Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Izvorni znanstveni članak

 

Mohd Suhail1,2, Mohd Faizul Suhail2, Hina Khan2. Promjene ravnoteže prooksidansa i antioksidansa u preeklampsiji – utjecaj na osmotsku rezistenciju eritrocita. Biochemia Medica 2008;18(3):331-41.
1 Odsjek za biokemiju, Sveučilište u Allahabadu, Allahabad, India
2 Gradski centar za istraživanje i porodiljstvo, Allahabad, India
 
*Adresa za dopisivanje: profmsuhail [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Cilj: Procijeniti korisnost prooksidacijskih i antioksidacijskih biljega, kao i osmotsku rezistenciju eritrocita kod trudnica s preeklampsijom u usporedbi s kontrolnom skupinom. Izmjerene su i uspoređene razine njihovih neenzimskih i enzimskih parametara, kao i pro- i antioksidacijskih parametara.
Materijali i metode: U istraživanje su bile uključene dvije skupine trudnica: kontrolna skupina od 25 normotenzivnih zdravih trudnica i skupina od 27 žena s teškim oblikom preeklampsije. Izmjerene su i uspoređene koncentracije reduciranog glutationa (GSH), oksidiranog glutationa (GSSG) i malondialdehida (MDA) u krvi, koncentracija mokraćne kiseline zajedno s antioksidacijskim enzimskim parametrima u krvi: aktivnosti superoksid-dismutaze (SOD), glutation-peroksidaze (GPx), glutation-reduktaze (GRx) te katalaze, kako bi se procijenila ukupna promjena uslijed preeklampsije. Vrijednosti svakog parametra izmjerene su primjerenom laboratorijskom metodom.
Rezultati: Kod žena oboljelih od preeklampsije koncentracije oksidacijskog biljega MDA bile su povišene 33% (p = 0,001), GSSG 19% (p = 0,001),  dok se koncentracija GSH u eritrocitima smanjila za 20% (p = 0,001). Koncentracija mokraćne kiseline se u usporedbi s normotenzivnom kontrolnom skupinom povećala za 36,5% (p < 0,001). Smanjenje osmotske rezistencije ukazalo je na smanjenu deformabilnost eritrocita kod teškog oblika preeklampsije. Smanjena je aktivnost antioksidacijskih enzima i to SOD 23,7% (p < 0,001), GRx 21,9% (p = 0,014) i GPx 14,5% (p = 0,109) tijekom razvoja preeklampsije. Jedini biljeg odgovora na oksidativni stres je za 26,8% povećana aktivnost katalaze (p = 0,002).
Zaključak: Zaključujemo kako veće stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva (engl. reactive oxygen species, ROS) i smanjena aktivnost SOD, GRx, GPx, povećana koncentracija MDA, GSSG s istodobno niskom koncentracijom GSH podupiru hipotezu o snažnijem oksidacijskom stresu u preeklampsiji. Nadalje smo zaključili da smanjena osmotska rezistencija eritrocita u preeklampsiji upućuje na gubitak integriteta stanične membrane, što rezultira kraćim životnim vijekom stanice.
Ključne riječi: preeklampsija, neenzimski antioksidansi i oksidansi, enzimski antioksidansi, osmotska rezistencija eritrocita
Pristiglo: 17. ožujka 2008.                                                                                                   Prihvaćeno: 28. lipnja 2008.
 
 
Uvod
Preeklampsija je složen višestruki sustavni poremećaj koji se povezuje s hipertenzijom, edemom i proteinurijom tijekom trudnoće. Stečeni mehanizam potiče majčin antioksidacijski obrambeni sustav da se enzimskom indukcijom, kao i neenzimskim hvatačima i zaštitnicima slobodnih radikala poput reduciranog glutationa, suprotstavi učinku slobodnih radikala, čime može spriječiti pojavu oksidacijskog stresa. Međutim, trudnoća je stanje gdje se ta prilagodba može vrlo lako omesti.
Nema jedinstvenog mišljenja o tome povećavaju li se ili smanjuju kod preeklampsije aktivnosti antioksidacijskih enzima, kao što su superoksid-dismutaza (SOD), glutation-peroksidaza (GPx), glutation-reduktaza (GRx) te katalaza. Nekoliko autora (1-4) izvještava o smanjenju aktivnosti SOD, GPx i GRx, dok drugi (5-7) opisuju povećanje njihove aktivnosti. Neki autori izvještavaju o povećanoj aktivnosti katalaze (1,8), dok drugi navode njeno smanjenje (9) kod preeklampsije.
Naš se laboratorij dugo vremena bavi istraživanjima ovog problema i zbog takvih smo proturječnih podataka i ozbiljnosti preeklampsije proveli ovo istraživanje. Željeli smo odrediti aktivnosti katalaze, SOD, GPx i GRx te koncentracije MDA i GSSG/GSH u krvi kontrolne skupine trudnica i trudnica s teškim oblikom preeklampsije, kako bismo procijenili promjene pro- i antioksidacijske ravnoteže.
Znanstvena literatura pruža vrlo malo podataka o osmotskoj rezistenciji eritrocita kod preeklampsije, iako je to također bitan parametar za određivanje patofiziološkog statusa. Postoji podatak o smanjenoj koncentraciji GSH u eritrocitima kod osoba s preeklampsijom, što je u korelaciji s smanjenom osmotskom rezistencijom i zbog toga sa smanjenom staničnom deformabilnosti i fluidnosti njezine membrane (10). Stoga smo ovaj parametar uključili u naše istraživanje, što je dalo vrlo zanimljive rezultate.
 
Ispitanice i metode
Ispitanice
U Indiji se trudnice potiču na redovite trudničke preglede. Standardni pregledi uključuju mjesečne preglede do 28. tjedna trudnoće, preglede jednom u dva tjedna do 34. tjedna te tjedne preglede do poroda. Ovo je istraživanje provedeno uz prethodno odobrenje lokalnog Etičkog povjerenstva. Ispitanice u našem istraživanju bile su zdrave trudnice s normalnim krvnim tlakom i trudnice s preeklampsijom primljene u našu bolnicu, bez obzira na redovitost dolazaka na preglede, kao i one koje su bile upućene iz privatnih ordinacija ili centara primarne zdravstvene zaštite. Odabrano je 25 zdravih trudnica i 27 trudnica s teškim oblikom preeklampsije. Sve su ispitanice dale svoj obaviješteni pristanak, a prije toga im je u potpunosti objašnjen cilj istraživanja. Ispitanicama su izmjerene visina i težina kako bi im se izračunao indeks tjelesne mase (engl. body mass index, BMI). Kliničkim pregledom i anamnezom iz istraživanja su isključene žene koje puše, ispitanice koje boluju od šećerne bolesti, ishemijske bolesti srca, s anamnezom moždanog udara, poremećajem rada bubrega ili drugim stanjima etiološki povezanim sa slobodnim radikalima. Kriteriji za raspodjelu žena u normalnu skupinu prvorodilja i skupinu prvorodilja s preeklampsijom bili su vrijednost krvnog tlaka od 140/90 mm Hg ili više, proteinurija i pojava edema.
 
Metode
U istraživanju su se rabili ATP, NADPH, GSH, GSSG, glutation-reduktaza, EDTA, TBA i BHT od proizvođača Sigma Chemical Company (St. Louis, MO, SAD). Druge su kemikalije nabavljene od E. Merck (Mumbai, India). Svi su ostali reagensi kupljeni od BDH ili SISCO Chemicals (Mumbai, India).
Ispitivanje osmotske rezistencije
Ispitivanje osmotske rezistencije (engl. osmotic fragility, OF) provedeno je prema metodi Daciea i Lewisa (11). Kao mjera srednje vrijednosti osmotske rezistencije eritrocita (engl. mean erythrocyte fragility, MEF) uzeta je koncentracija NaCl kod koje dolazi do 50%-tne hemolize. Kolorimetrijska mjerenja izvedena su na kolorimetru Systronics.
Uzorci krvi su centrifugirani na 1000xg kroz 15 min na 4 °C. Izolirani eritrociti su 4–5 puta isprani s 0,154 M NaCl, kako bi se odstranila plazma i međusloj sa trombocitima i leukocitima (engl. buffy coat, BC). Nakon završnog centrifugiranja i ispiranja sediment eritrocita (engl. packed red cells) je liziran hipotoničnim šokom, pri čemu su kao hemolizirajuća sredstva upotrebljena različita razrjeđenja.
Koncentracija hemoglobina u eritrocitima izmjerena je Drabkinovim reagensom (12).
Određivanje koncentracije reduciranog glutationa (GSH)
U testu je upotrebljeno 0,2 mL sedimenta eritrocita nakon završnog centrifugiranja. GSH je reagirao s 5,5’-ditiobis-(2-nitrobenzojevom kiselinom) koja reagira sa sulfhidrilnom skupinom kako bi razvila stabilnu boju. Apsorbancija je mjerena na 412 nm, a koncentracija GSH je izražena kao μmol po gramu Hb (μmol/gHb) (13).
Određivanje koncentracije oksidiranog glutationa (GSSG)
Lizat eritrocita deproteiniziran je se s 0,5M HClO4. Načelo reakcije uključuje redukciju GSSG u prisutnosti glutation-reduktaze (GRx). Smanjenje koncentracije NADPH na 340 nm nakon dodavanja GRx je proporcionalno udjelu GSSG koji se nakon toga izražava kao μmol/gHb (14).
Određivanje lipidne peroksidacije
Za određivanje koncentracije malondialdehida (MDA) kao reaktivne supstance tiobarbiturne kiseline (TBARS) upotrebljeno je 0,2 mL sedimenta eritrocita prema metodi Jaina i sur. (15).
Određivanje koncentracije mokraćne kiseline
Primijenjena je jednostavna kolometrijska metoda Buchanana i sur. (16).
Određivanje aktivnosti GPx (EC 1.11.1.9)
Aktivnost GPx mjerila se spektrofotometrijski (17) na 340 nm u reakcijskoj smjesi 50 mM fosfata, 5 mM EDTA pri pH 7,0, koja je sadržavala 0,3 mM NADPH, 0,3 U/mL GRx, 5 mM GSH, 4 mM natrijevog azida, 75 μM H2O2 i 10 μL lizata eritrocita u reakcijskoj smjesi ukupnog volumena 3 mL. Uzorak je prethodno obrađen Drabkinovim reagensom, kako bi proizveo stabilni cijanmethemoglobin, sprječavajući oksidaciju NADPH posredovanu methemoglobinskom reduktazom (ili neenzimsku oksidaciju). Jedna jedinica GPx uzeta je kao količina potrebna za oksidiranje 1 μmol NADPH/min. Aktivnost je izražena kao U/gHb.
Određivanje aktivnosti SOD (EC 1.15.1.1)
Aktivnost SOD mjerila se prema metodi Beutlera (13). Ukratko, reakcija je ovisna o prisutnosti aniona superoksida koji uzrokuju oksidaciju pirogalola. Promatrana je inhibicija oksidacije pirogalola posredstvom SOD i količina enzima koji proizvode 50% inhibicije definirana je kao jedna jedinica enzimske aktivnosti. Reakcijska smjesa sadržavala je 1M Tris, 5 mM EDTA pufer pri pH 8,0 i 10 mM pirogalola. Inhibicija oksidacije pirogalola promatrana je na 420 nm, a enzimskoj aktivnosti vrijednost je iščitana i zabilježena kao U/gHb.
Određivanje aktivnosti katalaze (EC 1.11.1.6)
Katalaza razgrađuje H2O2 te stvara vodu i molekularni kisik. H2O2 apsorbira maksimalno svjetlo na 240 nm. Kada katalaza razgradi H2O2, smanjuje se apsorbancija. Određivanje aktivnosti katalaze ispituje se spektrofotometrijski promatranjem brzine razgradnje H2O2 na 240 nm, prema postupku što ga opisuje Aebi (18). Reakcijska smjesa sadržavala je 0,9 mL 1M Tris, 5 mM EDTA pufera pri pH 7,0 i 0,1 mL uzorka. Reakcija je započeta dodavanjem 1,0 mL 200 mM vodikovog peroksida (H2O2) u ispitnu kivetu i dodavanjem istog volumena destilirane vode umjesto vodikovog peroksida u referentnu kivetu. Smanjenje apsorbancije bilježilo se 3 minute u intervalima od 30 sekundi. Vrijednosti apsorbancije referentne kivete oduzete su od vrijednosti ispitne kivete prije nego su se izračunale jedinice aktivnosti. Aktivnost katalaze je vrijednost iščitana i zabilježena kao kU/gHb.
Određivanje aktivnosti GRx (EC 1.8.1.7)
Reagens je pripremljen miješanjem 18 mL KH2PO4 139 mM pufera, 0,76 mM EDTA pri pH 7,4 i 2 mL 2,5 mM NADPH. Uzorak (20 μL 1: 20 hemolizata i 20 μL KH2PO4 pufera), 220 μL reagensa i 5 μL 0, 315 mMflavin-adenin dinukleotida (FAD) i 10 μL KH2PO4 pufera dodano je u kivetu i mjerena je apsorbancija na 340 nm tijekom 200 s (korak A). Nakon toga je dodano 30 μL 22mM GSSG i 10 μL KH2PO4 pufera kako bi započela reakcija te je apsorbancija mjerena slijedećih 175 s (korak B). Volumen konačne reakcijske smjese bio je 315 μL. Razlika u apsorbanciji po minuti između koraka A i B upotrebljena je za izračun enzimske aktivnosti. Jedinica je μmol NADPH oksidiranog po minuti i aktivnost GRx izražena je kao U/gHb (19).
 
Statistička analiza
Podaci su izraženi kao srednja vrijednost ± standardna devijacija. Proveden je Studentov t-test za statističku analizu podataka, kako bi se usporedila normotenzivna kontrolna skupina i skupina bolesnica s preeklampsijom. Vrijednosti P za obostranu vjerojatnost (engl. two-tailed probability) izračunale su se pomoću programa GraphPad QuickCalcs Software. Razina statističke značajnosti bila je postavljena na ≤ 0,05.
 
Rezultati
Demografski i klinički parametri zdravih normotenzivnih ispitanica i onih s teškim oblikom preeklampsije prikazani su u tablici 1. Iz kliničkih je rezultata vidljivo da je prosječna vrijednost krvnog tlaka kod žena s preeklampsijom bila vrlo visoka, što ukazuje na ozbiljnost preeklampsije.
 
Tablica 1. Demografski i klinički parametri normotenzivnih ispitanica (kontrolne skupine) i onih oboljelih od teškog oblika preeklampsije
 
 
Promjene pro- i antioksidacijskih neenzimskih metabolita i osmotske rezistencije
Svi oksidacijski parametri bili su znatno povišeni kod žena s preeklampsijom u usporedbi s onima iz kontrolne skupine, s iznimkom GSH čija je koncentracija bila znatno smanjena, što je ukazivalo na povećan oksidacijski stres u teškom obliku preeklampsije (Tablica 2.). Kod skupine bolesnica s preeklampsijom eritrociti su pretrpjeli jaču lizu od onih prikupljenih od kontrolne skupine prvorodilja. Krivulja osmotske rezistencije kod bolesnica s teškom preeklampsijom pomaknula se udesno u odnosu na krivulju normotenzivne skupine, zbog smanjene osmotske rezistencije eritrocita (P=0,001). Osmotska rezistencija obiju skupina prikazana je na slici 1.
 
Tablica 2. Oksidacijski i antioksidacijski sadržaji u kontrolnoj skupini i skupini bolesnica s preeklampsijom
 
 
 
 
Slika 1. Osmotska rezistencija kontrolne skupine i bolesnica s teškom preeklampsijom.
 
Promjene u enzimskom antioksidacijskom statusu
Procijenili smo mjeru enzimske antioksidacijske zaštite kod kontrolne skupine i skupine trudnica s teškom preeklampsijom i pronašli znatne varijacije u njihovim profilima (Tablica 3.). Antioksidacijski enzimi (SOD, GRx, GPx) pokazali su povećanje aktivnosti kod osoba s preeklampsijom u usporedbi sa ženama iz kontrolne skupine, što ukazuje na gubitak njihovog antioksidacijskog kapaciteta. S druge strane, primijetili smo značajno povećanje aktivnosti katalaze, što ukazuje na njenu kompenzirajuću regulacijsku ulogu u odgovoru na povećan oksidacijski stres.
 
Tablica 3. Aktivnosti različitih antioksidacijskih enzima u kontrolnoj skupini i i skupini bolesnica s preeklampsijom
 
 
Rasprava
U našem smo istraživanju procijenili promjene pro- i antioksidacijske ravnoteže kod teškog oblika preeklampsije, određujući koncentracije neenzimskih hvatača, (npr. reduciranog glutationa), aktivnosti antioksidacijskih enzima i glavnih metabolita peroksidacije lipida. Ocjenjivali smo, također, osmotsku rezistenciju eritrocita, koja je izravno povezana s patofiziološkim promjenama kod preeklampsije. To smo učinili zato što su eritrociti osobito osjetljivi na oksidacijsko oštećenje, budući da djeluju kao nosioci kisika (izloženi su visokoj zasićenosti kisikom), nemaju sposobnost samoobnavljanja, eritrocitna membrana podložna je peroksidaciji lipida, dok je hemoglobin sklon autooksidaciji.
Ovo je istraživanje otkrilo značajno povećanje koncentracije MDA u eritrocitima kod žena s teškim oblikom preeklampsije u usporedbi s kontrolnom skupinom. To bi moglo rezultirati većom mogućnošću endotelnog oštećenja, što bi na kraju dovelo do povišenja dijastoličnog tlaka (20), a to nadalje pogoršava stanje oboljelih od preeklampsije (4). Povišeni ROS pak mogu oksidirati mnoge druge bitne biomolekule, uključujući fosfolipide na membrani eritrocita. Kao što smo prije spomenuli, dostupan je niz članaka koji pokazuju povećane koncentracije MDA i TBARS kod preeklampsije. Stoga se naši rezultati slažu s prethodnima (4,20).
Iz naših je rezultata jasno vidljiva uloga reduciranog glutationa u zaštiti makromolekula od oksidacijskog oštećenja, budući da je koncentracija GSH bila znatno viša kod kontrolne skupine nego kod trudnica s preeklampsijom. Reducirani glutation osigurava stanicama otpornost na oksidacijsku reakciju s dovoljno visokom unutarstaničnom koncentracijom GSH. Tijekom oksidacijske reakcije GSH oksidira u GSSG, što za posljedicu ima povećanje koncentracije GSSG. Međutim, ukupna koncentracija GSH i GSSG značajno se smanjila kod oboljelih od preeklamsije, što bi moglo biti uslijed poremećenog stvaranja GSH u eritropoezi ili povećanog izlaska GSSG iz eritrocita u preeklampsiji. Pojačano otpuštanje GSSG je, prema mišljenju Srivastave i Beutlera (21), jedan od razloga zbog kojih eritrociti prenose GSSG pri visokim koncentracijama unutarstaničnog GSSG, a eritrocitna membrana prenosi GSSG, ali ne i GSH.
Odnos GSSG/GSH u eritrocitima može poslužiti kao rani i osjetljiv pokazatelj oksidacijske neravnoteže i važan cilj budućih kliničkih pokusa, kako bi se kontrolirali učinci antioksidacijskog liječenja kod žena s povećanim rizikom od sindroma preeklampsije (22). Naši podaci jasno ukazuju na to da se koncentracija GSH u eritrocitima znatno smanjila u patofiziološkom stanju preeklampsije, s usporednim povišenjem koncentracije MDA i GSSG što se slaže rezultatima što su ih objavili Padmini i Geetha (23) te Yoshio i sur. (24).
Uočili smo da je povećana liza eritocita rezultat oksidacijskog oštećenja eritrocitne membrane, a uzrokuje smanjenu fluidnost membrane i smanjuje njenu sposobnost otpora osmotskim promjenama. Unutarstanični glutation u eritrocitima oksidira se u većoj mjeri kod skupine prvorotkinja s preeklampsijom nego kod normotenzivnih prvorotkinja. Naše je zapažanje sukladno izvješću o preeklampsiji Spicketta i sur. (10). Već smo prije izvještavali o smanjenoj osmotskoj rezistenciji eritrocita kod dijabetičara koji su pokazali normalnu osmotsku rezistenciju uz liječenje inzulinom (25). Glavna odrednica hemolize in vitro je volumen stanice u bilo kojem trenutku u odnosu na njenu najveću moguću površinu membrane. Osmotska rezistencija in vitro ovisi o: i) otopini za suspenziju čiji se pH i tonicitet kontroliraju testom osmotske rezistencije; ii) ukupnom broju unutarstaničnih osmotski aktivnih čestica koje određuju volumen stanice u bilo kojem vanjskom okruženju; i iii) kritičkom volumenu hemolize kao složenom parametru ovisnom o kvantitativnim i kvalitativnim čimbenicima povezanim s lipidima i proteinima stanične membrane. Stoga, bitna veza u određivanju osmotske rezistencije jest omjer kritičnog volumena hemolize i unutarstaničnih osmotskih aktivnih čestica eritrocita. Naši rezultati koncentracija GSH, GSSG i MDA u eritrocitima kod kontrolne i ispitne skupine jasno pokazuju znatnu promjenu u njihovom unutarnjem sadržaju. Izvještavali smo (26) o tome da, kada eritrocit izgubi sposobnost zadržavanja svoje koncentracije GSH, aktivira se proteolitički mehanizam na membrani i uzrokuje otpuštanje sijaloglikopeptida i promjene površine koje organima koji uklanjaju stare stanice omogućuju odstraniti takve stanice iz krvotoka.
U našem su se ispitivanju aktivnosti antioksidacijskih enzima SOD i GRx u eritrocitima značajno snizile. SOD je bitan antioksidacijski enzim koji ima antitoksični učinak na superoksid-anion i katalizira reakciju u kojoj se radikali superoksida pretvaraju u H2O2 and O2. SOD snižava koncentraciju superoksid-aniona u stanicama žila (27), a to je mehanizam koji bi se mogao suprotstaviti razvoju hipertenzije. Naši rezultati su pokazali kako su oba ova enzima zakazala u izvršavanju svojih uloga u potrebnoj mjeri kod preeklampsije, i to zbog njihove smanjene aktivnosti. Glutation-peroksidaza (GPx), enzim induciran oksidacijskim stresom, ima važnu ulogu u mehanizmu uklanjanja peroksila i u održavanju integriteta stanične membrane (28). Njegova aktivnost je smanjena u preeklampsiji, ali ne značajno, što bi moglo značiti da ne pruža zaštitu integriteta eritrocitne membrane. Naši rezultati o aktivnostima SOD, GPx i GRx u preeklampsiji sukladni su s literaturnim izvješćima (1-4). Oprečni izvještaji (5-7) o povećanju njihove aktivnosti mogli bi se protumačiti nedostatkom vitamina E kod ispitanika skupine oboljelih od preeklampsije, o čemu ovisi stupanj težine bolesti. Tijekom normalne trudnoće, koncentracija vitamina E u plazmi progresivno se povećava, možda zbog povećanja koncentracije cirkulirajućih lipoproteina kao prenositelja vitamina E tijekom trudnoće. Kod bolesnica s blagim oblikom preeklampsije koncentracija α-tokoferola u majčinoj krvi nisu smanjene u usporedbi s vrijednostima u normalnoj trudnoći (29,30), ali kod bolesnica s teškom preeklampsijom koncentracija α-tokoferola u plazmi značajno pada u usporedbi s kontrolnom skupinom. Smatra se da je razlog tome što se antioksidansi u većoj mjeri iskorištavaju za suprotstavljanje poremećajima što ih stanica trpi posredstvom slobodnih radikala, a to pak dovodi do smanjenja njihovekoncentracije u plazmi (31). Značajno povećanje aktivnosti katalaze u skupini oboljelih od preeklampsije pokazuje obrambeni učinak ovoga enzima, koji štiti stanice od nakupljanja H2O2 razgrađujući ga na vodu i kisik, koji onda rabi kao oksidans u kojem djeluje poput peroksidaze (32).
U zaključku, na temelju rezultata koji su pokazali smanjenu aktivnost SOD, GRx i GPx, koji nisu uspjeli kontrolirati povišenu proizvodnju kisikovih slobodnih radikala, postavljamo hipotezu o povećanom oksidacijskom stresu kod preeklampsije. Povećana aktivnost katalaze mogla bi biti kompenzirajući regulator u odgovoru na povećani oksidacijski stres. Povećana aktivnost katalaze može se protumačiti kao uzaludno suprotstavljanje prevelikom stvaranju reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) i kao pomoć kod povećanog oksidacijskog oštećenja u preeklampsiji. Međutim, smanjena osmotska rezistencija jasno upućuje na gubitak integriteta stanične membrane i skraćen životni vijek eritrocita u preeklampsiji. Lipidni peroksidi mogli bi biti dio citotoksičnog mehanizma koji uzrokuje endotelne ozljede i povišen krvni tlak. Konačno, naši rezultati su ukazali na to da prooksidansi prevladavaju nad antioksidansima kod preeklampsije i da se ravnoteža na kraju narušava u korist oksidacijskog stresa koji, doduše, nije bio uzročni čimbenik, nego posljedica razvoja preeklampsije. Daljnja istraživanja učinka antioksidacijske terapije u suzbijanju oksidacijskog stresa mogla bi pomoći u razumijevanju mehanizma razvoja patofiziološkog stanja preeklampsije.
 
Zahvala
Zahvaljujemo našim bolesnicama koje su dobrovoljno dale krv potrebnu za ovaj projekt. Autori se također zahvaljuju medicinskom osoblju bolnice na njihovoj pomoći u sakupljanju i pohranjivanju uzoraka krvi.
 
Literatura
1.    AtamerY, KocyigitY, YokusB, AtamerA, ErdenAC. Lipid peroxidation, antioxidant defense, status of trace metals and leptin levels in preeclampsia. Eur J Obstet Gynecol Biol 2005;119:60-6.
2.   Dordevic NZ, Babic GM,http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?Db=pubmed&Cmd=Search&Term=%22Babi%C4%87%20GM%22%5BAuthor%5D&itool=EntrezSystem2.PEntrez.Pubmed.Pubmed_ResultsPanel.Pubmed_DiscoveryPanel.Pubmed_RVAbstractPlus Markovic SD, Ognjanovic BI, Stajn AS, Zikic RV, et al. Oxidative stress and changes in antioxidative defense system in erythrocytes of preeclampsia. Reprod Toxicol 2008;25:213-8.
3.    Yildirim A, Altinkaynak K, Aksoy H, Sahin YN, Akcay F. Plasma xanthine oxidase, superoxide dismutase and glutathione peroxidase activities and uric acid levels in severe and mild preeclampsia. Cell Biochem Funct 2004;22:213-7.
4.    Chamy VM, Lepe J, Catalan A, Retamal D, Escobar JA, Madrid EM. Oxidative stress is closely related to clinical severity of preeclampsia. Biol Res 2006;39:229-36.
5.    Llurba E, Gratacos E, Martin-Gallan P, Cabero L, Dominguez C. A comprehensive study of oxidative stress and antioxidant status in preeclampsia and normal pregnancy. Free Radic Biol Med 2004;37:557-70.
6.    Orhan H, Onderoglu L, Yiicel A, Sahin G. Circulating biomarkers of oxidative stress in complicated pregnancies. Arch Gynecol Obstet 2003;267:189-95.
7.    ark MC. The maternal change of malondialdehyde levels in plasma and superoxide dismutase levels in plasma and erythrocyte as biologic markers of oxidative stress in pregnancy with preeclampsia. Korean J Obstet Gynecol 2005;48:2550-7.
8.    Noyan T, Guler A, Sekeroglu MR, Kamaci M. Serum advanced oxidation protein products, myeloperoxidase and ascorbic acid in preeclampsia and eclampsia. Aust N Z J Obstet Gynaecol 2006;46:486-91.
9.    Kumar CA, Das UN. Lipid peroxides, anti-oxidants and nitric oxide in patients with pre-eclampsia and essential hypertension. Med Sci Monit 2000;6:901-7.
10. Spickett CM, Reglinski J, Smith WE, Wilson R, Walker JJ, Mckillop J. Erythrocyte glutathione balance and membrane stability during preeclampsia. Free Radic Biol Med 1998;24:1049-55.
11. Dacie JV, Lewis SM. Practical hematology. New York: Churchill-Livingstone, Inc., 1984; pp. 152-6.
12. Tentori L, Salvati AM. Hemoglobinometry in human blood. Methods Enzymol 1981;76:707-15.
13. Beutler E. Red cell metabolism. A manual of biochemical methods. 3rd ed. New York: Grune and Stratton, Inc., 1984.
14. Videla LA, Junqueira VBC. Metabolism of hepatic glutathione. Laboratory exercise I. 1-6. In: Oxygen radicals in biochemistry, biophysics and medicine. International Training Course. School of Pharmacy and Biochemistry, Buenos Aires, University of Buenos Aires, Argentina, 1994; pp. 7-18.3.
15. Jain SK, McVie R, Duett J, Herbst JJ. Erythrocyte membrane lipid peroxidation and glycosylated hemoglobin in diabetes. Diabetes 1989;38:1539-43.
16. Buchanan MJ, Isdale IC, Rose BS. Serum uric acid estimation. Chemical and enzymatic methods compared. Ann Rheum Dis 1965;25:285-8.
17. Paglia DE, Valentine WN. Studies on the quantitative and qualitative characterization of erythrocyte glutathione peroxidase. J Lab Clin Med 1967;70:158-69.
18. Aebi H. Catalase in vitro. Methods Enzymol 1984;105:121-6.
19. Goldberg DM, Spooner RJ. Glutathione reductase. In: Bergmeyer HU, ed. Methods Enzymol Basel Verlag Chemie 1983;3:258-65.
20. Aydin A, Benian A, Modazli R, Ulodag S, Uzun H, Kaya S. Plasma malondialdehyde, superoxide dismutase, sE-selectin, fibronectin, endothelin-1 and nitric oxide levels in women with preeclampsia. Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol 2004;113:21-5.
21. Srivastava SK, Beutler E. The transport of oxidized glutathione from human erythrocytes. J Biol Chem 1969;244:9-16.
22. Nemeth I, Orvos H, Boda D. Blood glutathione redox status in gestational hypertension. Free Radic Biol Med 2001;30:715-21.
23. Padmini E, Geetha BV. Placental heat shock protein 70 overexpression confers resistance against oxidative stress in preeclampsia. Turk J Med Sci 2008;38:27-34.
24. Yoshio Y, Rintaro S, Shunji S. Daisuke D, Koichi Y, Yasuo O, et al. Relationship between plasma malondialdehyde levels and adenosine deaminase activities in preeclampsia. Clin Chim Acta 2002;322:169-73.
25. Suhail M, Rizvi SI. Red cell membrane (Na++K+)-ATPase in diabetes mellitus. Biochem Biophys Res Commun 1987;46:179-86.
26. Brovelli A, Suhail M, Pallavicini G, Sinigaglia F, Balduini C. Self-digestion of human erythrocyte membranes. Role of adenosine triphosphate and glutathione. Biochem J 1977;64:469-72.
27. Chen X, Touyz RM, Park JB, Schiffrin EL. Antioxidant effects of vitamin C and E are associated with altered activation of vascular NADPH oxidase and superoxide dismutase in stroke-prone SHR. Hypertension 2001;38:606-11.
28. Chandra R, Aneja R, Rewal C, Konduri R, Dass SK, Agarwal S. An opium alkaloid-papaverine ameliorates ethanol induced hepatotoxicity: diminution of oxidative stress. Indian J Clin Biochem 2000;15:155-60.
29. Mikhail MS, Anyaegbunam A, Garfinkel D, Palan PR, Basu J, Romney SL. Preeclampsia and antioxidant nutrients: decreased plasma levels of reduced ascorbic acid, alpha-tocopherol and beta-carotene in women with preeclampsia. Am J Obstet Gynecol 1994;17:150-7.
30. Sagol S, Ozkinay E, Ozsener S. Impaired antioxidant activity in women with preeclampsia. Int J Gynaecol Obstet 1999;64:121-7.
31. Kharb S. Vitamin E and C in preeclampsia. Eur J Obstet Reprod Biol 2000;93:37-9.
32. Lenzi A, Culasso F, Gandini L, Lombardo F, Dondero F. Andrology: placebo controlled, double-blind, cross over trial of glutathione therapy in male infertility. Hum Reprod 1993;8:1657-62.