Contact

Ana-Maria Šimundić
Editor-in-Chief
Clinical Institute of Chemistry
Sestre milosrdnice University hospital
Vinogradska 29
10 000 Zagreb, Croatia

Phone: +385 1 3787 184
Fax: +385 1 3768 280

e-mail address: editorial_office [at] biochemia-medica [dot] com
 

Useful links

Events

Porto 2015

8th CSMBLM Congress Rijeka, Croatia 22-26 September 2015

Lokus - Mali Lošinj

 

Bolesti probavnog sustava dječje dobi
Orjena Žaja Franulović*, Tatjana Lesar
Klinika za pedijatriju, Odsjek za gastroenterologiju, hepatologiju i poremećaje prehrane, Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”, Zagreb
*Adresa za dopisivanje: orjenazf [at] yahoo [dot] com
 
Od novorođenačke do odrasle dobi organizam djeteta prolazi fascinatnu preobrazbu. Ove promjene podrazumijevaju ne samo fiziološki rast, razvoj i maturaciju, već i vrlo kompleksan slijed razvojnih događaja koji zahvaćaju svaki pojedini organski sustav te dijete kao cjelinu. Upravo ove promjene značajna su odrednica pri odgovoru dječjeg organizma na bolest i na terapijske postupke. Stoga je za uspješan rad u pedijatriji nužno dobro poznavanje fizioloških procesa organizma u razvoju, kako bismo mogli na pravi način interpretirati fizikalne i laboratorijske nalaze. Brojne funkcije probavnog sustava tijekom brzog postnatalnog rasta i razvoja prolaze vrlo kompleksnu preobrazbu što rezultira značajnim, dobno uvjetovanim različitostima pojedinih fizioloških funkcija, ali i odgovora na bolesti. Osnovna je nutritivna funkcija, apsorpcija vode i nutrijenata te odražavanje homeostaze elektrolita i oligoelemenata, koja predstavlja temelj urednog rasta i razvoja djeteta. S druge strane, crijevna mukoza ima i vrlo komplicirane imunološke funkcije kao i važnu ulogu u sekreciji brojnih hormona i transmitera. Tri su vrlo različita i kompleksna organa koji ispunjavaju ove uloge probavnog sustava: želudac, crijevo i gušterača. Laboratorijske pretrage kojima analiziramo funkciju ovih organa od iznimnog su značaja u dijagnostičkom postupniku, posebice kod sumnje na malapsorpcijski sindrom koji predstavlja jedan od najčćih poremećaja dječje dobi s kojim se susreće pedijatar gastroenterolog u svakodnevnoj praksi. Pored prikaza fizioloških funkcija probavnog sustava dječje dobi, ovdje ćemo prikazati i neke od najčćih poremećaja koji dovode do malapsorpcije i zastoja u rastu i razvoju, poput celijakije, cistične fibroze ili upalnih bolesti crijeva, te važnost pojedinih laboratorijskih pretraga pri postavljanju ispravne dijagnoze.
Ključne riječi: pedijatrijska gastroenterologija; malapsorpcijski sindrom; upalna bolest crijeva
 
Domet laboratorijske dijagnostike u otkrivanju alergijske osnove bolesti probavnog sustava
Jasna Obuljen
Klinički zavod za kemiju, Klinički bolnički centar “Sestre
milosrdnice”, Zagreb
Adresa za dopisivanje: jasna [dot] obuljen [at] xnet [dot] hr
 
Pojam gastrointestinalne alergije na hranu odnosi se na poremećenu imunološku reakciju koja se dogodila kao odgovor na uzimanje određene vrste hrane sa štetnom manifestacijom na gastrointestinalni sustav. Alergija na hranu je čća u dječjoj dobi nego u odraslih, s prevalencijom 6-8% u djece do prve godine života, u usporedbi sa 1-2% u odraslih. Te se reakcije mogu podijeliti u 3 glavne vrste: posredovane imunoglobulinom E (trenutačna gastrointestinalna preosjetljivost i oralni alergijski sindrom), „miješane“, posredovane imunoglobulinom E i „non-IgE“ posrednicima (uključuju eozinofilni alergijski ezofagitis, eozinofilni alergijski gastroenteritis i eozinofilni gastritis) te „non-IgE“ T stanični alergijski poremećaj (proteinske enteropatije, proteinima izazvani enterokolitis, proktitis).
Neovisno o vrsti uključenog imunog mehanizma, različite manifestacije gastrointestinalne preosjetljivosti klinički su slične, iako se razlikuju po vremenu nastupanja, težini i trajanju simptoma, a uključuju proljev, povraćanje, disfagiju, opstipaciju ili gastrointestinalno krvarenje.
U današnjoj praksi, dijagnostika alergije počinje kožnim prick testom te definiranjem tipa alergijske reakcije određivanjem koncentracije ukupnog imunoglobulina E i broja eozinofilnih granulocita. Sljedeći korak je određivanje alergen specifičnog IgE (ponekad alergen-specifičnog IgG), triptaze, eozinofilnog kationskog proteina i testova aktivacije bazofila. Ukoliko je potrebno, radi se i panel testova za celijakiju- antiglijadinska protutijela (AGA-IgA, -IgG, antiendomizijalna protutijela (EMA-IgA) i antitijela na tkivnu transglutaminazu (IgA-tTG). Dijagnoza alergija s gastrointestinalnim manifestacijama je vrlo složena, zlatni standard je još uvijek oralni provokacijski test. U predavanju se razmatra dijagnostička vrijednost standardnih testova za gastrointestinalnu preosjetljivost sa naglaskom na dječju populaciju.
Ključne riječi: alergija na hranu; alergen-specifični IgE; antiendomizijska antitijela; antitijela na transglutaminazu; antiglijadinska antitijela
 
Dijagnostička vrijednost fekalne elastaze i kalprotektina
Irena Linarić
Klinički zavod za kemiju, Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”, Zagreb
Adresa za dopisivanje: irena [dot] linaric [at] kdb [dot] hr
 
Posljednjih godina laboratorijska medicina se trajno mijenja i razvija uvođenjem novih dijagnostičkih postupaka. Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu Klinike za dječje bolesti, Zagreb vodeći je centar za liječenje djece s teškim poremećajima probavnog sustava. Stoga je od iznimne važnosti odabrati visoko kvalitetne i isplative dijagnostičke pretrage za ispitivanje njegove funkcije. Laboratorijska dijagnostika u gastroenterologiji uključuje specifične programe probira, koji koriste suvremene metode za otkrivanje novih biljega u uzorku stolice. U našoj pedijatrijskoj laboratorijskoj praksi, već neko vrijeme, koristimo dva takva biljega: pankreatična(fekalna)elastaza-1 i fekalni kalprotektin.
Humana pankreatična elastaza-1 (E1), serinska proteaza specifična za pankreas, sintetizira se u acinarnim stanicama pankreasa, a sudjeluje u hidrolizi peptidnih veza. Test za određivanje aktivnosti E1 u stolici jednostavan je, neinvazivan i lako primjenjiv, što je posebno važno za dječju dob, a ukazuje na funkciju pankreasa. Rezultat testa je dobar pokazatelj egzokrinog statusa pankreasa kod djece sa hipotrofijom, cističnom fibrozom i kroničnim pankreatitisom.
Kalprotektin je protein kojim obiluju neutrofilni granulociti; nalazimo ga i u plazmi i u stolici gdje ima ključnu ulogu kao biljeg infekcije i crijevne upale, posebno kronične upalne crijevne bolesti (KUCB). Fekalni kalprotektin je pouzdan i koristan test za razlikovanje neupalnih crijevnih poremećaja (npr. sindrom iritabilnog crijeva) od KUCB (npr. ulcerozni kolitis i Chronova bolest). Vrijednosti kalprotektina redovito rastu u fazi aktivne KUCB, a koriste se i za praćenje uspješnosti terapije.
Iako jedinstveni idealan biljeg ne postoji, kalprotektin se pojavio kao obećavajući biljeg pri dijagnozi, praćenju aktivnosti i predviđanju recidiva kroničnih upalnih crijevnih bolesti.
Ključne riječi: pankreatična elastaza; kalprotektin; biokemijski biljezi
 
Imunološki biljezi upalnih bolesti crijeva
Andrea Tešija Kuna
Klinički zavod za kemiju, Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”, Zagreb
Adresa za dopisivanje: andrea [dot] kuna [at] gmail [dot] com
 
Upalne bolesti crijeva, pojam koji obuhvaća Crohn-ovu bolest (CB) i ulcerozni kolitis (UK), nastaju kao posljedica poremećene reakcije imunološkog sustava crijevne sluznice na normalnu crijevnu floru. Najvjerojatnije nastaju kao posljedica narušenog integriteta intestinalnog epitela ili defekta u imunološkom sustavu crijevne sluznice. Predispoziciju za razvoj ovih bolesti određuje zajednički učinak genskih i okolišnih čimbenika. Dijagnoza, kao i diferencijalna dijagnoza dva glavna oblika bolesti postavlja se na osnovi anamneze, fizikalnog pregleda te endoskopskog, radiološkog i histološkog nalaza. U subpopulaciji bolesnika u kojih je bolest ograničena samo na debelo crijevo, diferencijalna dijagnoza između CB i UK znatno je otežana pri čemu specifičan serološki profil bolesnika može biti od značajne pomoći. S upalnim bolestima crijeva povezivani su razni serološki biljezi, ali su u rutinskoj upotrebi uglavnom samo dva: autoantitijela na citoplazmu neutrofila koja daju perinuklearnu fluorescenciju u testu detekcije (pANCA) i antitijela na Saccharomyces cerevisiae (ASCA). U većine bolesnika s UK (60–80%) prisutna su pANCA, ali i u bolesnika s CB koja fenotipski više nalikuje UK. Nedavno je identificiran DNA-vezani laktoferin kao ciljni antigen pANCA povezanih s UK. CB povezuje se s ASCA antitijelima (do 70% bolesnika) kao i s vrlo specifičnim pankreatičnim autoantitijelima (PAB) koja su prisutna u trećine bolesnika, a nedavno je otkriveno da su ova antitijela usmjerena na glikoprotein 2 (GP2) u membrani zimogenih granula. Novi obećavajući biljeg CB su autoantitijela na faktor UBE4A, enzim koji sudjeluje u ubikvitinom posredovanoj proteolizi. Anti-UBE4A antitijela su ujedno pokazala značajnu povezanost s aktivnošću bolesti i ishodom.
Ključne riječi: autoantitijela; imunološki biljezi; bolesti crijeva
 
Korelacija između stupnja bolesti i vrijednosti testova hemostaze u bolesnika s kolorektalnim karcinomom
Deana Šturm
Klinika za tumore, Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”, Zagreb
Adresa za dopisivanje: deana [dot] sturm [at] kzt [dot] hr
 
Tijekom posljednjih desetljeća incidencija kolorektalnog karcinoma je u porastu. Maligna bolest izaziva duboke promjene u sustavu hemostaze, što je važno poznavati u liječenju i prevenciji komplikacija, osobito u bolesnika podvrgnutih operativnim zahvatima. Prepoznavanje hiperkoagulabiliteta može značajno utjecati na odabir liječenja te smanjiti morbiditet. Naše istraživanje provedeno je na 100 bolesnika (64 muškarca i 36 žena) s karcinomom rektuma, prosječne dobi 60 godina. Ispitivane su perioperativne promjene plazmatskih vrijednosti testova hemostaze antitrombin III, protein C, protein S, plazminogen aktivatora inhibitor-1 (PAI-1), alfa-2-antiplazmin, D-dimeri, plazminogen. Uključeni su bili bolesnici koji nisu preboljeli duboku vensku trombozu, kao i oni koji nisu imali rizik za razvoj venskog tromboembolizma. Bolesnici su operirani istom tehnikom, dokazan je adeno karcinom, a na osnovi patohistološkog nalaza svrstani su po rastućoj Dukesovoj klasifikaciji od A do C. Dokazana je statistički značajna promjena koncentracije plazmatskih vrijednosti samo za PAI-1 u grupi bolesnika s Dukes A u odnosu na bolesnike klasificirane u stupnjeve B i C, što nije u korelaciji s veličinom tumora. Međutim, ostaje nepoznata korelacija plazmatskih vrijednosti i antigenih vrijednosti za PAI-1 u tumorskom tkivu ispitanika. Poznat je učinak PAI-1 na angioneogenezu, te bi povišene plazmatke vrijednosti PAI-1 u grupi bolesnika klasificiranih kao Dukes A mogle biti povezane s agresivnijim oblikom tumora.
Ključneriječi: kolorektalni karcinom; testovihemostaze; plazminogen aktivatora inhibitor-1
 
Tumorski biljezi u liječenju zloćudnih bolesti probavnog sustava
Zvjezdana Špacir-Prskalo
Klinički zavod za kemiju, Klinički bolnički centar “Sestre milosrdnice”, Zagreb
Adresa za dopisivanje: zspacir [at] net [dot] hr
 
Monoklonalna se antitijela koriste za otkrivanje serumskih antigena povezanih sa specifičnim malignih bolestima. Tumorski biljezi nisu dovoljno specifični niti osjetljivi za potrebe pretraživanja. Najučinkovitiji su kod praćenja odgovora na terapiju i otkrivanja ranog relapsa bolesti.
Iako je CA 19-9 otkriven kod kolorektalnog karcinoma, postao je koristan biljeg za karcinom gušterače. Oko 85% pacijenata sa karcinomom gušterače ima povišene vrijednosti CA 19-9 (više od 37 U/mL). Što su vrijednosti više, veća je vjerojatnost da je bolest metastazirala. Koristan je i kod praćenja bolesnika. Bolesnici kojima vrijednosti CA 19-9 nakon operativnog zahvata padnu na normalne vrijednosti imaju bolje izglede od u usporedbi s bolesnicima kojima vrijednosti CA 19-9 ostaju povišene i nakon zahvata.
Nema specifičnog biljega za karcinom želuca. Mogu se naći povišene vrijednosti ostalih tumorskih biljega za probavni sustav, osobito CEA. Ako su vrijednosti CEA povišene, može se pratiti liječenje metastatskog karcinoma želuca. Povišena razina CEA prije operacije može ukazati na lošu prognozu. Nakon operacije, ako je karcinom u potpunosti odstranjen, vrijednosti CEA se unutar 4-6 tjedana vraćaju na normalu.
Kliničari koriste periodična određivanja CEA u praćenju bolesnika kako bi prepoznali povratak karcinoma kolona. CEA se koristi i kod praćenja bolesnika koji se liječe od povratne bolesti. Oko 3/4 takvih bolesnika ima povišenu vrijednost CEA. Vrijednosti CEA će rasti ukoliko je primjenjena terapija učinkovita te rasti ako dolazi do progresije bolesti. Ponekad, CEA vrijednosti nisu povišene kod povratne bolesti, ali su povišene vrijednosti CA 19-9, te se one mogu koristiti za praćenje tijeka bolesti.
Ključne riječi: tumorski biljezi; maligne bolesti probavnog sustava; praćenje terapije
 
Genski biljezi u zloćudnim bolestima probavnog sustava
Mario Štefanović
Klinički zavod za kemiju, KBC „Sestre milosrdnice“, Zagreb
Adresa za dopisivanje: mstefan6 [at] gmail [dot] com
 
U karcinogenezu je uključeno nekoliko različitih kategorija gena. Na primjer, tumor supresorski geni (TSG – npr. p53 i RB) kada su inaktivirani potiču karcinogenezu, a protoonkogeni (npr. K-RAS), kada su mutirani postaju onkogeni i potiču staničnu proliferaciju. Ostale kategorije uključuju housekeeping gene te gene za popravak DNK.
Kolorektalni karcinom (CRC). U nekim tumorima nađene su mutacije gena APC, P53, Ras ili gena koji sudjeluju u popravku krivo sparenih baza (MMR) geni (MSH2, MLH1, MSH6, i PMS2). Analiza mikrosatelitne nestabilnosti (MSI) također se kod nekih bolesnika pokazala korisnom u dijagnostici, te kao dobar prediktor lošeg odgovora na terapiju 5-fluorouracilom. Pokazatelj loše prognoze je i gubitak dugog kraka kromosoma 18. Promjene u metilaciji TSG također se povezuju s nastankom CRC, a uključuju gene poput P16, APC te mnoge druge. U oko 10% kolorektalnih karcinoma nedugo su pronađene i mutacije gena BRAF.
Adenokarcinom jednjaka. Glavni interes prema biljezima ove vrste tumora usmjeren je na gubitak heterozigotnosti (LOH) gena P53 i RB, kao uzroka inaktivacije njihove tumor supresorske funkcije. Mutacije gena P53 nađene su u 85-89% bolesnika. Mutacije gena P16 su rjeđe, ali njegova prekomjerna metilacija povisuje rizik pretvorbe u displaziju ili adenokarcinom.
Rak gušterače. Mutacije gena K-ras, P53, P16 i mutacije mitohondrijske DNK predstavnici su genskih biljega ove vrste tumora. Predstavnici epigenetskih biljega su aberantne metilacije gena za P16, ciklin D2, TSLC1, SPARC, te nekih drugih. Najopsežnije istraživani genski biljezi su mutacije u genu K-ras i nađene su u većini duktalnih adenokarcinoma, ali za invazivni karcinom nisu specifične i mogu se naći i u bolesnika s kroničnim pankreatitisom, pušača te kod bolesnika sa intraepitelnim neoplastičnim lezijama (PanINs).
Rak želuca. To je drugi najčći uzrok smrtnosti od raka na svijetu, ali još uvijek se nije pokazao klinički koristan biljeg za rano otkrivanje raka.
Ključne riječi: kolorektalni karcinom, adenokarcinom jednjaka, rak gušterače, rak želuca, APC, p53, K-RAS, RB, P16
 
Egzokrina insuficijencija gušterače u bolesnika s ulceroznim kolitisom: procjena s fekalnom elastazom-1
Nadan Rustemović1*, Silvija Čuković-Čavka1, Marko Brinar1, Dunja Rogić2, Boris Vucelić1
1Zavod za gastroenterologiju, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb
2Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb
*Adresa za dopisivanje: nadan [dot] rustemovic [at] zg [dot] t-com [dot] hr
 
Bolesnici s upalnim bolestima crijeva izloženi su riziku za razvoj pankreatitisa i insuficijencije gušterače. Pankreasna elastaza-1 specifični je enzim gušterače koji se ne razgrađuje transportom u crijevima, a korelira s testovima egzokrine funkcije gušterače. Naša su istraživanja pokazala povezanost ulceroznog kolitisa (UK) i insuficijencije gušterače kao bolesti koja se pokazuje izvan crijeva. Stupanj težine bolesti u bolesnikasUKprocijenjenjemodificiranimkriterijimapoTruelovuiWittu. Bolesnici s UK podvrgnuti su endoskopiji da bi utvrdili stupanj prisutnosti upale u skladu s Baronovom klasifikacijom. Vrijednosti elastaze-1 određene su enzimimunoanalizom (ELISA) u fecesu 48 bolesnika s UK i u 39 zdravih ispitanika. Bolesnici s UK imali su statistički značajno niže vrijednosti fekalne elastaze-1 u odnosu na kontrolnu skupinu (medijani 223 vs. 1171 mg/g; P = 0,001). Međutim, nije nađena razlika u vrijednosti elastaze između skupina bolesnika s upalom i onih bez upale, kako je utvrđeno endoskopskom ptretragom. Bolesnicima s UK, a bez dokazane upale, nađene su značajno niže vrijednosti fekalne elastaze-1 u usporedbi sa kontrolnom skupinom (medijani 250 vs. 1171 mg/g; P < 0,001). Istovremeno, nije nađena povezanost između vrijednosti fekalne elastaze-1 i koncentracije CRP u serumu. Zaključujemo da snižene vrijednosti fekalne elastaze-1 u bolesnika s UK upućuju na moguću povezanost UK i insuficijencije gušterače kao očitovanje bolesti izvan crijeva.

Ključne riječi: ulcerozni kolitis; insuficijencija gušterače; fekalna elastaza-1