Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Original scientific article:

Marko Martinac1, Dalibor Karlović2, Nada Vrkić3, Darko Marčinko4, Nada Bazina5, Dragan Babić6. Serumski lipidi u depresivnom poremećaju s obzirom na tip depresije. Biochemia Medica 2007;17(1):94-101.
 
1Centar za prevenciju i izvanvan bolničko liječenje ovisnosti, Mostar, Bosna i Hercegovina
2Klinika za psihijatriju, Klinička bolnica „Sestre milosrdnice“, Zagreb
3Klinički zavod za kemiju, Klinička bolnica „Sestre milosrdnice“, Zagreb
4Klinika za psihijatriju, Klinički bolnički centar „Zagreb“, Zagreb
5Centar za mentalno zdravlje, Dom zdravlja „Mostar“, Mostar; Bosna i Hercegovina
6Odjel za psihijatriju, Klinička bolnica „Mostar“, Mostar, Bosna i Hercegovina
 
Corresponding author: marko [dot] martinac [at] tel [dot] net [dot] ba
 
Sažetak
 
Uvod: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koncentracije serumskih lipida (kolesterola, triglicerida, HDL-kolestrola, LDL-kolesterola, VLDL-kolesterola) u odnosu na tip depresije u bolesnika koji boluju od velikog depresivnog poremećaja.
Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 76 ispitanika oboljelih od depresije. Dijagnoza velikog depresivnog poremećaja je postavljena na temelju kriterija Dijagnostičkog i statističkog priručnika, četvrta revizija (DSM IV), te primjenom upitnika HAMD-17. Podtipovi depresije (melankolična, atipična i distimija) određeni su također pomoću MINI-upitnika. Serumske koncentracije kolesterola, triglicerida i HDL-kolesterola određivane su komercijalnim laboratorijskim kompletima enzimskom metodom. Vrijednosti VLDL-kolesterola i LDL-kolesterola određene su računskim metodama.
Rezultati: Koristeći se analizom kovarijance (engl. one-way ANCOVA) nakon prilagodbe za dob i BMI (engl. body mass index, pokazatelj tjelesne mase) našli smo značajno nižu koncentraciju kolesterola (P = 0,001), LDL-kolesterola (P = 0,022), omjera kolesterola/HDL-kolesterola (P = 0,019) i omjera LDL-kolesterola/HDL-kolesterola (P = 0,005) u ispitanika s atipičnom depresijom u odnosu na ispitanike s melankolijom ili distimičnim oblikom depresivnog poremećaja.
Zaključak: Rezultati našeg istraživanja ukazuju da bi se serumske koncentracije kolesterola i LDL-kolesterola te omjeri kolesterola/HDL-kolesterola i LDL-kolesterola/HDL-kolesterola mogli koristiti kao biološki biljezi u razlikovanju kliničkih podtipova depresivnog poremećaja.
Ključne riječi: depresivni poremećaj, kolesterol, trigliceridi, HDL-kolesterol, LDL-kolesterol, VLDL-kolesterol
 
Uvod
 
Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, koncentracija serumskih lipida, uključujući trigliceride, ukupni kolesterol, HDL-kolesterol (HDL, engl. high density lipoprotein, lipoprotein velike gustoće) i LDL-kolesterol (LDL, engl. low density lipoprotein, lipoprotein male gustoće), bila je u značajnoj korelaciji s brojnim psihopatološkim stanjima kao što su shizofrenija, depresija, PTSP i drugi anksiozni poremećaji, agresivnost, impulzivnost i samoubojstvo (1-6).
Kolesterol ima više važnih funkcija u središnjem živčanom sustavu. Građevna je komponenta membrane neurona, ima važnu ulogu u procesu neurotransmisije kao i u sustavu drugog glasnika u mozgu (7). Smatra se da niska koncentracija kolesterola povećava rizik od depresije zbog neuronske disfunkcije koja nastaje zbog promjena u mikroviskoznosti stanične membrane ili zbog poremećaja u provođenju signala (8,9). Većina dosadašnjih istraživanja ukazuje na povezanost depresivnih simptoma i koncentracije kolesterola u serumu. U nekim je istraživanjima opisana niska koncentracija kolesterola u depresivnih bolesnika (7,9-13), dok u drugim studijama nisu potvrđeni takvi rezultati (14). Steegmans i suradnici su našli značajno veći rizik od depresivnih simptoma u srednjovječnih muškaraca s kronično nižom koncentracijom kolesterola u serumu (15). Kako je depresija jedan od glavnih uzroka samoubojstava, istraživanja povezanosti između niskog kolesterola i depresije mogu biti od velike važnosti, na što upućuje istraživanje u kojem je opisana korelacija između koncentracije kolesterola i sklonosti samoubojstvu (suicidalnosti) (8).
Iako je povezanost između koncentracije ukupnog kolesterola u serumu i depresivnih simptoma bila često istraživana, manji broj istraživanja opisuje povezanost drugih lipida i depresivnog poremećaja(16). Tako je u jednoj studiji pronađena značajno niža koncentracija serumskog kolesterola, HDL-kolesterola i omjera kolesterola/HDL-kolesterola u ispitanika s depresivnim poremećajem u odnosu na zdravu kontrolnu skupinu (17). Rezultati druge studije pokazuju značajne razlike u razini triglicerida, VLDL-kolesterola (VLDL, engl. very low density lipoprotein, lipoprotein vrlo male gustoće), i HDL-kolesterola između melankolične i atipične depresije (16). Također je u jednom istraživanju pronađena značajno niža koncentracija LDL-kolesterola u depresivnih pacijenata nego u kontrolnoj skupini, ali nije nađena značajna razlika u koncentraciji triglicerida (12).
Iako je proveden veći broj istraživanja na lipidima u depresivnom poremećaju, postoji tek nekoliko izvješća koja uzimaju u razmatranje razlike u koncentracijama serumskih lipida po pojedinim podtipovima depresije, ali s oprečnim rezultatima. Tako u nekim istraživanjima nije nađena razlika u koncentracijama serumskih lipida u pacijenata s melankolijom i nemelankolijom (17,18), kao ni u pacijenata s melankolijom i atipičnom depresijom (19), dok je u istraživanju koje su proveli Huang TL i sur. nađena značajna razlika u koncentracijama triglicerida, VLDL-kolesterola i HDL-kolesterola u ispitanika s melankolijom i atipičnom depresijom (16).
Cilj ovog istraživanja je ispitati koncentracije serumskih lipida (kolesterola, triglicerida, HDL-kolesterola, LDL-kolesterola, VLDL-kolesterola), omjere lipidnih frakcija (kolesterol/HDL-kolesterol i LDL-kolesterol/HDL-kolesterol) u odnosu na tip depresivnog poremećaja (melankolična, atipična i distimija).
 
Materijaliimetode
Ispitanici
U istraživanje je uključeno 76 ispitanika oboljelih od depresivnog poremećaja primljenih na liječenje u Kliničku bolnicu „Sestre milosrdnice“ tijekom razdoblja od 12 mjeseci u 2005. i 2006. godini. Uzorak je činilo 30 muškaraca i 46 žena prosječne dobi (x ± SD) 53 ± 10 godina i prosječnog indeksa tjelesne mase (BMI) (x± SD) 25,66±4,29 kg/m2. Prosječna dob početka bolesti bila je (x ± SD) 45 ± 10 godina, a prosječno vrijeme trajanja bolesti je bilo (x ± SD) 8 ± 6 godina uz prosječan broj hospitalizacija (x ± SD) 3,11 ± 2,55. Sociodemografska obilježja ispitanika prikazana su u tablici 1.
 
Tablica 1. Sociodemografska obilježja ispitanika s depresivnim poremećajem uključenih u istraživanje.
 
 
Ispitanici su liječeni psihofarmakološki antidepresivima (fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin, clomipramin) i anksioliticima (alprazolam, oksazepam, diazepam, clonazepam). Nijedan od gore spomenutih psihofarmaka nema utjecaja na serumske koncentracije lipida (20). Nitko od ispitanika nije liječen hipolipemicima prije uključivanja u studiju. Kriteriji isključenja iz studije su bili drugi psihijatrijski poremećaji u komorbiditetu, ovisnost o drogama, alkoholizam, hipertenzija, kardiovaskularne bolesti, bolesti štitnjače, šećerna bolest, poremećaji metabolizma lipoproteina, poremećaji prehrane i organski moždani sindromi. Kako prehrambene navike i fizička aktivnost mogu utjecati na rezultate pretraga, sve pretrage su vršene između 14. i 16. dana boravka u bolničkim uvjetima, u vrijeme u koje su svi ispitanici imali ujednačenu prehranu i razinu fizičke aktivnosti.
Svi ispitanici su dali informirani pristanak za sudjelovanje u studiji, studija je odobrena od strane nadležnog etičkog povjerenstva.
Dijagnostički instrumenti i formiranje ispitivanih skupina
Dijagnoza depresivnog poremećaja je postavljena na temelju kriterija za depresivni poremećaj Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje, četvrto izdanje (DSM IV) (21), te primjenom Hamiltonove ocjenske ljestvice za depresiju (HAMD-17) (23). Podtip depresije (melankolična, atipična, distimija) je dijagnosticiran pomoću MINI-upitnika temeljenog na kriterijima DSM IV (21,22). Ispitanici su podijeljeni u skupine po tipu depresije na tri različite dijagnostičke kategorije: skupinu s melankoličnim obilježjima, skupinu s atipičnim obilježjima i skupinu s distimijom.
Laboratorijske pretrage i antropometrijske mjere
Uzorci krvi su uzimani iz kubitalne vene u staklene vakuumske epruvete bez antikoagulanta ujutro između 8 i 9 sati nakon cjelonoćnog gladovanja u trajanju od najmanje 12 sati, te 30 minuta odmora neposredno prije uzimanja uzorka. Serumske koncentracije kolesterola, triglicerida i HDL-kolesterola određivane su enzimskom metodom neposredno nakon uzimanja uzoraka komercijalnim laboratorijskim kompletima. (Olympus Diagnostic, GmbH, Hamburg, Germany) na automatskom analizatoru Olympus AU 600. Međuanalitički koeficijent varijacije u laboratoriju bio je: 3,2 % za kolesterol, 2,5 % za trigliceride i 3,0 % za HDL-kolesterol. Vrijednosti LDL-kolesterola i VLDL-kolesterola izračunate su pomoću uvriježenih formula iz vrijednosti triglicerida, kolesterola i LDL-kolesterola (LDL-kolesterol = kolesterol – trigliceridi/2,2 – HDL-kolesterol; VLDL-kolesterol = trigliceridi/5). Preporučene laboratorijske vrijednosti za mjerene parametre su bile: kolesterol < 5,0 mmol/L, LDL < 3,0 mmol/L, HDL > 1,0 mmol/L, VLDL-kolesterol < 1 mmol/L, omjer LDL/HDL < 4,0, omjer kolesterola/HDL-kolesterola < 2,5, i trigliceridi < 1,7 mmol/L. Svakom pacijentu su izmjerene visina i težina u stojećem stavu bez obuće u laganoj odjeći na medicinskoj vagi za mjerenje visine i težine. Indeks tjelesne mase (BMI) je računan tako da se tjelesna težina u kilogramima podijelila s kvadratom visine u metrima.
Statistička obrada podataka
Podatci su pohranjivani u bazu podataka MS Access 2000, za statističku analizu je korišten statistički program SPSS (SPSS for Windows 11.0, SPSS, Chicago, IL, SAD). U obradi podataka korištene su deskriptivne statističke metode. Za procjenu razlike u sociodemografskim podatcima korišten je hi-kvadrat-test. Za testiranje razlike u koncentraciji serumskih lipida među skupinama korištena je jednosmjerna analiza varijance (ANOVA) i Scheffe-ov posthoc test za testiranje razlike među pojedinim skupinama, dok je za kontrolu utjecaja dobi i indeksa tjelesne mase na ispitivane parametre korištena analiza kovarijance (ANCOVA). Distribucija uzorka ispitana je Kolmogorov-Smirnovim testom. Razina vjerojatnosti od P < 0,05 je uzeta kao statistički značajna.
 
Rezultati
 
U tablici 2. prikazane su koncentracije serumskih lipida u odnosu na tip depresije. Koncentracija LDL-kolesterola je bila značajno niža u ispitanika s atipičnom depresijom nego u ispitanika s distimijom (F(2,63) = 4,48; P = 0,015, ANOVA; P = 0,016, Scheffe-ov test). Razlika je ostala i nakon prilagodbe za dob i BMI (F(2,61) = 8,57; P = 0,001, ANCOVA). Jednosmjernom analizom varijance nije pronađena statistički značajna razliku u koncentracijama triglicerida, kolesterola i omjera kolesterola/HDL-kolesterola i LDL-kolesterola/HDL-kolesterola među ispitanicima s melankoličnom i atipičnom depresijom te distimijom. Međutim, nakon prilagodbe za dob i BMI nađena je statistički značajno niža koncentracija ukupnog kolesterola u ispitanika s atipičnom depresijom nego u ispitanika s melankolijom i distimijom (F(2,61) = 4,06; P = 0,022, ANCOVA), nađen je značajno niži omjer kolesterola/HDL-kolesterola u pacijenata s atipičnom depresijom nego u pacijenata s melankolijom i distimijom (F(2,61) = 4,21; P = 0,019, ANCOVA) i nađen je značajno niži omjer LDL-kolesterola/HDL-kolesterola u pacijenata s atipičnom depresijom nego u pacijenata s melankolijom i distimijom (F(2,61) = 5,91; P = 0,005, ANCOVA), (Tablica 3).
 
Tablica 2. Serumski lipidi (x ± SD) u pacijenata s depresivnim poremećajem prema podtipu depresije (melankolična, distimija i atipična).
 
 
Tablica 3. Serumski lipidi (x (95% CI)) nakon prilagodbe za dob i BMI u pacijenata s depresivnim poremećajem prema podtipudepresije (melankolična, distimija i atipična).
 
 
Rasprava
 
Rezultati ovog istraživanja pokazuju značajno nižu koncentraciju LDL-kolesterola, kolesterola, omjera kolesterola/HDL-kolesterola i omjera LDL-kolesterola/HDL-kolesterola u ispitanika s atipičnom depresijom u odnosu na ispitanike s melankolijom i distimijom. Također, prema rezultatima ovog istraživanja proizlazi da nema značajne razlike u serumskim koncentracijama triglicerida, HDL-kolesterola i VLDL-kolesterola između ispitanika s atipičnom depresijom, melankolijom i distimijom. U sličnom istraživanju koje su proveli Huang i Chen 2004. koristeći se analizom kovarijance nakon prilagodbe za dob, govori se da serumske koncentracije triglicerida, VLDL-kolesterola i HDL-kolesterola mogu poslužiti kao biološki biljezi za razlikovanje depresivnih pacijenata s atipičnom depresijom od pacijenata s melankoličnim značajkama (16). Koristeći se istom statističkom analizom nakon prilagodbe za BMI u sličnoj studiji nije nađena nikakva razlika u koncentracijama serumskih lipida između skupina ispitanika s melankoličnim i atipičnim značajkama depresivnog poremećaja (19). Uz analizu kovarijance nakon prilagodbe za dob i BMI, rezultati našeg istraživanja govore o koncentracijama kolesterola, LDL-kolesterola, omjera kolesterola/HDL-kolesterola i omjera LDL-kolesterola/HDL-kolesterola kao mogućim biološkim biljezima u razlikovanju pojedinih kliničkih podtipova depresivnog poremećaja.
Rezultati nekih istraživanja pokazuju da omjeri kolesterola/HDL-kolesterola i LDL-kolesterola/HDL-kolesterola (pokazatelji ateroskleroze) imaju značajno veću prediktivnu vrijednost za nastanak koronarne bolesti srca nego koncentracije kolesterola, HDL-kolesterola i LDL-kolesterola (24). Jedan od važnijih rezultata ovog istraživanja je statistički značajna razlika u navedenim pokazateljima u ispitanika s atipičnim, melankoličnim i distimičnim značajkama depresivnog poremećaja, što upućuje na mogućnost postojanja različitog stupnja rizika za razvoj ateroskleroze i posljedične koronarne bolesti srca u pacijenata s različitim kliničkim podtipovima depresivnog poremećaja.
Povišena kao i snižena koncentracija kolesterola može biti povezana sa serotonergičkom disfunkcijom. Primarno sniženje koncentracije kolesterola može različitim mehanizmima, kao što su promjene u koncentraciji 5-hidroksi-triptamina (5-HT), koncentraciji 5-HT- receptora ili aktivnosti 5-HT-transportera, izravno voditi do smanjenja moždane aktivnosti 5-HT. Osim toga, niska koncentracija kolesterola u depresivnih i samoubilačkih bolesnika može biti posljedica poremećene esterifikacije slobodnog kolesterola. Povišenje razine kolesterola može uzrokovati smanjenje senzitivnosti 5-HT-receptora ili smanjenje aktivnosti 5-HT-transportera u depresivnih pacijenata izravno se vezujući na membranske receptore ili molekule transportera ili, neizravno, mijenjajući fluidnost neuronske membrane. Prema dosadašnjim spoznajama koncentracija kolesterola mogla bi imati značajan utjecaj na izgled kliničke slike depresivnog poremećaja kao i na odgovor na psihofarmakološko liječenje. Čini se da su pacijenti s niskom koncentracijom kolesterola (< 4,0 mmol/L) pod povećanim rizikom od samoubojstva, dok pacijenti s povišenom koncentracijom kolesterola (> 5,6 mmol/L) češće pokazuju rezistenciju na liječenje i češće imaju anksiozne poremećaje u komorbiditetu (25).
Zaključno, rezultati našeg istraživanja ukazuju da bi se serumske koncentracije kolesterola i LDL-kolesterola te omjeri kolesterola/HDL-kolesterola i LDL-kolesterola/HDL-kolesterola mogli koristiti kao biološki biljezi u razlikovanju kliničkih podtipova depresivnog poremećaja. Nedostatci ovog istraživanja su mali uzorak i nedostatak kontrolne skupine zdravih ispitanika. Također nismo uzeli u obzir razlike u prehrambenim navikama naših ispitanika, konzumiranju alkohola i pušenju. U sljedećim istraživanjima biti će potrebno uključiti veće uzorke ispitanika uz zdravu kontrolnu skupinu. Također je u budućim istraživanjima potrebno istražiti prediktivne vrijednosti omjera kolesterola/HDL-kolesterola i LDL-kolesterola/HDL-kolesterola za rizik razvoja koronarne bolesti srca u depresivnih pacijenta po različitim kliničkim podtipovima.
 
Literatura
 
 1.   Chen CC, Lub FH, Wub JS, Chang CJ. Correlation between serum lipid concentrations and psychological distress. Psychiatry Res 2001;102:153-62.
 2.   Karlović D, Buljan D, Martinac M, Marcinko D. Serum lipid concentrations in Croatian veterans with post-traumatic stress disorder, post-traumatic stress disorder comorbid with major depressive disorder, or major depressive disorder. J Korean Med Sci 2004;19:765-71.
 3.   Marčinko D, Martinac M, Karlović D, Lončar Č. Cholesterol serum levels in violent and non-violent young male schizophrenic suicide attempters. Psychiatr Danub 2004;16:161–4.
 4.   Marčinko D, Martinac M, Karlović D, Filipčić I, Lončar Č, Pivac N, Jakovljević, M. Are there differences in serum cholesterol and cortisol concentrations between violent and non-violent schizophrenic male suicide attempters? Coll Antropol 2005;29:153–7.
 5.   Karlović D, Potkonjak J, Buljan D, Martinac M, Marčinko D. Serum lipids in patients with post-traumatic stress disorder, panic disorder, or generalized anxiety disorder. Acta Clinica Croatica 2004;43:9-14.
 6.   Karlović D, Martinac M, Buljan D, Zoričić Z. Relationship between serum lipid concentrations and posttraumatic stress disorder symptoms in soldiers with combat experiences. Acta Med Okayama 2004;58:23-7.
 7.   Ghaemi SN, Shields GS, Hegarty JD, Godwin FK. Cholesterol levels in mood disorders: high or low? Bipolar Disord 2000;2:60-4.
 8.   Golier JA, Marzuk PM, Leon AC, Weiner C, Tardiff K. Low serum cholesterol level and attempted suicide. Am J Psychiatry 1995;152:419-23.
 9.   Maes J, Delanghe J, Meltzer HY, Scharp´e S, D’Hondt P, Cosyns P. Lower degree of esterification of serum cholesterol in depression: relevance for depression and suicide research. Acta Psychiatr Scand 1994;90:252-8.
10.   Morgan RE, Palinkas LA, Barret-Connor EL, Wingard DL. Plasma cholesterol and depressive symptoms in older men. Lancet 1993;341:75-9.
11.   Glueck CJ, Tieger M, Kunkel R, Hamer R, Tracy T, Speirs J. Hypocholesterolemia and affective disorders. Am J Med Sci 1994;308:218-25.
12.   Olusi SO, Fido AA. Serum lipid concentrations in patients with major depressive disorder. Biol Psychiatry 1996;40:1128-31.
13.   Partonen T, Haukka J, Virtamo J, Taylor PR, Lonnqvist J. Association of low serum total cholesterol with major depression and suicide. Br J Psychiatry 1999;175:259-62.
14.   Simons L, Simons J, McCallum J, Friedlander Y. Serum lipids and depression. Lancet 1993;341:1208.
15.   Steegmans PHA, Hoes AW, Bak AAA, van der Does E, Grobbee DE. Higher prevalence of depressive symptoms in middle-aged men with low serum cholesterol levels. Psychosom Med 2000;62:205-11.
16.   Huang TL, Chen JF. Lipid and lipoproteinlevels in depressive disorders with melancholic feature or atypical feature and dysthymia. Psychiatry Clin Neurosci2004;58:295-9.
17.   Maes M, Smith R, Cristophe A, et al. Lower serum high density lipoprotein cholesterol (HDL-C) in major depression and in depressed men with serious suicidal attempts: relationship with immune-inflammatory markers. Acta Psychiatr Scand 1997;95:211-21.
18.   Maes M, Smith R, Christophe A, Vandoolaeghe E, Van Gastel A, Neels H, et al. Lower serum high-density lipoprotein cholesterol (HDL-C) in major depression and in depressed men with serious suicidal attempts: relationship with immune-inflammatory markers. Acta Psychiatr Scand 1997;95:212-21.
19.   Huang TL. Serum lipid profiles in major depression with clinical subtypes, suicide attempts and episodes. J Affect Disord 2005;86:75-9.
20.   Stahl S. Essential psychopharmacology. Neuroscientific basis and practical applications. Cambridge: Cambridge University Press, 2002;199-295.
21.   American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistic Manual of Mental Disorders, IVth edition. Washington DC: American Psychiatric Association, 1994.
22.   M.I.N.I. 5.0.0 (January 2000) Croatian version.
23.   Hamilton M.A. Rating scale for depression. J Neurol Neurosurg Psychiatry 1960;23:56-62.
24.   Sonnenberg LM, Quatromoni PA, Gagnon DR, Cupples LA, Franz MM, Ordovas JM, et al. Diet and plasma lipids in women. II Macronutrients and plasma triglycerides, high-density lipoprotein, and the role of total to high-density lipoprotein cholesterol in women: the Framingham nutrition studies. J Clin Epidemiol 1996;49:665-72.
25.   Papakostas GI, Öngür D, Iosifescu DV, Mischoulon D, Fava M. Cholesterol in mood and anxiety disorders: review of the literature and new hypotheses. Eur Neuropsychopharmacol 2004;14:135-42.