Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

P08-1 (Usmeno priopćenje)

 
Horvat I, Radić Antolic M, Zadro R. P08-1: Detekcija točkaste mutacije T315I kod bolesnika rezistentnih na terapiju imatinib-mesilatom. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S136-S137.
 
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: ivanahorvat13 [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Kronična mijeloična leukemija (KML) je mijeloproliferativna bolest karakterizirana nastankom fuzijskog gena BCR-ABL, a posljedično time i fuzijskog proteina bcr-abl. Iako je otkrićem imatinib-mesilata poboljšano liječenje bolesnika s KML, kod manjeg broja bolesnika nakon određenog vremena dolazi do rezistencije na lijek. Jedan od mogućih razloga rezistencije su mutacije u kinaznoj domeni abl. Jedina mutacija rezistentna na danas dostupne tirozin-kinazne inhibitore je točkasta mutacija T315I. Cilj rada bio je detektirati je li prisutnost mutacije T315I uzrok porasta, odnosno visoke razine prijepisa bcr-abl.
Materijali i metode: U istraživanje su bila uključeno 24 bolesnika s KML te neodgovarajućim odgovorom na terapiju imatinib-mesilatom: suboptimalni odgovor na terapiju imalo je 10 bolesnika, 8 bolesnika uopće nije odgovorilo na terapiju, dok je u 6 bolesnika došlo do > 1 log povećanja fuzijskog prijepsa bcr-abl progresivno kroz vrijeme. Napravljen je ASO-PCR prema protokolu Kanga i sur. (Haematologica, 2006; 91:659). Kao pozitivna kontrola, korišten je uzorak DNA bolesnice kod koje je dokazano postojanje mutacije T315I.
Rezultati: Metodom ASO-PCR otkrivena je točkasta mutacija T315I u 4/24 bolesnika (17%). Svi bolesnici kod kojih je dokazana mutacija imali su visoke vrijednosti razine prijepisa bcr-abl (12,7-38,1%; 24,9-26,1%; 12,5-30,4% prema međunarodnoj ljestvici te stalno pozitivan nalaz kvalitativnog PCR-a kod četvrtog bolesnika). Srednja vrijednost razine fuzijskog prijepisa u trenutku zahtjeva za otkrivanje mutacije u tih bolesnika iznosila je 23,1% te oni nisu reagirali na povećanje terapijske doze imatinib-mesilata.
Zaključak: Ovom metodom moguće je s osjetljivošću 1/1000 otkriti točkastu mutaciju T315I kao jedan od značajnih prognostičkih faktora tijeka bolesti jer je izbor liječenja za nosioce te mutacije transplantacija koštane srži.
 
 
P08-2 (Usmeno priopćenje)
 
Čuković-Čavka S1, Božina N2, Ladić A1, Krznarić Ž1, Sertić J2, Vucelić B1. P08-2: Genetički polimorfizam tiopurinmetiltransferaze u hrvatskih bolesnika s upalnom bolesti crijeva. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S137-S138.
 
1Zavod za gastroenterologiju, Interna klinika, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
2Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: nbozina [at] kbc-zagreb [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Tiopurini su važni lijekovi koji se koriste između ostalog i u liječenju refraktornih ili o steroidima ovisnih bolesnika s upalnom bolesti crijeva. Lijek postaje aktivan metilacijom pomoću enzima tiopurinmetiltransferaze (TPMT). TPMT pokazuje varijabilnu interindividualnu aktivnost povezanu s genetičkim polimorfizmom. Stoga TPMT genotip predstavlja predispoziciju za interindividualne razlike u učinkovitosti lijeka i razvoj nuspojava. Istraživanja su ukazala na potrebu genotipizacije TPMT prije početka terapije tiopurinima. S obzirom na različitu pojavnost polimorfnih TPMT alela u pojedinim populacijama (u bijeloj populaciji oko 11%) cilj ovog istraživanja bio je odrediti učestalost najčešćih polimorfnih varijanti TPMT u naših bolesnika s upalnom bolesti crijeva (UBC).
Bolesnici i metode: Alelne varijante TPMT gena (*2, *3A, *3C) su određene metodama temeljenim na polimeraznoj lančanoj reakciji (PCR-RFLP i PCR u stvarnom vremenu - Real-time PCR) u 326 odraslih bolesnika s upalnom bolesti crijeva.
Rezultati: Među bolesnicima uključenim u studiju, 9 je bilo heterozigotnih za polimorfni alel TPMT (2,7%), dok je ostatak imao alele divljeg tipa (*1). Učestalost deficijentnih alela TPMT*2, *3A, i *3C je bila 0,6%, 0,9% i 1,2%.
Zaključak: TPMT*3C je najučestaliji nefunkcionalni alel TPMT u hrvatskih bolesnika s upalnom bolesti crijeva. S obzirom na nisku pojavnost polimorfnih alela TPMT preporučuje se testirati i kontrolnu skupinu zdravih ispitanika prije konačnih zaključaka o doziranju tiopurinskih lijekova na osnovi farmakogenetičkih podataka u našoj populaciji.
 
 
P08-3 (Usmeno priopćenje)
 
Wagner J1, Dorner S2, Stipoljev F3, Lauc G1, Liehr T4, Brečević L5. P08-3: Parcijalna monosomija 4q i parcijalna trisomija 13q: prikaz fenotipa i određivanje kromosomskih točaka loma molekularnim metodama. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S138-S139.
 
1Medicinski fakultet Osijek, Osijek, Hrvatska
2Klinička bolnica Osijek, Osijek, Hrvatska
3Opća bolnica Sveti Duh, Zagreb, Hrvatska
4Institut za humanu genetiku i antropologiju, Jena, Njemačka
5Hrvatski institut za istraživanje mozga, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: jwagner [at] mefos [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Fenotipi pacijenata s djelomičnom aneuploidijom često se razlikuju svojim kliničkim manifestacijama ovisno o veličini kromosomske regije uključene u promjenu. Delecije kromosomskih regija 4q31, 4q32 i 4q33-4qter uzrokuju delecija 4q malformacijski sindrom koji uključuje facijalnu dismorfiju, kardiološke poremećaje, defekte udova i zastoj u razvoju. Distalnije 4q delecije, koje uključuje pruge 4q34-q35, nađene su u pacijenata s manje teškim oblikom mentalne retardacije i s manje karakterističnim značajkama sindroma delecija 4q. Parcijalna trisomija 13q (13q14-qter) također je opisana kao karakterističan fenotip koji uključuje tešku mentalnu retardaciju poput one kod trisomije 13. Iako del4q sindrom i dup13q sindrom mogu varirati u svojim fenotipskim značajkama, oni imaju i nekoliko zajedničkih karakteristika. U ovom radu prikazujemo kliničke i molekularne značajke jednogodišnje djevojčice s kariotipom 46,XX,der(4)t(4;13)(q34.1;q14.3)mat, čiji fenotip odražava značajke dvaju različitih sindroma.
Metode: Kromosomske točke lomova i veličina kromosomskih segmenata uključenih u kromosomsku preraspodjelu utvrđeni su metodom fluorescentne in situ hibridizacije (FISH) uporabom proba za specifično molekularno pruganje kromosoma 4 i 13 (MCB4, MCB13), subtelomernih proba za regije 13qter i 4qter te BAC proba za regije 13q21.1 i 13q14.3.
Rezultati: Primjenjujući shemu 169 array-mapiranih MCB knjižnica prema Weise i sur., 2008, utvrđeno je da duplikacija kromosomske regije 13q uključuje 73,95 Mb dok delecija kromosoma 4 uključuje 14,6 Mb.
Zaključak: Budući prikazi slučajeva koji će biti detaljno klinički i molekularno opisani, doprinijet će detaljnijoj karakterizaciji delecija 4q sindroma te će ukazati na regije kromosoma 13 odgovorne za razvoj trisomija 13 sindroma.
 
 
P08-4 (Usmeno priopćenje)
 
Franić Šimić I. P08-4: Rano otkrivanje promjena genoma tehnikom I - FISH u bolesnika sa staničnom atipijom sedimenta urina. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S139.
 
Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: ivafranic [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Karcinom mokraćnog mjehura jedan je od vodećih karcinoma u muškoj populaciji. Oko 90.000 slučajeva dijagnosticira se u Europi i 260.000 u svijetu. Visoko osjetljivim, specifičnim i ne invazivnim tehnikama molekularne biologije kao što je interfazni FISH (I-FISH) moguće je detektirati promjene genoma u stanicama sedimenta urina te tako razlikovati malignu atipiju stanica od benigne atipije. Cilj je bio ispitati i dokazati prisutnost promjena genoma u atipičnim stanicama sedimenta urina. Tehnikom I - FISH detektirane su numeričke i strukturne promjene (CEP3, CEP7, CEP 17 i LSI 9p21) u uzorcima urina s dokazanom staničnom atipijom.
Materijali i metode: UroVysion test omogućava istovremeno otkrivanje više različitih promjena u genomu jedne atipične stanice. Analizirano je 270 uzoraka urina u bolesnika kod kojih je bila prisutna stanična atipija.
Rezultati: Pozitivan nalaz nađen je u 113 (42%) bolesnika. U 24 (21%) bolesnika bile su prisutne numeričke i strukturne promjene, u 83 (74%) samo numeričke, a u 6 (5%) samo strukturne promjene.
Zaključak: Tehnikom I-FISH moguće je detektirati i pratiti poznate nam promjene genoma u stanicama tumora mokraćnog mjehura i na taj način razlikovati benignu od maligne stanične atipije.
 
 
P08-5
 
Kardum Paro MM1, Šiftar Z1, Vrhovac R2, Jakšić B2. P08-5: Mutacija gena FLT3 (FLT3/ITD) u akutnoj mijeloičnoj leukemiji (AML). Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S140.
 
1Zavod za kliničku kemiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
2Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: mariana.kardum@zg.htnet.hr
 
Sažetak
Uvod: FLT3 gen kodira FLT3 receptor s tirozin-kinaznom aktivnošću koji sudjeluje u proliferaciji i diferencijaciji hematopoetskih stanica. Mutacije FLT3 receptora u obliku intronskog tandemskog udvajanja (ITD) u blizini jukstamembranske ili točkaste mutacije aspartanske kiseline 835 unutar kinazne domene (KD), uzrokuju njegovu aktivaciju. Varijacije ITD u duljini produkata umnažanja povezane su s nepovoljnim kliničkim značajkama i prognozom u odraslih bolesnika s de novo AML.
Cilj: Utvrditi postojanje FLT3/ITD mutacije u odraslih bolesnika s de novo AML metodom obrnute transkripcije – lančane reakcije polimeraze (RT-PCR) (Noguera NI i sur.).
Materijali i metode: Iz 20 uzoraka (14 uzoraka koštane srži i 6 venske krvi) odraslih bolesnika s de novo AML (11 muškaraca, 9 žena, medijan starosti 62 godine i raspona 36- 82 godina) su izolirane mononuklearne stanice. Za otkrivanje FLT3/ITD mutacije je korištena metoda Noguere i sur. uz početnice za ITD na eksonima 14 i 15. Nakon elektroforeze na agaroznom gelu produkt umnažanja divljeg tipa (FLT3/WT) ima veličinu od 130 parova baza (pb), dok je u pozitivnih uzoraka (FLT3/ITD+) prisutan i dodatni produkt umnažanja veći od 130 pb.
Rezultati: U negativnih uzoraka (FLT3/WT) dobiven je produkt umnažanja veličine 130 pb. U pozitivnih uzoraka (FLT3/ITD+) se uz produkt umnažanja veličine 130 pb nalazi i dodatni produkt umnažanja veći od 130 pb. 20% odraslih bolesnika s de novo AML (4/20) bilo je FLT3/ITD+ (3/14 uzoraka koštane srži; 21% i 1/6 venske krvi; 17%).
Zaključak: RT-PCR i elektroforeza na agaroznom gelu korisna je metoda probiranja FLT3/ITD u odraslih bolesnika s de novo AML. U daljnjem istraživanju je, poradi prognoze bolesti, potrebno odrediti točnu veličinu dodatnog produkta umnažanja.
 
 
P08-6
 
Čipak A1, Nikolac N1, Šimundić AM1, Reljić A2, Justinić D2, Vrkić N1. P08-6: Povezanost polimorfizama inzulinskog receptora (IR) i supstrata 1 inzulinskog receptora (IRS-1) s karcinomom prostate. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S141.
 
1Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
2Klinika za urologiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: andrea [dot] cipak [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Tijekom posljednjih godina nekoliko gena inzulinskog signalnog puta se povezuje s karcinomom prostate (KP). Dva od tih gena kandidata su: gen za inzulinski receptor (IR) i za supstrat 1 inzulinskog receptora (IRS-1). Oba gena su uključeni u procese stanične proliferacije, razvoja i rasta tkiva. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost polimorfizama IR 1058 C/T i IRS-1 G972R s karcinomom prostate. Također smo željeli ispitati moguću povezanost navedenih polimorfizama sa stadijem karcinoma procijenjenom prema Gleasonovom bodovanju.
Materijali i metode: Ispitali smo 119 bolesnika s KP, a u kontrolnu skupinu smo uključili 61 bolesnika s benignom hiperplazijom prostate (BHP). Bolesnici s KP podijeljeni su u podskupine s većim (Gleason stupnjevi 7-9) i manjim (Gleason stupnjevi 4-6) stupnjem malignosti. Polimorfizmi IR 1058 C/T i IRS-1 G972R genotipizirani su PCR-RFLP metodom.
Rezultati: Nije pronađena razlika u učestalosti genotipova (P = 0,794) niti alela (P = 0,621) IRS-1 G972R polimorfizma između KP i BHP skupina. Međutim, pronađena je značajna razlika u razdiobi genotipova i alela IR 1058 C/T polimorfizma. Nosioci polimorfnog alela (C/T+T/T) su bili učestaliji u skupini bolesnika s BHP nego u KP (54,10% prema 37,82%); P = 0,040; OR (95% CI) = 0,52 (0,28-0,96). Nije pronađena razlika u distribuciji IRS-1 niti IR polimorfizma u podskupinama prema Gleason bodovanju.
Zaključak: Pokazala se povezanost polimorfizma IR 1058 C/T s karcinomom prostate, dok za polimorfizam IRS-1 G972R povezanost nije dokazana. Niti jedan istraživani polimorfizam nije povezan sa stupnjem malignosti karcinoma prostate.
 
 
P08-7
 
Marušić Vrsalović M1, Livun A1, Pejša V2, Romić Ž1, Kušec R1,2. P08-7: Mutacije onkogena bcr-abl u imatinibom liječenoj kroničnoj mijeloičnoj leukemiji. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S142.
 
1Zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
2Interna klinika, Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: rkusec [at] irb [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Ciljana terapija malom molekulom STI571 (imatinib), inhibitorom tirozin kinze onkoproteina bcr-abl pokazuje značajan terapijski učinak u kroničnoj mijeloičnoj leukemiji (KML). Ipak, unatoč ovoj činjenici dio bolesnika razvija terapijsku rezistenciju.
Ispitanici i metode: Od 34 bolesnika na terapiji imatinibom u Kliničkoj bolnici Dubrava, petoro bolesnika pokazuje kvanitativnim PCR-om (TaqMan) konstantno mjerljive razine molekularnog biljega. Ove bolesnike smo testirali na prisutnost tri češće točkaste mutacije (Thr315Ile, Phe311Leu and Met351Thr) u abl dijelu bcr-abl onkogena metodom ASO-DNA-PCR (osjetljivosti 1/10.000 stanica).
Rezultati: Nismo našli mutaciju Thr315Ile, dok je mutaciju Met351Th imalo svih petoro pacijenata, dvoje od njih i prije početka liječenja. Jedan je bolesnik dobio mutaciju Phe311Leu u tijeku terapije.
Zaključak: Povišena proporcija mutacija u tijeku liječenja sugerira klonalnu evoluciju bolesti. Također iz ovih podataka zaključujemo da pojava mutacija u abl dijelu bcr-abl onkogena nije vezana samo za faze ubrzanja ili progresije bolesti, već da u nekim slučajevima mutacije mogu postojati i u kroničnoj fazi bolesti te prije liječenja imatinibom.
 
 
P08-8
 
Horvat I1, Radić Antolic M1, Sertić D2, Müller M3, Zadro R1. P08-8: Standardizacija kvantitativnog praćenja fuzijskog prijepisa bcr-abl prema međunarodnoj ljestvici. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S143.
 
1Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
2Zavod za hematologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
3Sveučilišna klinika, Mannheim, Njemačka, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: ivanahorvat13@gmail.com
 
Sažetak
Uvod: Najčešći oblik praćenja tijeka kronične mijeloične leukemije bila je tehnika kvalitativnog PCR-a, no pojavom PCR-a u stvarnom vremenu omogućeno je kvantitativno praćenje prijepisa bcr-abl. S obzirom da je rezultat ovisan o odabiru sondi, „kućepaziteljskog gena“ te o upotrijebljenim standardima, na prijedlog European Leukemia Net, podprojekt “Molecular monitoring” pokrenuta je standardizacija kako bi se mogli uspoređivati rezultati dobiveni u različitim ustanovama.
Materijali i metode: Bilo je potrebno pripremiti izolate RNA 30 uzoraka određenog raspona prijepisa bcr-abl (0,001-10%), kvantificirati ih metodom koja se rutinski koristi u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku (KZLD), te iste uzorke poslati u referentni centar Sveučilišne klinike u Mannheimu, u svrhu dobivanja faktora pretvorbe i izražavanja rezultata prema međunarodnoj ljestvici (IS). Postupak je započet primitkom 4 uzorka različitih razrjeđenja prijepisa bcr-abl iz referentnog centra u kojima je izvršena kvantifikacija u svrhu dobivanja preliminarnog faktora pretvorbe. Slijedio je postupak dobivanja konačnog faktora pretvorbe u koji je bilo uključeno 30 uzoraka bolesnika. Iz svakog je uzorka pripremljeno 6 alikvota s 2 x 107 leukocita. Iz 3 alikvota napravljena je kvantifikacija prijepisa bcr-abl metodom koja se rutinski koristi u laboratoriju. Preostala 3 alikvota zajedno s rezultatima poslana su u referentni centar gdje je isti postupak ponovljen.
Rezultati: Usporedbom rezultata iz oba centra dobiven je preliminarni faktor pretvorbe 0,7830, a potom i konačni faktor pretvorbe 0,3911, kojim se rezultat dobiven u KZLD pretvara u rezultat prema IS.
Zaključak: Standardizacijom je omogućeno izražavanje rezultata prema IS te usporedivost rezultata s ostalim ustanovama. Na temelju praćenja dinamike u promjeni količine prijepisa bcr-abl moguće je lakše pratiti tijek bolesti i kvalitetnije odabrati način liječenja bolesnika.