Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

 

Preventivna i personalizirana medicina: gdje se nalazimo danas?
Tatjana Josifova1*, Olga Golubnitschaja2
1University Hospital Basel, Eye Clinic, Vitreoretinal Department, Švicarska
2Reinische Friedrich-Wilchelms-University of Bonn, Department of Radiology, Njemačka
*Adresa za dopisivanje: tjosifova@uhbs.ch
Šećerna bolest ima progresivan tijek s visokim pobolom i smrtnošću, dolazi do kaskadnih promjena koje rezultiraju grupom metaboličkih poremećaja koji su karakterizirani s oštećenim metabolizmom glukoze te posljedičnim komplikacijama zbog hiperglikemije. Poremećaj homeostaze glukoze i inzulina dovodi do povećanog stvaranja reaktivnih spojeva kisika i dušika koji oštećuju DNA u kromosomima i mitohondrijima, te potiču povećani rizik za razvoj karcinoma u oboljelih od šećerne bolesti. Nadalje, visoki rizik za infektivne bolesti i inducirana proto-onkogena aktivnost virusa može također doprinijeti povećanom riziku razvoja karcinoma.
Povećani oksidacijski stres može utjecati na signalne putove vazoinhibina koji su jedan od prediktivnih faktora za visoko rizična stanja kod šećerne bolesti. Jedna od njih su i najkompleksnije komplikacije u vidu promjena na oku - dijabetička retinopatija i dijabetička makulopatija. Dijabetička retinopatija je primaran uzrok nepovratnog gubitka vida i oštećenja vida kod radno sposobnih odraslih. Između drugih rizičnih faktora, kronično stanje hiperglikemije koje dovodi do nastanka reaktivnih spojeva kisika aktivira brojne biokemijske putove koji uzrokuju mikrovaskularne promjene u mrežnici. Rana posljedica vaskularnih oštećenja je gubitak pericita i oštećenje endotelnih stanica, što rezultira acelularnim i ishemijskim kapilarama. Tijekom vremena intraretinalna krvarenja i okluzije kapilara stvaraju područja ishemije, što rezultira hipoksijom i induciranom proizvodnjom angiogenih čimbenika kao što je vaskularni endotelni faktor rasta.
Prevalencija proliferativne dijabetičke retinopatije i dijabetičkoga makularnog edema povećava se s trajanjem šećerne bolesti. Tijekom života više od 50% bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 razvije gubitak vida, za razliku od 1/3 bolesnika s šećernom bolesti tipa 1.
Osnovni pristup liječenja proliferativne dijabetičke retinopatije je kirurški, laserska fotokoagulacija mrežnice predstavlja standard u liječenju ove bolesti. 26% visokorizičnih bolesnika za razvoj gubitka vida s šećernom bolesti tipa 1 i 36% bolesnika s šećernom bolesti tipa 2 nikad nije bilo na oftalmološkom pregledu. Nedavna ispitivanja su pokazala da 32% visokoričnih bolesnika sa šećernom bolesti za razvoj gubitka vida nikad nisu bili na oftalmološkom pregledu. Rezultati pregleda pokazali su sljedeće komplikacije kod ispitivane grupe: DR (61%), katarakta, glaukoma ili ostale.
Kako bi se spriječio razvoj štetnih čimbenika rizika i posljedičnih komplikacija šećerne bolesti, zdravstvo i samu oftalmologiju treba poboljšati na individualnoj razini u svakom društvu. Fokusiranje na “osobu”, a ne na “bolesnika”, a i primjena novih tehnika ispitivanja u potrazi za bolesnicima s visokim rizikom jedini je ključ uspjeha.
Ključne riječi: preventivna medicina; personalizirana medicina; šećerna bolest; dijabetička retinopatija
 
Kako predvidjeti karcinom?
Krešimir Pavelić
Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Europsko medicinsko istraživačko vijeće, Europske znanstvene zaklade, Strasbourg, Francuska
Adresa za dopisivanje: Pavelic@biotech.uniri.hr
Gotovo sve bolesti imaju genetičku komponentu: rođeni smo s genomom koji nas prožima određenim rizikom razvoja bolesti. Što ranije možemo otkriti i kvantificirati taj rizik, ranije možemo intervenirati. Brz razvoj u tom području biomedicine može omogućiti revoluciju u zdravstvenoj skrbi. Čini se, međutim, da je samo poznavanje slijeda gena samo djelomično korisno za informiranje o riziku pojave određene bolesti ili objašnjenje heterogenih odgovora na liječenje. Osim u nekoliko određenih monogenskih bolesti, samo jedan gen nije konačan pretkazatelj. Često je relevantnije, čini se, koji su proteini i druge ključne molekule zapravo prisutne u specijaliziranim skupinama stanica. Ove su karakteristike nazvane “stanični fenotip”, tj. stvarno vidljive osobine organizma.
Dakle, važan cilj personalizirane medicine uključuje identificiranje svojstava stanice u smislu mjerljivih promjena u izražaju molekula kao što su proteini, različiti oblici RNA, ugljikohidrati, lipidi i drugi metaboliti. U tom smislu profiliranje proteomikom, transkriptomikom, glikomikom, lipidomikom i metabolomikom daje sliku stanice koja je mnogo bliže slici bolesti nego samo genetičko profiliranje. Na kraju, dodatna razina složenosti koja se pojavila kao rezultat analize cijelog genoma i uvida u regulaciju gena putem molekularnih istraživanja predstavlja epigenom. Dvije osobe mogu imati identične sekvence gena na određenom dijelu genoma, ali način na koji su njihove pojedinačne DNA pakirane u kromatin u tom trenutku može imati snažan učinak na aktivaciju gena te kao posljedicu uključenost u patofiziološki put koji dovodi do pojave bolesti. Kako bi se olakšalo uvođenje personalizirane medicine u zdravstvenu zaštitu te time u potpunosti ostvarila dobrobit od potencijalnih značajnih doprinosa ovoga novoga područja moderne medicine, integraciju je potrebno dobro pripremiti i temeljiti na strateškoj analizi.
Mi u Europskom vijeću za medicinska istraživanja, Europske znanstvene zaklade preuzeli smo inicijativu za pokretanje strateške analize područja personalizirane medicine koja je u nastajanju. Ova će analiza uključiti sljedeća opća područja: nove tehnologije, obradu podataka i analizu, provedbu u klinici, ekonomske i pravne aspekte, te socijalni i društveni utjecaj personalizirane medicine. Predstoje nam značajni izazovi te postaje jasno da regulacijski sustavi rade na daleko složenije načine nego smo mislili. Unatoč svemu, ove tehnologije mogu dovesti do inovativnih načina liječenja, ograničiti negativne učinke liječenja, povećati kvalitetu kliničke skrbi, stvoriti optimalnu usklađenost između pacijenta i liječenja, te smanjiti troškove zdravstvene skrbi. Autor će razmotriti mogućnosti kako predvidjeti karcinom s gledišta - omike.
Ključne riječi: personalizirana medicina; genetičko testiranje; rana dijagnostika raka
 
Nacionalni programi preventivne medicine u Hrvatskoj
VanjaTešić
Zavod za javno zdravstvoDr. Andrija Štampar”, Zagreb, Hrvatska
Adresa za dopisivanje: Vanja.Tesic@stampar.hr
Uvod: U zadnjih je 20 godina zabilježen značajni porast incidencije i mortaliteta raka dojke i raka debelog crijeva, te usprkos istovremenom napretku medicine i znanosti nije zabilježena indikativna promjena u 5-godišnjem preživljenju bolesnika. Dokazano je da organizirani program probira može utjecati na smanjenje mortaliteta raka dojke i raka debelog crijeva kao i na poboljšanje ishoda. U skoro svim razvijenim državama EU postoji organizirani program probira za rano otkrivanje rak dojke i raka debelog crijeva.
Metode: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske je pokrenulo Nacionalne programe probira za rano otkrivanje raka dojke (od kraja 2006. godine) i raka debelog crijeva (od kraja 2007. godine) te je i nositelj Programa. Koordinatori u svakoj županiji iz zavoda za javno zdravstvo obavezni su osigurati implementaciju Programa: probir za rano otkrivanje raka dojke slanjem pozivnica na mamografski pregled, probir za rano otkrivanje raka debelog crijeva obavljanjem testiranja na skriveno krvarenje u stolici (engl. skraćenica FOBT), a zatim se u svih pozitivnih osoba dogovara kolonoskopija.
Rezultati: U prvom ciklusu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke, ukupno su na mamografski pregled pozvane 720.982 žene, a odaziv je bio 63%, a u nekim županijama i više od 80%, te je otkriveno 1.586 karcinoma dojke (4,8/1 000 mamografija). Do kraja 2010. je 203.846 osoba poslalo uredno nanesene uzorke stolice te je otkriveno 12.523 (7,1%) pozitivnih FOBT pacijenata. Kolonoskopija je obavljena u 7.809 osoba (odaziv 74,7% naručenih). Probirom je otkriveno 451 osoba s kolorektalnim karcinomom; 5,9% od FOBT pozitivnih osoba i 0,22% svih odazvanih osoba.
Diskusija/Zaključak: Ovi preliminarni rezultati ukazuju na postojanje potrebe za daljnjim osnaživanjem hrvatskih Nacionalnih programa probira za rano otkrivanje raka dojke i raka debelog crijeva.
Ključne riječi: probir; rak dojke; kolorektalni karcinom
 
Programi prediktivne medicine u Europi
Maurizio Ferrari
Europsko društvo za prediktivnu medicinu; Laboratorij za kliničku molekularnu biologiju i citogenetiku, Jedinica za genomsku dijagnostiku humane patologije, San Raffaele Znanstveni institut, Sveučilište Vita-Salute San Raffaele, Milano, Italija
Adresa za dopisivanje: ferrari [dot] maurizio [at] hsr [dot] it
Dovršetak projekta ljudskog genoma i razvoj novih tehnologija za ispitivanje DNA pokrenuli su revoluciju u dijagnostičkom laboratoriju. Istraživači svakodnevno otkrivaju funkcije novih gena, čime se proširuju spoznaje koje se mogu prevesti u kliničku praksu. Takav, pak, porast znanja potiče širenje ispitivanja DNA u svrhu dijagnoze i predviđanja podložnosti bolesti. Štoviše, u poslijegenomskoj eri probir na mnoge različite genske polimorfizme i broj kopija varijacija u velikim populacijama predstavlja glavni cilj kojim će se olakšati razumijevanje individualne genetičke varijabilnosti u razvoju višefaktorskih bolesti te razumijevanje odgovora na lijekove kao i toksičnosti. Budućnost genomike iziskuje brzo razvijanje minijaturizacije i tehnologija genotipizacije visoke protočnosti prema postizanju sve većih brzina te smanjenih troškova obrade. Primjena osobnih genetičkih informacija za predviđanje podložnosti bolesti i usmjeravanje proaktivne zdravstvene skrbi može preobraziti naš cijeli zdravstveni sustav. U budućnosti će poznavanje vlastitog genetičkog koda osobi omogućiti da provede promjene u načinu života i okolini u ranoj životnoj dobi i time izbjegne ili smanji težinu genetičkog oboljenja. Napredne spoznaje o podložnosti bolesti omogućiti će pažljivo praćenje i ranu intervenciju. Poznavanje bolesnikova genetičkog profila liječniku pruža mogućnost propisivanja najučinkovitijeg lijeka s najmanjim brojem nuspojava. Takav profil pokazuje koliko dobro organizam metabolizira, na temelju čega liječnik može odrediti najsigurnije i najučinkovitije doziranje. Propisivanjem lijekova s manjim ili nikakvim nuspojavama ujedno se potiče i povećava bolesnikovo pridržavanje terapije. Ključni izazovi u istraživanju mogu se postaviti na razini Europske zajednice (EU) unutar razvoja Zajedničkog strateškog okvira za financiranje istraživanja i inovacija u EU (Common Strategic Framework, CSF) od 2014. godine.
Ključne riječi: projekt ljudskog genoma; nove tehnologije; višefaktorske bolesti; farmakogenetika; prediktivna medicina
 
Uloga laboratorijske medicine u prediktivnoj medicini
Jadranka Sertić
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Adresa za dopisivanje: Jadranka [dot] Sertic [at] kbc-zagreb [dot] hr
Prediktivna medicina je novo područje zdravstvene skrbi koje uključuje mogućnost sprječavanja bolesti prije nego se ona pojave, te ohrabruje pojedince da promijene načine života. To područje ujedno uvodi novi vid medicinske prakse i popratne nove odnose između liječnika, laboratorijskih eksperata i bolesnika. Primjena prediktivne medicine obuhvaća sljedeća područja: reproduktivnu medicinu i pedijatriju, neurodegenerativne bolesti, šećernu bolest, molekularnu onkologiju, infektivne bolesti, epigenetiku i starenje, te farmakogenetiku, odnosno uključuje predviđanje rizika za oboljenja poput, primjerice, karcinoma dojke i molekularne bolesti.
Prediktivna medicina, kao i preventivna i personalizirana medicina, nije usmjerena na dijagnozu postojeće bolesti ili liječenje, već na otkrivanje i smanjenje rizika te se stoga smatra da će imati jednu od vodećih uloga u medicini 21. stoljeća. Razvoj novih tehnologija u laboratorijskoj medicini utjecao je na razvoj prospektivne zdravstvene skrbi. Tako citomika, genomika, proteomika, metabolomika i bioinformatika imaju utjecaj na predviđanje rizika bolesti, mjerenje opterećenja bolestima, praćenje patogeneze, predviđanje događaja u bolesti, te terapijsku evaluaciju.
Unutar okvira personalizirane medicine, pravilna primjena prediktivne medicine može korištenjem ranih biomarkera rezultirati prednostima za pacijenta u smislu prevencije ili ranog otkrivanja bolesti te prednostima za zdravstveni sustav zbog mogućeg smanjenja troškova skrbi. Sadašnji napredak laboratorijske medicine, uključujući molekularna i genomska testiranja, omogućava mjerenja na razini nukleinskih kiselina, proteina i metabolita te time doprinosi postavljanju dijagnoze i terapijskom praćenju u okvirima individualizirane medicine.
Ključne riječi: laboratorijska medicina; prediktivna medicina; personalizirana medicina
 
Prediktivna dijagnostika karcinoma prostate i kolorektalnog karcinoma
Michael Neumaier
Institut za kliničku kemiju, Medicinski fakultet u Mannheimu Sveučilišta u Heidelbergu, Mannheim, Njemačka
gostujuć iprofesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Adresa za dopisivanje: michael.neumaier@medma.uni-heidelberg.de
Karcinom prostate je naučestalija maligna bolest u muškaraca. Međutim, visoka učestalost lokaliziranog karcinoma prostate, otežano stupnjevanje i niske pozitivne prediktivne vrijednosti dijagnostičkih testova stvaraju ozbiljan problem u smislu predijagnosticiranja (dijagnoza i latentnog i kliničkog ili manifestnog karcinoma prostate). Danas još ne postoje precizno navedeni kriteriji po kojima bi se određeni karcinom prostate proglasio klinički latentnim te se ulažu veliki napori kako bi se poboljšala ovakva situacija provođenjem brojnih ispitivanja novih biomarkera za bolje predviđanje klinički relevantnih slučajeva karcinoma prostate.
Kod kolorektalnog karcinoma je drugačija situacija jer postoji učinkovit program ranog otkrivanja kolorektalnog karcinoma putem probira kolonoskopijom te se stupnjevanje kolorektalnog karcinoma vrši molekularnim profiliranjem.
Nadalje, postoje određene ciljane terapije ili su još u fazi istraživanja – na temelju znanstvenih patobiokemijskih dokaza – te obećaju veću učinkovitost liječenja. U predavanju će se raspravljati o suvremenom razvoju te primjeni analitičke tehnologije za ta dva entiteta raka, koja omogućuje ranije postavljanje dijagnoze i poboljšava praćenje rekurentnog i progresivnog oblika bolesti.
Ključne riječi: karcinom prostate; kolorektalni karcinom; probir; personalizirana medicina
 
Prediktivna dijagnostika raka dojke
Sonja Levanat
Laboratorij za nasljedni rak, Zavod za molekularnu medicinu, Institut “Ruđer Bošković”, Zagreb, Hrvatska
Adresa za dopisivanje: levanat [at] irb [dot] hr
Rak dojke je jedan od najčešćih tumora u žena. Epidemiološki podaci ukazuju da 5-15% svih karcinoma dojke i/ili jajnika ima obiteljsko nasljeđe, te da mutacije gena BRCA1 i BRCA2 imaju veliku ulogu kod nasljednih oblika ove bolesti. Žene s prisutnom mutacijom u genu BRCA1 ili BRCA2 imaju vjerojatnost 45-85% za razvoj raka dojke te vjerojatnost 11-39% za razvoj raka jajnika do 70. godine života.
Tumori koji se razviju kod nositelja mutacija imaju nefunkcionalne gene BRCA1 ili BRCA2, koji su u zdravim normalnim stanicama uključeni u procese popravka oštećenja DNA. Takvi tumori pokazuju i povećanu osjetljivost na kemijske agense koji oštećuju DNA i na PARP1 inhibitore. Te se spoznaje već primjenjuju u novim ciljanim terapijama kod nositelja mutacija. Uspješan postupak izlječenja najbolje će se postići suradnjom patologa, onkologa i genetičkog laboratorija koji obavlja testiranje na mutacije u genu BRCA.
U Hrvatskoj se godišnje prosječno zabilježi 2.200 novooboljelih od karcinoma dojke i 400 novooboljelih od karcinoma jajnika, unazad 10 godina (s tendencijom umjerenog rasta), te svake godine umre 800 žena zbog karcinoma dojke (Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2006).
U Hrvatskoj je nedavno provedeno ispitivanje nasljednih predispozicija za razvoj karcinoma dojke i jajnika na temelju statusa mutacije gena BRCA1 i BRCA2 (vlastiti protokoli certificirani od strane EMQN) financirano od strane Zaklade Terry Fox i podržano od strane Hrvatske lige protiv raka pokazalo je frekvenciju mutacija u regiji.
Ključne riječi: nasljedni karcinom dojke; BRCA1; BRCA2; PARP inhibitori; prediktivna medicina; personalizirana medicina
 
Predvidivi uspjeh liječenja onkoloških bolesti – može li farmakogenetika pomoći?
ElizabetaTopić
Poliklinika Analiza Lab, Zagreb, Croatia
Predsjednica Hrvatskog društva medicinskih biokemičara, Zagreb, Hrvatska
Predsjednica EFCC Committee of Education and Training
Adresa za dopisivanje: elizabeta [dot] topic [at] gmail [dot] com
Cilj prediktivne medicine je predvidjeti buduću bolest pojedinca kako bi i liječnici i sami pacijenti mogli biti proaktivni u preobrazbi životnih navika i pojačanom nadzoru načina života i time spriječili ili postigli kasniju pojavu bolesti.
Farmakogenetika ima sličan cilj, koji se temelji na činjenici da se određivanjem genotipa pojedinca može predvidjeti uspjeh terapije. Farmakogenetika proučava molekularne mehanizme, koji su uključeni u terapijski odgovor, s ciljem optimizacije liječenja koja objedinjuje optimalnu djelotvornost lijeka i minimalan rizik od nuspojava.
Kemoterapija karcinoma uglavnom se određuje empirijski, pa se većina citotoksičnih substanci daje u fiksinim dozama određenim na temelju površine tijela ili tjelesne težine pojedinca. Većina tih lijekova ima uski terapijski indeks i ozbiljne posljedice zbog premale doze ili predoziranja. Oko 7% pacijenata pokazuje ozbiljne nuspojave na antitumorsku terapiju.
Farmakogenetika proučava genetske varijacije odnosno polimorfizme u genima koji kodiraju specifične lijek metabolizirajuće enzime, a koji se fenotipski mogu karakterizirati kao spori, brzi ili čak ultra brzi metabolizatori. Polimorfizmi u genima ciljnih molekula ili u receptorima lijeka mogu dovesti do pretjerane ili preniske ekspresije ciljnih molekula ili receptora lijeka što može dovesti do rezistencije ili toksičnosti standardnih kemoterapijskih ciklusa.
Danas su dostupni testovi za genotipizaciju koji mogu predvidjeti metabolički status pojedinca te, stoga, omogućiti procjenu rizika od neuspjeha lijeka ili od toksičnosti. Klinička se primjena farmakogenetike koristi u liječenju bolesnika s tiopurinima, fluoracilom i irinotekanom, što rezultira značajnim poboljšanjem u liječenju bolesnika. U budućnosti bi klinička validacija sve većeg broja farmakogenetskih testova te razvoj novih visoko djelotvornih tehnologija za genotipizaciju trebali još više promicati farmakogenetiku u kliničkoj praksi prema njenoj prediktivnoj ulozi za liječenje u kojem se lijek ‘kroji’ prema potrebama bolesnika.
Ključne riječi: farmakogenetika; antitumorski lijekovi; lijek metabolizirajući enzimi; prediktivna medicina; optimizacija terapije
 
Farmakogenetički pristup u predviđanju uspješnosti antikoagulacijske terapije
Nada Božina
Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Adresa za dopisivanje: nbozina@kbc-zagreb.hr
Doziranje antikoagulanata kumarinskog tipa predstavlja izazov zbog njihova uskoga terapijskog raspona kao i velike varijabilnosti odnosa doze i učinka. Varfarin je oralni antikoagulant koji se najčešće propisuje kod dugotrajnog liječenja i prevencije tromboembolijskih događaja. Na sam učinak varfarina kao i potrebnu dozu utječu, uz druge faktore, farmakogenetičke varijacije poput polimorfizama jednog nukleotida u genu koji kodira enzim citokrom P-450 (CYP2C9). Dokazana je povezanost barem jednog prisutnog alela CYP2C9*2 ili CYP2C9*3 s potrebnom manjom dozom varfarina, teškom prekomjernom antikoagulacijom, značajnim rizikom krvarenja, te kasnijim stabiliziranjem terapije. U novijim je studijama ukazano da polimorfizmi jednog nukleotida u genu za K-epoksid-reduktazu (VKORC1) doprinose još većoj varijabilnosti odgovora na varfarin. Iako se većina bolesnika s povišenim međunarodnim normaliziranim omjerom (INR) uspješno obradi ambulantno, bolesnici se zbog većih ili manjih hemoragijskih komplikacija upućuju u hitni odjel te se hitno ukida antikoagulacijska terapija ili se bolesnik hospitalizira. Prekomjerna antikoagulacija tijekom dugotrajne terapije može biti prouzročena stimulacijskim faktorima poput progresije karcinoma, infekcije ili zatajenjem srca.
Maligne su bolesti povezane s poremećajem koagulacije, te se zna da izazivaju trombofilna stanja i često rezultiraju potrebom za dugotrajnom oralnom antikoagulacijskom terapijom, ali je u nekoliko slučajeva jasno dokazan odnos između maligne bolesti i koagulopatije inducirane varfarinom. Mogući mehanizmi uključuju izravan učinak na stvaranje ili funkciju koagulacijskih proteina, hepatičke učinke povezane s liječenjem, pothranjenost ili interakciju s varfarinom. Mnoge su studije potvrdile da bi genotipizacija (varijante VKORC1 i CYP2C9 kao važni genetički biljezi) mogla biti dragocjena kod doziranja varfarina, osobito u pacijenata s višestrukim faktorima rizika za krvarenje kao komplikaciju povezanu s prekomjernom antikoagulacijom.
Ključne riječi: kumarinski antikoagulanti; farmakogenetika; personalizirana medicina
 
Dostojanstvo osobe i etički relativizam
Jasenka Markeljević
Klinika za unutarnje bolesti Medicinskog i Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska
Adresa za dopisivanje: jasenka.markeljevic@gmail.com
Danas, na početku 21. stoljeća suočavamo se s dominatnom paradigmom naše civilizacije temeljenom na subjektivnom relativizmu. “Moderno društvo” snažno promovira racionalni liberalizam i Kartezijansku filozofiju uključujući i iluziju neograničenih mogućnosti u znanstvenim istraživanjima. Uvažavajući Hipokratovu zakletvu, UNESCO; religijska, kulturna i biopolitička obilježja društva, kao i znanstvenu praksu kreiranu tzv “cost/benefitom” i “lingvističkim inžinjeringom”, poštivanje temeljnih bioetičkih principa u znastvenim istraživanjima i svakodnevnoj kliničkoj praksi je neophodno, kao i komunikacija nadležnih institucija prilikom kreiranja edukacijskih programa o najvažnijim temama iz područja bioetike (istraživanja matičnih stanica, abortus, eutanazija,medicinski potpomognuta oplodnja, kloniranje ljudskih bića itd.). U perspektivi je vrlo važno promovirati autentične životne ideale s ciljem zaštite ljudskog dostojanstva u svakom trenutku našeg života u svakodnevnoj medicinskoj praksi, edukaciji i znanosti.
Ključne riječi: dostojanstvo osobe; etički relativizam; medicinska etika i bioetika