Contact

Daria Pašalić
Editor-in-Chief
Department of Medical Chemistry, Biochemistry and Clinical Chemistry
Zagreb University School of Medicine
Šalata ul 2.
10 000 Zagreb, Croatia
Phone +385 (1) 4590 205; +385 (1) 4566 940
E-mail: dariapasalic [at] gmail [dot] com

Useful links

Izvorni znanstveni članak

 

Daniela Galez, Slavica Dodig, Miljenko Raos, Boro Nogalo. C-reaktivni protein u djece s astmom i alergijskim rinitisom. Biochemia Medica 2006;16(2):163-9.
 
Dječja bolnica Srebrnjak, Referentni centar Ministarstva zdravstva za kliničku alegologiju djece, Zagreb
 
Corresponding author: danielagalez [at] net [dot] hr
 
Sažetak
 
Uvod: Jedno od glavnih obilježja astme i alergijskog rinitisa je kronična upala dišnih putova. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati može li se određivanje koncentracije C-reaktivnog proteina (CRP) primijeniti kao biljeg upale u djece s astmom odnosno alergijskim rinitisom.
Materijali i metode: Ispitano je 42 zdrave djece prosječne dobi 9±5 godina i 70 bolesnika s respiracijskim alergijskim bolestima u tijeku redovite kontrole: s astmom (n=47) i rinitisom (n=23) prosječne dobi 7±4 godina. Koncentracija visoko osjetljivog CRP (hsCRP) određivana je imunoturbidimetrijskom metodom na lateks česticama. Koncentracije C3 i C4 te alfa-1-antitripsina određivane su imunoturbidimetrijskom metodom na biokemijskom analizatoru Olympus AU 400, a broj leukocita i trombocita na hematološkom brojaču Sysmex XT-1800i.
Rezultati: Koncentracija hsCRP bila je statistički značajno veća u bolesnika s astmom i rinitisom nego u zdrave djece. Bolesnici su također imali statistički značajno veće vrijednosti C3, C4, A1-AT i broja leukocita nego zdrava djeca. Broj trombocita bio je značajno veći u bolesnika s astmom (ali ne i u bolesnika s rinitisom) nego u zdravih ispitanika.
Zaključak: Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da djeca s alergijskim bolestima dišnih putova imaju veću koncentraciju hsCRP u serumu nego klinički zdrava djeca.
Ključne riječi: CRP, upala, astma, alergijski rinitis
 
Pristiglo: 28. srpnja 2006.                                                                                                          Prihvaćeno: 1. studenog 2006.
 
Uvod
 
Alergijske respiracijske bolesti koje su jedne od najčešćih kroničnih bolesti u djece (1,2) mogu se očitovati simptomima na gornjim (alergijski rinitis i sinusitis) i donjim (alergijska astma) dišnim putovima. Budući da gornji i donji dišni putovi imaju jedinstvena histologiju, jedinstvenu epidemiologiju alergijskih bolesti, mehanizme upale, jedinstvene pokretače kliničkog očitovanja alergijskih bolesti, dijagnostičke postupke i liječenje, može se govoriti o jedinstvenom dišnom sustavu (3). Prema tome, astma i rinitis mogli bi se smatrati očitovanjima jednoga kroničnog alergijskog respiracijskog sindroma (4).
Jedno od glavnih obilježja astme i alergijskog rinitisa je kronična upala dišnih putova u kojoj sudjeluju mnoge stanice, a najvažnije su mastociti, eozinofilni granulociti i T-limfociti. U preosjetljivih osoba upala potaknuta alergenima iz okoliša dovodi do pojave simptoma astme (bronhokonstrikcija, kašalj i pritisak u prsima, često noću ili pred jutro) (5,6), odnosno rinitisa (začepljenost nosa, rinoreja, kihanje, svrbež nosa) (7). Smetnje su često reverzibilne te prođu spontano ili uz terapiju.
C-reaktivni protein (CRP) je dobro poznati upalni biljeg koncentracija kojega se u serumu često određuje kako bi se procijenila sistemska upala (8), primjerice pneumonija, reumatske bolesti, crijevne bolesti (9,10). U zadnje vrijeme uočeno je da CRP, čak i u referentnom intervalu (određivanje visoko osjetljivog CRP – hsCRP, od engl. high sensitive CRP), može biti važan upalni prognostički biljeg u bolesnika s kardiovaskularnim bolestima (11) ili šećernom bolešću (12). Određivanje koncentracije hsCRP podrazumijeva određivanje koncentracije CRP uobičajenom turbidimetrijskom metodom na lateks česticama, ali prilagođenom u niskom mjernom području. Primjenjujući hsCRP moguće je procijeniti upalu i u bolesnika s astmom (13).
Budući da je upala jedno od glavnih obilježja respiracijskih alergijskih bolesti, ovim smo radom željeli ispitati može li se određivanje koncentracije CRP primijeniti kao biljeg upale u djece s astmom odnosno alergijskim rinitisom.
 
Materijali i metode
 
Ispitanici
 
Ispitivanja su učinjena kod ukupno 42 zdrave djece (kontrolna skupina) srednje dobi od 9 godina (x±SD=9±5 godina) i 70 bolesnika s respiracijskim alergijskim bolestima u tijeku redovite kontrole: astmom (n=47) i rinitisom (n=23) srednje dobi od 7 godina (x±SD=7±4 godina). U kontrolnu skupinu bila su uključena klinički zdrava djeca bez podataka o atopiji koja su bila upućena na sistematski pregled u Dječju bolnicu Srebrnjak. Dijagnoza alergijskih bolesti postavljena je temeljem kliničkih kriterija (osobna i obiteljska anamneza, fizikalni pregled bolesnika, mjerenje plućne funkcije, provokacijskih testova u koži) i laboratorijskih pretraga (povećana koncentracija ukupnih i specifičnih protutijela IgE, broj eozinofilnih granulocita u krvi i obrisku nosa). U ispitivanim skupinama nijedno dijete nije imalo šećernu bolest. Obje skupine ispitanika bile su ujednačene po indeksu tjelesne mase (između 5. i 85. centilnih vrijednosti za dob). Djeca s akutnom virusnom ili bakterijskom infekcijom dišnoga sustava bila su isključena. Ispitanici su u razdoblju od siječnja do lipnja 2006. godine iz primarne zdravstvene zaštite bili upućeni u Dječju bolnicu Srebrnjak, Zagreb. Kod svih je ispitanika dijagnostički postupak proveden prema standardiziranom postupku, a u skladu s etičkim načelima (uz odobrenje Etičkog povjerenstva Bolnice) i Deklaracijom o ljudskim pravima iz Helsinkija 1975. i izmjenama iz Tokija 2004. godine (14). Krv za analizu uzimana je nakon kliničkog pregleda djeteta u alergološkoj i pulmološkoj ambulanti u vremenu od 8 do 15 sati.
Metode
Koncentracija CRP određivana je imunoturbidimetrijskom metodom na lateks česticama (15), na biokemijskom analizatoru Olympus AU 400 i s reagensima istoga proizvođača. Koncentracija CRP određena je na dva načina: a) postupkom kod kojeg je linearnost od 0,2 do 480 mg/L i b) postupkom u niskom mjernom području (linearnost od 0,08 do 160 mg/L; hsCRP).
Koncentracije komponenata komplementa C3 i C4 te alfa-1-antitripsina (AAT) određivane su imunoturbidimetrijskom metodom na biokemijskom analizatoru Olympus AU 400 i uz primjenu reagensa istoga proizvođača. Broj leukocita i trombocita izmjeren je na hematološkom brojaču Sysmex XT-1800i.
Statističke metode
Pohrana i priprema podataka za statističku analizu učinjena je u programu Excel 2000 programskoga paketa Microsoft Office (Microsoft, SAD). Podaci s normalnom raspodjelom prikazani su aritmetičkom sredinom i standardnom devijacijom, a podaci s asimetričnom raspodjelom medijanom i rasponom. Raspodjela podataka testirana je χ2- testom, a p>0,05 dokaz je normalne raspodjele. Značajnost razlika među skupinama testirana je testom ANOVA (za normalnu raspodjelu) ili Kruskal-Wallisovim testom (za asimetričnu raspodjelu), a pojedinačni odnosi između pojedinih skupina testirani su Studentovim testom (za normalnu raspodjelu) ili Wilcoxonovim testom (za asimetričnu raspodjelu). Vrijednosti p<0,05 smatrane su statistički značajnima (16). Rabili smo statistički program MedCalc, verzija 4.10, Windows 95 (17).
 
Rezultati
 
Djeca s alergijskim bolestima prikazana su na dva načina: skupno, bez obzira na dijagnozu i svrstana prema dijagnozi (astma i alergijski rinitis), kako bi se mogla učiniti statistička analiza svih bolesnika, ali i svake skupine bolesnika zasebno. Rezultati ispitivanja koncentracije hsCRP, CRP, C3, C4, AAT, broja trombocita i leukocita u zdravih ispitanika i bolesnika s respiracijskim alergijskim bolestima, astmom i rinitisom, prikazani su u tablici 1.
Kako su razlike između skupina bile statistički značajne za C3, C4, AAT, broj leukocita, te granične za CRP, hsCRP i broj trombocita, izvedeno je testiranje i između pojedinih skupina. Koncentracija CRP, bez obzira na metodu mjerenja, bila je statistički značajno veća u bolesnika s astmom i rinitisom nego u ispitanika kontrolne skupine. Bolesnici su također imali statistički značajno veće vrijednosti C3, C4, AAT i broja leukocita nego zdrava djeca, bez obzira jesu li prikazani skupno ili prema dijagnozi. Broj trombocita bio je značajno veći u bolesnika s astmom (ali ne i u bolesnika s rinitisom) nego u zdravih ispitanika.
Prosječna koncentracija hsCRP u djece s alergijskim bolestima (0,65±0,55 mg/L) bila je statistički značajno veća nego u djece iz kontrolne skupine (0,28±0,16 mg/L). Bolesnici s astmom imali su veću vrijednost gornje granice raspona hsCRP (2,75 mg/L) nego bolesnici s alergijskim rinitisom (1,57 mg/L).
Jedino je koncentracija CRP mjerenog uobičajenim postupkom bila statistički značajno manja u bolesnika s rinitisom nego u bolesnika s astmom, dok se vrijednosti ostalih pretraga nisu značajno razlikovale među tim dvjema podskupinama.
 
Tablica 1. Koncentracije hsCRP, CRP, C3, C4, A1-AT, te broj trombocita i leukocita u zdravih ispitanika i bolesnika s respiracijskim alergijskim bolestima, astmom i rinitisom
 
Iz percentilnih vrijednosti (Slika 1) može se vidjeti da su bolesnici s alergijskim rinitisom imali koncentraciju hsCRP ≤1,57 mg/L, a da je 5% bolesnika s astmom imalo koncentraciju hsCRP veću od 1,57 mg/L. Koncentracija komponenata komplementa C3 i C4 bila je u oko 40% bolesnika s astmom veća nego u bolesnika s alergijskim rinitisom. Broj trombocita bio je u bolesnika s alergijskim rinitisom ≤363x109/L, a u 5% bolesnika s astmom broj trombocita bio je >450x109/L. Percentilne vrijednosti AAT bile su prosječno 8% veće nego u djece s alergijskim rinitisom.
 
Slika 1. Percentilne vrijednosti koncentracije hsCRP (a), AAT (b), C3 (c), C4 (d), broja trombocita (e) i leukocita (f) u bolesnika s astmom (A) i alergijskim rinitisom (R).
 
 
Rasprava
 
Ovo je istraživanje pokazalo da djeca s astmom i alergijskim rinitisom imaju veću koncentraciju hsCRP nego klinički zdrava djeca. U dostupnoj literaturi samo je jedna skupina izraelskih autora na kongresu prikazala rezultate određivanja hsCRP u 63 djece s astmom (18). Ti su autori uspoređivali koncentraciju hsCRP u akutnoj egzacerbaciji astme i nakon primijenjene terapije te utvrdili da je koncentracija hsCRP značajno veća u akutnoj bolesti (14,28±8,45 mg/L) nego nakon terapije (1,92±3,16 mg/L), a da koncentracija hsCRP korelira s FEV1 (engl. Forced Expiratory Volume in 1 second, forsirani ekspiracijski volumen u 1. sekundi). U našem istraživanju su i djeca s astmom (0,71±0,58 mg/L) i djeca s alergijskim rinitisom (0,53±0,50 mg/L) imala prosječnu koncentraciju hsCRP manju nego djeca u citiranom istraživanju. Takemura i suradnici (13) su određivali koncentraciju hsCRP u odraslih astmatičara i pokazali da bolesnici bez terapije inhalacijskim kortikosteroidima (1,33±1,48 mg/L) imaju veću koncentraciju hsCRP i od zdravih ispitanika (0,21±0,30 mg/L) i od ispitanika na terapiji (0,9±1,0 mg/L). Usporedimo li vrijednosti hsCRP zdrave djece u našem istraživanju (0,28±0,16 mg/L) s vrijednostima u odraslih zdravih ispitanika u istraživanju Takemure i suradnika (13), može se vidjeti sukladnost rezultata.
Prema nekim autorima (19) sistemska upala mogla se potvrditi i u bolesnika s astmom, budući da su ti bolesnici imali povećanu koncentraciju proteina akutne faze. I naše je istraživanje potvrdilo da djeca s astmom i alergijskim rinitisom imaju veći broj leukocita te veću koncentraciju α1-antitripsina nego zdrava djeca, što ide u prilog postojanju blage sistemske upale u bolesnika s respiracijskim alergijskim bolestima. U odraslih ispitanika nije samo astma ključni činitelj povećanja koncentracije hsCRP. Na hsCRP mogu utjecati i drugi čimbenici, primjerice čimbenici rizika kardiovaskularnih bolesti (11), šećerna bolest (12), debljina (20), ateroskleroza i aterotromboza (21). Učestalost tih čimbenika rizika u dječjoj dobi je manja nego u odraslih, stoga pretpostavljamo da je vjerojatan uzrok povećanim vrijednostima CRP djece u ovom istraživanju upravo bila upala nastala zbog respiracijskih alergijskih bolesti. Pokazalo se, uz to, da u alergijskoj upali stanovitu ulogu ima i komplement, budući da su vrijednosti C3 i C4 u bolesnika bile veće nego u zdrave djece. Poznato je da CRP može aktivirati komponente komplementa (22). Broj trombocita također je bio povećan u bolesnika s astmom, ali ne i u onih s alergijskim rinitisom, pa bi u nekom budućem istraživanju trebalo ispitati uzroke toj razlici između astme i rinitisa, jer trombociti mogu imati različitu ulogu u alergijskim reakcijama (23).
Svjesni smo ograničenja ovoga istraživanja zbog nedostatka podataka o lipidnom statusu ispitanika, koji bi mogao utjecati na koncentraciju hsCRP. Rezultati ovoga istraživanja (koje je jedno od prvih u tom području) pokazali su da djeca s alergijskim bolestima dišnih putova imaju veću koncentraciju hsCRP u serumu nego klinički zdrava djeca. Buduća istraživanja trebala bi pokazati može li se određivanjem koncentracije hsCRP pratiti uspješnost terapije respiracijskih alergijskih bolesti u djece.
 
Literatura
 
1.     Kolbas V, Lokar R, Stanić M, Krznarić-Sučić Z. Prevalencija astme u djece školske dobi na području grada Zagreba. Arhiv Zast Majke Djeteta 1979;23:351-63.
2.     Aberle N, Reiner-Banovac Z. Epidemiološko ispitivanje astme u djece. Pediatr Croat 1998;42:9-14.
3.     Togias A. Rhinitis and asthma: evidence for respiratory system integration. J Allergy Clin Immunol 2003;111:1171-83.
4.     Casale TB, Dykewicz MS, Clinical implications of the allergic rhinitis-asthma link. Am J Med Sci 2004;327:127-38.
5.     Asthma management and prevention: a practical guide – 1996. (An information booklet for public health officials and health care professionals). NIH Publication No. 96-3659 B.
6.     Global strategy for asthma management and prevention, 2002. Scientific information and recommendations for asthma programs. NIH Publication No. 02-3659.
7.     Čepelak I, Dodig S, Štraus B, Labar B. Medicinsko-biokemijske smjernice. Zagreb: Medicinska naklada, 2004; str. 89.
8.     Pepys MB, Baltz MC. Acute phase proteins with special reference to C-reactive protein and related proteins (pentaxins) and serum amyloid A protein. Adv Immunol 1983;34:141-212.
9.     Silverman LM, Christenson RN. Amino acid and proteins. U: Burtis CA, Ashwood ER, ur. Tietz Fundamentals of clinical chemistry, 4. izdanje. Philadelphia: WB Saunders Company, 1996; str. 240-82.
10.   Whicher J. C-reactive protein (CRP). U: Thomas L, ur. Clinical laboratory diagnostics. Prvo izdanje. Frankfurt/Main: TH-books, 1998; str.700-6.
11.   Ridker PM. Clinical application of C-reactive protein for cardiovascular disease detection and prevention. Circulation 2003;107:363-9.
12.   Pradhan AD, Manson JE, Rifai N, Buring JE, Ridker PM. C-reactive protein, interleukin 6, and risk of developing type 2 diabetes mellitus. JAMA 2001;286:327-34.
13.   Takemura M, Matsumoto H, Niimi A, Ueda T, Matsuoka H, Yamaguchi M, Jinnai M, Mauro S, Hirai T, Ito Y, Nakamuro T, Mio T, Chin K, Mishima M. High sensitivity C-reactive protein in asthma. Eur Respir J 2006;27:908-12.
14.   World Medical Association Declaration of Helsinki – Ethical Principles for Medical Research Involving Human Subjects, August 2005. Available at http://www.wma.net/e/policy/b3.htm).
15.   Dupuy AM, Badiou S, Descomps B, Cristol JP. Immunoturbidimetric determination of C-reactive protin (CRP) and high sensitive CRP on heparin plasma. Comparison with serum determination. Clin Chem Lab Med 2003;41:948-9.
16.   Zar JH. Biostatistical analysis, 2. izd. Englewood Clifts, NJ: Prentice-Hall, 1984.
17.   MedCalc Download, available June 15, 2006, www.medcalc.be/download.php.
18.   Soferman R, Gladshtein M, Weisman Y. C-reactive protein levels, a measurement of airway inflammation in asthmatic children. XXV Congress of the European Academy of Allergology and Clinical Immunology, Vienna, Austria, June 10-14, 2006. Abstract Book, str. 59.
19.   Jousilahti P, Salomaa V, Hakala K, Rasi V, Vahtera E, Palosuo T. The association of sensitive systemic inflammation markers with bronchial asthma. Ann Allergy Asthma Immunol 2002;89:381-5.
20.   Visser M, Bouter LM, McQuillen GM, Wener MH, Harris TB. Elevated C-reactive protein levels in overweight and obese adults. JAMA 1999;282;2131-5.
21.   Pepys MB. CRP or not CRP? That is the question. Arterioscler Thromb Vasc Biol 2005;25:1091-4.
22.   Wolbink GJ, Brouwer MC, Buysmann S, tenBerge IJ, Hack CE. CRP-mediated activation of complement in vivo: assessment by measuring circulating complement-C-reactive protein complexes. J Immunol 1996;157:473-9.
23.   Sullivan PJ, Jafar ZH, Harbinson PL, Restrick LJ, Costello JF, Page CP. Platelet dynamics following allergen challenge in allergic asthmatics. Respiration 2000;67:514-7.