Contact

Ana-Maria Šimundić
Editor-in-Chief
Clinical Institute of Chemistry
Sestre milosrdnice University hospital
Vinogradska 29
10 000 Zagreb, Croatia

Phone: +385 1 3787 184
Fax: +385 1 3768 280

e-mail address: editorial_office [at] biochemia-medica [dot] com
 

Useful links

Events

Porto 2015

8th CSMBLM Congress Rijeka, Croatia 22-26 September 2015

Lokus - Mali Lošinj

P05-1

 
Vrkić N1, Mujagić R2, Laškaj R3, Topić E1, Honović L2, Jurasović J4. P05-1: Povezanost između aktivnosti serumske Cu/Zn-superoksid-dismutaze te pokazatelja statusa željeza i bakra u bolestima jetre. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S124.
 
1Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
2Medicinsko-biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
3Medicinsko-biokemijski laboratorij, Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb, Hrvatska
4Jedinica za analitičku toksikologiju i mineralni metabolizam, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: renat [dot] mujagic [at] pu [dot] t-com [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Upalna stanja mogu pridonijeti narušavanju statusa bakra, cinka i željeza. Nadalje, aktivnost izvanstanične Cu/Zn-superoksid-dismutaze (SOD) u krvnoj plazmi u izravnoj je povezanosti sa statusom brojnih esencijalnih mikroelemenata poput bakra i cinka. Cilj ovog istraživanja bila je procjena povezanosti između aktivnosti SOD te koncentracije bakra, cinka i željeza u upalnim bolestima jetre.
Materijali i metode: U istraživanje je uključeno ukupno 33 bolesnika s bolešću jetre. Uz uporabu rutinskih analitičkih metoda u uzorcima su određivane koncentracije C-reaktivnog proteina (CRP), ukupnog/slobodnog bakra (Cu/Cusl), cinka (Zn), ceruloplazmina (CPm) te aktivnosti ceruloplazmina (CPa) i SOD; te biokemijski pokazatelji statusa željeza, primjerice, koncentracija željeza (Fe), ne-transferinskog željeza (NTFe) i transferina (Tf).
Rezultati: U skupini od 24 ispitanika nađene su značajne korelacije između logaritamski preinačenog CRP-a i koncentracijskog omjera Cu/Zn (rP = 0,740; P < 0,001), odnosno Cusl/Zn (rP = 0,644; P < 0,001), te inverzna korelacija između CRP-a i korijenski preinačenog NTFe (rP = -0,421; P = 0,036). Nadalje, u proširenoj skupini ispitanika (N = 33) nađene su značajne pozitivne korelacije SOD s NTFe (rP = 0,640; P < 0,001), CPm (rP = 0,394; P = 0,023), CPa (rP = 0,375; P = 0,032), te sa Cu (rP = 0,366; P = 0,036).
Zaključak: Znakovito je da je aktivnost SOD pozitivno korelirala s ne-transferinskim željezom, ali nije nađena korelacija između SOD i ukupnog serumskog željeza u jetrenih bolesnika. Povišena aktivnost SOD udružena sa povišenom koncentracijom ne-transferinskog željeza u jetrenim bolestima može imati prooksidacijsko djelovanje s obzirom na dodatno stvaranje vodikovog peroksida putem reakcije dismutacije uz popratno stvaranje hidroksilnog radikala putem Fentonove reakcije. Ovi preliminarni rezultati upućuju da istodobni porast SOD i NTFe može biti značajan čimbenik u pogoršanju jetrene bolesti.
 
 
P05-2
 
Fišić E1, Bilić-Zulle L1,2, Šupak Smolčić V1. P05-2: Prognostička vrijednost IL-6, IL-18 i sTNFr u ranoj fazi akutnog pankreatitisa. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S125.
 
1Zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
2Katedra za medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: elizabeta.fisic@ri.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Rana procjena težine akutnog pankreatitisa (AP) od ključnog je značaja za bolesnike koji razvijaju teški oblik bolesti povezan sa sistemskim komplikacijama. Prognostički bodovni sustavi koji se u tu svrhu primjenjuju u praksi tek su djelomično pogodni za procjenu težine bolesti. Cilj rada je utvrditi prognostičku vrijednost serumske koncentracije interleukina-6 (IL-6), interleukina-18 (IL-18) i topivog receptora čimbenika nekroze tumora (sTNFr) u ranoj fazi AP a za predviđanje razvoja komplikacija.
Ispitanici i metode: Koncentracije interleukina izmjerili smo u serumu 150 bolesnika, oboljelih od AP (medijan i raspon dobi 63 (20-91) godina; 47% muškaraca), enzimimunometrijskom metodom (ELISA). Za procjenu težine bolesti izračunali smo APACHE II i Ranson prognostičke bodovne sustave. Sistemske komplikacije razvilo je 19% bolesnika.
Rezultati: Prosječne vrijednosti (medijan) interleukina u serumu bolesnika s komplikacijama i u onih bez bile su: IL-6 = 104 vs. 20 pg/mL (P = 0,001), IL-18 = 230 vs. 202 pg/mL (P = 0,411) i sTNFr = 2220 vs. 1520 pg/ml (P = 0,004). Značajnima su IL-6 i sTNFr te je za njih ROC analizom izračunata površina ispod krivulje (AUC) na prikazu osjetljivosti i specifičnosti za razlikovanje bolesnika s i bez komplikacija. Za IL-6 AUC = 0,71 s graničnom vrijednošću 37,9 pg/ml, a za sTNFr AUC = 0,69 s graničnom vrijednošću 1552 pg/ml. Istovremeno, za prognostički bodovni sustav APACHE AUC = 0,63 i za Ranson AUC = 0,75 s graničnim vrijednostima 9 i 4.
Zaključak: Rezultati pokazuju kako je među ispitivanim serumskim pokazateljima IL-6 najbolji čimbenik za ranu procjenu težine bolesti, za njim slijedi sTNFr, dok IL-18 nema značaj u procjeni razvoja komplikacija. Od prognostičkih bodovnih sustava Ranson ima veću osjetljivost i specifičnost od APACHE II.
 
 
P05-3
 
Mujagić R1, Vrkić N2, Obuljen J3, Užović-Frakin I4, Ferenec-Ružić D2, Pizent A5. P05-3: Biokemijski pokazatelji statusa bakra te izračun koncentracije slobodnog bakra. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S126.
 
1Medicinsko biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
2Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
3Zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Hrvatska
4Odjel za transfuziologiju, Opća bolnica Zadar, Zadar, Hrvatska
5Jedinica za analitičku toksikologiju i mineralni metabolizam, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: renat [dot] mujagic [at] pu [dot] t-com [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Povišena koncentracija bakra pogoduje porastu oksidacijskog stresa. Međutim, u fiziološkim razinama bakar je nužan radi postizanja optimalne funkcije antioksidacijskog sustava obrane u ljudskom organizmu. Regulacija homeostaze bakra u organizmu pod nadzorom je jetre (sinteza ceruloplazmina). Osim što je transportni protein za bakar u krvnoj plazmi, ceruloplazmin ima značajnu fiziološku ulogu s obzirom na svoje oksidoreduktazno djelovanje čime potpomaže prijelaz željeza iz dvovalentnog u trovalentni ion. Sniženje aktivnosti ceruloplazmina može se odraziti na porast oksidacijskog stresa što pogoduje razvoju brojnih komplikacija u jetrenih bolesnika.
Materijali i metode: Uzorci krvi prikupljeni su od bolesnika (N = 33) s dijagnosticiranom bolešću jetre. Na zahtjev liječnika određivani su uobičajeni biokemijski pokazatelji statusa bakra: koncentracija bakra (Cu) i masena koncentracija ceruloplazmina (CPm). U ostatnim uzorcima seruma određeni su dodatni biokemijski pokazatelji statusa bakra: feroksidazna aktivnost ceruloplazmina (CPa) i aktivnost bakar/cink-superoksid-dismutaze (SOD). Nadalje, pomoću opće prihvaćene empirijske jednadžbe izračunana je koncentracija slobodnog bakra (Cusl) koja odgovara udjelu bakra koji nije vezan na ceruloplazmin: Cusl [μmol/L] = Cu [μmol/L] - 47,2 [μmol/g] x CPm [g/L].
Rezultati: Nađene su statistički značajne korelacije između Cu i CPm (rP = 0,865; P < 0,001), CPa (rP = 0,780; P < 0,001) te SOD (rP = 0,366; P = 0,036), nadalje, između Cusl i CPm (rP = 0,529; P = 0,002) te CPa (rP = 0,489; P = 0,004). Očekivane statistički značajne korelacije nađene su između indirektnih biokemijskih pokazatelja statusa bakra (CPm, CPa, SOD) od kojih se po značajnosti izdvaja korelacija između CPm i CPa (rP = 0,890; P < 0,001).
Zaključak: Istodobnim određivanjem standardnih biokemijskih pokazatelja i dodatnih funkcionalnih pretraga statusa bakra poput CPa te računskih parametara (Cu/CPm, Cu/CPa, CPa/CPm i Cusl) omogućen je potpuniji uvid u metabolizam i status bakra u jetrenim bolestima.
 
 
P05-4
 
Colić Cvrlje V1, Juričić Lj2, Kocman B1, Humar I2, Šurina B1, Sertić J2. P05-4: Prva transplantacije jetre i gušterače u Hrvatskoj u pacijenta s cističnom fibrozom. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S127.
 
1Klinika za unutarnje bolesti, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
2Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: jadranka [dot] sertic [at] kbc-zagreb [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Produljenje životnog vijeka u bolesnika s cističnom fibrozom (CF) dovelo je do povišene pojavnosti izvanplućnih komplikacija. Te komplikacije uključuju cirozu jetre, insuficijenciju gušterače, dijabetes te egzokrine poremećaje koji su značajni uzroci pobolijevanja i smrtnosti. Transplantacija jetre je postupak izbora u bolesnika s razvijenom cirozom, a nije rijetka i multiorganska transplantacija koja uključuje i jetru i gušteraču.
Prikaz slučaja: Bolesniku je u dobi od 10 godina na temelju nalaza genotipizacije za CFTR utvrđeno da je homozigotni nositelj mutacije delta F508 te postavljena dijagnoza CF. U svrhu genotipizacije provedena je analiza za 32 mutacije metodama koje su uključivale PCR i kapilarnu elektroforezu. U bolesnika se razvijaju komplikacije koje rezultiraju insuficijencijom gušterače i dekompenziranom cirozom jetre, te je podvrgnut simultanoj transplantaciji gušterače i jetre u dobi od 20 godina. Za presatke su korišteni gušterača i jetra istog darivatelja. Imunosupresivna terapija uključuje peroralni takrolimus i mofetik mikofenolat.
Rezultati: Oporavak bolesnika je bio uredan, s normalnim testovima funkcije jetre te normalnom vrijednošću glukoze i HbA1c, neovisno o inzulinu. Nije bila potrebna nadomjesna terapija pankreatičnim enzimima, te je pacijent na običnoj ishrani. Dvije godine nakon transplantacije nije zabilježena niti jedna epizoda odbacivanja i nema znakova recidiva te se može zaključiti da je prva uspješna transplantacija jetre i gušterače u bolesnika s CF provedena u Hrvatskoj rezultirala poboljšanim životom pacijenta.
Zaključak: Istodobna transplantacija jetre i gušterače u pacijenta s CF omogućuje normalizaciju vrijednosti glukoze i uobičajenu prehranu pacijenata kojima je potrebna transplantacija jetre te je svakako metoda izbora za bolesnike s CF.
 
 
P05-5
 
Aralica M, Matica J, Barbarić I, Severinski S, Štifter S. P05-5: Učestalost celijakije među djecom sa šećerenom bolešću tipa 1 na sjevernom Jadranu. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S128.
 
Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: merica.aralica@ri.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Celijakija je jedna od najčešćih kroničnih bolesti dječjeg doba. Djeca sa šećernom bolešću češće oboljevaju od celijakije od svojih vršnjaka u općoj populaciji. Pojavnost celijakije ovisi i o regionalnoj pripadnosti. Serološko određivanje IgA protutijela na tkivnu transglutaminazu (IgA anti-tTG) u serumu, preporučena je metoda u dijagnostici celijakije dok je biopsija sluznice tankog crijeva zlatni standard. U našem istraživanju ispitali smo učestalost celijakije među djecom sa šećernom bolešću tipa 1 na sjevernom Jadranu.
Materijali i metode: U ispitivanoj skupini bilo je 80 djece (39 dječaka, 41 djevojčica; dob 1-18 godina, medijan starosti 12 godina). IgA anti-tTG u serumu određen je ELISA testom. Niti jedno dijete nije imalo deficit ukupnog serumskog IgA. U uzorcima bioptata sluznice tankog crijeva učinjena je histološka analiza.
Rezultati: IgA anti-tTG bio je pozitivan u 13,7% djece (11/80). U toj skupini djece medijan trajanja šećerne bolesti bio je mjesec dana (raspon 2 dana-8 godina). Od 11 djece pozitivne na IgA anti-tTG, kod 5 djece učinjena je biopsija sluznice tankog crijeva. Histološka analiza prema modificiranim kriterijima po Marsh-u potvrdila je I stupanj oštećenja sluznice kod dvoje djece, II stupanj kod još dvoje i IIIa stupanj kod jednog djeteta.
Zaključak: U našem ispitivanju utvrdili smo visoki postotak IgA anti-tTG pozitivne djece sa šećernom bolešću što upućuje na neophodnost serološkog probiranja na celijaku u toj skupini. Medijan trajanja šećerne bolesti tipa 1 nije bio dug pa su oštećenja sluznice tankog crijeva bila umjerena. To ukazuje na važnost rane dijagnostike celijakije kod djece sa šećernom bolešću u svrhu prevencije oštećenja funkcije crijeva.
 
 
P05-6
 
Fišić E1, Bilić-Zulle L1,2, Šupak Smolčić V1. P05-6: Prognostička vrijednost serumske koncentracije C-reaktivnog proteina i elastaze u u bolesnika s akutnim pankreatitisom. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S129.
 
1Zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
2Katedra za medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: elizabeta.fisic@ri.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Rana procjena težine akutnog pankreatitisa (AP) ključna je za primjenu odgovarajućeg liječenja, odnosno sprječavanja razvoja mogućih, po život opasnih komplikacija bolesti. Cilj rada je utvrditi vrijednost koncentracije C-reaktivnog proteina (CRP) i elastaze (E1) u krvi oboljelih od akutnog pankreatitisa u svrhu rane prognoze tijeka bolesti.
Ispitanici i metode: U serumu 150 bolesnika (medijan i raspon dobi 63 (20-91) godina; 47% muškaraca) oboljelih od AP izmjerili smo koncentraciju E1 enzimimunometrijskom (ELISA), a CRP imunoturbidimetrijskom metodom prvog i trećeg dana po zaprimanju na bolničko liječenje. Težinu bolesti procijenili smo s pomoću APACHE II prognostičkog bodovnog sustava, a pojavu sistemskih komplikacija uz pomoć Atlanta kriterija. Komplikacije je razvilo 19% bolesnika.
Rezultati: Koncentracija CRP-a i E1 u serumu prvog dana po prijemu nije se značajno razlikovala u bolesnika bez ili s komplikacijama bolesti: CRP 14,4 vs 15 mg/L; P = 0,954 i E1 5,7 vs 7,5 ng/L; P = 0,249, dok su trećeg dana vrijednosti između dvije skupine bolesnika značajno razlikovale; CRP 85 vs 216 mg/L; P = 0,002 i za E1 1,7 vs 2,5 ng/L; P = 0,001. Za vrijednosti izmjerene trećeg dana ROC analizom izračunata je površina ispod krivulje (AUC) s obzirom na pojavu komplikacija, za CRP AUC = 0,69 uz graničnu vrijednost 214 mg/L, a za E1 AUC = 0,70 uz graničnu vrijednost 1,5 ng/L.
Zaključak: Vrijednosti CRP-a i E1 trećega dana po prijemu u bolnicu imaju značajnu vrijednost za procjenu razvoja komplikacija akutnog pankreatitisa.