Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Izvorni znanstveni članak

 

Giuseppe Lippi1*, Francesco De Vita2, Gian Luca Salvagno1, Martina Montagnana1, Giovanni Targher3, Gian Cesare Guidi1. Koncentracija prolaktina u serumu kod profesionalnih nogometaša prolactin in professional soccer players. Biochemia Medica 2009;19(2):177-81.
 
1Odsjek za kliničku kemiju, Odjel za morfološke i biomedicinske znanosti, Sveučilište u Veroni, Verona, Italija
2Nogometni klub Chievo Verona, Verona, Italija
3Odsjek za endokrinologiju i bolesti metabolizma, Odjel za morfološke i biomedicinske znanosti, Sveučilište u Veroni, Verona, Italija
Corresponding author*: ulippi [at] tin [dot] it, giuseppe [dot] lippi [at] univr [dot] it
 
Sažetak
 
Uvod: Nema mnogo podataka o utjecaju dugotrajne tjelovježbe na bazalnu koncentraciju prolaktina kod sportaša, osobito kod profesionalnih nogometaša. Cilj ovog članka je usporediti koncentracije prolaktina u serumu profesionalnih nogometaša s koncentracijama kod kontrolnih ispitanika, zdravih muškaraca (davatelja krvi) sa sjedilačkim načinom života.
Ispitanici i metode: Koncentracija prolaktina u serumu izmjerena je kod 31 igrača profesionalne nogometne momčadi prve talijanske lige (“serie A”) i kod kontrolne populacije od 195 ispitanika, zdravih muškarca (davatelja krvi) sa sjedilačkim načinom života. Sportaši su imali 24-satni odmor nakon zadnjeg treninga. Svi uzorci krvi prikupljeni su ujutro natašte te su svi ispitanici imali barem 30 minuta odmora prije vađenja krvi iz vene.
Rezultati: Nije primijećena statistički značajna razlika u jutarnjoj koncentraciji prolaktina u serumu između sportaša i kontrolnih ispitanika (12,9 ± 1,0 prema 11,8 ± 0,8 ng/mL; P = 0,471). Postotak sportaša čije su vrijednosti koncentracije bile izvan raspona specifičnog za njihovu dob i spol nije se značajno razlikovao od postotka za kontrolne ispitanike (< 3,4 ng/mL: 0 prema 1%, P = 0,642; > 16,2 ng/mL: 29 prema 23%, P = 0,154).
Zaključak: Rezultati našeg ispitivanja pokazuju da bazalna (jutarnja) koncentracija prolaktina u serumu vjerojatno ne varira statistički značajno zbog redovite tjelovježbe. Stoga bi se referentni raspon za generalnu populaciju mladih odraslih muških osoba mogao primijeniti i na skupinu profesionalnih nogometaša te vjerojatno i na druge skupine sportaša sa sličnim fizičkim opterećenjem.
Ključne riječi: hormoni; prolaktin; tjelovježba; referentni raspon; sportovi
 
Pristiglo: 27. siječnja 2009.                                                                                                      Prihvaćeno: 18. ožujka 2009.
 
Uvod
 
Prolaktin ili luteotropni hormon (engl. luteotropic hormone, LTH) je pleotropni neuroendokrini hormon koji proizvodi hipofiza (1). Kod ljudi se prolaktin uglavnom povezuje s laktacijom, iako ima još nekoliko drugih bioloških funkcija kao što su regulacija orgazama te stimulacija proliferacije prethodničkih stanica oligodendrocita koje se dalje diferenciraju u oligodendrocite, stanice odgovorne za stvaranje mijelinske ovojnice na aksonima središnjega živčanog sustava (1). Neki dokazi također podržavaju hipotezu bi prolaktin mogao biti uključen u održavanje imunološke kompetencije, budući da su njegovi receptori pronađeni na ljudskim limfocitima (1). U posljednje se vrijeme velika važnost pridaje mjerenju koncentracija tog hormona kod sportaša, budući da te vrijednosti pokazuju toleranciju i usklađenost organizma s tjelovježbom. Također postoji hipoteza da se mjerenja koncentracije prolaktina mogu koristiti u pronalaženju optimalnog sportaša za određeni sport te u istraživanju učinka vježbi kod sportaša (2). Međutim, koliko smo mi upoznati, postoji malo podataka o utjecaju dugotrajne tjelovježbe na bazalnu koncentraciju prolaktina kod sportaša, a o referentnim vrijednostima tog hormona kod profesionalnih nogometaša nema podataka. Stoga je cilj ovog istraživanja bio usporediti koncentraciju prolaktina u serumu kod profesionalnih sportaša s koncentracijom kod kontrolne populacije zdravih ispitanika, muškaraca sa sjedilačkim načinom života.
 
Materijali i metode
 
Koncentracija prolaktina u serumu izmjerena je kod 31 igrača profesionalne nogometne momčadi (dob: 27 ± 1 godina) prve talijanske lige („Serie A“). Sportaši su došli u naš laboratorij na zakazano testiranje na početku sezone (14. srpnja 2008.). Kontrolne ispitanike činilo je 195 zdravih muškaraca sa sjedilačkim načinom života (dob: 27 ± 1 godina, P = 0,155), koji su stigli u naš laboratorij na redovito davanje krvi. Sportaši su nakon zadnjeg treninga do vađenja krvi imali 24-satni odmor. Uzorci su prikupljani ujutro natašte (između 8.00 i 9.00), a ispitanici su prije vađenja krvi imali barem 30 minuta odmora (2). Krv je izvađena u epruvete bez aditiva (Becton-Dickinson, Oxford, Velika Britanija). Nakon desetominutnog centrifugiranja na 1.500 g na sobnoj temperaturi, odvojen je serum koji je odmah zatim analiziran. Koncentracija prolaktina izmjerena je komercijalno dostupnom automatiziranom kemiluminescentnom imunometodom na analizatoru Immulite 2000 (Diagnostic Products Corporation, Los Angeles, SAD). Koeficijenti varijacije unutar serije i iz dana u dan za ovu metodu su manji od 3,4% (3), a referentni raspon za mlade odrasle muške osobe je 3,4-16,2 ng/mL (4). Rezultati mjerenja uspoređeni su Wilcoxon-Mann-Whitneyevim testom (za kontinuirane varijable) ili hi-kvadrat testom (za kategoričke varijable). Podaci su izraženi kao srednja vrijednost ± standardna devijacija (SD). Statistička analiza napravljena je statističkim programskim paketom SPSS verzija 12.0 (SPSS, Chicago, IL, SAD), a statistička je značajnost postavljena na P < 0,05.
 
Rezultati
 
Rezultati istraživanja prikazani su na Slici 1. Nije pronađena statistički značajna razlika u jutarnjoj koncentraciji prolaktina u serumu između sportaša i kontrolnih ispitanika (13,9 ± 5,5 prema 14,0 ± 6,6 ng/mL; P = 0,471) te se ukupna raspodjela vrijednosti uglavnom preklapala. Štoviše, postotak sportaša čije vrijednosti nisu bile unutar raspona specifičnog za njihovu dob i spol nije se statistički značajno razlikovao od istog postotka kod kontrolnih ispitanika (< 3,4 ng/mL: 0 prema 1%, P = 0,642; > 16,2 ng/mL: 29 prema 23%, P = 0,154).
 
 
Slika 1. Jutarnja koncentracija prolaktina u serumu kod profesionalnih nogometaša (N = 31) i kontrolnih sa sjedilačkim načinom života (N = 195). Pune vodoravne linije postavljene su na geometrijsku sredinu, isprekidane vodoravne linije označavaju donju i gornju granicu referentnog raspona.
 
Rasprava
 
Dobro razumijevanje izvora prijeanalitičkih varijacija kod laboratorijskog testiranja vrlo je važno za pouzdano tumačenje rezultata. Taj aspekt postaje posebno važan u određenim okolnostima, kao što su određivanje koncentracije hormona kod fizički aktivnih osoba, kada niz različitih metaboličkih prilagodbi izazvanih vježbanjem može izazvati značajne varijacije hormonskog profila (5). Iako je opće prihvaćeno da fizička aktivnost, ovisno o njenom intenzitetu, trajanju te tjelesnoj kondiciji osobe, ima čitav niz učinaka na mušku reproduktivnu funkciju, objavljeno je dosta proturječnih podataka o utjecaju redovite tjelovježbe na bazalnu koncentraciju prolaktina kod sportaša. Radeći na istraživanju koje je uključivalo profesionalne bicikliste tijekom kontinuirane intenzivne biciklističke utrke (Vuelta a España, 1998) Fernández-Garcia i suradnici nisu pronašli statistički značajnu razliku u koncentraciji prolaktina između dvije različite momčadi tijekom cijelog istraživanja, osim statistički značajnog povećanja između mjerenja nakon dva tjedna i na završetku utrke (6). Di Luigi i suradnici su također zabilježili statistički značajno povećanje koncentracije prolaktina nakon tridesetominutnog vježbanja na traci za trčanje (7). Sve u svemu, takve su se varijacije pripisivale akutnoj izloženosti hiperoksiji tijekom vježbanja (8). Suprotno tome, koncentracija prolaktina kod nogometaša bila je povišena jedino na poluvremenu utakmice dok se koncentracija na kraju utakmice nije razlikovala od one prije početka (9). Niti Fournier i sur. nisu primijetili statistički značajne promjene koncentracije prolaktina kod trkača nakon ultramaratonske utrke od 110 km (10). Osim akutnih učinaka tjelovježbe, malo je podataka dostupno o kroničnom utjecaju redovitog vježbanja na bazalnu koncentraciju prolaktina, s time da takvi podaci ne postoje za profesionalne nogometaše. Iako se pretpostavljalo da dugotrajna tjelovježba može dovesti do adaptivnih promjena u koncentraciji prolaktina, ustanovljeno je da je hormonski odgovor na opterećenje zbog intenzivne tjelovježbe u obrnuto proporcionalnoj vezi sa stupnjem težine vježbanja; odnosno, na stupnju opterećenja gdje je kod osoba sa sjedilačkim načinom života, odgovor prolaktina bio najviši, kod osoba koje se intenzivno bave sportom nije zabilježena nikakva reakcija (10). Wheeler i sur. su također izvijestili da su srednje vrijednosti koncentracije prolaktina bile statistički značajno niže kod trkača na duge staze nego kod kontrolnih ispitanika, iako su se vrijednosti kretale unutar fizioloških granica (12).
Pouzdani dokazi ukazuju da dugoročno fiziološko suzbijanje hipotalamo-hipofizno-gonadne osi kod sportaša ima manji klinički značaj (11-14). Rezultati našeg istraživanja slažu se s hipotezom da bazalna (jutarnja) koncentracija prolaktina u serumu kod profesionalnih nogometaša, određena na početku nogometne sezone, ne odstupa statistički značajno kao reakcija na dugotrajnu tjelovježbu niti se statistički značajno razlikuje od populacije zdravih ispitanika sa sjedilačkim načinom života. Ovaj rezultat ima neke praktične posljedice na području sportske medicine. Prvo, dokazali smo da se tradicionalni referentni raspon za opću populaciju mlađih muškaraca može rabiti i kod profesionalnih nogometaša te vjerojatno i kod drugih sportaša sa sličnim fizičkim opterećenjem. Prema tome, mjerenja jutarnje koncentracije prolaktina mogu biti korisna u procjeni usklađenosti i tolerancije tjelovježbe tijekom natjecateljske sezone tako da se može pratiti hormonski odgovor na opterećenje zbog intenzivne tjelovježbe te se mogu uočiti eventualne varijacije nastale zbog prekomjernog treniranja i/ili prenaprezanja (15). Rezultati ovog ispitivanja se zbog malog broja ispitanika trebaju potvrditi na većem uzorku profesionalnih sportaša.
 
Literatura
 
 1.   Grattan DR, Kokay IC. Prolactin: a pleiotropic neuroendocrine hormone. J Neuroendocrinol 2008;20:752-63.
 2.   Briet C, Saraval M, Loric S, Topolinski-Duyme H, Fendri S, Desailloud R. The use of intravenous catheterisation with a rest period is useful for determination of plasma cortisol levels but not plasma prolactin levels. Ann Endocrinol (Paris) 2007;68:34-8.
 3.   Tello FL, Hernández DM. Performance evaluation of nine hormone assays on the Immulite 2000 immunoassay system. Clin Chem Lab Med 2000;38:1039-42.
 4.   Elmlinger MW, Kühnel W, Ranke MB. Reference ranges for serum concentrations of lutropin (LH), follitropin (FSH), estradiol (E2), prolactin, progesterone, sex hormone-binding globulin (SHBG), dehydroepiandrosterone sulfate (DHEAS), cortisol and ferritin in neonates, children and young adults. Clin Chem Lab Med 2002;40:1151-60.
 5.   Banfi G, Dolci A. Preanalytical phase of sport biochemistry and haematology.J Sports Med Phys Fitness 2003;43:223-30.
 6.   Fernández-Garcia B, Lucía A, Hoyos J, Chicharro JL, Rodriguez-Alonso M, Bandrés F, Terrados N. The response of sexual and stress hormones of male pro-cyclists during continuous intense competition. Int J Sports Med 2002;23:555-60.
 7.   Di Luigi L, Guidetti L, Baldari C, Romanelli F. Heredity and pituitary response to exercise-related stress in trained men. Int J Sports Med 2003;24:551-8.
 8.   Strüder HK, Hollmann W, Platen P. Increased prolactin response to hyperoxia at rest and during endurance exercise. Int J Sports Med 1996;17:390-2.
 9.   Carli G, Bonifazi M, Lodi L, Lupo C, Martelli G, Viti A. Hormonal and metabolic effects following a football match. Int J Sports Med 1986;7:36-8.
10.   Fournier PE, Stalder J, Mermillod B, Chantraine A. Effects of a 110 kilometers ultra-marathon race on plasma hormone levels. Int J Sports Med 1997;18:252-6
11.   Mastorakos G, Pavlatou M, Diamanti-Kandarakis E, Chrousos GP. Exercise and the stress system. Hormones (Athens) 2005;4:73-8.
12.   Wheeler GD, Wall SR, Belcastro AN, Cumming DC. Reduced serum testosterone and prolactin levels in male distance runners. JAMA 1984;252:514-6.
13.   Cumming DC, Wheeler GD, McColl EM. The effects of exercise on reproductive function in men. Sports Med 1989;7:1-17.
14.   Melis F, Crisafulli A, Rocchitta A, Tocco F, Concu A. Does reduction of blood prolactin levels reveal the activation of central dopaminergic pathways conveying reward in top athletes? Med Hypotheses 2003;61:133-5.
15.   Meeusen R, Nederhof E, Buyse L, Roelands B, De Schutter G, Piacentini MF. Diagnosing overtraining in athletes using the two bout exercise protocol. Br J Sports Med 2008 Aug 14. [Epub ahead of print].