Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

 
Uvodnik
 
Petra Gašparac. Značenje i uloga bibliografskih i citatnih baza podataka. Biochemia Medica 2006;16(2):93-102.
 
Središnja knjižnica, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Corresponding author: pgasparac [at] pharma [dot] hr
 
Uvod
 
Razvoj znanosti u vidu porasta broja znanstvenih istraživanja, povećanja broja znanstvenika i istraživača i pojave novih znanstvenih disciplina doveo je do eksponencijalnog povećanja broja časopisa, knjiga, zbornika radova s kongresa, disertacija, patenata, tehničkih izvještaja i drugih publikacija u kojima se objavljuju rezultati znanstvenoga rada. Navedene publikacije nazivaju se primarnim publikacijama ili primarnim izvorima informacija, kako bi se ukazalo na izvornost u njima predstavljenih informacija. Snalaženje u tako velikom broju publikacija objavljenih u različitim zemljama, na različitim jezicima i pohranjenih na različitim medijima ne bi bilo moguće bez posebnih pomagala, sekundarnih publikacija ili sekundarnih izvora informacija, koja na različite načine obrađuju, analiziraju i sažimaju primarne publikacije te pomažu u njihovu pronalaženju. S obzirom na to da tolika količina publikacija i njihovih autora zahtijeva vrednovanje, sekundarni izvori informacija se zbog visokih kriterija na koje se oslanjaju pri odabiru primarnih publikacija koje će sustavno pratiti i obrađivati rabe i u svrhu znanstvenog vrednovanja.
 
Bibliografske i citatne baze podataka kao informacijska pomagala
 
Kao sekundarni izvor informacija, bibliografske baze podataka (engl. bibliographic databases) nastaju iz potrebe da se korisnicima omogući lakše praćenje, pretraživanje i pristup najrelevantnijoj literaturi. Bibliografskim bazama podataka kakve danas poznajemo prethodile su tiskane publikacije (tzv. časopisi kazala ili časopisi indeksa i časopisi sažetaka), od kojih su među najpoznatijima i najstarijima Index Medicus i Chemical Abstracts. Te su se sekundarne publikacije sastojale od više vrsta kazala ili indeksa (abecedno sređenih popisa podataka poput prezimena autora, predmeta, naslova časopisa, citata itd.), funkcija kojih je bila da upućuju na izvorne radove. Iz tog razloga se ponekad o ovoj vrsti publikacija govori općenito kao o indeksnim publikacijama. Šezdesetih godina prošloga stoljeća, kad se u procesu izrade tih publikacija počinju rabiti računala, kao popratna pojava nastaju njihovi kompjutorski čitljivi ekvivalenti – bibliografske baze podataka. S vremenom većina proizvođača posve zamjenjuje tradicionalne tiskane publikacije i prelazi isključivo na izradu elektroničkih baza podataka.
 
Bibliografski zapis
Svaka bibliografska baza podataka prati i obrađuje (popularno se kaže indeksira) velik broj (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća) pažljivo odabranih publikacija, od čega najveći dio čine radovi iz (znanstvenih) časopisa. Odabir i obradu provode vrsni stručnjaci iz znanstvenih područja koja baza podataka pokriva. Svaki rad predstavljen je bibliografskim zapisom koji sadrži podatke poput imena autora, naslova rada, naziva publikacije u kojoj je rad objavljen, godine objavljivanja, ključnih riječi, sažetka, ustanove autora, izvornog jezika rada, vrste rada i slično. Navedeni podaci su strukturirani odnosno razvrstani u zasebna polja (polje autora, naslova, izvora, ključnih riječi itd.) i što je tih polja u bazi više, to je zapis pregledniji, pretraživanja ciljanija i rezultati točniji. Osiguravanjem dovoljne količine podataka o svakom uključenom radu i njihovim raspoređivnjem u zasebna polja korisniku se omogućava da u kratkom vremenu pretraži i pregleda velik broj radova i pronađe one od interesa za svoj upit. Prvobitno, bibliografske baze podataka nisu davale na uvid cjelovite tekstove radova, no posljednjih se godina uporabom posebnih alata unutar nekih bibliografskih baza podataka uz zapise stavljaju poveznice (linkovi) na cjelovite tekstove radova koji se nalaze u nekom od elektroničkih časopisa.
 
Citatne baze
Zasebnu cjelinu unutar bibliografskih baza podataka čine citatne baze podataka(engl. citation databases). Postupak citiranja je uobičajena praksa u znanstvenoj komunikaciji, stoga autori članaka u znanstvenim časopisima na kraju svojih radova donose bibliografiju ili popis upotrebljene literature. Osobitost citatnih baza podataka je u tome što svaki zastupljeni rad predstavljaju, uz bibliografski zapis, i popisom literature. Popisi literature nazivaju se i citiranim referencama odnosno citatima. Pretraživanja po citiranim referencama su cjelovitija, jer omogućavaju ciljano praćenje određene teme kroz sve članke u bazi podataka koji se njome bave. Naime, pretpostavka je da bi citati trebali biti sadržajno vezani uz temu rada, bez obzira na razloge citiranja (pozitivni, npr. odavanje priznanja ili pak kritika odnosno ispravak tuđeg rada). Uz to što omogućuju tematska pretraživanja literature, citatne baze podataka pružaju podatke o broju citata koje je primio pojedini časopis, autor ili rad.
 
Selektivnost baza
Važna značajka bibliografskih i citatnih baza podataka jest njihova selektivnost koja proizlazi iz nemogućnosti praćenja cjelokupne svjetske znanstvene publicistike. Časopisi, kao glavni medij širenja znanstvenih informacija u većini područja, su najzastupljenije publikacije u ovim bazama podataka. Procjenjuje se da trenutno u svijetu izlazi sveukupno oko 100.000 znanstvenih, znanstveno-stručnih i stručnih časopisa. Apsolutna sveobuhvatnost bibliografskih i citatnih baza je ekonomski nepraktična, ali i nepotrebna. Analize znanstvenih publikacija pokazale su da u svakom području relativno mali broj časopisa objavljuje glavninu značajnih znanstvenih rezultata. Ti časopisi čine tzv. “jezgru” časopisa relevantnih za područje (engl. core journals). Odabrano je između 30% i 40% od ukupnog broja časopisa i oni se obrađuju u relevantnim disciplinski usmjerenim bibliografskim bazama podataka. U svijetu postoji vrlo velik broj bibliografskih baza podataka (oko 900), a neke od najpoznatijih za područja prirodnih znanosti i biomedicine su: Medline odnosno PubMed (biomedicina i srodna područja), Chemical Abstracts (kemija i srodna područja), EMBASE (biomedicina, farmakologija), International Pharmaceutical Abstracts (farmacija), Biological Abstracts i Biological Sciences (biologija i biološke znanosti).
Kriteriji za izbor
Osnovni kriteriji koje trebaju zadovoljiti časopisi da bi bili prihvaćeni u međunarodne baze podataka ustanovljeni su još krajem šezdesetih godina 20. stoljeća (1). Rukopisi koji se prihvaćaju za objavljivanje trebaju sadržavati nove znanstvene informacije temeljene na provjerljivim i pouzdanim metodama i statističkim postupcima. Redovitost u objavljivanju ukazuje na to da časopis izlazi naznačenom učestalošću, što nužno podrazumijeva postojanje dovoljne količine rukopisa kao jamstva njegove vitalnosti. Urednički odbor časopisa mora imati predstavnike svih poddisciplina kojima se časopis bavi. Uz urednika, kvalitetan recenzentski tim dodatno je jamstvo kvalitete radova predstavljenih u časopisu. Također, časopis treba primiti odgovarajući broj citata od drugih časopisa. Uz navedene kriterije časopis treba zadovoljiti niz formalnih (izdavačkih) značajka da bi se mogao smatrati ozbiljnom publikacijom: ISSN (engl. International Standard Serial Number), Coden (skraćeni naziv časopisa sažet u 9 slova), podatak o početnoj godini izlaženja, mjestu i zemlji izdanja te učestalosti izlaženja. Uz to, treba sadržavati podrobne upute za autore, navod o vrstama članaka koje objavljuje, podatke o recenzentskom postupku i slično (2). Uz ove osnovne, svaka baza podataka ima i neke svoje specifične kriterije. Na primjer, Medline pri odabiru časopisa u obzir uzima pokrivenost discipline i nastoji za indeksiranje ne uključivati časopise kojih je biomedicinski sadržaj već dobro pokriven. Baza podataka EMBASE primarnu pozornost posvećuje člancima koji donose nove informacije o lijekovima.
Najselektivnije svjetske baze podataka
Bibliografska baza podataka Current Contents (CC) i citatne baze podataka Science Citation Index (SCI), Social Sciences Citation Index (SSCI) i Arts and Humanities Citation Index (AHCI) su najselektivnije svjetske baze podataka. Do 2004. godine proizvodio ih je Institute for Scientific Information (ISI) iz Philadelphije (zbog čega se uvriježilo zvati ih “ISI bazama podataka”), kad ga je kupila tvrtka Thomson Corporation, sada Thomson-ISI. Spomenute citatne baze podataka su od 1997. objedinjene u jedinstvenu bazu, Web of Science (WoS). ISI baze podataka su multidisciplinske i prate manje od 10% sveukupne svjetske časopisne proizvodnje svih područja, odnosno oko 8.700 naslova. Ti časopisi se smatraju “jezgrom svjetskog znanja. Kriteriji za ulazak u ISI baze vrlo su rigorozni – od 2.000 novih časopisa koje njihovi stručnjaci na godinu pregledaju odabire se tek 10% do 12% naslova. Istodobno se preispituju već zastupljeni naslovi i isključuju oni koji više ne odgovaraju ISI kriterijima kvalitete ili oni koji više nisu relevantni. Časopisna jezgra, dakle, nije statična, nego se neprestance mijenja. U postupku vrednovanja pojedinog časopisa u obzir se uzima cijeli niz kriterija (3). Uz već spomenutu redovitost izlaženja, postojanje kvalitetnog uredničkog odbora i recenzentskog tima te provjeru citiranosti časopisa kao nužni se navode još neki dodatni kriteriji. Engleski jezik je obvezan za naslove radova, sažetke i autorske ključne riječi. Neophodna je i adresa autora kao temelj zainteresiranim znanstvenicima za komunikaciju. Bibliografski podaci svih citiranih referenca na koje se autor poziva moraju biti potpuni. Od nacionalnih časopisa očekuje se međunarodnost vidljiva kroz zastupljenost autora iz različitih zemalja, kao i geografska raznolikost autora citiranih radova. Naglašava se nastojanje ISI u praćenju najboljih nacionalnih časopisa. Pritom, umjesto da uspoređuje pojedini časopis sa svim časopisima unutar tog područja, ISI urednik ga razmatra u kategoriji časopisa istoga geografskog područja.
 
Bibliografske i citatne baze kao instrumenti znanstvenog vrednovanja
 
Iako su bibliografske i citatne baze podataka nastale prvenstveno za potrebe tematskih pretraživanja literature, zbog svojih su se visokih kriterija pri odabiru časopisa koje će sustavno pratiti počele rabiti i kao instrument za vrednovanje. Tako se u postojećem modelu znanstvenog vrednovanja među kriterijima kojima se prosuđuje znanstveni doprinos (kao što je recenzijski postupak) nalaze i kvantitativni pokazatelji: indeksiranost odnosno zastupljenost časopisa ili radova u relevantnim bazama podataka, te podaci o citiranosti radova u časopisima.
Indeksiranost ili zastupljenost časopisa u relevantnim bazama podataka doprinosi njegovoj većoj vidljivosti i dostupnosti te se smatra pokazateljem njegovog utjecaja na međunarodnu znanstvenu proizvodnju. Osobito se značajnim smatra zastupljenost u ISI bazama zbog njihovih jakih kvalitativnih filtara i sigurno ne postoji urednik znanstvenog časopisa koji ne bi želio da i njegov časopis postane dio „jezgre svjetskog znanja“. U uglednim časopisima žele objavljivati znanstvenici kako bi svojim radovima osigurali najveću moguću vidljivost u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, a sebi ugled i napredovanje u karijeri. I u Hrvatskoj se postupak znanstvenog vrednovanja pojedinog autora zasniva na broju objavljenih radova, pričem osobitu važnost imaju oni indeksirani u relevantnim bibliografskim bazama podataka. Primjerice, u Pravilniku o uvjetima za stjecanje znanstveno-nastavnih zvanja na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu više se boduju radovi objavljeni u časopisima indeksiranim u relevantnim bazama podataka, od kojih najviše oni u bazi Current Contents.
 
Čimbenik odjeka
Određeni časopis može biti zastupljen u više relevantnih baza podataka, no koliko zaista koristi znanstvenicima utvrditi će se temeljem broja citata koje njegovi radovi dobivaju. Analizama citata u ISI citatnim bazama podataka dobivaju se brojčani pokazatelji na osnovi kojih se utvrđuje odjek časopisa u određenom području. Od njih je najpopularniji tzv. čimbenik odjeka (engl. impact factor, IF). To je broj koji iskazuje koliko se puta prosječno citira jedan znanstveni rad u nekom časopisu u određenom razdoblju. Čimbenik odjeka časopisa za tekuću godinu računa se tako da se broj citata dobiven u tekućoj godini za radove objavljene u prethodne dvije godine podijeli s brojem radova objavljenih u tom istom dvogodišnjem razdoblju.
Primjer izračunavanja čimbenika odjeka (IF) za određeni časopis u 2005. godini:
 
Na taj način se svake godine iznova izračunava čimbenik odjeka. Valja obratiti pozornost na to da je čimbenik odjeka za neki časopis za tekuću godinu moguće izračunati tek u idućoj godini. Dakle, koliki je čimbenik odjeka za jedan časopis bio u 2005. godini, možemo izračunati tek početkom 2006. godine.
Temeljem čimbenika odjeka rangiraju se časopisi od najutjecajnijeg prema najmanje utjecajnom, no pritom valja imati na umu da se na osnovi tog pokazatelja smiju uspoređivati isključivo časopisi unutar istog znanstvenog područja. Razlog tome je razlika u broju objavljenih časopisa, kao i u praksi citiranja od područja do područja. Područja s vrlo visokim čimbenicima odjeka su ujedno područja s velikim brojem časopisa odnosno objavljenih radova i velikim brojem citata po radu. Radi se o područjima koja se brzo razvijaju, poput biokemije i molekularne biologije, gdje je najveći čimbenik odjeka u 2005. godini iznosio 33,456. Mala područja ne objavljuju velik broj članaka, stoga se u njima ni ne očekuje veća citiranost. Dobar primjer je matematika u kojoj je 2005. godine najveći čimbenik odjeka iznosio 2,323 (6). Popisi časopisa prema čimbeniku odjeka služe, među ostalim, kao orijentir znanstvenicima pri odabiru časopisa u koji će poslati rad na objavljivanje. Za znanstvenika je stvar prestiža objavi li rad u časopisu s vrlo visokim čimbenikom odjeka i većina ih želi imati rad upravo u tim časopisima (4). Iako je ovaj pokazatelj zamišljen kao pomagalo u određivanju kvalitete časopisa, danas se najviše upotrebljava kao pomagalo za vrednovanje kvalitete rada znanstvenika te kvalitete pojedinog članka, što nije posve opravdano. Koliki je odjek određenog rada, pokazati će broj citata koje je primio od drugih radova, neovisno o čimbeniku odjeka časopisa. To potvrđuje i činjenica da kod većine časopisa 20% članaka doprinosi oko 80% citata te da velik postotak članaka ne bude nikada citiran (5).
 
Citiranost
Kod uporabe broja citata kao pokazatelja kvalitete pojedinog rada valja biti oprezan iz više razloga. Ne može se reći da radovi koji nisu citirani nitko ne čita ili da nemaju znanstvenu vrijednost, iako se često nečiji znanstveni doprinos ogleda i u visokoj citiranosti radova. Uz to, sam čin citiranja ne podrazumijeva nužno odavanje priznanja u pozitivnom smislu, već on može biti motiviran potrebom ispravka, kritičkog osvrta ili nijekanja ideja i radova drugih. Nadalje, u bibliografijama znanstvenih radova redovito se javljaju i samocitati. Njima se autori pozivaju na svoje prethodne radove i u tom smislu samocitati su prirodan proces. No, kroz samocitiranost može se na relativno umjetan način podizati razinu citiranosti (vlastite, ali i one kolega s fakulteta, sveučilišta ili instituta). Većina autora slaže se da je ovisno o području znanstvenog istraživanja prihvatljiva zastupljenost samocitata između 10% i 20%. U Hrvatskoj se, međutim, u postupku vrednovanja pojedinog znanstvenika kao uvjet za stjecanje znanstveno-nastavnih zvanja traži dokaz o odjeku znanstvenih radova mjeren brojem citata, uključujući i samocitate, bez dodatnih objašnjenja o naravi tih citata.
Iako ISI naglašava multidisciplinarnost i međunarodni značaj svojih baza podataka, kao i kvalitetu časopisa koje obrađuju, kroz njihovu povijest bilo je dosta kritika na račun zastupljenosti nacionalnih časopisa i pojedinih disciplina. Razlog kritikama je njihova usmjerenost na časopise na engleskom jeziku i razvijene zemlje (ponajviše SAD) na račun malih zemalja, zemalja u razvoju i neengleskog govornog područja. Uz to, veliki komercijalni nakladnici (poput Elseviera, Springera, Wileya, Blackwella i dr.) u prednosti su nad malim izdavačima poput akademskih ustanova ili strukovnih organizacija. S uhodanim mehanizmima poslovanja, velikim financijskim, tehnološkim i ljudskim potencijalima, od uređivanja časopisa, preko sustava recenzenata do osiguravanja pristupa velikih “paketa” časopisa, u obliku baza podataka s cjelovitim tekstovima, na jednostavan način dostupnim znanstvenicima, ti nakladnici imaju znatno veće izglede za ulazak u “jezgru” svjetskog znanja, za razliku od malih neprofitnih, volonterskih znanstvenih časopisa (2). U tom problemu sadržan je još jedan nedostatak postojećeg modela znanstvenog vrednovanja koje se temelji na podacima o indeksiranosti i citiranosti kojih su izvori ISI baze podataka.
Na kraju, valja naglasiti da se opisani kvantitativni pokazatelji (broj objavljenih i indeksiranih radova, broj citata, te čimbenik odjeka) ne mogu rabiti kao pokazatelji kvalitete niti kao isključivi parametri za vrednovanje nekog časopisa ili nečijeg znanstvenog rada. U vrednovanju znanstvenog doprinosa kvantitativni pokazatelji imaju smisla jedino kao nadopuna sadržajnom vrednovanju radova kroz postupak recenzije kompetentnih stručnjaka.
 
Pregled nekoliko baza podataka značajnih za područje biomedicine i prirodnih znanosti
 
Slijedi kratki opis nekoliko bibliografskih i citatnih baza podataka značajnih za područje biomedicine i prirodnih znanosti. Web adrese navedene su samo uz one baze podataka kojima je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa osiguralo pristup za potrebe visokoškolskih i znanstvenih ustanova Republike Hrvatske. (Popis svih baza podataka kojima hrvatska znanstveno-istraživačka zajednica ima pristup nalazi se na stranicama Centra za online baze podataka http://www.online-baze.hr.)
 
Current Contents (CC)
Current Contents (CC),najpoznatija svjetska baza podataka, pokriva sva područja znanosti preko svojih sedam sekcija: Agriculture, Biology and Environmental Sciences; Clinical Medicine; Engineering, Technology and Applied Sciences; Life Sciences; Physical, Chemical and Earth Sciences; Social and Behavioral Sciences; te Arts and Humanities. Sve sekcije objedinjene su u jedinstvenoj bazi podataka. Prethodila joj je tiskana publikacija nastala šezdesetih godina prošloga stoljeća, koja je jednom na tjedan donosila preslike sadržaja pojedinih brojeva časopisa (otud naziv „tekući sadržaji“) grupiranih prema znanstvenim disciplinama, s namjerom redovitog obavještavanja znanstvenika o tek objavljenim znanstvenim informacijama. Trenutno bibliografskim zapisima pokriva više od 7.500 vodećih svjetskih časopisa i preko 2.000 knjiga i zbornika skupova.
 
Web of Science (WoS)
Web of Science (WoS) objedinjuje tri citatne baze podataka, Science Citation Index (SCI), Social Sciences Citation Index (SSCI) i Arts & Humanities Citation Index (AHCI), koje zajedno indeksiraju više od 8.700 znanstvenih časopisa svih znanstvenih područja. Preklapanje između Current Contents i citatnih baza iznosi 90% do 100%. Danas je u njima 8.700 časopisa. Kad je šezdesetih godina 20. stoljeća ISI započeo izradu prvog citatnog indeksa, SCI, osnovu je činilo oko 600 naslova iz područja prirodnih i primijenjenih znanosti. Kako je idućih desetljeća broj časopisa u svijetu rastao, analogno tome povećavala se i “jezgra”. Do nedavne pojave Scopusa 2004. godine Web of Science je bila jedina svjetska citatna baza podataka.
 
Scopus
Scopus je najnoviji proizvod kuće Elsevier, najvećeg svjetskog izdavača znanstvenih časopisa. To je bibliografska i citatna baza podataka poput WoS, no s daleko većom obuhvatnošću. Indeksira više od 14.000 recenziranih časopisa prirodnih, tehničkih i društvenih znanosti i biomedicine od preko 4.000 izdavača. Uz časopise pokriva 250 milijuna kvalitetnih i relevantnih web stranica, uključujući 13 milijuna patenata. Scopus u cijelosti obuhvaća i dvije zasebne biomedicinske baze podataka, Medline i EMBASE. Osobitost ove baze podataka je i u tome što više od 60% zastupljenih časopisa dolazi iz neameričkih zemalja. Uvjeti koje časopis mora ispuniti da bi se našao u Scopusu su slijedeći: engleski jezik naslova i sažetaka radova (dok cjeloviti tekstovi radova mogu biti na bilo kojem drugom jeziku), redovito izlaženje, primjena neke vrste kontrole kvalitete (npr. recenzentski postupak) i visoka sveukupna kvaliteta (što se procjenjuje brojem citata koje časopis dobiva u Scopusu, reputacijom izdavača, autora i uredničkog odbora te još nekim drugim parametrima). Za razliku od ISI citatnih baza podataka koje teže ekskluzivnosti, Scopus namjerava uključiti sve vrijedne izvore informacija i nastaviti se razvijati u zavisnosti s rastom broja novih znanstvenih informacija.
 
Medline
Medline je prvorazredan izvor informacija iz područja biomedicine, populacijske i reprodukcijske biologije te drugih područja vezanih uz medicinu i zdravstvenu skrb. Proizvodi ga U.S. National Library of Medicine. Prije pojave u elektroničkom obliku izlazio je kao tri sadržajno odvojene tiskane publikacije: Index Medicus, Index to Dental Literature i International Nursing Index. Baza podataka obrađuje članke iz oko 4.600 časopisa objavljenih u više od 80 zemalja, pričem se odabiru i indeksiraju tek neki radovi (za razliku od npr. Current Contents koji prati sve radove unutar časopisa koje obrađuje). Besplatna i javno dostupna verzija baze podataka Medline je PubMed.
 
EMBASE
EMBASEje biomedicinska baza podataka u proizvodnji kuće Elsevier. Prethodila joj je tiskana sekundarna publikacija Excerpta Medica. Kroz otprilike 5.000 časopisa iz sedamdesetak zemalja koje prati, pokriva niz područja kao što su istraživanja lijekova, farmakologija, farmacija, farmakoekonomika, farmaceutika i toksikologija, klinička i eksperimentalna medicina, ovisnost o lijekovima i njihova zlouporaba, psihijatrija, forenzička znanost te biomedicinski inžinjering i instrumentacija. Selektivno pokriva sestrinstvo, stomatologiju, veterinu, psihologiju i alternativnu medicinu. Prema opsegu je, kao i Medline, internacionalna, no veći je naglasak stavljen na europske časopise (za razliku od Medline, koja je više usredotočena na američke naslove). Preklapanja u naslovima između Medline i EMBASE iznose oko 80%. Valja spomenuti da je Biochemia Medica od ove godine indeksirana u EMBASE i Scopusu.
International Pharmaceutical Abstracts (IPA)
International Pharmaceutical Abstracts (IPA) kroz više od 800 časopisa pokriva informacije vezane uz slijedeća područja: reakcije na lijekove, toksičnost, lijekove u postupku ispitivanja, procjenu lijekova, interakcije lijekova, ljekovite pripravke sintetskog i biološkog podrijetla, stabilnost lijekova, farmakologiju, preliminarno testiranje lijekova, farmaceutsku kemiju, analizu lijekova, metabolizam lijekova, farmakognoziju i metodologiju. Uključeni su i sažeci prikaza s važnijih farmaceutskih skupova. Godine 1964. razvija ju The American Society of Health-System Pharmacists (ASHP) kao tiskanu publikaciju, a od ‘70-ih godina započinje s izlaženjem i u elektroničkom obliku. Od 2005. godine je u vlasništvu firme Thomson Corporation.
Chemical Abstracts (CA)
Chemical Abstracts (CA), proizvod Chemical Abstracts Service (CAS), dijela American Chemical Society (ACS), je najveći i najsveobuhvatniji vodič kroz kemijsku literaturu i literaturu srodnih područja. Pokriva više od 8.000 časopisa i patenata iz 26 zemalja, kao i zbornike radova sa skupova, knjige, disertacije i tehničke izvještaje. Uz bibliografske podatke sa sažecima za navedene publikacije, Chemical Abstracts donosi informacije o više od 30 milijuna organskih i anorganskih supstanca i 58 milijuna DNA sekvenca (tzv. CAS Registry). Svaka supstanca u bazi dobiva registarski broj (CAS registry number) koji se danas široko rabi za jedinstveno identificiranje kemijskih supstanca. Elektronički ekvivalent tiskane sekundarne publikacije Chemical Abstracts je SciFinder odnosno SciFinder Scholar.
 
Biological Abstracts (BA)
Biological Abstracts (BA) pokriva literaturu prirodnih znanosti, među ostalim mikrobiologiju, biologiju, biokemiju, biomedicinu, biotehnologiju, botaniku, ekologiju, genetiku, prehranu i farmakologiju. Između Medline i Biological Abstracts postoji preklapanje od oko 30%, no dok je u Medline težište na kliničkoj medicini, BA osigurava detaljniju pokrivenost pretkliničke i eksperimentalne medicine, farmaceutske botanike, farmakognozije, proteomike, nanotehnologije i genske terapije. Prati preko 5.000 časopisa iz više od 100 zemalja.
Pristup: http://web5s.silverplatter.com/
wespirs/start.ws?customer=unizagreb
 
Biological Sciences
Biological Sciencesnudi pristup literaturi s područja biokemije, biotehnologije, ekologije, genetike, mikrobiologije, molekularne biologije, zoologije te nekih aspekata agrikulture, medicine i veterine. Baza podataka prati preko 6.000 časopisa, radova s kongresa, tehničkih izvještaja, knjiga i patenata s vremenskim obuhvatom od 1982. godine naovamo. Proizvodi ju Cambridge Scientific Abstracts (CSA).
 
Literatura
 
1.     Zwemer RL. Identification of journal characteristics useful in improving input and output of a retrieval system. Fed Proc 1970;29(5):1595-1604.
2.     Jokić M. Bibliometrijski aspekti vrednovanja znanstvenog rada. Zagreb: Sveučilišna knjižara; 2005.
3.     The Thomson scientific journal selection process. Available at: http://scientific.thomson.com/free/essays/selectionofmaterial/journalsel... Accessed October 26, 2006.
4.     Lawrence PA. The politics of publication. Nature 2003;422(6929):259-261.
5.     Gisvold SE. Citation analysis and journal impact factors – is the tail wagging the dog? Acta Anaesth Scand 1999;43(10):971-973.
6.     Journal Citation Reports, Science Edition, 2005. Available at: http://portal.isiknowledge.com/. Accessed October 28th 2006.