Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

 Izvorni znanstveni članak

 

Giuseppe Lippi1, Martina Montagnana1, Giovanni Targher2, Gian Luca Salvagno1, Gian Cesare Guidi1. Odnos između mokraćne kiseline, hiperglikemije i hipertrigliceridemije u općoj populaciji. Biochemia Medica 2008;18(2):37-41.
 
1 Odsjek za kliničku kemiju, Klinika za morfološke i biomedicinske znanosti, Sveučilište u Veroni, Verona, Italija
 
2 Odsjek za endokrinologiju i bolesti metabolizma, Klinika za kirurške i biomedicinske znanosti, Sveučilište u Veroni, Verona, Italija
 
 
*Adresa za dopisivanje: ulippi [at] tin [dot] it
 
Sažetak
Uvod: Postoje oprečne informacije o odnosu između mokraćne kiseline i nekoliko sastavnica metaboličkog sindroma.
Materijali i metode: Retrospektivno smo analizirali rezultate pretraga mokraćne kiseline u serumu, glukoze u plazmi natašte te triglicerida, provedenih na čitavoj kohorti izvanbolničkih odraslih bolesnika, koji su bili uzastopno upućivani u naš laboratorij radi rutinskih krvnih pretraga tijekom protekle dvije godine.
Rezultati: Za ispitanike čije su koncentracije glukoze i triglicerida prelazile granične vrijednosti prema kriterijima ATP III postojala je veća vjerojatnost da su muškarci s izraženim porastom koncentracije mokraćne kiseline u serumu (355 μmol/L, 95% CI = 208–555 μmol/L prema 304 μmol/L, 95% CI = 172–494 μmol/L; P < 0,001). Gotovo istovjetni rezultati utvrđeni su nakon stratifikacije ispitivane populacije među muškarcima i ženama te prilagodbi za dob. Kod ispitanika s hiperurikemijom (mokraćna kiselina u serumu ≥ 506 μmol/L u muškaraca te ≥ 416 μmol/L u žena) također je uočena značajno viša prevalencija patoloških koncentracija glukoze i triglicerida (32% prema 11%; P < 0,001) u odnosu na ispitanike s normalnim vrijednostima mokraćne kiseline u serumu. Glukoza i trigliceridi su u linearnoj regresijskoj analizi s više varijabli bili neovisno povezani s koncentracijama mokraćne kiseline u serumu nakon prilagodbi za dob i spol.
Zaključak: Uzajaman biološki međuodnos zapažen između mokraćne kiseline u serumu, hipertrigliceridemije i hiperglikemije otvara mogućnost za potencijalno patogenetsko preklapanje među tim stanjima.
Ključne riječi: šećerna bolest, glukoza natašte, hiperglikemija, metabolički sindrom, hipertrigliceridemija, mokraćna kiselina
Pristiglo: 13. rujna 2007.                                                                                                Prihvaćeno: 28. studenoga 2007.
 
 
Uvod
Epidemiološke su studije pokazale značajne povezanosti između povišenih koncentracija mokraćne kiseline u serumu i nekoliko sastavnica metaboličkog sindroma kao što su pretilost, šećerna bolest tipa 2 i hipertrigliceridemija (1,2). Značajno je da su te povezanosti prisutne već i u djece i mladih osoba (3,4). Nedavno je također naglašeno da, iako su povišene koncentracije mokraćne kiseline u serumu čvrsto povezane s metaboličkim sindromom, ipak ne predstavljaju neovisan čimbenik rizika za vaskularnu bolest u bolesnika s tim sindromom (5). Osim toga, Liou i suradnici su izvijestili da se prisutnost metaboličkog sindroma nije mogla dovesti u vezu s povišenim koncentracijama mokraćne kiseline (6), dok Lin i suradnici nisu zapazili nikakvu povezanost između koncentracije mokraćne kiseline u serumu, hiperglikemije i ostalih sastavnica metaboličkog sindroma (7). Ova je studija stoga osmišljena radi otkrivanja mogućih bioloških odnosa između koncentracija mokraćne kiseline, glukoze u plazmi natašte i triglicerida u općoj populaciji.
 
Materijali i metode
Ispitanici
Provedena je retrospektivna analiza baze podataka našeg laboratorijskog informacijskog sustava kako bi se ispitao odnos koncentracija mokraćne kiseline u serumu, glukoze natašte i triglicerida (dvije ključne biokemijske sastavnice metaboličkog sindroma prema definiciji ATP III (8), a koje su provedene na čitavoj kohorti izvanbolničkih odraslih pacijenata koje su liječnici opće prakse uzastopno upućivali radi rutinskih krvnih pretraga tijekom protekle dvije godine (lipanj 2005. – lipanj 2007.). Za stratifikaciju čitave populacije tih bolesnika nisu korišteni ni kriteriji za uključivanje niti za isključivanje u studiju.
Metode
Venska se krv rutinski prikupljala ujutro nakon gladovanja. Koncentracije glukoze, triglicerida i mokraćne kiseline određene su standardnim enzimskim postupcima na modularnom sustavu Roche/Hitachi (Roche Diagnostics GmbH, Milano, Italija). Gornja granica referentnog raspona za mokraćnu kiselinu bila je 506 μmol/L za muškarce i 416 μmol/L za žene.
Statistička analiza
Značajnost razlika i frekvencije razdioba vrijednosti bile su procijenjene Kruskal-Wallisovim testom za kvantitativne varijable te Chi-kvadrat-testom za kategoričke varijable. Načinjena je multipla linearna regresija, no najprije su varijable koje nisu pokazivale normalnu razdiobu logaritamski preoblikovane. U potpuno prilagođenom multiplom regresijskom modelu mokraćna kiselina je postavljena kao ovisna varijabla, dok su dob, spol, glukoza u plazmi natašte i trigliceridi uključeni kao kovarijable. Statističke su analize provedene primjenom statističkog paketa SPSS, verzija 12.0 (SPSS, Chicago, SAD), a razina statističke značajnosti je trajno određena na < 0,05. Podatci su prikazani kao srednje vrijednosti (± 95% interval pouzdanosti) ili postotci. Studiju je odobrio etički odbor naše klinike.
 
Rezultati
Zbirni rezultati za koncentracije mokraćne kiseline u serumu, glukoze u plazmi natašte i triglicerida dobiveni su za 10.181 ambulantnih bolesnika starijih od 35 godina tijekom dvogodišnjeg razdoblja. Kao što je pokazano u tablici 1, za osobe s koncentracijama glukoze i triglicerida koje su prelazile granične vrijednosti definirane kriterijima ATP III, postojala je veća vjerojatnost da su muškarci i da imaju istaknut porast koncentracija mokraćne kiseline u serumu. Gotovo su istovjetni rezultati utvrđeni nakon stratifikacije istraživane populacije u muškaraca (367 μmol/L, 95% CI = 226–579 μmol/L prema 338 μmol/L, 95% CI = 208–512 μmol/L; P < 0,001) i žena (334 μmol/L, 95% CI = 201–525 μmol/L prema 270 μmol/L, 95% CI = 155–458 μmol/L; P < 0,001). Razlike u koncentracijama mokraćne kiseline u serumu ostale su statistički značajne čak i nakon prilagodbe za dob (podatci nisu prikazani). Sukladno tome, učestalost patoloških vrijednosti mokraćne kiseline bila je veća među ispitanicima s visokim koncentracijama glukoze u plazmi nakon gladovanja i triglicerida i navodila na dijagnozu metaboličkog sindroma, nego među ispitanicima s normalnim vrijednostima glukoze i triglicerida (Tablica 1). Za ispitanike s hiperurikemijom bila je također karakteristična značajno viša prevalencija patoloških vrijednosti kako glukoze, tako i triglicerida (32% prema 11%; P < 0,001) u usporedbi s ispitanicima čije su vrijednosti mokraćne kiseline u serumu bile unutar referentnog raspona. U multiploj linearnoj regresijskoj analizi glukoza (standardizirani beta-koeficijent = 0,520; P < 0,001) i trigliceridi (standardizirani beta-koeficijent = 0,293; P < 0,001) bili su neovisno povezani s koncentracijama mokraćne kiseline u serumu nakon prilagodbe za dob i spol.
 
Tablica 1. Osnovna obilježja sudionika studije (N = 10.181) grupirana prema prevalenciji patoloških vrijednosti glukoze i triglicerida (definiranih prema kriterijima ATP III) (9).
 
 
Rasprava
Raspravlja se o tome je li mokraćna kiselina jednostavno biljeg kardiovaskularne bolesti ili može imati aterogeni učinak neovisno o drugim poznatim čimbenicima kardiovaskularnog rizika. Povišene koncentracije mokraćne kiseline koreliraju sa starijom dobi, muškim spolom, hiperlipidemijom, pretilošću, inzulinskom rezistencijom i šećernom bolesti tipa 2 (1,2) te ubrzavaju napredovanje ozljede krajnjeg organa izazvane hipertenzijom (9). Mokraćna kiselina također aktivira sustav komplementa izazivanjem razvoja oksidacijskog stresa i oksidacije LDL-a (10), te ima proupalne učinke koji potiču mononuklearne stanice na stvaranje upalnih citokina (9). Konačno, mokraćna kiselina izaziva sustavnu endotelnu disfunkciju koja predstavlja patogeni mehanizam u posredovanju hipertenzije (11).
Glavni je nalaz ove studije da odrasle osobe s hipertrigliceridemijom i hiperglikemijom imaju veći postotak prevalencije povišenih koncentracija mokraćne kiseline u serumu, te da su ta dva poremećaja najjači pretkazatelji hiperurikemije u velikom uzorku opće populacije. Na prvi se pogled ta otkrića ne moraju činiti iznenađujućima s obzirom na snažnu vezu između koncentracija mokraćne kiseline u serumu i inzulinske rezistencije te prethodnih zapažanja o pozitivnoj povezanosti koncentracija mokraćne kiseline u serumu i hiperglikemije i dislipidemije (4). Međutim, temeljni patofiziološki mehanizmi koji povezuju hiperglikemiju, hipertrigliceridemiju i hiperurikemiju trenutno nisu poznati. Moguće je da su uključeni čimbenici koji pojačavaju sintezu mokraćne kiseline u serumu (npr. povećana aktivnost sporednog puta heksoza-monofosfata, a time i biosinteze purina), kao i oni koji smanju brzinu izlučivanja mokraćne kiseline iz mokraće (npr. pojačana tubularna reapsorpcija i/ili smanjeno tubularno lučenje). Zaista, kod bolesnika s inzulinskom rezistencijom ili oštećenim podnošenjem glukoze dokazano je da imaju snižene vrijednosti uklanjanja (klirensa) mokraćne kiseline iz mokraće (12) te kronično povišene koncentracije izvanstaničnog adenozina, što sve doprinosi povećanoj sintezi mokraćne kiseline (13).
Jače strane, ali i ograničenja ove studije zaslužuju komentar. Biokemijske varijable (hiperglikemija, hipertrigliceridemija) koje su obično okupljene u metaboličkom sindromu dobivene su iz opsežne baze podataka o rezultatima pretraga ambulantnih bolesnika i potvrdile su prethodno zapažanje da je koncentracija glukoze značajno i pozitivno povezana s koncentracijom mokraćne kiseline (14). Međutim, presječni dizajn studije ne opravdava postavljanje uzročnih ili vremenskih veza među tim varijablama tako da su radi definiranja vremenskog slijeda događaja potrebne prospektivne studije. Nadalje, ispitivana populacija koju su činili ambulantni odrasli pacijenti laboratorija ne mora biti reprezentativan uzorak opće populacije. Također, nikakve dodatne informacije nisu, na žalost, bile dostupne o toj velikoj skupini ambulantnih bolesnika, kao ni o stvarnoj prevalenciji metaboličkog sindroma definiranog prema cjelovitim kriterijima ATP III. Ipak, biološki međuodnosi uočeni u ovoj velikoj ispitivanoj populaciji otvaraju mogućnost potencijalnog patogenetskog preklapanja (ili začaranog kruga) između hiperurikemije, hipertrigliceridemije i hiperglikemije.
 
Literatura
1.     Saggiani F, Pilati S, Targher G, Branzi P, Muggeo M, Bonora E. Serum uric acid and related factors in 500 hospitalized subjects. Metabolism 1996;45:1557-6.
2.     Choi HK, Ford ES. Prevalence of the metabolic syndrome in individuals with hyperuricemia. Am J Med 2007;120:442-7.
3.     Bonora E, Targher G, Zenere MB, Saggiani F, Cacciatori V, Tosi F, et al. Relationship of uric acid concentration to cardiovascular risk factors in young men. Role of obesity and central fat distribution. The Verona Young Men Atherosclerosis Risk Factors Study. Int J Obes Relat Metab Disord 1996;20:975-80.
4.     Ford ES, Li C, Cook S, Choi HK. Serum concentrations of uric acid and the metabolic syndrome among US children and adolescents. Circulation 2007;115:2526-32.
5.     Hjortnaes J, Algra A, Olijhoek J, Huisman M, Jacobs J, van der Graaf Y, Visseren F. Serum uric acid levels and risk for vascular diseases in patients with metabolic syndrome. J Rheumatol 2007 Aug 1; [Epub ahead of print].
6.     Liou TL, Lin MW, Hsiao LC, Tsai TT, Chan WL, Ho LT, et al. Is hyperuricemia another facet of the metabolic syndrome? J Chin Med Assoc 2006;69:104-9.
7.     Lin JD, Chiou WK, Chang HY, Liu FH, Weng HF. Serum uric acid and leptin levels in metabolic syndrome: a quandary over the role of uric acid. Metabolism 2007; 56:751-6.
8.     Expert Panel on Detection, Evaluation and Treatment of High Blood Cholesterol in Adults. Executive summary of the Third Report of the National Cholesterol Education Program (NCEP) Expert PANEL on Detection, Evaluation, and Treatment of High Blood Cholesterol in Adults (Adult Treatment Panel III). JAMA 2001;285:2486–97.
9.     Mazzali M, Kanellis J, Han L, Feng L, Xia YY, Chen Q, et al. Hyperuricemia induces a primary arteriolopathy in rats by a blood pressure-independent mechanism. Am J Physiol Renal Physiol 2002;282:F991–7.
10.   Leyva F, Anker S, Swan JW, Gotsland EF, Wingrove CS, Chua TP, et al. Serum uric acid as an index of impaired oxidative metabolism in chronic heart failure. Eur Heart J 1997;18:858-65.
11.   Johnson RJ, Kang D-J, Feig D, Kivlighn S, Kanellis J, Watanabe S, et al. Is there a pathogenetic role for uric acid in hypertension and cardiovascular and renal disease? Hypertension 2003;41:1183-90.
12.   Facchini F, Chen YD, Hollenbeck CB, Reaven GM. Relationship between resistance to insulin-mediated glucose uptake, urinary uric acid clearance, and plasma uric acid concentration. JAMA 1991;266:3008-11.
13.   Bakker SJ, Gans RO, ter Maaten JC, Teerlink T, Westerhoff HV, Heine RJ. The potential role of adenosine in the pathophysiology of the insulin resistance syndrome. Atherosclerosis 2001;155:283-90.
14.   Selby JV, Newman B, King MC, Friedman GD. Environmental and behavioral determinants of fasting plasma glucose in women. A matched co-twin analysis. Am J Epidemiol 1987;125:979-88.