Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

PS00-1

 
Müller M. PS00-1: Medicina temeljena na dokazima - Izazovi pred kliničkim laboratorijem u okolini koja se stalno mijenja. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S13-S14.
 
Austrijsko društvo za osiguranje kvalitete i standardizaciju, Beč, Austria
 
Adresa za dopisivanje: mathias.mueller@oequasta.at
 
Sažetak
Tijekom posljednjih 10 ili 15 godina u našoj su se političkoj, društvenoj, ekološkoj i ekonomskoj okolini dogodile brojne promijene. Očigledno je da se taj trend ne može zaustaviti te da se može primjetiti i u sustavu zdravstvene zaštite, gdje ćemo možda biti suočeni s dramatičnim promjenama i razvojem događaja u narednom desetljeću.
Što se laboratorija tiče, jedan od najtežih izazova jest ogroman i još uvijek rastući broj laboratorijskih pretraga koje se moraju provesti, vrednovati i klinički protumačiti. U mnogim se slučajevima te pretrage izvode 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. To je postalo sve teže, budući da je još uvijek prisutan financijski pritisak koji zbog smanjenja troškova vodi ka smanjenju broja zaposlenih - u brojnim slučajevima na štetu stručno obrazovanog kadra. S druge strane, potreba za bržim dovršavanjem posla, za dostupnim i kvalitetnim pretragama sve je veća. Kako bi se mogli nositi s tim izazovima, laboratoriji se moraju usredotočiti na četiri glavna područja unutar okvira bolničke njege i zdravstvene zaštite.
1. Analitički testovi: Broj novih testova i parametara i dalje će rasti. Bit će potrebno dokazati njihovu upotrebljivost i primjenu što zahtjeva kliničku procjenu. Struktura novih sustava morat će biti fleksibilna i modularna, kako bi se uspješno moglo odgovoriti na razne zahtjeve velikih i manjih specijaliziranih laboratorija. Online sustav kontrole kvalitete pomoći će u osiguranju kontrole kvalitete na licu mjesta te bi trebao prerasti u standard svakog laboratorija.
2. Tijek rada i logistika: Svaki laboratorij mora imati jasno definiranu prijeanalitičku fazu postupanja s uzorcima unutar i izvan laboratorija, započevši od sakupljanja uzoraka pa sve do mjerenja. Treba se uspostaviti integracija nalaza pristiglih iz udaljenih ili odvojenih laboratorija. Moraju se uskladiti svi elementi kao što su transport uzoraka i njihova pohrana, prijenos nalaza i komunikacija te logistika reagensa i otpada.
3. Rezultati i dijagnoza: Automatizirana validacija nalaza i tumačenje postat će neophodno za učinkovito vođenje laboratorija. Sve je više potrebna integracija stručnih programskih sustava (engl. rule engines and knowledge base-solutions) kao podrška u donošenju odluka u labratoriju. Trebaju se uspostaviti stručne mreže s brzim komunikacijskim linkovima preko mreže telemedicine i interneta. Također se mora razmisliti i o pitanjima sigurnosti elektronskih podataka o bolesnicima te elektronskoj arhivi.
4. Bolnička njega i zdravstvena skrb: Okolina u kojoj laboratorij djeluje postavit će specifične zahtjeve kao što su komunikacija između laboratorija (engl. laboratory information system, LIS) i vanjskih partnera integrirana u mrežu o skrbi za bolesnike. Daljnja konsolidacija bolničkih laboratorijskih usluga i najam vanjskih usluga iz privatnih ustanova zdravstvene skrbi, specijalizacija i implementacija rješenja prilagođenima svakom bolesniku osobno biti će od ključnog značaja kako bi se ispunili individualni zahtjevi.
Što se tih četri područja tiče, već postoje pozitivni primjeri kako laboratorij može odgovoriti na te izazove. U svom ću predavanju izložiti primjere koji pokazuju da vizija budućnosti laboratorija od jučer već danas postaje stvarnost.
 
PS00-2
 
Blaton V. PS00-2: Glavni izazovi za medicinu u 21. stoljeću. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S14-S15.
 
Katoličko sveučilište Leuven, Zavod za kliničku kemiju, Brugge, Belgija
 
Adresa za dopisivanje: victor.blaton@skynet.be
 
Sažetak
Poziv Hrvatskog društva medicinskih biokemičara da održim predavanje u čast proslave dugogodišnje karijere prof. Elizabete Topić na području laboratorijske medicine, potaknuo me na razmišljanje o svojoj karijeri na polju medicinske biokemije i medicine. Impresionira me i očarava jedna dominantna i uvijek iznova prisutna istina – kako nekoliko dobrih ideja i moć znanosti mogu radikalno promijeniti način života.
Godina 1965. kada se odlučila baviti farmacijom bila je važna godina za Elizabetu. Terapijska medicina je u to vrijeme bila vrlo primitivna, gledano prema današnjim standardima. Tada nije bilo blokatora kalcija ili inhibitora ACE, nije bilo statina za kolesterol niti Porzaca protiv depresije niti injekcija protiv hepatitisa i prehlade. Nije bilo transplatacije koštane srži, jetre ili srca. Tada nije bilo operacija ugradnje koronarne premosnice, nije bilo pregleda kompjuterskom tomografijom niti magnetnom rezonancom. Alzheimer je bio vrlo rijedak poremećaj. AIDS je bila nepoznata bolest, u svijetu je bilo svega nekoliko fotokopirnih aparata, a McDonald’s još nije postojao. To me sve vraća zaključku da su tri događaja unijela promijene u svijet i medicinu. Hamburgeri, čipovi i geni. Elizabeta je radila s bolestima vezanima za gene. Dopustite mi da Vam objasnim.
Genij osnivača Big Maca odgovorio je na ljudsku želju da im se sve servira unutar 60 sekundi te je osnovavši lanac restorana brze hrane potpuno promijenio način života i u njega uveo metabolički sindrom. Bez mikročipova ne bismo imali telefone u autu, bankovne i kreditne kartice, osobna računala. Gotovo u isto vrijeme, 1966. godine dogodila se prekretnica u povijesti gena, genetski je kod bio potpuno dešifriran. Godine 1972. otkrivena je tehnika rekombinantne DNA. Naša nova snaga u manipulaciji genima dovela je do novih saznanja o kompletnim sekvencama DNA ljudskog genoma. Velika znanstvena otkrića uvijek vode primjenama korisnim društvu. Kao što su čipovi doveli do rođenja industrije mikročipova, geni su doveli do stvaranja biotehnološke industrije, koja je nakon 25 godina postala izuzetno impresivna. Biotehnolozi su preuzeli stil koji podsjeća na raniju revoluciju u umjetnosti, zvanu nadrealizam, oni žive i misle u svijetu mašte i snova. Pogledajmo djela belgijskog umjetnika René Magritte „Dvorac na nebu“ (The castle in the sky) i „Pronicljivost“ (Clairvoyance). Što će biti medicina u 2099. godini? Nema predviđanja osim onog “očekuj neočekivano”.
Elizabeta je naporno radila na kontinuiranom školovanju kojemu su bile potrebne daljnje reorganizacije i temeljne promjene. Problem je što mi u našoj struci ne preuzimamo dovoljno prednosti velikih tehničkih dostignuća, koja nam pružaju znanstvenici s područja temeljne znanosti. Potrebna su nam istraživanja koja se više okreću bolesnicima nego bolestima. Ovom bi prilikom želio proglasitim njezin rad važnim za budućnost.
 
PS00-3
 
Kovacs GL. PS00-3: Sadašnjost i budućnost dijagnostike endokrinih oboljenja. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S15-S16.
 
Zavod za laboratorijsku medicinu, Sveučilište u Pečuhu, Pečuh, Mađarska
 
Adresa za dopisivanje: gabor.l.kovacs@aok.pte.hu
 
Sažetak
Kada je autor započeo svoju karijeru 1972. godine, kalorimetar se tek nedavno bio prestao koristiti u endokrinom laboratoriju. U zadnjih se 30 godina endokrinološki laboratorij dramatično promijenio, a od tada još i više. Mnogi od glavnih principa vođenja kliničkog endokrinološkog laboratorija koji se danas uzimaju zdravo za gotovo uspostavljeni su tijekom posljednjih 50 godina. U stvari, tijekom tog razdoblja, dvanaest je osoba podijelilo Nobelovu nagradu za otkrića direktno povezana s endokrinološkim i hormonskim metodama. Iz obilja informacija sakupljenih tijekom pola stoljeća, autor se odlučio za tri teme koje su posebno utjecale na endokrinološku praksu te stoga i na hormonska mjerenja. Te tri teme su otkriće i identifikacija moždanih neuropeptida, posredovanje hormonalnog odgovora u izvanstaničnim i unutarstaničnim receptorima i evolucija koncepta slobodnih hormona. Autor ne smatra da smo dovoljno dalekovidni ili mudri kako bismu mogli procijeniti kako će endokrinološki laboratorij (ako će uopće postojati) izgledati za samo dvadeset godina. Neki elementi koje i sada koristimo, metode i automatski analizatori vjerojatno će i dalje postojati. Možemo očekivati poboljšanja u eliminiranju interferencija uzrokovanih heterofilnim antitijelima u imunološkim metodama. Problem križne reaktivnosti malih molekula će vjerojatno biti riješen tehnologijom tandemske spektrometrije masa, umjesto imunološkim metodama. Nema sumnje da je broj definitivnih metoda temeljenim na izotopnoj dilucijskoj masenoj spektrometriji pokazuje kako je masena spektrometrija superiornija u odnosu na imunološke metode kada su u pitanju male molekule. Molekularna je biologija već našla svoj put na područje endokrinologije s identifikacijom mutacija odgovornih za razne podtipove multiple endokrine neoplazije, kongenitalne adrenalne hiperplazije ili gotovo svake druge genetski određene endokrine bolesti. Mjerenja mRNA za tireoglobulin metodom kvantitativne lančane reakcije polimerazom nakon reverzne transkripcije (engl. revese transcription-polymerase chain reaction, RT-PCR) već se rabe kod kontrolnih pregleda bolesnika s difereciranim karcinomom štitnjače. Ispitivanja gena i određivanje mRNA raznih kalikreina predloženo je kao prognostički biljeg za mnoge vrste karcinoma. Identifikacija mutacija u tradicionalnom receptoru estrogena danas ukazuje na rak dojke. Uloga laboratorijskog specijaliste kod hormonskih pretraga također se promijenila u zadnjih 50 godina. Mnogo godina su laboratorijski stručnjaci sami pripremali svoje reagense. Danas, klinički biokemičari ne mogu mijenjati protokole proizvođača, a da pritom ne riskiraju da će biti pravno sankcionirani. Razvoj daljnjih metoda bit će koncentriran u istraživačkim i industrijskim laboratorijima. Naša će uloga biti više posvećena objašnjavanju ograničenja tih metoda kliničarima koji su do grla zatrpani svim vrstama informacija i – što je najvažnije – konzultiranju s njima.
 
PS00-4
 
Stavljenić-Rukavina A. PS00-4: Laboratorijska medicina u budućnosti: čovjek je najvažniji. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S17.
 
Hrvatska komora medicinskih biokemičara, Zagreb
 
Adresa za dopisivanje: astavljenic [at] hkmb [dot] hr
 
Sažetak
Preispitivanje dosega laboratorijske medicine u proteklom i prvom desetljeću ovog stoljeća upućuje na stalni uspon razvoja struke, kako u širenju dijagnostičkih mogućnosti, tako i tehnološkom napretku infrastrukture laboratorija. Međutim, zdravstveni sustav, posebno javnozdravstvena zaštita, cijeni u najvećem opsegu nekoliko ključnih domena kojima je laboratorijska medicina doprinijela sigurnosti dijagnoze i liječenja bolesti današnjice, sigurnosti bolesnika, racionaloj potrošnji u zdravstvu i razvoju medicine zasnovane na dokazima. Te domene prepoznajemo kroz kritičku evaluaciju primjene dijagnostičkih testova u medicini temeljenoj na znanstvenim principima, primjenu novih tehnologija koje omogućavaju brzi odgovor na pitanje liječnika „Što je mom pacijentu i liječim li ga efikasno?“, uspostavljanje sustava poboljšanja kvalitete rada te unapređenje edukacije stručnjaka, bolesnika i javnosti.
Pojedinci, priznati stručnjaci u području laboratorijske medicine, ovisno o mjestu djelovanja dali su i daju svoj doprinos u razvoju struke i medicinsko-biokemijske djelatnosti. Kroz taj rad, ne samo da unapređuju struku i medicinu kojoj služe, već ulaganjem u svoje znanje i stičući nove vještine daju određeni smjer i primjer onima koji dolaze.
Laboratorijska medicina budućnosti okrenuta je preispitivanju efikasnosti svog područja rada u okviru medicine zasnovane na dokazima i principima maksimalne zaštite bolesnika od pogrešne dijagnoze i liječenja. Dok je za višu razinu efikasnosti potrebna nova tehnologija, kraći TAT, veća brzina odgovora na pitanja kliničara i pacijenata, odgovor na pitanje sigurnosti bolesnika je mnogo složeniji i zahtjeva multidisciplinarni pristup osobito u bolničkoj praksi. Sigurnost bolesnika u dijagnozu i liječenje je jedan od prioritetnih projekata, kako Svjetske zdravstvene organizacije, tako i nacionalnih strategija reforme zdravstvenih sustava. U tome su ključni vodeći i prepoznati stručnjaci iz područja laboratorijske dijagnostike, sposobni za procjenu dometa svoje struke i odlučni u komunikaciji sa svim ostalim medicinskim strukama koje skrbe o bolesniku. Kroz prikaz doprinosa profesorice Elizabete Topić u pojedinim domenama razvoja struke i medicinsko biokemijske znanosti, u ovom će se radu analizirati dosezi struke u prethodnom razdoblju i sagledati razvoj u slijedećem.