Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Kratki pregled

 

Branka Salzer1, Željko Trnka2, Mate Sučić3. Pretilost, lipoproteini i tjelesna aktivnost. Biochemia Medica 2006;16(1):37-42.
 
1Labor Centarpoliklinika za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku, Zagreb
2Društvo za športsku rekreaciju Medveščak, Zagreb
3Klinika za unutarnje bolesti, Klinička bolnicaDubrava”, Zagreb
 
Sažetak
 
U pretilih osoba postoji velik rizik za nastanak hiperlipoproteinemije, šećerne bolesti, hipertenzije, koronarne srčane bolesti i degenerativnih bolesti. Štetni utjecaji prevelike tjelesne težine i pretilosti na zdravlje brojni su i različiti. Veća je opasnost od prerane smrti, uz niz posljedica koje izravno utječu na kakvoću života. Čimbenici rizika za razvoj bolesti srca su visoke koncentracije ukupnog i LDL kolesterola, a snižena koncentracija HDL kolesterola, povišena koncentracija triglicerida, glukoze, povišen arterijski krvni tlak, pušenje te neaktivni način života. Redovita tjelovježba može smanjiti i odgoditi obolijevanje od navedenih bolesti.
Ključne riječi: pretilost, čimbenik rizika, lipoproteini, prevencija bolesti, tjelesna aktivnost
 
Pristiglo: 16. lipnja 2005.                                                                                                          Prihvaćeno: 10. siječnja 2006.
 
Uvod
 
Štetni utjecaji prevelike tjelesne težine i pretilosti na zdravlje brojni su i različiti. To su povišena koncentracija masnoća u krvi, povišen arterijski krvni tlak, poremećena tolerancija inzulina te hipokinezija(nedovoljna tjelesna aktivnost). U razvijenim zemljama pretilost je povezana i s mnogim psihosocijalnim problemima koje pretile osobe imaju zbog stigmatizacije. Posebnu pozornost zaslužuje abdominalna (visceralna, androidna ili muška) pretilost, koja je postala predmetom istraživanja posljednjih desetljeća (1). Abdominalna pretilost ima drugačije patogenetske mehanizme nastanka i štetnog djelovanja te je povezana s mnogo većim rizikom za zdravlje od periferne (ženska, genoidna) pretilosti. S abdominalnom pretilošću u muškaraca i žena povezana je viša stopa smrtnosti, moždanog udara, ishemijske bolesti srca, povišenoga krvnog tlaka, netolerancije glukoze i šećerne bolesti tipa 1 te povišena koncentracija serumskih lipida.
Definicija pretilosti i tjelesne mase
Pretilost je stanje u kojem višak masnog tkiva u tijelu može ugroziti zdravlje. Stupanj pretilosti i raspored masnog tkiva u tijelu imaju različit utjecaj na zdravlje među ljudima. Normalna količina masnog tkiva u muškaraca od 18 godina približno je 15–18%, a u žena od 20 godina 20–25% tjelesne težine. Postotak masnog tkiva obično se s godinama povećava. Spolne razlike u raspodjeli masnog tkiva zapažaju se već u ranijim godinama života. Žene imaju pretežito periferno raspoređeno masno tkivo (bokovi i stražnjica – genoidna pretilost), a muškarci centralno (prsni koš i trbuh – androidna pretilost). Utjecaj ovako različite raspodjele masnog tkiva na promjene u metabolizmu postaje očit ako se zna da je metabolizam masnih stanica različit u pojedinim dijelovima tijela. Ispitivanja su pokazala kako je omentalno masno tkivo podložnije djelovanju katekolamina nego potkožno periferno masno tkivo. Kako su katekolamini osnovni lipolitični čimbenici ljudskih masnih stanica, to će povećanje abdominalne mase izazvati veću lipolizu (2).
Androidna ili genoidna pretilost može se rano razlikovati pomoću omjera opsega struka i bokova (opseg struka u centimetrima podijeljen s opsegom bokova u centimetrima). Omjer opsega koji je za muškarce veći od 1, a za žene veći od 0,85 izražava abdominalnu (androidnu ili mušku) pretilost i upozorava na velik rizik za zdravlje čak i kod neznatno prevelike tjelesne mase. Posljednje su spoznaje pokazale da je već sam opseg pojasa (mjeren u srednjoj točki između donjeg ruba luka rebara i gornjeg dijela zdjelične kosti) dovoljno dobro mjerilo ugroženosti zbog abdominalne pretilosti. S promjenom opsega pojasa moguće je pratiti promjenu rizika od nastanka bolesti srca i krvožilnog sustava i drugih kroničnih bolesti (3).
Pretilost i lipoproteini
Osnovni je utjecaj pretilosti na metabolizam lipoproteina povećano lučenje lipoproteina koji sadrže apolipoprotein B iz jetre. U pretilih osoba povećan je ukupan broj VLDL čestica koje su izlučene iz jetre. Nekoliko čimbenika može poticati povećano stvaranje i lučenje VLDL čestica iz jetre. To je ponajprije povećani utjecaj energetskih supstrata u jetri, što se događa ne samo nakon obroka, nego i za vrijeme gladi kada je povećan dotok slobodnih masnih kiselina koje se luče u plazmu iz povećanoga masnog tkiva. Visoka koncentracija slobodnih masnih kiselina u serumu rezultira njihovim povećanim ulaskom u jetru. To je osobito izraženo kod visceralne pretilosti, koja je češća u muškaraca nego u žena, budući da povećana količina slobodnih masnih kiselina neposredno ulazi u portalnu cirkulaciju jetre. Povećano stvaranje VLDL čestica koje postoje u pretilih osoba može, ali ne mora prouzročiti hipertrigliceridemiju. Općenito je koncentracija triglicerida i VLDL čestica u pretilih veća nego u mršavih osoba, ali koncentracija triglicerida ne mora biti iznad preporučene vrijednosti. Ako osoba ima relativno malu aktivnost lipoproteinske lipaze ili ta aktivnost nije povećana s povećanjem tjelesne mase, povećano stvaranje VLDL-triglicerida nadilazi mogućnost lipolitičkog sustava i izaziva povišenje koncentracije triglicerida u serumu. U tom slučaju rezultat je hipertrigliceridemija. Ona je najčešći poremećaj lipidnog statusa u pretilih osoba. Zbog hipertrigliceridemije u tih je osoba povećan rizik za nastanak koronarne srčane bolesti (4).
Klinička ispitivanja pokazuju da je pretilost odgovorna i za hiperkolesterolemiju. Uzrok može biti povećani unos zasićenih masnih kiselina i kolesterola, što smanjuje aktivnost LDL-receptora i uzrokuje povišenje koncentracije LDL-kolesterola. Drugi uzrok je povećano stvaranje lipoproteina koji sadrže apoprotein B u pretilih osoba, čime se povećava koncentracija LDL-kolesterola i pretvorba VLDL u LDL-čestice. Potrebno je naglasiti da hiperkolesterolemiju nemaju sve pretile osobe. Daljnji je utjecaj pretilosti snižena koncentracija HDL-kolesterola u serumu. Izgleda kako niska koncentracija HDL, nađena u većine pretilih osoba, ima dva izvora. Prvo, visoka koncentracija triglicerida, koja je česta u pretilih osoba, snižava koncentraciju HDL-kolesterola. Drugo, izgleda da pretilost snižava koncentraciju HDL kolesterola neovisno o razini triglicerida, što može biti uzrokovano povećanim katabolizmom HDL-čestica. Varijacije u metabolizmu lipoproteina pokazale su da potkožni trbušni adipociti vežu HDL aktivnije nego omentalne masne stanice, a vezanje HDL čestica za adipocite povećava se s veličinom masnih stanica (5). U pretilosti je povećano vezanje HDL za adipocite, osobito u abdominalnom potkožnom dijelu. Smanjenjem tjelesne mase vezanje HDL za masne stanice je smanjeno i može biti razlog za recipročno povišenje koncentracije HDL-kolesterola što je uočeno kod pretilih osoba koje su smanjile tjelesnu masu (6).
Postoji negativna korelacija između HDL-kolesterola i indeksa tjelesne težine. Niska koncentracija HDL, koja predstavlja osobit rizik za nastanak ateroskleroze, donekle je povezana s omjerom opsega struk/bokovi i indeksom tjelesne težine. Smanjenjem tjelesne težine koncentracija HDL može se u početku smanjiti, ali se obično povećava i to više u muškaraca nego u žena.
Kada pretile osobe počnu smanjivati svoj energetski unos, koncentracija HDL kolesterola može lagano porasti kao rezultat sniženja razine triglicerida, ali se koncentracija HDL ne vraća na normalu još dugo nakon smanjenja tjelesne mase. Općenito se vrijednosti HDL-kolesterola većine pretilih osoba smanjuju od 0,13–0,26 mmol (7).
Lipidi i tjelovježba
Pitanje je predstavlja li rano započeto tjelesno vježbanje prevenciju pojave pretilosti, povišene koncentracije masnoće u krvi, povišenoga arterijskoga krvnog tlaka i niske osjetljivosti za inzulin.Nedovoljna tjelesna aktivnost čimbenik je rizika za razvoj ateroskleroze.Čimbenici rizika za nastanak bolesti srca i krvožilnog sustava na koje se može utjecati tjelesnom aktivnošću su:
-          tjelesna masa, koja regulira potrošnju kalorija
-          arterijska hipertenzija, gdje tjelesna aktivnost spada u mjere za sprječavanje i liječenje hipertenzije
-          šećerna bolest, jer se kod tjelesnog napora razina šećera u krvi snižava
-          pušenje i alkohol, tjelesno razgiban i na rekreaciju usmjeren čovjek ima manju želju za cigaretama i alkoholom
-          stres, jer rekreacija ublažava stresnu napetost
-          lipidi, jer tjelovježba snižava koncentraciju ukupnog kolesterola, LDL-kolesterola, a većinom i triglicerida, dok ponajprije povisuje koncentraciju HDL- kolesterola koji štiti od ateroskleroze (8, 9).
Uzrok zapovišenje koncentracije HDL-kolesterola su i povećana aktivnost lipoproteinske lipaze, koje se nalaze pretežito u masnom tkivu i u skeletnim mišićima. Kod žena je razmjerno veća aktivnost lipoproteinske lipaze u masnom i mišićnom tkivu žena uzrok više koncentracije HDL i niže koncentracije VLDL-kolesterola. Slično kao injekcija heparina, redovito uzimanje alkohola uzrokuje povećanje aktivnosti lipoproteinske lipaze iz masnog tkiva, a tjelesna aktivnost povećanje aktivnosti tog enzima iz skeletnih mišića. U oba se slučaja povisuje koncentracija HDL-kolesterola (10).
Aerobnim vježbanjem (npr. trčanjem, vožnjom bicikla, veslanjem ili plivanjem) snižava se koncentracija triglicerida, ukupnog kolesterola i LDL-kolesterola, te primjetno povisuje koncentracija HDL-kolesterola. Ove promjene ovise o intenzivnosti tjelesne aktivnosti.
Veći utjecaj tjelesne aktivnosti na koncentraciju HDL-kolesterola primijećen je kod mlađih muškarca nego kod starijih, a kod žena manje od muškaraca, i to više kod mlađih nego starijih. Uzimanje kontracepcijskih sredstava koči povišenje HDL-kolesterola u tjelesno aktivnih žena. Pri umjerenom pijenju alkoholnih pića (2 dl vina na dan) koncentracija HDL-kolesterola povisuje se slično kao kod tjelesne aktivnosti, dok se pri pretjeranom uzimanju alkoholnih pića povisuje koncentracija triglicerida. Koncentracija HDL-kolesterola povisuje se kod trčanja i plivanja. U muškaraca i žena od 50 do 65 godina potrebne su dvije godine sustavne intenzivne rekreacije za postizanje promjene u lipidnom statusu (11).
Manje je podataka o sniženju koncentracije LDL-kolesterola pri tjelesnoj aktivnosti.
Debljina je obrnuto povezana s razinom tjelovježbe. Tjelovježba bez redukcijske dijete rijetko je dovoljna za smanjenje tjelesne mase. Međutim, tjelovježba uz smanjenje tjelesne mase omogućava održavanje ili čak povećanje nemasne mase tijela, smanjujući omjer opsega trbuha i opsega bokova, koji su povezani s povećanjem obolijevanja od koronarne bolesti srca, šećerne bolesti i arterijske hipertenzije. Tjelovježba poboljšava podnošenje glukoze.
Većina se istraživača slaže da je umjerena tjelesna aktivnost dovoljna za smanjenje pojedinih čimbenika rizika. Pritom je važnija redovitost, učestalost i trajanje aerobne aktivnosti nego njen intenzitet. Prema rezultatima istraživanja utjecaja tjelovježbe u sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti, trend manjeg obolijevanja i smrtnosti opaža se u redovito aktivnih osoba koje tjedno imaju 300 do 400 kcal dodatnog utroška energije pri hodu, vježbanju ili radu umjerenog intenziteta (12).
Sekundarna prevencija koronarne ateroskleroze temelji se na redovitom vježbanju i dijetnoj prehrani.
Danas se smatra kako umjerena tjelesna aktivnost koja se redovito provodi u slobodnom vremenu, a koja nužno ne dovodi do velikog poboljšanja tjelesne spremnosti organizma, može biti dovoljna u primarnoj prevenciji koronarne bolesti srca. U tom slučaju preporuča se aerobna aktivnost koja ima veći utjecaj na promjenu rizičnih čimbenika od ostalih vrsta aktivnosti. Aerobne aktivnosti koje uključuju rad velikih mišićnih skupina tijekom duljeg vremena odabiru se prema zdravstvenom stanju i sklonostima osobe, odnosno bolesnika (pješačenje, brzo hodanje, plivanje, trčanje, vožnja biciklom itd.) (13).
U primarnoj prevenciji koronarne bolesti srca treba se pridržavati općih preporuka o vrsti, intenzitetu, trajanju i učestalosti vježbanja. Preporuka je da aerobna aktivnost bude 65% maksimalne srčane frekvencije, odnosno 50% maksimalnog primitka kisika tijekom 15 do 60 minuta, tri do pet puta na tjedan. Sve navedene odrednice vježbanja definirane su i funkcijskim statusom pojedinca, a svakoj aktivnosti treba prethoditi zagrijavanje, postupno uvođenje u aktivnost i postupni prestanak aktivnosti.
Važno je poučiti i zdrave osobe, a osobito bolesnike, koje se uključuju u tjelesno vježbanje o tome kako prepoznati znakove razvoja srčanih komplikacija, te ih upozoriti na važnost postupnog uključivanja u aktivnost.
Uključivanje u tjelesnu aktivnost započinje organiziranim nadziranim programima u specijaliziranim ustanovama. Svakom vježbanju treba prethoditi 5 do 10 minuta zagrijavanja, vježba istezanja ili hodanja. Istovrstan postupak treba slijediti i na završetku vježbanja. Ovo pravilo važno je poštovati osobito u starijih osoba. Propisano vježbanje i u primarnoj i sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti srca mora biti umjereno ugodno, individualno koncipirano, sigurno, opuštajuće, izotonično, kontrolirano i zabavno, kako bi se odustajanje od daljnjeg vježbanja svelo na najmanju mjeru.
 
Zaključak
 
Povišenje koncentracije serumskog kolesterola i krvnog tlaka, debljina, pušenje, tjelesna neaktivnost i šećerna bolest neovisni su činitelji koji povećavaju rizik od kardiovaskularne bolesti. Danas se zna da je njihovom kontrolom moguće smanjiti obolijevanje i usporiti napredovanje bolesti. To podrazumijeva i provođenje dijetne prehrane sa smanjenim ukupnim unosom masnoća (oko 30% energije) i promicanje zdrave tjelesne aktivnosti primjerene dobi. Utvrđuje se kako tjelesna aktivnost ima značajan pozitivni korektivni i preventivni utjecaj na sve čimbenike rizika, što je sa zdravstvenog stajališta najznačajnije.
 
Literatura
 
1.   Nichols AB, Ravenscraft C, Lamphiear DE, Ostrander LD. Independence of serum lipids and dietary habits. The Tecumseh study. JAMA 1976;236:1948-53.
2.   Physical status: the use of interpretation of anthropometry. Report of WHO Expert Committee. World Health Organ Tech Rep Ser 1995;854:368-9.
3.   Cardiovascular disease program. Integrated management of cardiovascular risk. Report of WHO Meeting, Geneva, July 9-12, 2002.
4.   Obesity, preventing and managing of global epidemic. Report of WHO Consultation on Obesity, Geneva, June 3-5, 1997. Geneva: World Health Organization, 1998.
5.   Steffes MW, Gross MD, Schreiner PS, et al. Serum adiponetectin in young adults - interaction with central adiposity, circulating levels of glucose and insulin resistance. The Cardio study. Ann Epidemiol 2004;14:492-8.
6.   Jousilathi P, Tuomilehto J, Vartiainen E, Pekkanen J, Piska P. Body weight, cardiovascular risk factors and coronary mortality. 15-year follow-up of middle-aged men and women. Circulation 1996;93:1372-9.
7.   Fortmann SP, Maron DJ. Disorders of lipid metabolism. In: Rubenstein E, Federman DD, editors. Scientific American Medicine. New York: Scientific American, 1992:9-11.
8.   Young DR, Steinhardt M. The importance of physical fitness for the reduction of coronary artery disease risk factors. Sports Med 1995;19:303-10.
9.   Duraković Z, et al. Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Grafos d.o.o., 1999.
10. Beier CH, Lisch HJ, Braunsteiner H. Polymorphes Erscheinungsbild der alkoholinduzierten Hyperlipaemie. Dtsch Med Wochenschr 1984;109:1728-9.
11. Fagar RH. Prescription and results of physical activity. J Cardiovasc Pharmacol 1995;25 (Suppl 1):20-7.
12. Buemenn B, Tremblay A. Effects of exercise training on abdominal obesity and related metabolic complications. Sports Med 1996;21:191-212.
13. Kovač M, Strel J, Mišigoj-Duraković M, ed. Telesna vadba in zdravje. Ljubljana: ZDŠPS Fakulteta za šport, 2003.