hirsch (1) na temelju svojih izračuna, predlaže kao orijentir za vrednovanje fizičara vodećih svjetskih istraživačkih sveučilišta za napredovanje u izvanrednog profesora h č 12, za redovitog profesora h č 18, a članstvo u Nacionalnoj akademiji za znanost Sjedinjenih Američkih Država (engl. National Academy of Science of the United States of America), prosječan h č 45, osim nekih iznimaka. Predlaže da kao mjerilo za uspješnog znanstvenika fizičara, s 20 godina istraživačkog rada, h-indeks bude 20, dok h-indeks od 40 indicira „izvanrednog znanstvenika u izuzetno uspješnom laboratoriju“. Navodi i primjere fizičara nobelovaca, čije se vrijednosti h-indeksa kreću od 70 to 90. Prosječan h-indeks fizičara kandidata za Nobelovu nagradu u dvadesetogodišnjem razdoblju od 1985.-2005. bio je 35.
Prema Hirschu, najcitiranijih 10 znanstvenika iz područja bioznanosti, u razdoblju od 1983.-2002., imalo je medijan h-indeksa 57, što je znatno više nego za fizičare. No, bioznanosti su preširoko područje da bi se olako uspoređivao h-indeks molekularnog biologa i biologa koji se bavi ekologijom, ili biorazličitošću, odnosno floristikom ili zoologijom.
Cronin i Meho (6) proveli su istraživanje usporedbe h-indeksa i ukupnog broja citata za područje informacijskih znanosti. Analizirali su 31-og znanstvenika s najviše citata s Fakulteta informacijskih znanosti u SAD, u razdoblju od 1999.-2005. godine, prema SSCI most cited IS scholars. Raspon vrijednosti njihovih h-indeksa bio je od 5 do 20, uz činjenicu da su isključili samocitate. Dokazali su da postoji pozitivna korelacija između h-indeksa i broja citata, čime se sugerira da je ukupan broj citata zaista pouzdan indikator odjeka i utjecaja radova pojedinih znanstvenika. Srednja vrijednost h-indeksa za informacijske znanosti iznosila je 11. Oppenheim (7) je analizirao britanske znanstvenike iz područja knjižničnih i informacijskih znanostii dobio srednju vrijednost h-indeksa 7.
Jokić i Šuljok (8) objavile su rezultate istraživanja h-indeksa doktora znanosti iz prirodnih i društvenih znanosti u Hrvatskoj, u razdoblju od 1996.-2005. godine. Za društvene znanosti kao cjelinu, dobivene vrijednosti h-indeksa kretale su se u rasponu od 1 do 6, s tim da je 57,9%citiranih autora imalo h-indeks 1, dok je h-indeks 4 ili veći od 4 imalo je svega 9% autora. Vrijednosti h-indeksa za znanstvenike iz prirodnih znanosti kao cjeline, bile su u rasponu od 1 do 20 i mogle su se pripisati 94,6% autora. Fizičari su imali h-indeks veći od 4 u 61%, kemičari u 56,3%, biolozi u 41,3% te matematičari u 19,8% slučajeva. Važno je napomenuti da samocitati u ovom istraživanju nisu isključivani iz tehničkih razloga.
Za potrebe ovog prikaza, istražene su vrijednosti h-indeksa radova objavljenih u citatnoj bazi WoS (engl. Web of Science) za područje kliničke kemije (Clinical chemistry i Medicinal chemistry) u razdoblju od 1995. do 2008. godine. Ukupno je bilo objavljeno 8.675 radova. Prvih 10 najproduktivnijih autora, čiji se broj radova kretao od 21 do 33, imalo je raspon h-indeksa od 8 do 19. Za usporedbu, da bi ilustrirali koliko je važno razdoblje koje se istražuje, kao i aktualnost znanstvene problematike, analizirali smo radove iz iste citatne baze u razdoblju od 1985.-2005. godine. U tom razdoblju, 10 najproduktivnijih autora iz istog područja imalo je raspon radova od 20-27, a h-indekse od 6-17, bez provjere i isključivanja samocitata. Zanimale su nas i vrijednosti h-indeksa hrvatskih znanstvenika i stručnjaka iz ovog područja. Najproduktivniji autor, uključujući i 2008. godinu, imao je 21 rad u WoS-u, a h-indeks 3. Važno je spomenuti da je gotovo 50% radova objavljeno u 2007. i 2008. godini, koji nisu niti mogli dobiti veći broj citata, čime je trenutna vrijednost h-indeksa relativno niska, u usporedbi s navedenim najproduktivnijim znanstvenicima i stručnjacima iz navedenih područja.
Znanstvena zajednica je pokazala veliki interes za h-indeks kao scientometrijski indikator, tako da citatane baze Scopus, a ubrzo i WoS, uz broj radova, broj citata, prosječan broj citata nude i automatski izračun h-indeks uključujući sve vrste citata.
Osim za autore, h-indeks se počeo sve više koristiti i kao indikator za vrednovanje časopisa. Braun i suradnici (2) su napravili usporedbu određenih časopisa prema IF i h-indeksu. Rezultati su pokazali da su časopisi Physical Review Letters, Astrophysical Journal i Journal of the American Chemical Society među prvih 20 po iznosu h-indeksa, dok prema IF, ta tri časopisa nisu bila među prvih 100 časopisa, što pokazuje nepotpunu korelaciju ova dva indikatora.
Za potrebe ovog teksta istražila sam najprestižnije časopise, tj. časopise s najvišim IF, koji se bave problematikom kliničke kemije, indeksirane u WoS-u u razdoblju 1995. do 2007. godine. Pokazalo se da je časopis Clinical Chemistry s IF 4.803 za 2007. godinu imao h-indeks 80; Current Medicinal Chemistry s IF 4.944 imao je h-indeks 33; Journal of Medicinal Chemistry s IF 4.895 imao je h-indeks 30; Clinical Chemistry and Laboratory Medicine s IF 2.618 imao je h-indeks 16; Clinica Chimica Acta s IF 2.601 imao je h-indeks 15. Samo na osnovi navedenih podataka može se zaključiti da su podatci o h-indeksu časopisa dopuna IF i doprinose cjelovitijoj slici prepoznatljivosti časopisa za određeno područje.
Na temelju svih iznesenih činjenica, h-indeks je zasigurno jedan od indikatora koji doprinose ukupnoj procjeni znanstvenog rada pojedinog znanstvenika, institucije, područja, časopisa itd. Ne bi bilo dobro promatrati ga zasebno, odnosno neovisno o predmetnom području, dužini radnog vijeka znanstvenika, znanstvenoj produktivnosti, koautorstvu, ukupnom broju citata i vrsti citata i ostalim relevantnim parametrima.
 
Literatura
 
1.     Hirsch JE. An indeks to quantify an individual’s scientific research output. Proc Natl Acad Sci U S A.2005;102:16569-72.
2.     Braun T, Glanzel W, Schubert A. A Hirsch-type indeks for hournals. Scientist 2005;19:8.
3.     Batista PD, Campiteli MG, Kinouchi O. Is it possible to compare researchers with different scientific interests? Scientometric. 2006;68:179-89.
4.     van Raan AFJ. Comparison of the hirsch-indeks with standard bibliometric indicators and with peer judgment for 147 chemistry research groups. Scientometrics. 2006;67:491-502.
5.     Egghe L. Dynamic indeks: The hirsch indeks in function of time. JASIST. 2007;58:452-4.
6.     Cronin B. Meho, L. Using the h-indeks to rank influential information scientists. JASIS. 2006;57:1275-8.
7.     Oppenheim C. Using the h-indeks to rank influential british researchers in information science and librarianship. JASIST. 2007;58:197-301.
8.     Jokic M, Suljok A. ŠProduktivnost i njezin odjek prema citatnim bazama ISI-ja i Scopusa za razdoblje 1996-20005Ć. In: ŠOnkraj mitova o prirodnim i društvenim znanostima: sociološki pogledĆ. Ed. Prpic K, Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu; 2008, pp. 133-58. (in Croatian)
 
 
 
*    Stav autora je da je pojam čimbenik odjeka (engl. Impact factor, IF) primjereniji u odnosu na često korišten doslovni prijevod čimbenik utjecaja. Naime, konceptualno IF-om se ne može mjeriti utjecaj jer kroz citate na razini broja, ne možemo tvrditi da je određeni rad imao utjecaj. No, zasigurno možemo tvrditi da su citirani radovi iz nekog časopisa kroz citate imali odjek i da je to utjecalo na vrijednost IF-a.