Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Prikaz slučaja:

Slavica Dodig1*, Renata Zrinski Topić1, Jadranka Demirović2, Jadranka Živčić1. Povećane vrijednosti IgA u bolesnice s pozitivnim antitireoidnim autoantitijelima - prikaz slučaja. Biochemia Medica 2010;20(1):97-100.
 
1Department of Clinical Laboratory Diagnosis, Srebrnjak Childrens Hospital, Zagreb, Croatia
2Clinical Laboratory, University Hospital for Tumors, Zagreb, Croatia
*Corresponding author: slavica [dot] dodig [at] zg [dot] t-com [dot] hr
 
Sažetak
 
Uvod: Povećane koncentracije antitireoidnih autoantitijela nalaze se u upalnim bolestima te u autoimunim bolestima štitnjače. Cilj ovog članka jest prikazati povećane vrijednosti IgA u ispitanice s pozitivnim antitireoidnim autoantitijelima. Navode se rezultati trinaestomjesečnog praćenja.
Materijali i metode: Koncentracije tireoidnih hormona i antitijela u uzorcima seruma izmjerene su primjenom enzimske imunoanalize na mikročesticama. IgA je određen pomoću dvije imunokemijske metode, tj. imunoturbidimetrijskom metodom i radijalnom imunodifuzijom.
Rezultati: Početne pretrage funkcije štitnjače dale su normalne vrijednosti T3, T4 i hormona koji stimulira štitnjaču (TSH) te povećane vrijednosti autoantitijela na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO), tireoglobulin (anti-Tg) i IgA. Ispitanica je liječena jednokratnim dnevnim dozama levotiroksina. Povećane početne koncentracije anti-TPO stabilizirane su primjenom levotiroksina, dok su anti-Tg ostala povećana. IgA je mjeren imunoturbidimetrijskom metodom i bio je značajno povećan tijekom razdoblja praćenja ispitanice. Ponovljenim određivanjem IgA radijalnom imunodifuzijom otkrivene su manje vrijednosti IgA.
Zaključak: Moguće lažno povećane vrijednosti IgA mogu biti rezultat, kako interferencija kozjih anti-IgA antitijela iz reagensa, tako i križne reaktivnosti s endogenim anti-Tg autoantitijelima u serumu. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdio uzrok povećanih vrijednosti IgA u bolesnice s pozitivnim antitireoidnim autoantitijelima.
 
Ključne riječi: IgA; imunoanaliza; interferencije; bolest štitnjače; autoantitijelo
 
Pristiglo: 31. kolovoza 2009
Prihvaćeno: 30. studenog 2009
 
Uvod
 
Subklinička disfunkcija štitnjače definira se kao abnormalna koncentracija hormona koji stimulira štitnjaču, TSH, u serumu kad je koncentracija slobodnog tiroksina u serumu (T4) unutar referentnog intervala. Ispitanici sa subkliničkom bolesti imaju samo nekoliko kliničkih znakova ili uopće nemaju jasne kliničke znakove ili simptome poremećaja štitnjače (1). Zbog toga je subklinička bolest štitnjače laboratorijska dijagnoza.
Povećane koncentracije antitireoidnih autoantitijela nalaze se u upalnim kao i u autoimunim bolestima štitnjače (2). Ta su autoantitijela usmjerena protiv molekula specifičnih za štitnjaču kod stvaranja tireoidnih hormona tireoperoksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg). Lažno pozitivne i lažno negativne interferencije kod kvantitativnih imunokemijskih metoda moguće su u turbidimetrijskim i nefelometrijskim, ali uglavnom u kompetitivnim imunoanalizama (3,4). Poznato je da prisutnost anti-Tg antitijela u serumu može interferirati s mjerenjem Tg (5), osobito kod kompetitivnih imunoanaliza (6). Haroun M. i sur. opisali su lažno pozitivne rezultate IgA u 35 bolesnika s antitireoidnim autoantitijelima dobivene primjenom metode ELISA (7). Ti su autori pokazali da je problem u imunoanalizi koju su upotrijebili bio prouzročen kozjim anti-IgA antitijelima koja se koriste u metodi ELISA.
Cilj ovog prikaza slučaja jest izvijestiti o lažno pozitivnom IgA u bolesnice sa subkliničkom disfunkcijom štitnjače. Prikazani su rezultati trinaestomjesečnog praćenja bolesnice.
 
Prikaz slučaja
 
Ovdje prikazujemo slučaj klinički zdrave pedesetosmogodišnjakinje s povećanim koncentracijama autoantitijela na tireoglobulin(anti-Tg). Pacijentica je 1986. godine bila podvrgnuta djelomičnoj tireoidektomiji zbog otkrivenih dobroćudnih tireoidnih čvorića. Periodične pretrage funkcije štitnjače u serumu davale su normalne rezultate sve do 2007. godine. U kolovozu te godine te su pretrage pokazale normalne vrijednosti T3 (1,5 nmol/L), T4 (119 nmol/L) i TSH (4,71 mIU/L) te povećane vrijednosti autoantitijela natireoidnu peroksidazu (anti-TPO, 12,2 kIU/L), autoantitijela na tireoglobulin (anti-Tg, 86,4 kIU/L) te povećan IgA (5,24 g/L, određen imunoturbidimetrijskom metodom; referentni interval: 0,7-4,0 g/L) (Tablica 1.). Bolesnici je propisana terapija jednokratnom dnevnom dozom 25 μg levotiroksina te su u dva navrata obavljene sve krvne pretrage, tj. nakon 8 (ožujak 2008.) i 13 (rujan 2008.) mjeseci. Povećane početne koncentracije anti-TPO stabilizirane su primjenom levotiroksina (8,7 kIU/L nakon 8 i 9,3 kIU/L nakon 13 mjeseci; referentni interval: < 12 kIU/L), dok je anti-Tg ostao povećan (58,7 kIU/L nakon 8 i 54,2 kIU/L nakon 13 mjeseci; referentne vrijednosti: < 34 kIU/L). Tijekom tog razdoblja pokazatelji upale, tj. brzina sedimentacije eritrocita, broj leukocita, C-reaktivni protein visoke osjetljivosti, te IgG i IgM bili su unutar referentnih intervala (podatci nisu prikazani). Međutim, koncentracija IgA je tijekom 13 mjeseci praćenja bila povećana (Tablica 1.). Koncentracije tireoidnih hormona i antitijela u uzorcima seruma izmjerene su na imunokemijskom analizatoru AxSYM primjenom enzimske imunoanalize na mikročesticama (Abbott Laboratories, SAD); IgA je određen imunoturbimetrijskom metodom (Metoda 1.) s reagensima koji su sadržavali kozja antitijela protiv IgA (Olympus, Hamburg, Njemačka; analizator Olympus AU 400). Tijekom trinaestomjesečnog razdoblja praćenja ispitanica je bila klinički zdrava, bez ikakvih znakova i simptoma akutne ili kronične bolesti. S obzirom da za povećanu koncentraciju IgA nije bilo jasnoga kliničkog razloga, korištene su dodatne dvije metode za provjeru vrijednosti IgA: 1) imunoturbidimetrijska metoda s reagensima koji su sadržavali kozja antitijela protiv IgA (Roche Diagnostics GmbH, Mannheim, Njemačka; analizator Hitachi 912) (Metoda 2.) i 2) radijalna imunodifuzija (RID) s agarom koji sadrži kozja antitijela protiv IgA (Imunološki zavod, Zagreb, Hrvatska) (Metoda 3.). Srednji koeficijent varijacije unutar testa za sve je analize iznosio < 10%.
 
Tablica 1. Koncentracija IgA dobivena trima metodama
 
Rasprava
 
U ovom prikazu slučaja izvještava se o ispitanici sa subkliničkom bolesti štitnjače. Najranija faza disfunkcije štitnjače potvrđena je početnom koncentracijom TSH u serumu (veća od 2,5 no manja od 4,5 mlU/L) te povećanom koncentracijom autoantitijela protiv TPO i Tg. Pomoću takvih se nalaza mogu prepoznati ispitanici za koje se sumnja da imaju ranu fazu hipotireoidizma ili Hashimotov tireoiditis (1). Pozitivnim anti-TPO antitijelima potvrđuje se autoimuna etiologija poremećaja štitnjače. Povećane početne koncentracije anti-TPO stabilizirane su primjenom levotiroksina, no anti-Tg su ostala povećana. Dulje povećanje koncentracije IgA obično bi moglo ukazati na to da je IgA aktiviran radi zaštite mukoznih membrana. U ispitanice sa subkliničkom bolesti štitnjače nisu, međutim, dokazane ni akutna ni kronična bolest. S obzirom da nespecifični pokazatelji upale nisu ukazivali na tešku upalu, povećana se koncentracija IgA činila zbunjujućom. Stoga se moglo pretpostaviti da se kod određivanja IgA pojavila moguća interferencija. Prema istraživanju Harouna i sur. (6,7) bolesnici s autoimunom bolestima štitnjače mogu imati povećanu koncentraciju IgA (5,01 g/L) u usporedbi sa zdravim pojedincima (2,75 g/L).
U ovom prikazu slučaja koncentracije IgA bile su u rasponu 5,24-6,96 g/L kad su određivane imunoturbidimetrijskom metodom (primjenom imunoanalize Olympus) te u rasponu 5,1-6,8 g/L (primjenom imunoanalize Roche) tijekom trinaestomjesečnog praćenja. Vrijednosti dobivene korištenjem RID bile su manje (u rasponu 4,3-5,3 g/L) od vrijednosti dobivenih imunoturbidimetrijskim analizama, osobito kod uzoraka uzetih nakon 8 i 13 mjeseci (razlika je veća od koeficijenta varijacije unutar testa). Međutim, sve su vrijednosti IgA prekoračile gornje granice referentnog intervala. Ostaje nejasno jesu li interferencije, koje su tipične za imunoanalize, uzrokovale lažno povećani IgA ili ne. Lažno povećani rezultati IgA mogu biti posljedica, kako interferencija kozjih antitijela protiv IgA iz reagensa, tako i križne reaktivnosti s endogenim autoantitijelima protiv Tg u serumu.
Svjesni smo da ovaj slučaj ima određena ograničenja, kao što je određivanje IgA bez pročišćivanja od interferirajućih protukozjih imunoglobulinskih antitijela, a bez uporabe blokirajućih agensa. Radi razjašnjenja uzroka mogućih lažno povećanih vrijednosti IgA provedba budućih istraživanja trebala bi uključivati više ispitanika s povećanim antitijelima protiv Tg. Potrebno je primijeniti validaciju agenasa koji su najbolji za smanjenje učinka križne reaktivnosti endogenih tvari sa strukturom antitijela.
 
Zahvale
 
Autori zahvaljuju dr. sc. Anđi Treščec, Imunološki zavod, Zagreb, za provedbu mjerenja pomoću radijalne imunodifuzije, te mag. med. biochem. Vlasti Zovko, Klinika za plućne bolesti Jordanovac, Zagreb, za provedbu imunoturbidimetrijske analize (Roche).
 
Literatura
 
1.   Surks MI, Ortiz E, Daniels GH, Sawin CT, Col NF, Cobin RH, et al. Subclinical thyroid disease: scientific review and guidelines for diagnosis and management. JAMA 2004;291:228-38.
2.   Sinclair D. Clinical and laboratory aspects of thyroid autoantibodies. Ann Clin Biochem 2006;43:173-83.
3.   Tate J, Ward G, Interferences in immunoassay. Clin Biochem Rev 2004;25:105-20.
4.   Dodig S. Interferences in quantitative immunochemical methods. Biochem Med 2009;19:50-62.
5.   Madureira D, Prazeres S, Pedro MS, Pereira T, Font AP, Bugalho MJ. In vitro assays to test the interference of anti-thyroglobulin antibodies on thyroglobulin measurement. Endocrine 2008;33:40-4.
6.   Spencer CA, Bergoglio LM, Kazarosyan M, Fatemi S, LoPresti JS. Clinical impact of thyroglobulin (Tg) and Tg autoantibody method differences on the management of patients with differentiated thyroid carcinomas. J Clin Endocrinol Metab 2005;90:5566-5575.
7.   Haroun M, El-Masry MH. Antibodies reacting with human immunoglobulin in sera from autoimmune thyroid disease patients as a risk factor for false positive results in IgA assessment. Centr Eur J Immunol 2008;33:208-12.