Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

P03-1 (Usmeno priopćenje)

 
Paradinović K, Milić M, Majetić-Cetina N. P03-1: Prikaz slučaja: određivanje krvne slike kod izrazite lipemije. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S114.
 
Odjel za kliničku laboratorijsku dijagnostiku, Klinička bolnica Osijek, Osijek, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: paradinovic [dot] ksenija [at] kbo [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Spektrofotometrijsko određivanje koncentracije hemoglobina podložno je utjecaju hipertrigliceridemije u uzorku. Izmjerena vrijednost hemoglobina je netočno previsoka, a također i računski parametri MCH i MCHC.
Cilj: Kako točno odrediti koncentraciju hemoglobina i računske parametre u izrazito lipemičnom uzorku.
Materijali i metode: Uzorak krvne slike izmjeren je na hematološkom brojaču ADVIA 2120 koji određuje hemoglobin dvjema metodama: spektrofotometrijski i mjerenjem CHCM. Zbog velike razlike dobivenih vrijednosti određen je i hemoglobin u plazmi i trigliceridi u serumu.
Rezultati: Spektrofotometrijski hemoglobin iznosio je 158,0 g/L, a računski preko CHCM-a 93,0 g/L. Izmjereni trigliceridi bili su 120,66 mmol/L. Izmjereni hemoglobin u plazmi bio je 89 g/L što je korišteno za računsku korekciju spektrofotometrijskog hemoglobina čija je vrijednost nakon preporučenog načina korekcije iznosila 92,3 g/L.
Zaključak: Metoda računskog određivanja hemoglobina putem CHCM-a potpuno je neovisna o lipemiji.
 
 
P03-2 (Usmeno priopćenje)
 
Šimek S, Županić D, Mujagić R, Honović L. P03-2: Postotak hipokromnih eritrocita kao pokazatelj funkcionalnog manjka željeza kod bolesnika na hemodijalizi. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S115.
 
Medicinsko biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: danijela.zupanic@pu.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Hipokromni eritrociti osjetljiv su pokazatelj sideropenične eritropoeze i funkcionalne anemije kod bolesnika na hemodijalizi liječenih eritropoetinom. Cilj rada bio je prikazati rezultate hematoloških i biokemijskih parametara dobivenih sistematskim pregledom hemodijaliziranih bolesnika i pronaći njihovu međusobnu povezanost.
Materijali i metode: U istraživanje su uključena 44 bolesnika. Laboratorijska dijagnostika uključivala je određivanje hemoglobina (Hb), postotka hipokromnih eritrocita (%HYPO), retikulocita, željeza, TIBC, UIBC i feritina. Hematološki parametri određeni su na hematološkom analizatoru ADVIA 120 (Bayer, SAD), željezo, TIBC i UIBC na analizatoru Olympus AU400 (Olympus, Japan) i feritin na analizatoru ARCHITECT i2000 SR (Abbott, SAD).
Rezultati: U skladu sa smjernicama za liječenje anemija u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega u ispitivanoj skupini Hb < 110 g/L nađen je kod 29 (66%) bolesnika, %HYPO > 2,5 kod 13 (29%), %HYPO > 10 kod 2 (4,5%), feritin < 100 ng/mL kod 14 (31,8%) bolesnika. Za procjenu dijagnostičkog značaja %HYPO u otkrivanju funkcionalnog manjka željeza upotrebljena je ROC analiza uz koncentraciju feritina < 100 ng/mL kao kriterij. Izračunata površina ispod krivulje (AUC = 0,72; 95%CI = 0,565-0,845) i pripadajuća optimalna granična vrijednost (%HYPO > 2%) ukazuju na mogući nedostatak željeza uz dijagnostičku osjetljivost i specifičnost koje iznose 64,2% i 76,7%.
Prema Spearmanovoj korelaciji nađena je značajna povezanost između %HYPO i Hb (P = 0,046) i %HYPO i UIBC (P < 0,001).
Zaključak: Dobivene vrijednosti mjerenih parametara pokazuju povezanost %HYPO s Hb i %HYPO s UIBC. Međutim, prema prihvaćenim smjernicama za liječenje anemije nisu dostignute preporučene ciljne vrijednosti za hemoglobin i feritin.
 
 
P03-3 (Usmeno priopćenje)
 
Bernt Živković T, Kralik Oguić S. P03-3: Tromboelastometrija u trudnica s preeklampsijom. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S116.
 
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: tajanaberntzivkovic [at] net [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: U toku normalne trudnoće dolazi do fizioloških promjena u mehanizmu koagulacije koje često rezultiraju hiperkoagulabilnošću. Smatra se da su mnoge komplikacije u trudnoći povezane s poremećajima zgrušavanja, kao npr. preeklampsija i eklampsija. Prevaga tromboksana (TXA2) nad prostaciklinom (PGI2) uzrokuje hipertenziju, oštećenje bubrega, aktivaciju trombocita i mikrotrombozu. Tromboelastometrija je metoda koja pruža informacije o najvažnijim poremećajima u zgrušavanju vrlo brzo od uzorkovanja u punoj krvi i predstavlja važan doprinos u razumijevanju i praćenju hemostatskih promjena.
Cilj: Svrha ovog rada je dokazati eventualne promjene u tromboelastogramu u trudnica s preeeklampsijom u odnosu na zdrave trudne žene.
Ispitanice i metode: U 28 zdrave trudnice (35 do 41 tj. trudnoće) i 34 trudnice s preeklampsijom (35 do 39 tj.trudnoće) učinjen je tromboelastogram (Rotem delta, Pentapharm GmbH).
Određivani su parametri CT - reakcijsko vrijeme, CFT - vrijeme stvaranja stabilnog ugruška, MCF - maksimalna čvrstoća ugruška, alfa kut i postotak redukcije MCF nakon 60 minuta.
Rezultati: Svi parametri dobiveni tromboelastometrijom i u zdravih trudnica i u trudnica sa znakovima preeklampsijea ukazuju na hiperkoagulabilnost, ali razlike između te dvije skupine nisu bile statistički značajne.
Zaključak: Smanjena produkcija PGI2 u majčinoj krvi i placentnoj cirkulaciji smatra se etiološkim faktorom patofizioloških promjena kod preeklampsije što dovodi do vazokonstrikcije i tromboze uteroplacentarnih arterija. TEG je metoda kojom se ne mogu mjeriti te lokalne promjene, ali može biti vrijedan doprinos u praćenju hemostatskih poremećaja.
 
 
P03-4
 
Coen Herak D, Miloš M, Zadro R. P03-4: Osjetljivost analizatora funkcije trombocita PFA-100 na von Willebrandovu bolest. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S117.
 
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: desireecoen [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: PFA-100 je specifični analizator funkcije trombocita koji mjeri vrijeme nastanka trombocitnog ugruška (CT) u prisutnosti kolagena i adrenalina (CEPI), te kolagena i ADP-a (CADP). Cilj istraživanja bio je utvrditi osjetljivost PFA-100 na von Willebrandovu bolest (VWB) s obzirom na različite aktivnosti (VWF:RCo) i vrijednosti antigena (VWF:Ag) von Willebrandovog faktora.
Materijali i metode: Ispitanici su svrstani u skupine prema vrijednostima VWF:RCo/VWF:Ag: skupina N (> 50%), skupina 1 (40-50%), skupina 2 (30-39,9%), skupina 3 (20-29,9%) i skupina 4 (< 20%), te su im izmjereni CEPI-CT i CADP-CT.
Rezultati: U skupini s normalnim VWF:RCo (N = 145), dobiveni su rezultati unutar referentnog intervala: CEPI-CT u 82,1%, CADP-CT u 86,2% te za oba testa u 74,5% ispitanika. U skupini s normalnim VWF:Ag (N = 141), dobiveni su rezultati unutar referentnog intervala: CEPI-CT u 74,5%, CADP-CT u 78,0%, te oba testa u 66,7% ispitanika. U skupinama sa sniženim VWF:RCo, dobivene su sljedeće osjetljivosti za CEPI-CT, CADP-CT i kombinaciju oba testa: skupina 1 (N = 15): 60%, 46,7%, 40%; skupina 2 (N = 10): 50%, 60%, 50%; skupina 3 (N = 13): 76,9%, 92,3%, 76,9%. U skupini 4 (N = 18) je dobivena 100% osjetljivost za CEPI-CT, CADP-CT i kombinaciju oba testa. U skupinama sa sniženim VWF:Ag, dobivene su sljedeće osjetljivosti za CEPI-CT, CADP-CT i kombinaciju oba testa: skupina 1 (N = 8): 62,5%, 87,5%, 62,5%; skupina 2 (N = 7): 85,7%, 100%, 85,7%. U skupini 3 (N = 4) i skupini 4 (N = 8) je dobivena 100% osjetljivost za CEPI-CT, CADP-CT i kombinaciju oba testa.
Zaključak: PFA-100 pokazuje visoku osjetljivost na VWB, posebice kod nižih VWF:RCo/VWF:Ag, uz 100% osjetljivost kod ispitanika s vrijednostima < 20%.
 
 
P03-5
 
Pauković Sekulić B, Bošnjak N, Sapunar A, Tandara L, Salamunić I. P03-5: Usporedba sniženog broja trombocita na različitim hematološkim analizatorima. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S118.
 
Odjel za medicinsku laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: branka [dot] paukovic-sekulic [at] st [dot] htnet [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Iako hematološki analizatori precizno i točno određuju broj trombocita, ne mogu u potpunosti razlikovati trombocite od fragmenata blasta, eritrocita i precipitata krioglobulina. Cilj je bio ispitati odnos broja trombocita i utemeljenost vlastitih iskustvenih spoznaja o usporedivosti rezultata s različitih analizatora.
Materijali i metode: Broj trombocita usporedno je određen optičkom metodom na analizatorima Advia 120 (Bayer, USA), Sysmex XE-2100 (Toa, Kobe, Japan), Cell-Dyn Sapphire (Abbott Diagnostics, USA) i impedancijom na analizatoru Sysmex XE-2100. Ispitano je 30 uzoraka s normalnim brojem trombocita, 50 uzoraka s trombocitima 21-100 x 109/L i 20 uzoraka ispod 20 x 109/L trombocita prema vrijednostima s analizatora Advia 120.
Rezultati: U zdravih ispitanika i bolesnika s trombocitima 21-100 x 109/L korelacijski koeficijenti (r) i koeficijenti determinacije (R2) između analizatora su bili r = 0,931; R2 = 0,866. U bolesnika s trombocitima ispod 20 x 109/L koeficijenti su bili: Advia-Sysmeximp r = 0,781; R2 = 0,611; Advia-Sysmexopt r = 0,616; R2 = 0,380; Advia-Sapphireopt. R = 0,756; R2 = 0,572. Uvjeti Passing-Bablok regresije zadovoljeni su kod zdravih ispitanika, a nisu kod bolesnika s trombocitima 21-100 x 109/L između: Advia-Sysmexopt (95% CI, b = 0,850-0,986) i Advia-Sapphireopt (95% CI, a = -10,833-(-2,134)) te kod bolesnika s trombocitima ispod 20 x 109/L između Advia-Sapphireopt (95% CI, a = -8,167-(-0,875)). 95 % granice podudaranja srednjih razlika iz sažetog Bland-Altmanovog dijagrama bile su za trombocite ispod 20 x 109/L između: Advia-Sysmeximp -8,829 do 4,528; Advia-Sysmexopt -8,341 do 9,441 i Advia-Sapphireopt -10,998 do 1,598.
Rezultati: Ispitivanje je pokazalo klinički značajno neslaganje niskih rezultata broja trombocita između analizatora. U svakodnevnom radu preporuča se ove bolesnike pratiti na istom analizatoru ili verificirati rezultate mikroskopski ili protočnom citometrijom.
 
 
P03-6
 
Coen Herak D, Miloš M, Zadro R. P03-6: Analitička evaluacija testa Innovance D-DIMER. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S119.
 
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: desireecoen [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Sve veći broj zahtjeva za kvantitativnim određivanjem D-dimera u posljednjih je nekoliko godina rezultirao razvojem velikog broja novih, potpuno automatiziranih testova za kvantitativno određivanje D-dimera.
Materijali i metode: Izvršena je analitička evaluacija imunoturbidimetrijskog testa s česticama lateksa za kvantitativno određivanje D-dimera Innovance D-DIMER na koagulometru Behring Coagulation System (Siemens Medical Solutions Diagnostics).
Rezultati: Određivanjem nepreciznosti u seriji u uzorcima plazmi s niskim, graničnim, lagano i izrazito povišenim vrijednostima D-dimera dobiveni su koeficijenti varijacije (CV) od 2,1% do 5,5%, dok su vrijednosti CV-a za kontrolne uzorke s niskom i izrazito povišenom vrijednosti D-dimera iznosili od 5,5% do 8,4%. Utvrđena je dobra linearnost metode u mjernom području od 0,17 do 5,45 mg/L FEU, te donja granica analitičke osjetljivosti od 0,099 mg/L FEU. Za određivanje referentnog intervala uporabljeno je 40 uzoraka plazmi zdravih osoba, a dobivena gornja granica iznosila je 0,495 mg/L FEU. Usporedba dobivenih rezultata u 419 svježih uzoraka plazmi izvršena je s rezultatima dobivenim uporabom testa Vidas D-DIMER Exclusion na instrumentu mini Vidas (bioMérieux). Iako je linearnom regresijskom analizom prema Passingu i Babloku dobivena visoka korelacija (y = 1,370x–0,108, r = 0,952, P < 0,001), analiza prema Blandu i Altmanu pokazala je lagano više vrijednosti s testom Innovance D-DIMER koje su bile izraženije s porastom vrijednosti. U klasifikaciji bolesnika u odnosu na graničnu vrijednost dobiveno je vrlo dobro slaganje rezultata između testova Innovance D-DIMER i Vidas D-Dimer Exclusion (kappa-koeficijent = 0,860; 95% interval pouzdanosti, 0,811-0,908).
Zaključak: Rezultati ovog istraživanja ukazuju da test Innovance D-DIMER ispunjava sve analitičke zahtjeve za rutinsku primjenu.
 
 
P03-7
 
Šimek S, Županić D, Pirija M, Percan M, Mujagić R, Honović L. P03-7: Procjena dijagnostičkog značaja hematoloških parametara u otkrivanju nedostatka vitamina B12 ili folata. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S120.
 
Medicinsko biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: danijela.zupanic@pu.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Megaloblastična anemija je makrocitna anemija (MCV > 97 fL) koju karakterizira poremećaj sazrijevanja jezgre u odnosu na citoplazmu, a najčešće je razlog nedostatak vitamina B12 ili folata.
Cilj: Cilj ovog rada je ispitati povezanost hematoloških parametara s nedostatkom vitamina B12 ili folata u skupini bolesnika s MCV > 97 fL.
Materijali i metode: U istraživanje je uključeno 69 bolesnika (28 žena i 41 muškarac) s MCV > 97 fL, srednje dobi izražene medijanom (73 godine). Uz MCV određeni su slijedeći parametri: koncentracija hemoglobina, postotak makrocita, indeks segmenata, postotak hipersegmentiranih granulocita (%HS) te koncentracija vitamina B12 i folata. Hematološki parametri određeni su na hematološkom analizatoru ADVIA 120 (Bayer, SAD), %HS i indeks segmenata određen je pregledom razmaza periferne krvi svjetlosnim mikroskopom BH 2 (Olympus, Japan), a koncentracija vitamina B12 i folata određena je na analizatoru ARCHITECT i2000 SR (Abbott, SAD), CMIA imunokemijskom metodom.
Rezultati: Temeljni kriterij za provedenu ROC analizu bila je dijagnostička primjena hematoloških parametara u otkrivanju nedostatka vitamina B12 ili folata. Pri tome je analiza pokazala povezanost između nedostatka vitamina B12 i %HS. Za %HS izračunata površina ispod krivulje (AUC) je 0,656, a interval pouzdanosti (95% CI) iznosi 0,529 do 0,769, optimalna granična vrijednost (cut off) iznosi 7% te vrijednost za dijagnostičku osjetljivost i specifičnost 77,2% i 56,8%. Pri otkrivanju nedostatka folata niti jedan od ispitivanih parametara nije pokazao dijagnostički značaj.
Zaključak: Prema rezultatima ovog rada zaključujemo da je postotak hipersegmentiranih granulocita osjetljiviji pokazatelj deficita B12 u odnosu na druge hematološke parametre.
 
 
P03-8
 
Miloš M, Coen Herak D, Matišić D, Zadro R. P03-8: Monoklonski IgM s aktivnošću lupus antikoagulanta – utjecaj na koagulacijske testove. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S121.
 
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: marijamilos1 [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Prisutnost monoklonskog imunoglobulina može prouzročiti poremećaj u primarnoj ili sekundarnoj hemostazi. U ovom su radu prikazana 3 bolesnika s monoklonskim proteinom klase IgM, s patološkim vrijednostima PV-a i APTV-a, bez kliničkih znakova krvarenja.
Materijali i metode: Za sve bolesnike izrađeni su rutinski koagulacijski testovi: PV s rekombinantnim tromboplastinom (Innovin) i ljudskim placentarnim tromboplastinom (Thromborel S); APTV (Actin FS); aktivnost faktora zgrušavanja s istim reagensima za PV i APTV (Siemens Medical Solutions Diagnostics). Prisutnost lupus antikoagulanta (LA) je ispitivana prema preporukama Pododbora za lupus antikoagulant i antitijela ovisna o fosfolipidima Međunarodnog društva za trombozu i hemostazu (SSC ISTH). Antitijela prema protrombinu i beta-2-glikoproteinu I određena su enzim-imunotestom (AESCU. Diagnostics). Imunofiksacija seruma napravljena je na Sebia Hydrasys.
Rezultati: Kod sva tri bolesnika dobivene su izrazito patološke vrijednosti PV-a i APTV-a koje se nisu korigirale nakon miješanja s normalnom plazmom. Izmjerene aktivnosti faktora ukazivale su na inhibiciju gotovo svih faktora zgrušavanja s porastom aktivnosti nakon razrjeđivanja; u uzorcima sva 3 bolesnika dokazana je prisutnost LA. Ponovljenim mjerenjem PV-a s Thromborelom S dobiveni su rezultati unutar referentnog intervala. Enzim-imunotestom izmjeren je visoki titar antitijela prema protrombinu i beta-2-glikoproteinu I. Nakon slučajnog nalaza monoklonskog IgM kod bolesnika 1 (43,0 g/L), imunofiksacijom seruma kod druga dva bolesnika također je potvrđen monoklonski IgM (28,8 g/L i 6,97 g/L).
Zaključak: Kombinacija dobivenih rezultata upućuje na prisutnost monoklonskog IgM koji ima snažnu aktivnost LA i specifičnost prema protrombinu i beta-2-glikoproteinu I.
 
 
P03-9
 
Kutnjak V1, Rogić D2, Kajinić D3, Gojčeta K4, Golubić-Čepulić B4. P03-9: Umbilikalna krv – važnost hematološke analize u procjeni prikladnosti uzorka za pohranu. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S122.
 
1Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
3Opća bolnica Slavonska Požega, Slavonska Požega, Hrvatska
4Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: dunjarogic [at] hotmail [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Transplantacija krvotvornih matičnih stanica spada u standardne postupke liječenja malignih hematoloških i nekih drugih bolesti. U posljednjem desetljeću se u tu svrhu sve više koriste i matične stanice iz umbilikalne krvi srodnog ili nesrodnog davatelja. Cilj rada bio je ispitati točnost mjerenja broja eritroblasta u umbilikalnoj krvi na hematološkom analizatoru, te usporediti raspoložive metode za određivanje koncentracije krvotvornih matičnih stanica.
Matrijali i metode: Analizirano je 223 uzorka umbilikale krvi uzetih na standardni način pri porodu. Napravljena je usporedba rezultata broja eritroblasta s dvaju hematološka analizatora (Sysmex XE- 2100 i Abbott CELL DYN Sapphire), s obzirom da ih ubilikalna krv redovito sadrži u manjem ili većem broju. Rezultati s analizatora uspoređeni su s referentnom manuelnom mikroskopskom metodom. Također je provjerena mogućnost mjerenja krvotvornih matičnih stanica na Sysmex XE-2100 hematološkom analizatoru usporedbom sa brojem CD 34 pozitivnih stanica izmjerenih protočnom citometrijom.
Rezultati i zaključci: Točnost brojanja leukocita od presudne je važnosti za uzorke umbilikalne krvi koji se pohranjuju u banku, s obzirom da se iz ukupnog broja leukocita dobiva apsolutni broj CD34 pozitivnih stanica po kojem se procjenjuje kvaliteta uzorka za moguću transplataciju. Usporedbom s ručnim brojenjem eritroblasta, ustanovili smo veću točnost Sysmex XE 2100 analizatora (r = 0,98) naspram Cell Dyn Sapphira (r = 0,77), čije korištenje ne preporučujemo za uzorke umbilikalne krvi. Hematološki analizator Sysmex XE2100 još uvijek nema dovoljnu osjetljivost i reproducibilnost za točnu procjenu broja krvotvornih matičnih stanica u umbilikalnoj krvi. Korelacija između dvije metode (hematološki analizator i referentna protočna citometrija) je vrlo slaba (r = 0,31), te se broj matičnih stanica i dalje pouzdano može odrediti jedino protočnom citometrijom.