Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

P14-1

 
Pavić M, Bronić A, Milevoj Kopčinović L. P14-1: Prokalcitonin u sistemskoj i lokalnoj bakterijskoj infekciji. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S173-S174.
 
Klinika za traumatologiju, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: marpavic [at] yahoo [dot] com
 
Sažetak
Uvod: Prokalcitonin je predložen kao marker infekcije u kritičnih bolesnika. Cilj ovog rada je bio usporediti vrijednosti PCT-a u bolesnika sa sistemskom i lokalnom bakterijskom infekcijom.
Materijali i metode: Na temelju kliničkih i mikrobioloških nalaza svrstali smo 25 bolesnika u dvije skupine: skupina A-bolesnici sa sistemskom bakterijskom infekcijom (pozitivne hemokulture) i skupina B-lokalna bakterijska infekcija (pozitivne druge kulture). Svim bolesnicima odredili smo C-reaktivni protein (CRP), PCT, leukocite, nesegmentirane neutrofile i trombocite. PCT je određen enzim-fluorometrijskim metodom (miniVidas), a CRP imunoturbidimetrijom (Dimension Xpand). Broj leukocita i trombocita određen je na XT-1800i (Sysmex). Diferencijalna krvna slika određena je mikroskopskom metodom u obojenom razmazu periferne krvi. Podatci su obrađeni upotrebom Medcalc software. Razina značajnosti postavljena je na P < 0,05.
Rezultati: Medijani koncentracija PCT-a bili su u skupini A 1,32 (raspon: 0,13-7,37) ng/mL, a u skupini B 0,21 (raspon: 0,05-9,07) ng/mL i razlike između skupina bile su statistički značajne (P = 0,038). Značajno viši medijan broja trombocita (P = 0,012) nađen je u skupini B (327, raspon: 40-325 x 109/L) u usporedbi sa skupinom A (140, raspon: 40-325 x 109/L). Suprotno ovome, vrijednosti medijana CRP-a, leukocita i nesegmentiranih neutrofila nisu bile značajno različite između skupina (P = 0,071; P = 0,189; P = 0,239).
Zaključak: Prema dobivenim rezultatima, više koncentracije PCT-a u kombinaciji sa nižim brojem trombocita u bolesnika sa sistemskom bakterijskom infekcijom doprinose poboljšanoj stratifikaciji bolesnika s rizikom nastanka težih komplikacija.
 
 
P14-2
 
Milić M1, Berecki I2, Šerić V1. P14-2: Prikaz slučaja: vrijednost određivanja serumskog prokalcitonina u praćenju dojenačke sepse komplicirane zatajenjem jetre. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S174.
 
1Odjel za kliničku laboratorijsku dijagnostiku, Klinička bolnica Osijek, Osijek, Hrvatska
2Klinika za pedijatriju, Klinička bolnica Osijek, Osijek, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: milic [dot] marija [at] kbo [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Prokalcitonin je prekursor hormona kalcitonina koji se stvara se u C-stanicama štitnjače, ali kod bakterijskih infekcija pojačano se eksprimira u svim tkivima i koncentracije prokalcitonina u krvi višestruko rastu. CRP je reaktant akutne faze koji se stvara u jetri. Prokalcitonin je u odnosu na CRP osjetljiviji i specifičniji biljeg teške bakterijske upale.
Materijali i metode: Prokalcitonin je određen na uređaju Vidas Biomerieux. CRP, AST, ALT su određeni na automatskom biokemijskom analizatoru Olympus AU 400. Kompletna krvna slika izbrojana je na hematološkom brojaču Sysmex SF-3000. Koagulacijske pretrage načinjene su na analizatoru BCT tvrtke Siemens sa njihovim reagensima.
Rezultati: Dojenče staro dva mjeseca primljeno je s kliničkim i laboratorijskim znakovima septičkog šoka praćenog diseminiranom intravaskularnom koagulacijom uz akutnu hepatalnu insuficijenciju, te s krvaranjem u gastrointestinalni trakt s posljedičnom anemijom. Vrijednosti učinjenih analiza bili su slijedeći: leukociti 40,3 x 109/L, CRP 0,7 mg/L, prokalcitonin 17,0 ng/mL, D-dimeri 1627 ug/L, fibrinogen 0,5 g/L, PV udjel 0,14, aPTV omjer 3,48, AST 475 U/L, ALT 68 U/L.
Zaključak: Serumski prokalcitonin se pokazao kao vrijedna i korisna pretraga jer je korelirao sa septičnim stanjem, dok je CRP ostao unutar referentnog intervala zbog insuficijencije jetre.
 
 
P14-3
 
Petrovečki M1,2, Bilić-Zulle L2,3, Šimundić AM2,4, Nikolac N2,4. P14-3: Uspješnost novog nastavnog plana kolegija “Statistike” Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S175.
 
1Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
2Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
3Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
4Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: mp [at] kbd [dot] hrr
 
Sažetak
Uvod: Akademske god. 2008./09. obnovljena je nastava kolegija „Statistike” na prvoj godini studija FBF (oba studija, Farmacija i Medicinska biokemija). Kolegij sadrži trideset sati, osam predavanja i sedam seminara u dvostrukom školskom satu. Zajedno s ispitom, program nastave je u najvećem dijelu prilagođen gradivu udžbenika Essential Statistics for the Pharmaceutical Sciences Philipa Rowea (Wiley, 2007).
Postupci: Uspješnost kolegija procijenjena je anketiranjem studenata na završnom predavanju, i to ocjenjivanjem organizacije i sadržaja nastave (ocjene 1–5) i pitanjima znanja, te ispitnom ocjenom. Od ukupno 183, anketu je ispunilo 135 studenata, a ispitu su pristupila 142 studenata (I. ispitno razdoblje). Rezultati su iskazani prosječnim vrijednostima (aritmetička sredina, standardna devijacija) i udjelima.
Rezultati: Studije FBF upisali su učenici s visokom prosječnom srednjoškolskom ocjenom 4,90 ± 0,31. Anketom su iskazali očekivanu ispitnu ocjenu 3,67 ± 0,83 (N = 135), a na ispitu je ostvarena ocjena bila statistički značajno bolja, 4,19 ± 1,07 (N = 145, P < 0,001). Organizacija nastave „Statistike" ocijenjena je s 4,48 ± 0,66 (značajno bolja prema ocjeni organizacije nastave svih ostalih kolegija prvog semestra: 2,39 ± 0,78, P < 0,001), a zanimljivost nastavnih sadržaja s 3,89 ± 0,94 (značajno bolje prema svim ostalim kolegijima prvog semestra: 3,26 ± 0,75, P < 0,001). Vlastito znanje usvojeno tijekom nastave studenti ocjenjuju s 3,18 ± 0,69, ali na četiri probna statistička pitanja s ponuđenim odgovorima u anketi točno odgovaraju redom: 52% (pitanje o standardnoj devijaciji), 90% (uzorak), 99% (povezanost podataka) i 100% (nasumični odabir). Na slična pitanja većina studenata na prvom (uvodnom) predavanju ne zna odgovoriti, tj. jasno u raspravi iskazuje nepoznavanje temeljnih biostatističkih pojmova.
Zaključak: Rezultati potvrđuju dobru organizaciju nastave i primjerenu zanimljivost sadržaja kolegija.
 
 
P14-4
 
Bilić K, Fumić K, Čvorišćec D. P14-4: Otkrivanje Pompeove bolesti mjerenjem aktivnosti enzima iz uzoraka suhe kapi krvi na filtar papiru. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S176.
 
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: karmen [dot] bilic [at] zg [dot] t-com [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Pompeova bolest je autosomno recesivni poremećaj metabolizma glikogena koji nastaje radi nedostatka lizosomskog enzima kisele alfa-glukozidaze (GAA). Prekomjerno nakupljanje glikogena u različitim tkivima dovodi do oštećenja stanice, sa povećanjem i trajnim oštećenjem funkcije zahvaćenih organa. Velika raznolikost kliničke slike uvjetovana je vremenom početka bolesti, brzinom napredovanja bolesti i stupnjem zahvaćenosti pojedinih organa. Prema početnim kliničkim simptomima razlikujemo infantilni, juvenilni i adultni oblik Pompeove bolesti. Progresivna hipertrofična kardiomiopatija i izražena slabost mišića su karakteristična obilježja infantilnog oblika. Kasni, adultni i juvenilni oblici bolesti sporije napreduju i očituju se propadanjem skeletne muskulature i zatajenjem dišnog sustava u uznapredovalom stadiju. Kako je od nedavno moguće enzimsko nadomjesno liječenje humanom rekombinantnom alfa-glukozidazom, probir na ovu bolest i rana intervencija mogu značajno poboljšati ishod. Postavljanje dijagnoze mjerenjem aktivnosti enzima u krvi nije uobičajeno u upotrebi radi prisutnosti GAA izoenzima maltaze-glukoamilaze koja značajno interferira pri određivanju lizosomske alfa-glukozidaze (preklapanje aktivnosti) u kiselom PH području. Nedavno su opisane nove enzimatske metode koje mjere GAA aktivnost u suhoj kapi krvi i uklanjaju aktivnost maltaze-glukoamilaze primjenom specifičnog inhibitora-akarboze.
Metode: Mi smo ispitali fluorometrijsku enzimsku analizu u kojoj smo upotrijebili 8 mM akarbozu u kiselim uvijetima (pH 3,8), 10 mM supstrat 4-MU-alfa-D-glukopiranozid i uzorke suhe kapi krvi. Također je mjerena aktivnost referentnog enzima da bi se provjerila kvaliteta uzorka. Kod nalaza snižene enzimske aktivnosti koji je upućivao na Pompeovu bolest, zatražen je drugi uzorak (novi DBS i limfociti).
Rezultati: Rezultati ispitivanja ukazuju na dijagnostičku učinkovitost ove pretrage jer su bolesnici sa infantilnim i adultnim oblikom bolesti razlučeni od zdravih ispitanika (kontrola).
Zaključak: U zaključku, fluorometrijska DBS enzimska analiza sa akarbozom se može uspješno koristiti kao metoda prvog probira kod sumnje na Pompeovu bolest.
 
 
P14-5
 
Flegar-Meštrić Z, Perkov S, Kardum Paro MM, Ožvald I, Šimonović B, Sikirica M. P14-5: Harmonizacija referentnih intervala za koncentraciju kreatinina u serumu. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S177.
 
Zavod za kliničku kemiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: zlata.mestric@zg.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Referentni intervali za koncentraciju kreatinina u serumu određeni su na reprezentativnom uzorku zdravih osoba za Hrvatsku populaciju (2246 odraslih i 998 djece u dobi od 8-70 godina) Jaffe-ovom kinetičkom metodom. U svrhu harmonizacije referentnih intervala Hrvatska komora medicinskih biokemičara je u siječnju 2005. g., preporučila obveznu primjenu jedinstvenih referentnih intervala za sve laboratorije koji koriste istu preporučenu metodu. Podaci nacionalne vanjske procjene kvalitete oko 200 medicinsko-biokemijskih laboratorija učesnika pokazali su za koncentracije kreatinina prosječni KV od 4,3% do 6,2%, ali su nacionalni rezultati u okviru Međunarodnog projekta IMEP-17, pokazali značajan pozitivan bias iskazan u odnosu na koncentraciju kreatinina u certificiranom referentnom materijalu.
Cilj: Obzirom na sve veće zahtjeve za uvođenjem točnih i specifičnih dijagnostičkih pretraga i njihove sljedivosti do referentnih materijala i metoda, svrha rada bila je evaluacija referentnih intervala za određivanje koncentracije kreatinina u serumu primjenim specifične enzimske metode.
Ispitanici i metode: Referentna grupa sastojala se od 240 a priori odabranih zdravih odraslih osoba. Koncentracije kreatinina određivane su Jaffe-ovom kinetičkom metodom i enzimskom metodom na Olympus AU 600 analizatoru uz kalibrator sljediv do IDMS metode i NIST SRM 967 standarda.
Rezultati: Referentni intervali određeni enzimskom metodom koji obuhvaćaju centralnu 0,95 frakciju referentne distribucije bili su u intervalu od 54 do 107 µmol/L za muškarce i 50 do 93 µmol/L za žene u odnosu na IFCC preporučene zajedničke referentne intervale od 64 do 104 µmol/L za muškarce i 49 do 90 µmol/L za žene.
Zaključak: U okviru globalnih aktivnosti u područje harmonizacije u kliničkoj kemiji temeljene na sljedivosti laboratorijskih metoda, evaluacija referentnih intervala za koncentraciju kreatinina u serumu primjenom specifične enzimske metode, sljedive do referentne IDMS metode, pokazala je da se tako izrađeni zajednički referentni intervali koje preporučuje IFCC odbor za referentne intervale, mogu primijeniti i na Hrvatsku populaciju.
 
 
P14-6
 
Garilović J, Škorvaga S, Šimić-Vojak S. P14-6: Vrijednosti prokalcitonina i „klasičnih“ biljega u neonatalnoj sepsi: Prikaz slučaja. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S178.
 
Opća županijska bolnica Požega, Požega, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: jasna.garilovic@po.t-com.hr
 
Sažetak
Uvod: Prokalcitonin (PCT) je relativno noviji biokemijski biljeg za rano prepoznavanje i potvrdu dijagnoze sepse. Višekratno određivanje pomaže u procjeni učinkovitosti antibiotske terapije i ishoda bolesti. „Klasični“ biljezi obuhvaćaju određivanje kompletne krvne slike, omjera nesegmentiranih i segmentiranih neutrofilnih granulocita (I/M), % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita i C-reaktivni protein (CRP).
Materijali i metode: PCT smo odredili u serumu, na aparatu Roche Elecsys 2010, metodom elektrokemiluminiscencije, CRP (visoke osjetljivosti) u serumu na aparatu Olympus AU 400 metodom imunoturbidimetrije. Kompletna krvna slika određena je na automatskom hematološkom brojaču Abbott Cell-Dyn 1700, a diferencijalna krvna slika (DKS) mikroskopskom metodom u obojenom razmazu periferne krvi. Novorođenčetu su određene vrijednosti PCT, CRP, KKS, I/M, % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita drugog, petog, šestog i jedanaestog dana života.
Rezultati: Vrijednost PCT je već pri prvom mjerenju bila povišena (2,69 ng/mL), dok su vrijednosti CRP (1,2 mg/L), WBC (17,7 x 109/L), I/M (0,018) te % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita (1%) bile u rasponu očekivanom za tu dob. Iduće mjerenje (5. dan) pokazalo je porast vrijednosti PCT (21,0 ng/mL), CRP (30,4 mg/L), WBC (29,3 x 109/L), I/M (0,17), % nesegmentiranih neutrofilnih granulocita (12). Sljedeća mjerenja (6. i 11. dana) pokazuju pad vrijednosti navedenih biljega i njihovo vraćanje u normalu. Rezultati ukazuju na osjetljivost PCT koji je prvi reagirao na infekciju koja se razvila u sepsu u odnosu na CRP i ostale biljege.
Zaključak: Učinkovitom antibiotskom terapijom došlo je do normaliziranja stanja što pokazuju vrijednosti svih biljega.