Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Plenarna predavanja

 
Horvath AR. PL3-1: Medicina temeljena na dokazima - Koji ustroj istraživanja daje najbolji odgovor na moje pitanje? Biochemia Medica 2011;19(Suppl1):S11-S12.
 
Zavod za laboratorijsku medicinu, Sveučilište u Szegedu, Medicinski
fakultet, Klinički centar Albert Szent-Györgyi, Szeged, Mađarska
 
Adresa za dopisivanje: ahorvath@clab.szote.u-szeged.hu
 
Sažetak
Pretraga je proces koji omogućuje korištenje neke metode u kontekstu određene bolesti, neke određene populacije, u neku određenu svrhu nakon koje će uslijediti određeni postupci. Laboratorijske pretrage imaju kliničku vrijednost jedino ukoliko pružaju korist bolesniku po prihvatljivom trošku. Prijenos bazičnih otkrića u kliničku primjenu (engl. translational research) ima za svoj cilj smanjiti rascjep između prepoznavanja bioloških biljega i dokazivanja njihove kliničke učinkovitosti te poboljšanja rezultata koji se odnose na bolesnika, organizaciju ili financijsku situaciju. Međutim, nove se laboratorijske pretrage puštaju na tržište s vrlo malo dokaza u prilog njihove valjanosti ili utjecaja u kliničkoj praksi. Budući da su resursi ograničeni, odluke temeljene na dokazima o primjeni dijagnostičkih intervencija trebaju ovisiti o dobro organiziranim i provedenim istraživanjima vrednovanja pretraga i procjene tehnologije. Vidjelo se da istraživanja iste pretrage mogu dati različite procjene dijagnostičke točnosti ovisno o izboru ustroja istraživanja i njegovom tijeku.
Nakon inicijalnog otkrivanja novih bioloških biljega treba pažljivo razmisliti o njihovoj svrsi, kontekstu i kliničkom putu njihove primjene, o populaciji i zdravstvenom sustavu gdje se ta pretraga namjerava provoditi te o potencijalnim posljedicama u kliničkoj praksi. Ne bi trebalo ispitivati niti jednu pretragu za koju je malo vjerojatno da će dati bolje kliničke rezultate ili mjerljivije ishode. Pretrage se trebaju procijeniti istraživanjem s pažljivo isplaniranim ustrojem koji odgovara postavljenom pitanju u svakom razvojnom stupnju. Strogost i širina procjene trebaju biti proporcionalne postavljenom pitanju i očekivanom odgovoru. Kod istraživanja valjanosti pretrage predlažu se sljedeći koraci:
Faza I: temeljno istraživanje o povezanosti bolesti s novim biološkim biljezima: odnosno, jesu li nalazi bolesnika s promatranim poremećajem različiti od nalaza kontrolne skupine? Ovo se pitanje najbolje obrađuje istraživanjem parova (engl. case-control design).
Faza II: kliničko istraživanje valjanosti pretrage: odnosno, hoće li se pretragom moći razlikovati bolesnici s promatranim poremećajem od onih bez tog poremećaja? To se pitanje treba obrađivati presječnim istraživanjem dijagnostičke točnosti (engl. cross-sectional diagnostic accuracy studies) u reprezentativnom nizu uzastupno uključenih bolesnika.
Faza III: klinička primjena/upotrebljivost testa: odnosno, prođu li bolje bolesnici (kada govorimo o zdravstvenim ishodima) kojima je napravljena ta pretraga ili oni kojima nije? Najprikladniji ustroj istraživanja za ovaj tip pitanja jest randomizirani kontrolirani pokus (engl. randomized controlled trial, RTC) ili meta-analiza višestrukih RTC.
Faza IV: utjecaj korištenja pretrage u praksi: odnosno, koje su etičke, pravne, financijske ili društvene implikacije te pretrage? To se pitanje najbolje može istražiti procjenom učinkovitosti uporabe suvremenih tehnologija u zdravstvu i zdravstvenoj zaštiti (engl. health technology assessment, HTA).
Metodologija zasnovana na dokazima ovih koraka već je pregledana te su zamke i moguće sistemske pogreške potkrepljene praktičnim primjerima.
Da zaključimo, odlučivanje o kliničkoj uporabljivosti i isplativosti laboratorijskih pretraga trebala bi se kretati od pristupa temeljenog na izračunu troškova prema pristupu temeljenom na valjanosti i dokazima pretrage. Kako bi se osigurala sigurnost bolesnika, potrebno je provesti multidisciplinarni proces odobravanja pretrage s odgovarajućom i razmjernijom procjenom rizika, prije njene pojave na tržištu.