Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

ZR3-1

 
Žanić Grubišić T, Čepelak I. ZR3-1: Diplomsko i poslijediplomsko obrazovanje magistara medicinske biokemije u Hrvatskoj: usporedbe s Europom. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S97-S98.
 
Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju, Farmaceutsko--biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: tihana_zanic [at] yahoo [dot] co [dot] uk
 
Sažetak
Programi diplomskog i poslijediplomskog Studija medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu odražavaju multidisciplinarni karakter struke koji je nužan za primjenu suvremenih znanstvenih spoznaja u kliničkom okruženju. Usklađen je s preporukama stručnih foruma Europske unije koji reguliraju djelatnost struke, a predviđa petogodišnji ciklus diplomske edukacije, nakon čega slijedi 4-5 godišnja specijalizacija u sustavu zdravstva.
Studij je organiziran kao integrirani preddiplomski i diplomski studij u trajanju od 10 semestara (5 godina, 300 ECTS bodova). Po završetku studija stječe se akademski naziv magistra medicinske biokemije. Ciljevi obrazovnog procesa u okviru diplomskog i poslijediplomskog specijalističkog studija postižu se na 3 razine:
1) stjecanje znanja i razumijevanja temeljnih prirodnih znanosti (matematika, kemija, fizika, statistika, biokemija, biologija) i (ii) temeljnih biomedicinskih znanosti (anatomija, fiziologija, patofiziologija, histologija i citologija, imunologija, genetika i molekularna biologija, mikrobiologija, parazitologija, farmakologija;
2) stjecanje znanja, razumijevanja, mogućnosti primjene te analize, sinteze i evaluacije za stručna medicinsko biokemijska znanja (klinička biokemija, biokemijska i molekularna dijagnostika u hematologiji i koagulaciji, kliničkoj imunologiji, transfuziologiji, klinička citologija, mikrobiologija, analitička toksikologija, laboratorijska dijagnostika hitnih stanja, dijagnostika uz bolesničku postelju, racionalna laboratorijska dijagnostika) i
3) stjecanje generičkih vještina i odgovarajućih znanja iz organizacijskih i komunikacijskih disciplina (organizacija i upravljanje medicinsko biokemijskim laboratorijem, automatizacija i informatizacija laboratorijskog sustava).
U ukupnom petogodišnjem studiju ima 28 % temeljnih, 12% biomedicinskih, 45% stručnih i 15% izbornih predmeta. Slična koncepcija udjela pojedinih općih i stručnih predmeta može se naći i u specijalističkim programima drugih europskih zemalja, u kojima se za rad u kliničkim laboratorijima usmjeravaju stručnjaci koji su temeljno obrazovanje stekli u području prirodnih znanosti ili studiju farmacije. Oni čine dvije trećine od ukupno 30.000 registriranih specijalista kliničke kemije i laboratorijske medicine u EU, dok preostalu trećinu čine specijalisti educirani u liječničkom zvanju.
Program predviđa maksimalno povezivanje osnovnih i stručnih predmeta, pa se stručna praksa provodi već od prve godine u realnom radnom okruženju, u intenzivnoj teorijskoj i praktičnoj suradnji s kliničkim bazama Fakulteta. Diplomirani stručnjak stječe cjelovito znanje i kompetencije iz medicinske biokemije te, organizacije, primjene i uvođenja suvremene tehnologije u laboratorijsku praksu, i posebice kompetencija potrebnih za evaluaciju i interpretaciju laboratorijskih nalaza, vezanu uz biokemijske analitičke postupke. To ga čini kompetentnim članom stručnog medicinskog tima koji zbrinjava bolesnika.
Doktorski studij Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, namijenjen medicinskim biokemičarima i drugim stručnjacima iz područja Biomedicine i zdravstva te Prirodnih znanosti ima za cilj obrazovati pristupnika za samostalan istraživački rad u području znanosti, obrazovanja i gospodarstva. U tu svrhu doktorski studij pruža temeljito istraživačko iskustvo u specifičnim područjima medicinske biokemije, i biomedicine općenito. Izvodi se u vremenu od 3-4 godine za redovite i 6-8 godina za izvanredne studente. Studij uključuje manjim djelom organiziranu nastavu, a većim djelom aktivno bavljenje znanstveno-istraživačkim radom. Završava polaganjem ispita, pozitivnom procjenom znanstvene aktivnosti te pozitivnom ocjenom i obranom doktorskog rada.
 
 
ZR3-2
 
Dršata J. ZR3-2: Edukacija laboratorijskih tehničara i laboratorijskih specijalista u Češkoj. Primjer s Farmaceutskog fakulteta Karlovog sveučilišta. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S98-S99.
 
Farmaceutski fakultet, Karlovo sveučilište, Hradec Králové, Češka
 
Adresa za dopisivanje: Jaroslav.Drsata@faf.cuni.cz
 
Sažetak
Farmaceutski fakultet Karlovog sveučilišta nudi pored petogodišnjeg diplomskog studija također program bioanalitike u zdravstvenoj skrbi. Taj je program sastavljen prema Češkom zakonu br. 96/2004, koji definira uvjete školovanja laboratorijskih tehničara i specijalista laboratorijskih metoda. Sukladno s Bolonjskim procesom, program ujedinjuje dva koraka – trogodišnji preddiplomski studij i nastavno na njega dvogodišnji diplomski studij.
Prvostupnik, student koji završi preddiplomski studij, je sveučilišno školovan stručnjak zdravstvene skrbi osposobljen za rad u svim tipovima kliničkih i zdravstvenih laboratorija na mjestu laboratorijskog stručnjaka. Student koji je završio diplomski studij školovan je za nezavisni rad i upravljanje aktivnostima u svim tipovima kliničkih i zdravstvenih laboratorija na mjestu specijalista laboratorijskih metoda. Diplomski studij u Hradec Králové predstavlja jedini potpuni program akreditiran u Republici Češkoj za školovanje laboratorijskih specijalista zdravstvene zaštite ne-medicinskog usmjerenja. Magistar je školovan da bude savjetnik liječnicima i suradnicima u laboratoriju na području laboratorijskih metoda, kliničkog značaja laboratorijskih nalaza i njihovog tumačenja. Magistar diplomskog studija može nastaviti svoje školovanje na doktorskom studiju.
Raspravljat će se o pregledu trenutnog programa studija kao i usporedbi tog tima studija s prethodnim srednjoškolskim obrazovanjem koje je pripremalo za zanimanje laboratorijskog tehničara.
 
 
ZR3-3
 
Marc J. ZR3-3: Studij laboratorijske (bio)medicine na Sveučilištu u Ljubljani. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S80-S81.
 
Katedra za kliničku biokemiju, Farmaceutski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Ljubljana, Slovenija, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: janja [dot] marc [at] ffa [dot] uni-lj [dot] si (janja)janja [dot] marc [at] ffa [dot] uni-lj [dot] si (.marc@ffa.uni-lj.si)
 
Sažetak
Laboratorijska biomedicina (LBM) je studijski program na Farmaceutskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Sveučilište u Ljubljani je jedno od tri sveučilišta u Sloveniji koje je osnovano 1919. na temelju stoljetne tradicije školovanja i obrazovanja te je pedesetak godina bilo jedino slovensko sveučilište. Svojom veličinom može se ubrojiti u red velikih sveučilišta s više od 63.000 studenata diplomskog i poslijediplomskog studija, 4.000 profesora visokog obrazovanja na 22 fakulteta, 3 umjetničke akademije i jednog sveučilišnog koledža. Sveučilište je poznato po kvalitetnim studijskim programima te će se gotovo svi studijski programi sljedeće akademske godine (2009/2010) ponuditi u skladu s bolonjskim procesom. Farmaceutski fakultet je jedan od fakulteta koji nudi četiri studijska programa. Dva su diplomski sveučilišni programi a dva su poslijediplomski studijski programi. LBM je studijski program na Farmaceutskom fakultetu orijentiran na različita polja laboratorijske medicine kao što su medicinska (bio)kemija, hematologija, transfuziologija, mikrobiologija, histologija, patologija itd. Na početku, 1995.g. je LBM postojao kao dvogodišnji srednjoškolski program, međutim 5 godina kasnije je produžen na trogodišnji sveučilišni studijski program. Nakon 2008. je obnovljen prema Bolonjskom procesu u 1. korak sveučilišnog studijskog programa, koji se nadalje može nastaviti kao dvogodišnji doktorski studij (2. korak Bolonjskog procesa). Sveučilišni studij LBM daje naglasak na analitičku pozadinu, dok se magistarski stupanj fokusira na tumačenje rada laboratorijske medicine. Stoga bi se mogla otvoriti specijalizacija za medicinsku biokemiju za specijalista medicinske biokemije. Dodatak studijskom programu LBM na Fakultetu za farmaciju čine klinička kemija (jedan od osnovnih predmeta), klinička biokemija, imunologija i ostali. Postoje još dva studija koja u svojem programu studija nude predmet klinička kemija. To su studij biotehnologije na Biotehničkim fakultetu i studij biokemije na Fakultetu za kemiju i kemijsku tehnologiju, oba su dio Sveučilišta u Ljubljani. Na poslijediplomskom doktorskom studiju biomedicine na Sveučilištu u Ljubljani postoji tečaj kliničke biokemije i laboratorijske biomedicine čime se zaokružuje školovanje na području laboratorijske medicine na Sveučilištu u Ljubljani.
 
 
ZR3-4
 
Koszegi T. ZR3-4: Klinička biokemija: diplomski i poslijediplomski programi edukacije na Sveučilištu u Pečuhu, Mađarska. Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S100-S101.
 
Zavod za laboratorijsku medicinu, Sveučilište u Pečuhu, Pečuh, Mađarska
 
Adresa za dopisivanje: koszegit [at] freemail [dot] hu
 
Sažetak
Donošenje odluka u suvremenoj medicini sve više počiva na primjeni točnih laboratorijskih parametara dobivenih iz uzoraka od bolesnika. Kako bi se povećao dijagnostički potencijal laboratorijskih pretraga, velika je potreba za poboljšanjem znanja osoblja koje izvršava, procjenjuje i vrednuje laboratorijske rezultate. Pored školovanja stručnjaka u laboratorijskoj medicini, jednaku važnost treba dati podučavanju kliničke biokemije na diplomskom i poslijediplomskom studiju za studente medicine, farmacije i na doktorskom medicinskom studiju.
U Mađarskoj se na poslijediplomskom studiju specijalizacija iz kliničke laboratorijske medicine tradicionalno temelji na medicinskom školovanju. Međutim, tijekom zadnjih desetak godina sve više se stručnjaka iz drugih područja prodružio osoblju kliničkih laboratorija (npr. biolozi, farmaceuti, kemičari). U sklopu diplomskog studija na Fakultetu opće medicine Sveučilišta u Pečuhu studenti medicine slušaju kliničku biokemiju jedan semestar na četvrtoj godini (14 sati predavanja i 14 sati praktične nastave) na mađarskom, engleskom i njemačkom jeziku. Studenti farmacije slušaju kliničku biokemiju na 9. semestru na mađarskom jeziku (24 sati predavanja). Na našem Fakultetu zdravstvenih znanosti postoji četverogodišnji diplomski studij za laboratorijskog djelatnika nakon čega se dobiva diploma koja je ekvivalent tituli magistra znanosti. Ta se akademskia titula može dobiti i putem školovanja na daljinu.
Za doktora medicina potrebno je završiti pet godina poslijediplomskog školovanja kako bi se dobio specijalistički stupanj iz kliničke laboratorijske medicine nakon što se položi specijalistički ispit. Prije nekoliko godina stručnjaci s ne-medicinskim sveučilišnim školovanjem također su imali mogućnost nakon školovanja i položenog specijalističkog ispita dobiti specijalistički stupanj iz kliničke kemije. Djelatnici medicinskog laboratorija imaju ključnu ulogu u izvršavanju i nadgledanju rutine rada u laboratoriju te poboljšanju njegove kvalitete rada. U bližoj budućnosti (kao dio Bolonjskog procesa) voljeli bi organizirati studij za medicinsko laboratorijskog istraživača s mogućnošću dobivanja stupnja magistra i na kraju i titule doktora. Na poslijediplomskom studiju se od svakog laboratorijskog stručnjaka s visokim obrazovanjem i/ili specijalizacijom očekuje da sudjeluje u obveznim predmetima i da u petogodnišnjem razdoblju sakupi određeni broje ECTS bodova (program za cjeloživotno učenje). Na našem diplomskom studiju kliničke biokemije naglasak stavljamo na temeljno razumijevanje patobiokemijskih procesa i tumačenje nalaza te se ne usredotočavamo previše na tehničke detalje. Ti su predmeti obavezni, osiguravaju dobar početak budućeg rada te predstavljajaju očiglednu korist za bolesnike.
Mislimo da je laboratorijska medicina primarno još uvijek medicinska struka. Međutim, laboratorijski stručnjaci s ne-medicinskim obrazovanjem dobijaju sve više mjesta u kliničkom laboratoriju te su izvanredni partenri u radu. Imaju isto obrazovanje kao doktori medicine: završenu specijalizaciju i doktorski studij. Podučavanje kliničke biokemije na razini diplomskog studija ima za glavni cilj davanje uvida u ispravno tumačenje nalaza i savjeta da se medicinski liječnici trebaju savjetovati s laboratorijskim stručnjacima kada imaju poteškoća u donošenju odluka.
 
 
ZR3-5
 
Petlevski R. ZR3-5: Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi – prikaz tehnike suradničkog učenja (slagalica). Biochemia Medica 2009;19(Suppl1):S102.
 
Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
 
Adresa za dopisivanje: rpetlevski [at] pharma [dot] hr
 
Sažetak
Slagalica je jedna od najpoznatijih nastavnih metoda suradničkog učenja. Provođenje suradničkog učenja dio je međunarodnog projekta „Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje“ (engl. Reading and writting for critical thinking, RWCT).
Primjenom RWCT-a u nastavi ostvaruju se višestruki ciljevi: studenti se potiču na kritičko razmišljanje, preuzimanje odgovornosti za učenje, suradnju pri učenju te ih se osposobljava za cjeloživotno učenje.
Nastava se temelji na ERR okviru (Evokacija, Razumijevanje značenja i Refleksija).
Evokacija - u ovoj fazi nastavnik od studenata traži da razmisle o tome što već znaju o nekoj temi čime se utvrđuje kakvo je predznanje studenata.
Razumijevanje značenja - je faza u kojoj studenti dolaze u dodir s novim informacijama koje bi trebali naučiti.
Refleksija - posljednja faza u kojoj se od studenata traži da razmisle o tome što su naučili u predhodnoj fazi.
Praktični prikaz tehnike suradničkog učenja tzv. slagalica izabrana je zato jer razvija kod studenata vještinu timskog rada, a to je jedna od socijalnih vještina, koja im u budućnosti omogućuje brzo uklapanje u radnu sredinu. Glavna značajka ove tehnike jest da je svaki student u prilici proučiti neki novi dio gradiva i u suradnji s drugim studentima pripremiti vlastito kratko predavanje o tom gradivu koje zatim održava u maloj grupi. Time se svim studentima daje prilika da poučavaju jedni druge o nečem još sasvim nepoznatom što je izuzetno motivirajuće. Ako svatko svoj dio zadatka dobro obavi, onda „slaganjem“ dijelova, u grupama, zajedno prouče i nauče nešto novo.