Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

S06-1

 
Šimundić AM. S06-1: Indikatori kvalitete. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S49-S50.
 
Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: am [dot] simundic [at] gmail [dot] com
 
Sažetak
Načelo cjelovitog pristupa upravljanju kvalitetom podrazumijeva specifičan ustroj laboratorija koji teži pružati usluge i proizvode u potpunosti zadovoljavajući potrebe svojih korisnika: bolesnika i kliničkog osoblja. Jedna od ključnih postavki cjelovitog pristupa upravljanju kvalitetom je svakako i neprekidno poboljšavanje temeljem pokazatelje koji proizlaze iz mjerenja svih ključnih procesa i aktivnosti. Ti se pokazatelji nazivaju indikatorima kvalitete i definiramo ih ih kao mjerljive, objektivne, brojčane pokazatelje djelotvornosti ključnih segmenata nekog sustava. Uvođenje i kontinuirano praćenje indikatora kvalitete obveza je svih laboratorija akreditiranih po normi EN ISO 15189 i njima je moguće pratiti ključne, strateške i pomoćne procese u medicinskom laboratoriju. Pri tome valja istaknuti kako je bitno da indikatori kvalitete ključnih procesa pokrivaju sve tri faze rada u laboratoriju: predanalitičku, analitičku i poslijeanalitičku. Indikatori kvalitete služe za vlastitu samoprocjenu te za međulaboratorijsku usporedbu. Kako se najviše pogrešaka događa u predanalitičkoj fazi, taj je dio laboratorijske djelatnosti ujedno i segment sustava s najvećim potencijalom za poboljšanje. U novije vrijeme se uz već dobro poznate programe vanjske procjene analitičke kvalitete, pojavljuju i programi koji omogućuju i vanjsku procjenu predanalitičkog i dijela poslijeanalitičkog procesa. Takvi programi obuhvaćaju pitanja identifikacije bolesnika, kvalitete i prihvatljivosti uzorka, TAT, izvještavanje o kritičnim vrijednostima, ispravljane i opozvane nalaze, pogreške zadavanje pretraga i neka druga. Uz te programe postoje i pogrami vanjske procjene kvalitete koji pokrivaju poslijeanalitički dio i uglavnom se odnose na procjenu kvalitete interpretacije laboratorijskih nalaza. Harmonizacija postupaka u izvananalitičkom segmentu potrebna je na nacionalnoj i međunarodnoj razini, jer ona predstavlja važan doprinos kvaliteti laboratorijske djelatnosti i skrbi za bolesnika.
 
S06-2
 
Challand G. S06-2: Programi vanjske procjene kvalitete rada poslijeanalitičke faze. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S50-S51.
 
Bolnica Royal Berkshire, Zavod za kliničku biokemiju, Reading, Berkshire, Ujedinjeno Kraljevstvo
 
Adresa za dopisivanje: gqn62 [at] dial [dot] pipex [dot] com
 
Sažetak
Procjenjuje se da pogreške u poslijeanalitičkoj fazi laboratorijske medicine, posebno kod neispravnog tumačenja nalaza laboratorijskih pretraga čine barem 20% svih pogrešaka koje se pripisuju stručnom osoblju laboratorija. No, sve je veća potreba za laboratorijskim stručnjacima koji mogu pružiti savjete o tumačenju rezultata, što obično čine dodavanjem kratkih napomena na nalazu. Iznenađujuće je koliko je malo podataka temeljenih na dokazima dostupno za tumačenje rezultata laboratorijskih pretraga. Svaka je takva napomena različita i procjena tumačenja nije jednostavna. Mogu se koristiti različiti pristupi: procjena cijele napomene ili samo nekih njenih sastavnica; te sudjelovanje nezavisnog procjenitelja ili skupine stručnjaka. Niti jedan se pristup ne može smatrati zlatnim standardom, budući da procjena predstavlja nesavršenu znanost te je kao takva samo smjernica, a ne definicija jedinstvenih rješenja. Programi vanjske procjene kvalitete (engl. External Quality Assurance Schemes, EQAS) ispituju tumačenje rezultata te na taj na čin pružaju sudionicima programa informaciju o tome kakve su njihove napomene u usporedbi s drugima, primarna je svrha tih programa ipak obrazovna te takvi programi pomažu u prikupljanju spoznaja o tome kako poboljšati i razviti tumačenje. Takav je program u Ujedinjenom Kraljevstvu započeo 2001. dokazuje da se sudjelovanjem u njemu poboljšava laboratorijska praksa.
 
S06-3
 
Perkov S. S06-3: Kako upravljati nesukladnim uzorcima? Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S51-S52.
 
Zavod za kliničku kemiju, Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: sonja.perkov@hdmb.hr
 
Sažetak
Sustavna kontrola cjelokupnog analitičkog procesa uz kontinuirano praćenje i upravljanje nesukladnostima obaveza je svih medicinskih laboratorija akreditiranih prema normi ISO 15189: 2003. Iako su prijeanalitički standardi kvalitete dobro definirani na međunarodnoj i nacionalnoj razini, najviše nesukladnosti događa se u prijeanalitičkoj fazi. Nesukladni uzorci usljed krive identifikacije, količine (nedovoljan volumen uzorka za analizu, neodgovarajući omjer krvi i antikoagulansa) ili kvalitete (hemolizirani, zgrušani, kontaminirani uzorci ili uzorci sakupljeni u krivi spremnik) vodeći su prijeananalitički problemi.
S ciljem promocije, standardizacije i harmonizacije upravljanja nesukladnim uzorcima u kliničkim laboratorijima 2007. godine. Radna grupa za izvananalitičku varijabilnost (engl. Study Group on Extra-analytical Variability) u koju su okupljeni predstavnici Talijanskog društva za kliničku biokemiju i kliničku molekularnu biologiju (engl. Italian Society of Clinical Biochemistry and Clinical Molecular Biology, SIBioC), Talijanskog društva za laboratorijsku medicinu (engl. Italian Society of Laboratory Medicine, SIMeL) i Talijanskog odbora za standardizaciju hematoloških i laboratorijskih metoda (engl. Italian Committee for Standardization of Hematological and Laboratory Methods, CISMEL) donijela je niz preporuka koje se odnose na edukaciju i odgovornost osoblja, primjenu objektivnih i standardiziranih kriterija i postupaka za detekciju nesukladnih uzoraka, te upravljanje nesukladnim uzorcima.
Edukacija zdravstvenog osoblja uključenog u procese sakupljanja, rukovanja, pripreme i prijenosa uzoraka je ključna za razumijevanje utjecaja prijeanalitičkih čimbenika na kvalitetu uzorka. Obzirom da se standardizacijom prijeanalitičkih postupaka može značajno smanjiti utjecaj kratkotrajnih bioloških i metodoloških čimbenika, upute za sakupljanje, rukovanje i prijenos uzoraka moraju biti jasne, lako razumljive i dostupne svim osobama koje se uključene u prijeanalitičke procese, kako unutar tako i izvan kliničkog laboratorija. Za učinkovitu primjenu navedenih postupaka nužno je osigurati kontinuiranu komunikaciju i suradnju između svih članova zdravstvenog tima.
Hemoliza, lipemija i ikterija su čimbenici koji najviše utječu na kvalitetu uzorka. Intenzitet interferencije ovisi o pretrazi i o metodi. Primjena tehnologija koje mogu automatski detektirati i po potrebi ispraviti širok spektar analitičkih interferencija, uključujući hemolizu, lipemiju, ikteriju, kao i nedovoljan ili zgrušan uzorak se preporuča, osobito zbog činjenice da se na taj način prevladava subjektivnost vizualne procjene, povećava osjetljivost u detekciji nesukladnog uzorka i harmonizira ponašanje uključenog osoblja.
Laboratorij treba u svojim postupcima jasno specificirati vrstu nesukladnih uzoraka i postupke za njihovu identifikaciju, vrste pretraga na koje može utjecati prisustvo neke interferencije i primjenjena rješenja za upravljanje utvrđenim nesukladnostima. Pri tome treba slijediti i primjenjivati znanja za postupanje s hemoliziranim uzorcima i upute za neprihvaćanje uzoraka, koje je na našoj nacionalnoj razini definiralo Povjerenstvo za stručna pitanja Hrvatske komore medicinskih biokemičara (www.hkbm.hr).
Poseban problem u upravljanju nesukladnim uzorcima predstavljaju neodgovarajuće označeni uzorci. Iako je njihova zastupljenost u odnosu na ostale nesukladne uzorke minorna, posljedice koje mogu nastati zbog krivih ili nepotrebnih dijagnostičkih i terapijskih postupka mogu biti vrlo teške.
U skladu sa standardima dobre stručne prakse (www.hkmb.hr), svaki laboratorij treba razviti vlastitu strategiju za prepoznavanje, detekciju i praćenje nesukladnih uzoraka. Primjena međunarodnih preporuka uz kontinuirano praćenje nesukladnih uzoraka i analizu čimbenika koji su doveli do neprihvaćanja uzoraka, te pokretanje odgovarajućih popravnih radnji, osigurat će smanjenje prijeanalitičkih pogrešaka i kontinuirano poboljšanje kvalitete cjelokupnog analitičkog procesa.
 
S06-4
 
Bilić-Zulle L1,2, Šimundić AM3, Nikolac N3, Šupak Smolčić V1, Honović L4. S06-4: Nadzor izvananalitičke faze laboratorijske dijagnostike - Europska perspektiva. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S53-S54.
 
1Zavod za laboratorijsku dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Hrvatska
2Katedra za medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
3Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
4Medicinsko biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: lidija.bilic-zulle@medri.hr
 
Sažetak
Uvod: Analitička kontrola kvalitete najbolje je kontrolirana i standardizirana faza laboratorijskog rada, međutim izvananalitička faza dio je laboratorijskog rada koji može biti izvor značajnih pogrješaka, a za koji je sustav kontrole kvalitete u razvoju. Cilj rada jest procijeniti postupke izvananalitičke faze laboratorijskog rada u europskim laboratorijima.
Ispitanici i postupci: S pomoću anonimnog upitnika prikupljeni su podatci o osoblju neposredno uključenom u laboratorijski tehnički rad i s pomoću 20 pitanja zatvorenog tipa ispitana je učestalost pojedinih postupaka izvananalitičke faze laboratorijske dijagnostike uz prekodiranje negativnih pitanja (prema četiri stupanjskoj Likertovoj ljestvici: nikad = 1, rijetko = 2, često = 3 i uvijek = 4, te oznaka x ukoliko ispitanik ne radi na radnom mjestu koje obuhvaća opisani postupak). Odgovori na pitanja izraženi su prosječnom ocjenom 1,0-4,0. Pitanja su podijeljena u tri skupine: kriteriji prihvatljivosti uzorka (N = 6), postupci vađenja krvi (N = 6), izvještavanje nalaza (N = 7) te pitanje o bilježenju nesukladnosti u radu. U istraživanju je sudjelovalo 460 ispitanika (iz obrade isključeno je 17 nevažećih upitnika) iz 12 laboratorija u 10 zemalja (iz Hrvatske tri laboratorija i po jedan iz Bosne i Hercegovine, Češke, Mađarske, Meksika, Poljske, Portugala, Rumunjske, Srbije i Ukrajine). Prikupljeni su sljedeći podatci o laboratorijima koji su sudjelovali: područje rada, status akreditacije, struktura osoblja, stupanj informatizacije, te postojanje pisanih standarda za različite postupke izvananalitičke faze. Prosječna dob ispitanika iznosi medijan (raspon) 42 (20-75) godina, 93% žena; 43% ispitanika je srednje stručne spreme, 35% više i 22% visoke; 84% ispitanika je zdravstvene i 16% ostalih struka. Vlastitu informatičku pismenost 29% ispitanika ocjenjuje dobrom, 62% srednjom i 9% lošom.
Rezultati: Prosječna ocjena odgovora na sva pitanja u svih ispitanika iznosi X ± SD = 3,1 ± 0,3. Nije pronađena razlika u prosječnoj ocjeni s obzirom na zdravstvenu i ostale struke, kao niti s obzirom na stručnu spremu i informatičku pismenost. Nema korelacije između prosječne ocjene i dobi ispitanika. Nesukladnosti u radu nikad i rijetko bilježi 30%, a često i uvijek 70% ispitanika. Postoji statistički značajna razlika među prosječnim ocjenama svih triju skupina pitanja, o kriterijima prihvatljivosti uzorka, o postupcima vađenja krvi i izvještavanju nalaza 3,1 ± 0,6 vs. 2,8 ± 0,6 vs. 3,3 ± 0,5 (P < 0,001). Statistički značajna razlika (P < 0,001) u prosječnoj ocjeni svih pitanja postoji između ispitanicima iz laboratorija bez akreditacije (3,0 ± 0,3; N = 272) i laboratorija koji su akreditirani (3,3 ± 0,2; N = 108) ili u pripremi za akreditaciju (3,2 ± 0,3; N = 63), koji se međusobno ne razlikuju. Ispitanici u laboratorijima koji sudjeluju u vanjskoj kontroli kvalitete izvananalitičke faze iskazali su značajno višu prosječnu ocjenu svih pitanja (3,2 ± 0,3; N = 129) od ispitanika u laboratorijima koji u njima ne sudjeluju (3,1 ± 0,4; N = 314); P = 0,025.
Zaključci: Nadzor izvananalitičke faze laboratorijskog rada nužan je korak ka postizanju visokih standarda dobre laboratorijske prakse. Najosjetljiviji dio izvananalitičke faze jest uzorkovanje krvi u za koji je potrebna dodatna izobrazba te isticanje važnosti visoke kvalitete. Izvananalitička faza zahtjeva dodatnu izobrazbu i kontrolu, a provođenjem postupaka akreditacije te uvođenjem vanjske kontrole izvananalitičke faze značajno se povećava kvaliteta izvananalitičkih postupaka.
 
S06-5
 
Honović L1, Šimundić AM2, Bilić-Zulle L3,4, Nikolac N2, Šupak Smolčić V3. S06-5: Nadzor izvananalitičke faze laboratorijske dijagnostike-stanje u Hrvatskoj. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S54-S55.
 
1Medicinsko biokemijski laboratorij, Opća bolnica Pula, Pula, Hrvatska
2Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
3Zavod za laboratorijsku dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Hrvatska
4Katedra za medicinsku informatiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: lhonovic [at] obpula [dot] hr
 
Sažetak
Uvod: Nadzor izvananalitičke faze laboratorijske dijagnostike zastupljen je dijelom u standardima stručnog nadzora Hrvatske komore medicinskih biokemičara (HKMB). Cilj rada bio je utvrditi svakodnevnu primjenu najznačajnijih postupaka i standarda izvananalitičke faze laboratorijske dijagnostike na području naše države.
Postupci i ispitanici: S pomoću anonimnog upitnika prikupljeni su podatci o članovima HKMB i s pomoću 20 pitanja zatvorenog tipa ispitana je učestalost (nikad = 1, rijetko = 2, često = 3 i uvijek = 4) pojedinih postupaka izvananalitičke faze laboratorijske dijagnostike uz prekodiranje negativnih pitanja. Odgovori na pitanja izražavaju se prosječnom ocjenom 1,0-4,0. Pitanja su podijeljena u tri skupine: kriteriji prihvatljivosti uzorka (6 pitanja), postupci vađenja krvi (6 pitanja), izvještavanje nalaza (7 pitanja) i izdvojeno je pitanje o bilježenju nesukladnosti u radu. Na upitnik je odgovorilo 144 ispitanika (27% aktivnih članova HKMB) prosječne dobi medijan (interkvartilni raspon) = 47 (26-65) godina, 93% žena. Ispitanici su 57% diplomirani inženjeri medicinske biokemije, 40% specijalisti i 3% docenti i profesori. Farmaceutsko-biokemijski fakultet je završilo 96% ispitanika, 62% je dobre informatičke pismenosti. U laboratorijima primarne zdravstvene zaštite (PZZ) radi 40% ispitanika, 15% u laboratorijima općih bolnica, 13% u specijalističkim bolnicama, 12% u kliničkim bolnicama, 13% u kliničkim bolničkim centrima te 7% u privatnim laboratorijima.
Rezultati: Prosječna ocjena odgovora na sva pitanja u svih ispitanika iznosi X ± SD = 3,1 ± 0,4. Nema statistički značajne razlike s obzirom na vrstu ustanove, stupanj usavršavanja i informatičku pismenost, dok razlika s obzirom na spol i završen fakultet nije ispitana zbog izrazite nejednolikosti raspodjele. Nema povezanosti prosječne ocjene i dobi ispitanika. Postoji statistički značajna razlika između prosječne ocjene sve tri skupine pitanja, prihvatljivosti uzorka 3,3 ± 0,5 vs. postupci vađenja krvi 2,8 ± 0,5 vs. izvještavanje nalaza 3,2 ± 0,5 (P < 0,001). Nesukladnosti u radu nikad i rijetko bilježi 21%, a često i uvijek 79% ispitanika.
Zaključci: Iako bi se prosječna ocjena 3,1 mogla bi se smatrati visokom, najniža ocjena faze vađenja krvi pokazuje potrebu za dodatnom izobrazbom i kontrolom kako ovog segmenta tako i cijele izvananalitičke faze.