Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

P06-1 (Usmeno priopćenje)

 
Zec I, Bukovec Megla Ž, Krpan R, Marout J, Petek-Tarnik I, Krilić D. P06-1: Kvantitativno određivanje gonadotropina i ovarijskih steroida tijekom menstruacijskog ciklusa na platformi Roche-Ellecsys. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S130.
 
Endokrinološki laboratorij, Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: ikulas [at] kbsm [dot] hr
 
Sažetak
Cilj: Ispitati koncentracije hormona važnih za procjenu funkcije osovine hipofiza-jajnici u žena fertilne dobi tijekom menstruacijskog ciklusa.
Ispitanice i metode: U studiju je bilo uključeno 35 ispitanica, prosječne dobi 32 ± 6 godina, s redovitim menstruacijskim ciklusom (30 ± 2 dana). Uredni hormonski status smo potvrdili određivanjem koncentracija lutropina (LH), folitropina (FSH), estradiola (E2), ukupnog i slobodnog testosterona (T) te proteinskog nosača spolnih hormona (SHBG) u folikularnoj fazi (3.-5. dan ciklusa). U ovulacijskom periodu (13.-15. dan) određivali smo koncentracije LH, FSH i E2, a u luteinskoj fazi (20.-23. dan) koncentracije progesterona (P). Analize hormona proveli smo elektrokemiluminiscentnom metodom (ECLIA) na autoanalizatoru Roche-Ellecsys. Koncentracije slobodnog T izračunavali smo pomoću izmjerenih koncentracija ukupnog T i SHBG.
Rezultati: Normalna distribucija izmjerenih parametara potvrđena je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Prosječne koncentracije hormona u folikularnoj fazi bile su: LH 5,6 ± 3,0 IJ/L, FSH 7,1 ± 2,0 IJ/L, E2 174 ± 65 pmol/L, ukupni T 1,03 ± 0,5 nmol/L, slobodni T 11,4 ± 5,5 pmol/L te SHBG 73,9 ± 28,8 nmol/L. U ovulacijskoj fazi su dobiveni slijedeći rezultati: LH 11,9 ± 7,0 IJ/L, FSH 6,0 ± 2,1 IJ/L, odnosno E2 734 ± 477 pmol/L. Prosječna koncentracija progesterona u luteinskoj fazi bila je 48,4 ± 19,5 nmol/L.
Zaključak: Određivanje koncentracija hormona na analizatoru Roche-Ellecsys omogućava jednostavno i brzo mjerenje parametara menstruacijskog ciklusa u žena, što je osobito važno zbog pravovremenog isključivanja hormonskih poremećaja, odnosno liječenja stanja i bolesti praćenih ovarijskom disfunkcijom. Također, metoda je prikladna za kontinuirani nadzor ovarijske funkcije, kao i stimulacije ovulacije tijekom postupaka medicinski potpomognute oplodnje.
 
 
P06-2
 
Petlevski R1, Frank S2. P06-2: Flavonoid miricetin spriječava oksidativno oštećenje izazvano D-glukozom u Hep G2 stanicama. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S131.
 
1Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2Sveučilište Karl-Franzens, Institut za medicinsku biokemiju I molekularnu biologiju, Graz, Austrija, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: rpetlevski [at] pharma [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Hiperglikemija u šećernoj bolesti može izazvati oksidativni stres pomoću nekoliko mehanizama. To uključuje autooksidaciju glukoze, stvaranje produkata kasne glikacije (AGE) i aktivaciju poliolnog puta. Miricetin je flavonoid prisutan u voću i povrću, uključujući crveno vino, koji djeluje kao snažni antioksidans.
Materijali i metode: Cilj istraživanja bio je ispitati učinak flavonoida miricetina (Sigma, Co) u niskim koncentracijama (5 x 10-7 i 1 x 10-6 M) na koncentraciju ukupnog glutationa (GSH) u Hep G2 stanicama. Glavna uloga GSH je eliminacija reaktivnih kisikovih spojeva (ROS).
Rezultati: U usporedbi s kontrolom, D-glukoza (20 mM) signifikantno smanjuje sadržaj GSH u Hep G2 stanicama (N = 9). Izlaganje Hep G2 stanica s glukozom niskoj dozi miricetina (5 x 10-7 M), tijekom četiri sata na 37 stupnjeva, rezultira signifikantnim porastom koncentracije GSH u usporedbi s Hep G2 stanicama koje nisu izložene djelovanju miricetina.
Zaključak: Rezultat pokazuje da u Hep G2 stanicama miricetin u niskim koncentracijama smanjuje oksidativno oštećenje izazvano glukozom.
 
 
P06-3
 
Zec I1, Tišlarić-Medenjak D1, Posavec Lj1, Bukovec Megla Ž1, Šimundić AM2, Kralik Oguić S3. P06-3: Važnost određivanja Anti-Mullerovog hormona u žena reproduktivne dobi s regularnim menstruacijskim ciklusom. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S131-S132.
 
1Endokrinološki laboratorij, Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
2Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
3Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: ikulas [at] kbsm [dot] hr
 
Sažetak
Cilj: Ispitati promjene koncentracija Anti-Mullerovog hormona (AMH) u žena s regularnim menstruacijskim ciklusom u odnosu na dob.
Ispitanice i metode: U studiju je bilo uključeno 35 ispitanica, u dobi od 19 do 44 godine s redovitim menstruacijskim ciklusom (30 ± 2 dana) i normalnim hormonskim statusom. Ispitanice su prema dobi podijeljene u skupinu do 30 godina i skupinu s više od 30 godina starosti. Hormonski status smo potvrdili određivanjem lutropina (LH), folitropina (FSH), estradiola (E2), ukupnog i slobodnog testosterona (T) te proteinskog nosača spolnih hormona (SHBG) u folikularnoj fazi (3.-5. dan). U ovulacijskoj fazi (13.-15. dan) određivali smo koncentracije LH, FSH i E2, odnosno progesterona (P) u luteinskoj fazi (20.-23. dan). Koncentracije AMH smo određivali u prvoj i drugoj fazi ciklusa, imuno-enzimometrijskom metodom (ELISA, DSL Inc.), a koncentracije ostalih parametara metodom elektrokemiluminiscencije (ECLIA) na autoanalizatoru Roche-Ellecsys.
Rezultati: U prvoj skupini bilo je 15 ispitanica prosječne dobi od 26 ± 3 godine, a u drugoj skupini 20 ispitanica prosječne starosti od 36 ± 4 godina. Kolmogorov-Smirnov test pokazao je normalnu distribuciju svih izmjerenih parametara. Mann-Whitney test nije pokazao razliku u koncentraciji AMH među skupinama (P = 0,0693). U 19 ispitanica odredili smo koncentraciju AMH i u ovulaciji. Wilcoxonovim testom nije utvrđena statistički značajna razlika u koncentracijama AMH na početku ciklusa u odnosu na ovulacijsku fazu (P = 0,3124).
Zaključak: Preliminarni rezultati ne pokazuju statistički značajnu razliku koncentracija AMH u odnosu na dob u ispitanica s urednim hormonskim statusom i redovitim menstruacijskim ciklusima. Daljnja istraživanja na većem broju ispitanica nužna su da bi smo pokazali korisnost određivanja AMH u prognostici slabljenja ovarijske rezerve prije ostalih pokazatelja ovarijske steroidogeneze.
 
 
P06-4
 
Čepić K, Dujmov I, Roje D, Mladina B, Šupe Domić D, Stanišić L. P06-4: Placentarni čimbenik rasta, plazmatski protein-A povezan s trudnoćom i korionski gonadotropin-beta u idiopatskom intrauterinom zastoju rasta. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S132-S133.
 
Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: katarina.cepic@kbsplit.hr
 
Sažetak
Uvod: Intrauterini zastoj rasta (IUZR) fetusa česti je poremećaj rasta i razvoja ploda. Osnovni čimbenici fetalnog rasta zasnivaju se na genetskom potencijalu, funkciji organizma majke, sposobnostima posteljice te utjecaju okoline. IUZR bez znakova preeklampsije naziva se još idiopatski ili normotenzivni. Ljudski placentarni čimbenik rasta (PGF) je član obitelji vaskularnih endotelijalnih čimbenika rasta i luči ga placenta. Plazmatski protein-A povezan s trudnoćom (PAPP-A) veliki je glikoprotein kojeg također luči placenta i pripada cink-peptidazama. Beta-hCG je sijaloglikoprotein i luče ga trofoblastne stanice placente. Cilj ovog rada (kao dio mnogo opsežnije studije) bio je usporediti PGF, PAPP-A i beta-hCG u grupi trudnica sa IUZR i kontrolnom grupom.
Ispitanice i metode: 32 trudnice sa IUZR uspoređivane su sa 48 normalnih kontrola na početku poroda. Serumske koncentracije PGF, PAPP-A i beta-hCG određivane su imunoenzimskim testovima ELISA, odnosno CMIA (Total beta-hCG). Za usporedbu rezultata između skupina korišten je Mann-Whitney U test. Analiza korelacije provedena je Pearsonovim koeficijentom korelacije.
Rezultati: Koncentracije PGF, PAPP-A i beta-hCG nisu bile statistički značajno različite u trudnica sa IUGR u usporedbi sa kontrolnom skupinom (median; min-max; 84,72, 26,90-626,59 prema 74,83, 8,17-474,04 pg/mL, P = 0,885; 410,8, 66,7-2039,3 prema 324,9, 38,9-1469,9 ug/mL, P = 0,105; i 16182, 846-42391 prema 16938, 1527-105672 mIU/mL, P = 0,960). Pozitivnu korelaciju našli smo između beta-hCG i PAPP-A (r = 0,3642; P = 0,001).
Zaključak: Zaključujemo da nema značajne razlike između koncentracija PGF, PAPP-A i beta-hCG u serumu trudnica sa IUGR u odnosu na kontrolnu skupinu. Ali, dokazali smo postojanje statistički značajne povezanosti između koncentracija beta-hCG i PAPP-A.
 
 
P06-5
 
Tandara L, Tandara M. P06-5: Metabolizam glukoze i piruvata te morfološka građa predimplantacijskih zametaka čovjeka. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S133-S134.
 
Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: leida [dot] tandara [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Cilj: Cilj rada bio je ustanoviti da li mjerenje potrošene glukoze i piruvata u mediju može imati ulogu u predviđanju razvoja predimplantacijskih zametaka i povećanju uspjeha izvantjelesne oplodnje.
Materijali i metode: Izvantjelesna oplodnja primijenjena je kod 80 parova. Ispitanici su bili podijeljeni u grupe prema kvaliteti zametaka i prema razini mjerenih parametara. Trodnevni zametci su klasificirani u pet grupa prema staničnosti, jednakosti blastomera i fragmentiranosti. Količina potrošene glukoze i piruvata mjerena je kod 580 predimplantacijskih zametaka u 15 µl medija u kojem su embriji inkubirani i mediju koji je služio kao kontrola mikrofluoromertrijiskom tehnikom.
Rezultati: Potrošnja piruvata znatno je veća od potrošnje glukoze kod ranih predimplantacijskih zametaka prije nego što glukoza postane glavni supstrat u stadiju blastociste. Pad kvalitete trodnevnih zametaka bio je povezan s padom potrošnje piruvata i glukoze. Trodnevni zametci ocijenjeni s 2 i 3 imali su statistički značajnu razliku u potrošnji piruvata (P < 0,001). Statistički značajna razlika u potrošnji glukoze (P = 0,002) utvrđena je između trodnevnih zametaka s ocjenom 2 i 3.
Zaključak: Prisutnost valjanog odnosa između morfološke kvalitete predimplantacijskih zametaka i potrošnje glukoze i piruvata može pomoći u odabiru kvalitetnih zametaka trećeg dana i osiguranju veće stope uspješnosti izvantjelesne oplodnje.
 
 
P06-6
 
Galetović A, Salamunić I, Bilopavlović N, Tandara L. P06-6: Katalitiče koncentracije SOD, GPOD i katalaze kod dijabetičara bez i sa dijabetičkom retinopatijom. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S134-S135.
 
Odjel za medicinsku laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: agalet@krizine.kbsplit.hr
 
Sažetak
Uvod: Superoksid dismutaza (SOD), glutation peroksidaza (GPOD) i katalaza su enzimi antioksidativnog sustava koji štiti organizam od slobodnih radikala i oksidansa. SOD pretvara O2 u H2O2, GPOD H2O2 i lipidne perokside u manje reaktivne molekule, a katalaza uklanja velike količine H2O2 nastalog djelovanjem oksidaze u peroksisomima. Reaktivni kisikovi spojevi uključujući i slobodne radikale u šećernoj bolesti rastu zbog autooksidacije glukoze i glikoziliranih proteina kao i uspostave sorbitolskog puta tijekom hiperglikemije. Povećana razina reaktivnih kisikovih spojeva i kompromitirana antioksidativna obrana kod dijabetičara mogla bi utjecati na pojavu dijabetičke retinopatije (DR).
Cilj ovog rada je procjeniti postoji li razlika u katalitičkim koncentracijama antioksidativnih enzima skupine dijabetičara bez DR (grupa A) i skupine dijabetičara s DR (grupa B) te ih usporediti sa vrijednostima kontrolne skupine.
Materijali i metode: Svaku skupinu činilo je 30 ispitanika. Katalitičke koncentracije SOD i GPOD određivane su u lizatu eritrocita, a katalaza u plazmi.
Rezultati: Katalitičke koncentracije sva tri enzima statistički značajno su snižene (Grupa A: SOD, P < 0,001; GPOD, P = 0,030; katalaza, P = 0,001; Grupa B: SOD, P < 0,001; GPOD, P = 0,005; katalaza, P < 0,001) u usporedbi sa skupinom zdravih ispitanika što je u skladu s dosada provedenim studijama i potvrđuje kompromitirani antioksidativni status dijabetičara. Vrijednosti katalitičkih koncentracija enzima u dvjema skupinama dijabetičara obuhvaćenih našim ispitrivanjem nisu se statistički značajno razlikovale (SOD, P = 0,451; GPOD, P = 0,375; katalaza, P = 0,546).
Zaključak: Do sada provedene studije različitih autora pokazuju oprečne rezultate što se objašnjava različitim brojem ispitanika, različitim metodama mjerenja ili pak razlikama u dobi pacijenata, tipu i trajanju šećerne bolesti.